Trudna mama
utorak, 21.07.2009.
nastavak......
|
Nakon gledanja par stanova za podstanarstvo ( majko mila šta ljudi daju za stan, kako ih nije sram.......) i onog stana u potkrovlju za kupnju odustali od svega...... Stan u potkrovlju je predivan, ali vodi se pod prostorom a ne stanom. U banci su nam rekli, da nema šanse da dobijemo kredit za to. (u druge se nismo ni usudili ić). Ali imali smo kombinaciju svekrvu, koja ima svoj stan, samo što ne živi u njemu, nego njezini roditelji i na temelju njega dignut kredit. No mjezini roditelji baš i ne bi dopustili da se netko mota i vrši procjenu u stanu u kojem zaslužuju mir još kratko.....I tako nakrakju smo odustali, u biti ja, muž je u startu odustao, ali ipak me vuče.....Čak sam se i kod odvjetnika malo raspitala, rekao je da tu ne bi bilo problema nikakvih, samo što je razlika u kupnji stana i prostora, a kasnije bi se papiri prenamjenli za stan......šteta U potrazi za podstanarskim stanom smo odustali, odlučili smo se malo pravit glupi i malo dat više sebe za te stare ljude ( baku i djeda).....nitko nam ništa ne prigovara, a uostalom, kad jednom odeš, teško se vratit ( što se iz priloženog vidi, mislim na svog staroga)..... Napravili smo ugovor o doživotnom uzdržavanju ( za baku i djeda naravno, stari ne zaslužuje ni pogled moj), koji košta 2000 kn plus ovjera kod javnog bilježnika 1400 kn ili mogućnost ić na sud pa je besplatno, al to traje, a mi smo se htjeli osigurat čim prije...... Ne znam dal da se uopće ovdje javno potužim za svog oca, dal ima to uopće smisla, samo da kažem baka je jedan dan pokazivala muževoj teti slike, i na jednoj slici smo ja i stari dok sam mala bila i pokazuje mu teta (on zna svu situaciju, čak nam i pomaže) a on odmiče sliku......katastrofa...... Moj dečkić je jučer išao malo uživat i jedva čekam da sad dođe. Jučer sam očistila šta sam imala u planu, danas sam mortus, a dečkić mi jako jako fali......ah, najveća radost....( i ne razumijem svog oca.......i nikad neću- djeca su nam ipak sve......al neki drugi put detaljnije o njemu.....ma da ni spomena nije vrijedan) |
- 17:27 - Komentari (4) - Isprintaj - #
nedjelja, 12.07.2009.
eto me......
|
Dugo me nije bilo......uživala sam, a sad sam u problemima...... Tjedan dana smo ja i dečkić bili na go (ko da sad nismo) u zelenim krajevima, bilo nam je lijepo, taman smo dočekali da nam se more malo zagrije. Kad smo se vratili uživali smo na kupanju, tak mi je sladak bio dečkić, ne boje se dubokok.....ma super je.....al mu smetaju rukavice....tako da ćemo morat pomalo učit plivat (uostalom tek ima 2,5, a ja bi sve volje brzo (znam da malo i ja brzam...)). Bila na pregledu tj. ultrazvuku, joj kako sam se nadala da će se spol djeteta vidjet......već sam i u glavi sama zabrijala da nosim dečkića, uglavnom sve je u redu što mi je bilo lakše, al spol za 10 tjedana. Mislila sam ić na 3d, al sam odustala. Bilo mi je bitno čut da je sve u redu. I muž je bio sa mnom.....kako on kaže "ja nisam ništa vidio" ( mislim da većina muževa tako kaže). Nakon lijepih trenutaka dolaze ružni, oni problemi.....joj to je dduga priča al ja ću je skratit..... Prije godinu dana sam se doselila kod svog oca u stan tj. doljnji dio kuće, dok na gornjem dijeluu žive baka i deda. Došli smo svi uz pristanak svih troje, stari namještaj smo bacili, napravili svjetlosti i kupili svoj namještaj. Problemi su počeli odmah nakon tjedan dana, starom mom nije ništa valjalo......i počelo je i po sudu, al nije nas mogao nikako sudski izbacit van, jer nije bilo ništa na njega prepisano......sad je deda više poludio, i nakon starovog nagovaranja odlučio mu je prepisat taj doljnji kat kuće......i tu smo znali da svemu lijepom dođe kraj.......ja sam