Trippin about ...

subota, 24.12.2005.

Eto tek toliko

Bil jednom u ...

Dobro mi se najedite, napijte i proveselite : )

- 18:25 - Komentari (25) - Isprintaj - #

srijeda, 21.12.2005.

Ovi s indexa i 24 sata stvarno nemaju više o čemu pisat :)

Svugdi san bija, sve vidija i evo sad sam tu, ovo je black tatoo,
index how do you do?
Ja sam ok ali hey ti si mi u bedu, baby ne jebi gredu bit će sve u redu.
Ide naš milenij pogledaj tamo gle kreteni, lutaju izgubljeni i viču
jao meni !
Ovo je era rock'n'rolla, droga i sexa
i trippin blog modela za popunjavanje indexovog teksta.

PS : sutra slijedi novi prilog : Maroje utopio mobitel zbog dopa. Ne propustite !


- 22:55 - Komentari (23) - Isprintaj - #

utorak, 20.12.2005.

A Željka ko Željka ...

A što želite da vam kažem ? Mislim da je svaki moj komentar suvišan jer je Željka sve sama rekla posvetivši 60% svog priloga na mene. Iako sam osjećao još u kući da strateški druka protiv mene, ja joj tada pa tako ni nakon izlaska iz kuće nisam rekao niti jednu ružnu riječ. Na svom blogu sam iznio svoje dobronamjerno mišljenje koje su novine interpretirale na sebi svrsishodan način. Kao što sam se onda iskreno brinuo, tako mi je sad jednako iskreno drago da je sa Željkom sve OK jer za njenog boravka u kući njezino ponašanje nije djelovalo nimalo bezazleno.

- 10:48 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.12.2005.

Znam da nije mjesto al je zato vrijeme

Prodajem osvojeni mobitel NOKIA 6030 za 900 ćuna, te Samsungov MP3 player ZP-T7 za 1200 ćuna. Molim zainteresirane da se jave na mail : ...

- 17:57 - Komentari (9) - Isprintaj - #

petak, 16.12.2005.

Matea vidimo se večeras u studiju

It's about time.
Ma ljudi moji čim se vi opterećujete. Evo sad vam je 5 ujutro i jedino pametno što vam imam za poručit je da je sve to Rock and Roll i da sve to treba shvatit kao igru koja ostavlja trajne posljedice na ljudsku psihu; kako vašu pa tako i nas pokusnih zamorčića. Let's make the best of it. Nadam se samo da smo vas tu i tamo zabavili i nasmijali do suza i to je u biti poanta cijele priče. Do sutra i nekih trezvenijh trenutaka, čujemo se, vidimo se u tramvaju.

- 12:49 - Komentari (14) - Isprintaj - #

utorak, 13.12.2005.

