obojeni program mi nikad nije bio među omiljenim bendovima. ali ova pesma mi je tako... uh, prepredivna. jedna od onih koje vas na prvo slušanje dotaknu i naprave vam totalnu zbrku u glavi, koje su istovremeno i pozitivne i melanholične, a povrh toga ova u meni budi i jugonostalgiju.
i čitav dan mi se vrti po glavi.
uživajte! :)
Pravila su uvek tako stara,
zašto moram njima da se klanjam?
Nije važno, pričaj mi o sreći,
nešto lepo kao čokolada.
Ovaj put je porodično stablo,
mali prostor koji tako volim.
Sve je spremno, to je moja snaga -
nežni ljudi različitih strana.
Na odmoru sam. To je DOBRO.
Zilion stvari treba da uradim. To je LOŠE. Tj, ne mora da bude, ali sigurna sam da će ići onako kako ne treba.
Recimo:
Treba da vadim novi pasoš. To je lošeeeeeeeee. Ne da mi se da ustanem u 5 ujutro kako bih imala šanse da pasoš uopšte predam.
Ali!
Treba da uplatimo letovanje. To je doooobro. Jer idemo na more :D
Međutim!
Glupo je da uplaćujemo letovanje dok ja ne budem sigurna da ću imati pasoš pre toga. Ako se slučajno pitate - ne, DMu ne treba novi pasoš, on ima EU pasoš. A ja neeeeeeeeeeemam :(
No!
Treba da učim Iva na nošu. I da se sam uspavljuje. To nemam pojma kako će ići. Javljaću kako napredujem. Ako neko ima neki savet ili - još bolje - manual u elektronskom formatu, bila bih zahvalna do neba.
Ipak!
Veoma se radujem ovom odmoru. Imam priliku da kvalitetno provedem tri nedelje s Ivom, jupi ura! Ovo će zvučati glupo, ali - ako imate neki predlog za super zabavnu, a opet edukativnu igricu, tell me, tell me, tell me! :D
Pre neko veče se spremam za krevet, već sam u pidžami, zubići su oprani, umivena i takoto, i taman da se ušuškam kad ulazi DM u sobu:
Nemoj da paničiš.
[nemoj da paničiš? NEMOJ da paničiš? Yeah, right!]
Uleteo nam je slepi miš u stan.
Ako mi se neko obrati sa Nemoj da paničiš, naravno da ću ODMAH početi da paničim. Mislim, kakav je to početak razgovora?!
Sećam se, jednom dolazim s fakulteta kući, ulazim u stan, baka i tetka sede u kuhinji, imaju poluzabrinute - poluozbiljne face, s vrata me posednu na stolicu i baka krene... Sanja, nemoj da se uplašiš, ali...
Pa kad tad nisam premrla od straha, nikad neću. Alo bre, ljudi, imajte obzira prema osobi s kojom razgovarate!
No, šta je tada bilo?
Stiglo pismo adresirano na mene, navodno otvoreno, ali ja duboko verujem da ga je baka otvorila (što je posebna tema za rentanje, ali neću sad)... elem, pismo je bilo sastavljeno od slova isečenih iz novina i pisalo je nešto tipa Znam gde si i šta radiš, gledam te i posmatram, ti si moja, dohvatiću te kad se najmanje budeš nadala itd. Baka se istraumirala i htela da zove policiju ili makar da mi organizuje obezbeđenje u vidu bezvratih rođaka iz Crne Gore.
No, šta je ZAISTA bilo?
Moj tadašnji dečko i ja smo prethodno bili u bioskopu, gledali neki film, Copycat mislim da se zove, u kom neki psihopata šalje tako pisma napisana slovima iz novina, pa je on - on as in moj dečko - smislio kako je super zabavno da mi pošalje slično ali poluskaredno pismo.
Ludak. Sreća da je tetka bila tu da ubedi baku da IPAK sačekaju mene i pokažu mi „preteće” pismo.
Dakle, kaže meni DM da nam je uleteo slepi miš, te da je zatvoren u dnevnoj sobi. Odlučivši da budem nežno i krhko žensko, velikodušno prepustim njemu da se izbori s beštijom. Ali, radoznala koza kakva jesam, moradoh da izađem iz spavaće sobe i svojim očima vidim svog viteza kako izbacuje aždahu.
I mal’ne se ne zacenih od smeha.
DM stoji na hoklici u predsoblju i kroz staklo iznad vrata gleda šta radi slepi miš. A mišić se šetka po podu i po Ivovim igračkama i ne pokazuje ni najmanju želju da izađe. DM sve to vatreno prenosi: Evo ga sad na žirafi!
Eno ga na radijatoru.
Sad je kod troseda.
Pa ne, ne, NE u ploče!
Živuljka sirota povremeno poleti, pa DM skače s hoklice kad ovaj proleti pored onog stakla. Ma, presmešno. No, nikako da ubode poluotvoren prozor i izleti.
I pita me DM šta da radimo, kako da ga isteramo, ja mu objasnim da treba da otvori prozore i vrata od terase. Vidim ja, nije DMu svejedno. Mislim, treba biti u istoj prostoriji sa opakim predatorom.
A je l on opasan? Mislim, pušta li on neki otrov ili tako nešto?
Ne, nije otrovan, eventualno može da te ogrebe ako dođete u kontakt, ali verovatno nećete. On je sirot isprepadan. I plaši te se. Ti si njemu grabljivac.
Ma nemoj! JA grabljivac?! Pa jesam JA upao njemu u dom da mu plašim dete ili ON meni?!
Uglavnom, obukao je vijetnamku, navukao kapuljaču, zakopčao se do grla (čak je tražio da mu prilepim onaj čičak) i navukao i moje, da da MOJE, zimske rukavice. Svoje nije mogao da nađe. Istina, s prezirom je odbio moje predivne rukavice boje kajsije, kao roze su i uzeo crne. I onda je u stilu najelitnijih američkih marinaca uleteo u dnevnu sobu, protrčao do terase, otvorio prozore i trkom se vratio u predsoblje. Ne znam kako je komšijama to izgledalo, verovatno kao da nam je maskirani provalnik upao u stan, meni je svakako bilo urnebesno. Siroti slepi miš je ubrzo potom izleteo na terasu, jedva sam ubedila DMa da možemo na spavanje, te da nema potrebe da dreždimo i čekamo kad će i da li će se otisnuti u noć.
I tako... moj dragi je Betmen.
Bedak je što onda ja nisam Wonderwoman, već Robin, ali me teši što sam ja ipak seksija i ženstvenija od njega, hihi.