pokušavala riješit svve to na miran način, i dalje sam strpljiva smirena, dok je muž lud, njemu se ne ide ča odavde, ali baka i deda to žele jer ih stari stalno huška.....i zamolili su nas ako možemo otić na godinu dvije dok jedan ne umre. U svoju korist napravila sam ugovor o doživotnom uzdržavanj ( košta 2 000 kn), na koje piše poslije smrti dede ili bake već se možemo vratit, i dogledat drugog do smrti.....znači da sam se osigurala s nečim, sad ovaj tjedan još ovjera (oko 1 000 - 3 000kn, naravno na moj trošak, jer ipak meni ide u korist, što se muž ne slaže s tim). Ali sad je problem di ćemo,tražili smo podstanarki stan....pa to je katastrofa, šta ljudi daju i za koju cijenu.....al trebaš bit strpljiv, al definitivno smo se odlučili za 2sobni+db, jer je cijena ista ko i za garsonjeru ili 1 sobni, a to je 300E...samo što neki znaju i bubat tu cijenu i na više...... Ali ima još jedna bolja stvar.......išla malo vidjet cijenu stanova za kupit.....na jednom djelu grada pala je cijena m2 na 1000 pa čak i 900E.....i tako našla stan koji je još jeftiniji......nallazi se u potkrovlju, i nije uveden kao stan nego kao prostor......išla sam ga vidjet, zaljubila sam se u njega. Čak sam nam napravila i plan troškova i bili bi više u plusu da kupimo stan, nego da smo podstanari..... A cijena stana je jako smiješna, 2 su oglasa data, preko 2 agencije, jedna traži 57 000 E, a druga 53 000E. Čak smo u mogućnosti i kontaktiurati vlasnika stana, pa bi cijenu spustili za još niže, pošto su papiri sumnjivi. ja sam jako jako očarana, moj muž nije toliko jer su kosine, nema dimnjaka ( u biti nije predviđemo za grijanje drvima, što se i meni ne sviđa, ali ima švedskih radijatora koji su isto tako dobri i ne troše toliko struju).....mislim nećemo tamo živjet 20 godina jer se namjeravamo vratit ovdje di jesmo, a tamo stavit podstanare, tako da s njima otplaćujemo kredit.....mislim sve sam si ja u glavi zamislila, doslovno zacrtala, i to je ono doobro u onom zlu, u onom što se moramo selit..... Sutra idemo vidjet za kredit, čak imamo tj. svekrva ima nekretninu na koju bi mogli dignut hipoteku......možda me ide, ja sam toliko uzbuđena, da bi se jako razočarala kad bi mi rekao netko NE......inače sam trakva...... Stan je predivan, dvosoban, 2 kupaonice, dnevni je velik, kuhinja, lođa, parkirno mjesto.......ma san snova......75 m2....za te pare......ma san...i nema balkoona, mislim onaj francuski......i čak ima uz krovne i normalne prozore....ma savršeno........ i još se imam za pohvalit, ma za svoju kilažu.......jedem stvarno jedem, al koliko mi treba, naime trudnoća sam počela ( ne znam dal da lažem il da istinu kažem, al neka....) sa 96 kila .....spustila sam se na 91....i sad imam 93,5 kg ( a 5 mjesec trudnoće sam) ja sam super zadovoljna, izbacila sam kruh (jedem ga samo za doručak), i čokoladu ( ma da ju pojedem koji put, al u jako jako malim količinama s obzirom na prije), ali zato jedem sladoled.....ne gladujem, nikako.....za to sam protiv, a i krećem se malo više.....al znam dignut kilu pa se opet spustim, i tako...... uglavnom javim, šta kažu iz banke i tako......držte fige...moram ubjedit muža, to je prilika...... |
- 20:37 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Listopad 2011 (1) Listopad 2010 (1) Siječanj 2010 (1) Prosinac 2009 (1) Studeni 2009 (3) Listopad 2009 (3) Rujan 2009 (1) Kolovoz 2009 (1) Srpanj 2009 (2) Lipanj 2009 (2) Svibanj 2009 (2) Travanj 2009 (4) Ožujak 2009 (4) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Žena, mama dvoje dečkića......Kimi 3, 5 godine i Antonio 11 mjeseci......pokušavam uživat u tom lijepom muškom društvu......dat im što više ljubavi.... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||