To blog za dobra stara vremena

Ilha grande

Eto njima danas (jucer) obljetnica 100 dana boravka u kući, a meni neki dan godišnjica mog puta u Brazil i ko za vraga samba, sunce i Brazilke u big brother kući kao da su meni našli vadit mast. Uživao sam u svakoj minuti večerašnjeg showa vrteći u glavi slike moje prošlogodišnje Brazilske avanture, a onda si mogu zamislit kako je dečkima bilo nakon 100 dana izolacije ; valjda su gaće pucale po šavovima. Enyhvey, vidjeli ste kako to izgleda od stiropora i plastike, a sad virnite gornju sličicu kako je to meni izgledalo točno prije godinu dana u stvarnosti (neloše skroz). Uglavnom kad već pričamo o dobrim starim vremenima i o sunčanom vremenu mislim da je vrijeme i da vam otkrijem jednu malu tajnu koju sam dijelio samo sa Hamdijom za vrijeme mog boravka u kući. Vidim da se o tome dosta polemiziralo na forumima pa poslušajte : KAKO SMO ZEZNULI VELIKOG BRATA ili ti kako sam znao za vrijeme. Ustajte drugovi već je dva popodne nije bila puka slučajnost, tih dana sam stvarno znao da spavamo do poprilično kasnih sati. Za razliku od ostalih stanara koji su se zamarali brojanjem dana mene je više zanimalo u koju uru liježemo a u koju se ustajemo. Već nakon nekoliko dana je pala zafrkancija s moje strane spram stanara veterana da kako to da nakon dva i pol mjeseca još uvijek nisu skužili da im mali displej mikrofona kojeg nosimo oko pasa pokazuje vrijeme. Naravno to nije bila istina jer su prikazane brojke bile totalno nesuvisle (tipa 190578) uz indikator jačine pick-upa samog mikrofona, te baterije koje se by the way za vašu informaciju mijenjaju 3-4 puta dnevno ako niste znali i primjetili. I tako prođe moj prvi tjedan u neznanju dok jedan dan zbog neopreza na WC-u (to je valjda bio onaj put kada sam navodno vjerovatno u panici drž, nedaj zapišo dasku koja inače stoji non-stop dignuta tako da ne kužim kako je to izvedivo; dobro da nisam ostao još tjedan dana jer mislim da bi u tom slučaju Matea iscenirala priču da sam pišo u sudoper od kuhinje) mi se otrgne buba od mikrofona i padne u školjku. Ništa, što ću sad ? Kao pravi električar uzmem fen i počnem sušit mikrofon jer u takvim slučajevima ne mora značit i da se pokvario. Sušim ga ja i pušem u njega kad najednom me veliki brat pozove u ispovjedaonicu. Maroje zašto se igraš sa mikrofonom ? pita on mene a ja ga blijedo gledam i kažem : pa brajko jel ti tu nadgledaš situaciju il vani pušiš i piješ kavu, pa zar nisi vidio da mi je buba upala u WC školjku ?! Na to će on : dobro, za 15 minuta uđi u smočnicu gdje ćete čekati novi mikrofon a ti nama vrati stari. Preuzmem ja novi mic i oko mi zapne na njegov redni broj 07 što me je automatski ponukalo da zabrijem na Jamesa i njegove gadgete. Pogledam malo bolje a kad one iste brojke i nisu više toliko nesuvisle; piše 45:12. Čekam ja 13-cu i počnem brojat 101,102,103...159 i hop tajmer se prešalta na 45:14. Super mislim si ja u sebi. Idemo sad čekat do 59-ke. I čekam ja svojih 59 minuta slave kad se i sat okrene na 46:00. E sad te imam brajko, neš ti matana zajebat rođeni moj. Odo ja na spavanje u iščekivanju sata privatnosti kojeg inače svi prespavamo. Kao i obično upozorenje za početak sam prespavao, no kad sam čuo : dragi stanari upravo je završio vaš sat privatnosti brže bolje sam se šatro zbog potrbe dovukao do WC-a i škicnuo displej : 56:05 ili ti ejt o klok. Podijelio sam svoja saznanja sa Hamdijom i tokom slijedeća dva dana smo cijelo vrijeme razgovarali u šiframa ložeći se na trip kako smo nadmudrili velikog bracu. Ja sam nakon nekog vremena otvoreno govorio vrijeme misleći da bigi u biti nas cijelo vrijeme loži i prikazuje vani spiku : gle Maroja i Hamdiju kako se vesele ko mali majmuni a ni sami ne slute kako im je cijela priča servirana, no servirali smo mi tebi veliki brate. Sve u svemu taj trip te drži više zbog činjenice da si nadmudrio sistem nego što ti je stvarno bitno znati vrijeme. Već treći dan izgubio sam slijed zbog riknutih baterija, a sutra mi se više i nije dalo dizat u 8 sati kako bi vidio vrijeme na displeju. U kući ti je vrijeme stvarno najmanje bitno, no ipak nam je poslužilo i to saznanje jer smo za tjedni zadatak izrade radijske emisije znali točno da smo ispunili normu od 56 minuta iako smo imali pješčani sat koji je donekle oscilirao za minutu, dvije. TJEDNI ZADATAK USPJEŠNO IZVRŠEN !

- 23:27 - Komentari (14) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.12.2005.

To blog or not to blog

Nakon današnjeg članka u 24 ure prespavat ću na tu odluku. Nije da se nešto pretjerano opterećujem, al jednostavno me iritiraju takve stvari.

- 23:47 - Komentari (12) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.12.2005.

Psihologija je zakon !

