mama kao takva

copy-paste

[sa fejsbuka]

25 Random Things About Me


1. I’m a sucker for beauty products.

2. I believe I CAN speak French, at least the basics, but many French disagree.

3. I’m a feminist.

4. I’m still compiling the freebie-list. Mourinho is a constant.*

5. Some songs really do move me.

6. I don’t have a driver’s license, but I dreamt (many times) about driving a car that’s out of control. Hopefully will get the license this year.

7. I love to sing. One of my dreams has been to sing backing vocals in some hot-shot indie band.

8. I don’t understand people who do not read in public transportation. Spending half an hour or more just looking out of the window seems like a terrible waste of time.

9. I love to eat. And I eat a lot :)

10. Sometimes I can’t keep my mouth shut. I just HAVE to reply.

11. I love summer. If it were up to me, winter and fall could just not exist.

12. When I scuba dive, I fell like flying. Amazing feeling.

13. I adore cynical and sarcastic people. One of them particularly.

14. I have the most beautiful little mole on my right leg, just bellow the knee.

15. I hate the neighbors above us. They are way too loud and always walk in clogs.

16. Animals fascinate me. Should have become biologist. Marine, preferably.

17. I love football. Chelsea, Chelsea!

18. I love to learn about new stuff. Nowadays I’m learning how to properly use a camera and process photos.

19. When it comes to ironing, I’m a bit lazy.

20. Whenever on beach, I collect shells.

21. When I was younger, I thought my nose was ugly.

22. From time to time, I wish to be a man for a day. Peeing while standing seems like a gift from god.

23. I still obsess if I would be a good mother. I want to give the world to my son, but wish not to spoil him.

24. I strongly believe I can do whatever I want to, only if I wish it strong enough.

25. I rule! :D


*freebie list is a list of 5 celebrities that you're allowed to have sex with and your partner can't get mad. [ref: friends]
mourinho is jose mourinho, former manager of chelsea fc

prvi pravi ovogodišnji post

hehe, sednem ja da pišem blog i, da ne bih palila svetlo jer mi smeta, a da s druge strane ne bih sedela u mraku, uključim tv i vrtim kanale, kad ono – bridžit džons... na ivici razuma, mislim. da, ne videh početak pa nisam sigurna kako se zove film. i da, morala sam da odgledam.
iskreno, nije me puno dojmilo. da ne bude nesporazuma, ja volim prvi film o bridžit džons, skroz mi je simpa iako spada u onu omraženu kategoriju filmova zvanu romantične komedije ili još gore chick movie, i rado ga pogledam kad god je na tv-u, i knjigu sam pročitala, i ne, ne mislim da je knjiga bolja od filma jer je darcy u filmu mmmm-mljac (da,da, jedan od onih koji bi najverovatnije upali na freebie listu) i... malo sam izgubila nit... enihau, odgledala sam drugu polovinu filma. i, kao što rekoh, nije me se dojmilo. slatko, ali ne slatko kao prvi deo.
ja inače spadam u one ljude kojima nije nikakav problem da na tv-u gledaju film od pola. dobro, neki filmovi se zaista ne daju gledati ako je prošlo makar samo desetak minuta od početka, ili je svetogrđe ako ih se ne gleda from the VERY beginning, ali ove laganice... nije to rocket science pa da ne može da se ukapira o čemu je reč :p

no, SIGURNO vas zanima o čemu sam ja htela da pišem. ono, cupkate od neizvesnosti, zar ne?

well, kažu da kako dočekate novu godinu, takva će vam cela godina biti.
ja odbijam da poverujem u tako nešto.
and here's why:

novu godinu smo dočekali popišani.
yup - POPIŠANI.

