...Volim te kad pričaš, u svom ovom ludilu slutnja gubi privid,ogoljena do kostiju postaje stvarnost zaboravljena bol,ne želim da te odvlačim daleko...

Snijeg je u dvanaestom mjescu ljepša,bolja i nekako poželjnija padalina nego kiša.I zašto onda kiši? Svaki dan izgleda kao početak jeseni,već je dozlogrdio isti prizor.Ne volim ga više,normalno da je bio lijep početak dok su zagasite boje bile razbacane po asfaltu...Ali sada je počelo mirisati na trulo,pa čak tako i izgledati.



Zimske praznike si želim učiniti što boljima...Sa puno snijega,kuhanog vina,svjetlucanja,hladnog piva i francuske salate...A da ne pričam o Božićnim filmovima koji će se sigurno vrtiti kao i svake zime...Klasika...
Uživat ću u klasici.I neću uživati u poljubcima koji se ne mogu na žalost sami od sebe stvoriti...
Ali su obećane pahulje...



->Mrzim se ponajviše što vam ne nudim dobre tekstove,što me inspiracija napustila...Kada god složim odličnu priču,odlučim je ne objaviti...Jer bi moglo biti pogubno...Uživajte...

Spodoba...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.