tritočkice

subota, 01.04.2006.

Iz dana u dan neki dijelovi slagalice se uklope tako savršeno da mi njihova stopljena savršenost izmami osmijeh na lice, a onda opet kroz neke druge dijelove koji su se činili kao saliveni počinje prodirati nekakva prljava tekućina koja ih malo po malo rastvara i ostavlja prazninu iza sebe. Zanimljivo kako se ta dva procesa mogu odvijati istovremeno. Volim taj osjećaj kad kao promatrač mogu sa strane gledati na sve to. Puno gore je kad osjetim kao da plima prljave tekućine raste i dolazi mi do grla. Možda se čini bolje biti u onom dijelu u kojem se proživljava savršenstvo? Ne znam, i to savršenstvo može biti sklisko kao hladan mramor na koji staneš bosim stopalima.

I ovo je jedan od mojih postova u kojem sam...dualna. Shvatih da sam uvijek pisala nešto takovo...malo se dotaknula pozitivnog pa malo negativnog. Voljela bih uvijek biti u poziciji promatrača slagalice izvana, nedodirnuta prljavštinom i hladnim mramorom. Ali onda bih vjerojatno bila i nedodirnuta vrelinom - vrelinom mojih zarumenjelih obraza dok me ON ljubi, vrelinom srca koje se veseli procvalim krošnjama i vrelinom sunca koje pročišćava i prosvjetljuje.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv