the star is born
samo kratko da se javim...
Ivo je rođen 15. decembra u 16.05, neplaniranim carskim rezom jer je on omanji golijat težak 3,7 kg i velik 53 cm, a mama je patuljica. nisam prošla baš najbolje, ali vredelo je.
Ivo je nešto najslađe na svetu i tako je malen i paperjast i ja bih ga stalno mazila i gnjavila, ali se nekako suzdržavam, ipak bebci moraju da spavaju :)
ima dugu kosicu (ponekad ga zovemo hipik ;)) i mladež na desnoj peti, najslađe usnice i obraščiće, pametne okice i giant feet, obožava da se vrpolji dok ga presvlačimo i do sada je slušao plavi pepermint, džoni keša, neku indie kompilaciju i kilerse.
+ he's quite a character - svako malo je nešto zamišljen ili se mršti ili pak smeje, ljubi ga mama.
ma, preslatko!
soundtrack za ovaj post je Superstar od Plejboja
kool thing
I wanna... I don't think so...
trudnoća je stanje koje zahteva izvesnu dozu samokontrole, te odricanje od izvesnih zadovoljstava. uglavnom mi to nije predstavljalo problem, mada se nekih stvari jesam uželela. neke od njih - hihi - nisu za pominjanje na blogu, a druge jednostavno nisam mogla da izvedem uprkos najboljoj želji. a nekih sam se uželela iz prostog razloga što su mi zabranjene.
e sad, pošto se (iskreno se nadam) nazire kraj ove moje trudnoće, počela sam da maštam šta ću sve da radim kad više ne budem imala lubenicu napred.
dakle, jedva čekam da:
1. spavam na stomaku
2. jedem lignje i račiće i ostale morske plodove
3. popijem litru švepsa (nije da ga inače nešto često pijem, ali bih ga sad baš u slast popila)
4. kupim si kamember i napravim si čitav obrok samo od njega i maslina, mljac
5. obučem svoj kaputić, umesto da nosim ovu tečinu jaknu, jedinu u koju sam mogla da stanem
6. vidim svoja stopala kad se tuširam
7. mogu da se obrijem... dole... sama... bez akrobacija :blush:
8. potrčim
9. popijem čašicu nekog blagog alkohola, recimo neku bevandu ili tako nešto
10. prestanem da razmišljam mogu li nekuda proći ili ne
ima verovatno toga još, ali mi je trenutno ovo palo na pamet.
btw, ivo se uopšte ne smiruje - naprotiv, divlja - a smirivanje je navodno znak da se porođaj približava. ako je verovati tome, neće malac skoro. sutra idemo kod slavice da poslušamo iva, te da me ona pregleda i kaže mi ima li ikakvog pomaka down under.
drž'te fige da ima!
srdačno vaša,
georgina
we were never being bored
samo kratko da javim da smo još uvek 2in1, da malac ne deluje kao da bi napolje, da sam ja sad već mega umorna od svega i da jedva hodam, te da ne mogu dočekati istovar.
i poprilično se dosađujem. iz straha da će ivo poraniti, sve sam oprala, ispeglala, složila, presložila, naterala DM-a da sve nabavimo... i sad ne znam šta ću sa sobom. čitam "fudbalom protiv neprijatelja", gledam neke serije, gledam sarapu (a to je samo jednom nedeljno), čak ponekad pogledam i filmski program na tv-u, ali ne može se ni to celi dan.
ako neko ima ideju kako kvalitetno utrošiti vreme kad si polupokretna, molim da mi javi.
zahvaljujem.
dragi ivo,
znam da ti je unutra lepo, ali mama jedva čeka da te upozna. pa, ako bi mogao da isplaniraš upoznavanje za recimo sredu, mama bi bila presrećna. a i tata jedva čeka da te upozna, kao i da se mama vrati u kakvu-takvu normalu.
pa bi i on bio presrećan. mislim, to, ako bi nam se pridružio u sredu. a i ako bi se mama vratila u normalu. a to valjda ide jedno s drugim.
kako god, jedva čekamo da te upoznamo i dodirnemo i poljubimo i uzmemo u naručje. požuri