Trn u peti

Krasno, gotovo ljetno jutro. Nepotrebno sam izašao u jakni, ali zadnjih dana bilo je nemoguće zamisliti jutro bez nje. Veselo sam bacio jaknu preko uredskog stolca. Sjedim i uživam u kratkim rukavima i toplini ranih sunčevih zraka. Čitam poštu i tek se zagrijavam za rad. Najednom netko zatvara prozor. Okrećem se s iznenađenim pogledom. Kroz maglu čujem ženski glas i tek usputno: „Dobro jutro! Upalit ćemo klimu. Nama je vruće.“ Poluparaliziran odmucam šaptavo „Dobro jutro?“ i pitam se što će tek napraviti kada stvarno zagrije prava ljetna vrućina?

Ne volim klimu ni kad je zapara. Smrzavam se, jer je uvijek narihtana daleko ispod preporučljivih 5 stupnjeva razlike. Oči mi se suše kao meduze bačene na usijani kamen, a zrak je i dodatno čudan. Bolesno gladak, bez boje i punoće mirisa ljeta. Razumijem da neki ne vole onu pravu, ljetnu zaparu, ali danas je temperatura bila niža od one na kojoj je ljeti preporučljivo narihtati klimu, a njima je i to vruće?! Nakon par minuta zapuhivanja ledenim i suhim zrakom otišao sam do njih. Do tih „klimašica“. Ako ne prestanu sada, vrat će me ubiti od bolova. Glupi otvor klime dahće mi drito na leđa, pa nevino upitah: „Zašto ne bi ostavili prozor otvoren? Pa tek je prvi put zagrijalo Sunce?“ Gomila ženskih glava se sinkroniziranim trzajem tako brzo okrenula prema meni, da sam gotovo čuo udarac kose na njihova ozbiljna lica. U očima im je sijevalo. Osjetio sam žar na koži i povukao se pred zborskim „Ne!“. Hladan klimatiziran zrak spasio me je od opeklina trećeg stupnja, ali svejedno sam se otišao umiti.

Hladnom vodom zalijevao sam lice i upitnik iznad glave. Zašto ih smeta ta mrva topline? Možda misle da će im izbiti koja kap znoja i da će zaudarati? Da, to bi jedino objasnilo ženski strah od topline. A protiv ženske logike znam da ne mogu ni razumom, a kamoli argumentima u stilu: „Pa samo želim osjetiti dolazak ljeta!“ Do kraja dana iz povjerljivih sam izvora saznao da sam u pravu. Žene se boje da će vonjati po znoju. Tako prirodna pojava, a tako odvratna našem umu. Da li je nos mog djeda s prezirom javljao njegovom mozgu da se hitno riješi bake, jer nema klime na njivi? Da je ona smrdljiva i nepoželjna pojava u njegovom životu? Ne znam, ali znam da ne želim svaki puta kada izađem iz ureda osjetiti nevidljivi udar onih 15 stupnjeva razlike. A vi? Da li ćete samo otvoriti prozor ili bi radije hodali gradom u nekom staklenom portabl-frižideru?