31. decembra je DM radio do 8. kad je došao s posla okupali smo dete, smestili ga u krevet i počeli da spremamo nadasve ukusnu zakusku. ne, prvo smo kitili jelku. da. pa smo onda pravili zakusku. što smo završili negde oko 23.35. i taman smo se smestili na pod, stavili na tanjire te divne buđave sireve, pršutu, dimljenog lososa, masline, nasuli si malo vina, kucnuli se, pričali o čestitki (čestiTCi?) s jednog foruma na kojoj su političari i javne figure s ovdašnje scene, ignorisali zvuke s ulice kojih se ne bi postideo bejrut u najboljim danima i... dete se probudilo. u 23.58.

u, super, taman da svi zajedno dočekamo novu godinu.

odemo kod iveka u sobu, a on se, milica, upiškio. i upiškio je krevet. tako da smo ponoć dočekali presvlačeći ga, menjajući mu posteljinu i pokušavajući da se setimo kako se zovu dva tzv. politička analitičara bliska dss-u. ako vas zanima, u pitanju su vukadinović i antonić. pjuk.

inače, ivek nikakvog problema nije imao da spava dok napolju imbecili demonstriraju veselje bacajući što veći broj petardi i onih topovskih udara, ali ga je zato zvuk mobilnog momentalno budio iz sna.
znajući da novogodišnji tv program ne obećava zabavu, DM i ja smo mudro narezali gomilu nekih filmova koje smo planirali da gledamo. ali, heh, ja zaspadoh već u 2. filmove još nisam pogledala.

ali, ima i te so called srpske nove godine. popravni, takorekuć. not that i care or celebrate. zapravo, jelku smo raskitili te večeri.

međutim, ni kalendarska šizofrenija nam nije pomogla.
ne, ne, ne.
ja sam je dočekala u kadi, depilirajući se za sutrašnji godišnji remont kod ginekološkinje, a DM nunajući rasplakano dete.

dakle, it's either popišanost or borba sa nepoželjnim maljama čitave godine.
sreća da nisam sujeverna.

a sad odoh da gledam očajne domaćice. navukla sam se opako.


kategorija: po jutru se dan poznaje?

malo sam se zbunila...

kako, molim? u komentaru pomenu da bih mogla da preimenujem ovaj blog, pa mi sad nešto nije jasno.
ako to uradim, tj. preimenujem blog u xzy.blog.hr, zar se onda neće svi (eventualni) linkovi na ovaj blog (da, da, ložim se da ima osoba koje imaju moj blog bukmarkovan ili linkovan) pojebati*?


*pardon my french

novi blog ili pak ne?

prvi blog sam počela da pišem pre skoro dve i po godine. zabavan, rekla bih bez imalo lažne skromnosti. pa sam zatrudnela. to je – naravno – bila ogromna promena u mom životu pa sam odlučila da otvorim novi blog. ovaj. i on je, makar u početku, bio zabavan. sada je malo dosadnjikav, možda zato što znam da me čitaju oni koji me znaju, pa (nesvesno) imam malu zadršku kada pišem.

ivo sada ima godinu dana i ja radim. po prvi put idem svaki dan na posao, mama sam i, istovremeno, skoro pa supruga DM-a. mrzi me da objašnjavam detalje, drugi put možda. i sve je toliko drugačije nego što je bilo pre samo godinu dana.

i neverovatno me vuče da otvorim novi blog. a glupo mi je. kao da bi to bilo nepobitan dokaz da me stvari ne drže. znam, pomalo je suludo.
zato me i nema toliko dugo, a pisala bih o svačemu. o ivovom prvom rođendanu, o sumanostima koje sam viđala vozeći se prevozom do posla, o maltretmanu jer ne dam iveku slatkiše, o bakama, o radostima i teškoćama majčinstva, o tome kako ljudi samo otaljavaju stvari koje bi trebalo da rade, o nerazumevanju, i na vreme bih vam svima čestitala novu godinu.

eto. možda vam se uskoro javim s novog bloga.

do tada:
srećna vam nova godina i neka bude makar deset puta bolja od prethodne :)