Ajme meni, danas su stvarno bili negledljivi. Dosadni, nerazumljivi, naporni pa čak i glupi. Kao da im je alkohol popio mozak. Ni ja nisam funkcionirao ništa bolje nakon jučerašnjeg bančenja al dobro, bit će bolje drugi put. Uglavnom, danas sam jedva odgledao emisiju u cijelosti za razliku od četvrtka kada su me nasmijali do suza. Očito da su stvari postale svima jasne pa se više i ne trude tako da možemo slobodno ignorirat nadolazeća dva tjedna do samoga finala. I meni je dozlogrdilo ovo piskaranje eto već nakon tjedan dana jer mi tematika više nije toliko napeta, a onda si mogu mislit kako je njima nakon 100 dana proživljavanja “beskrajnog dana“. Vjerujem da ste svi gledali taj božićni klasik s Bill Murray-em i Andie MacDowell. Ako niste onda ga obavezno pogledajte u dogledno vrijeme. Zašto spominjem upravo taj film ? Eto dragi moji to je samo jedna od psiholoških manipulacija u vama na oko sasvim bezazlenoj i razigranoj bb kući. Ako niste primjetili, svaki drugi, treći dan, jutro se uvijek započinje sa jednim te istim pjesmama. Nisu u pitanju Sonny & Cher sa njihovom I Got You Babe kao u spomenutom filmu, al zato su tu : The Cure, Colonia i Madonna. Ne kužim izbor, al zamislite si sad redoslijed : Colonia – najbolje od svega, pa onda ona nova stvar od Madonne koja se sad i onako non-stop vrti po radiju. Nakon Madonne još jednom Colonia i najbolje od svega, nakon čega slijedi tko drugi nego Madonna i ona njezina nova stvar (oće li mi netko reć kako se zove ta njezina obrada Abbe da se stalno ne ponavljam) na koju se nadovezuje naravno ni manje ni više nego Colonia i NAJBOLJE OD SVEGA. I tako još negdje dva puta dok se veliki brat ne smiluje. Što je najbolje ti to nakon nekog vremena i ne primjećuješ, jednostavno otupiš. Ja sam to doživljavao upravo kao beskrajan dan; svaki dan ti je jedan te isti, mozak na pašu. Ako netko ima znastveno objašnjenje za ovaj podražaj ljudske psihe molim da mi javi.

- 23:06 - Komentari (15) - Isprintaj - #

petak, 09.12.2005.

Vidi se tko su pravi

Večeras sam stvarno otkinuo na bb; ekipa se pokazala u najboljem mogućem svjetlu. Pišo sam od smijeha na Matkovu imitaciju Igora, dok je Hamdijina imitacija Duje bila za vrištat (legenda). Ni Tatjana nije bila loša sa mojom imitacijom, stvarno me od srca nasmijala. Ivek i Daca su mi malo podbacili dok je nezanimljive pokušaje Željke i Matee uzaludno i spominjat. Inače mislim da je vrijeme i da ja kažem po nešto o svakome od njih, barem kako sam ih ja doživio unutar tih 14 dana.

Matko : reći će mnogi : primitivac, sirovina, poluproizvod i slično, al Matko je Matko Okmažić i nema tu glume, nema odstupanja. On je to što je i ja ga zbog tog cijenim i poštujem. Ja se sa Matkom sigurno razilazim u brojnim stajalištima ali za mene je Matko prije svega dobar čovjek, ljudina. Kod njega nema ili, ili, il jesi il nisi. Po meni Matku milja uopće nije presudna. Matko je prirodni showman i sad je jednostavno dobio priliku da se pokaže. Bravo Matko !

Ivek : svašta se i o njemu priča (kao i o svim sudionicima) glup, dvoličan, kalkulant i slična sranja. I ja sam ga smatrao dvoličnim kad sam vidio prije ulaska u kuću da nakon dva tjedna natezanja sa Mateom svejedno glasa protiv nje. Ma kaki. Ivan je dobričina kakvog nema, dečko zdravog duha i pameti koji jednostavno ima problema sa izražavanjem, a što se natezanja i nominacija tiče, vjerujte natezala je ona njega samo što je on pre fin i sramežljiv da ju otpili. Uz Iveka smijeha definitivno nikad dosta.

Daca : mala me definitivno najviše iznenadila. Totalno čudna i nepredvidljiva, te spaljena sto na sat. Kreativna i radišna, zabavna i neiskvarena. Kad sam gledao njezinu najavu, pitao sam se pa Bog te di su ovu našli i zato se moram ponovit po tisućuti put, (a to sam često govorio svim stanarima za moga boravka u kući) ako sam nešto u životu naučio putujući i upoznajući raznorazne ljude onda je to definitivno izreka : ne sudi knjigu po njezinim koricama (ili kako bi to Ivek rekao : ne hvali konja kojeg nisi jahala).

Tatjana : slatkica s pokrićem. Tatjana je na mene ostavila dojam dobre i slatke cure. Nije da se nešto posebo iskazala za vrijeme mog boravka u kući al s njom mi je stvarno bilo ugodno provodit vrijeme. Što se njezinog karaktera tiče sve pet, al on definitivno nije dovoljno otkačen i otkočen za jednu vrst ovakvog showa.

Hamdija : a što reć za Milanovu desetku. Hamdija je Igrač, a Big Brother je njegova igra. Čovjek je došo po milju, a milju će po meni i uzet jer ju zaslužuje. Jedina stvar koja mu se može ispriječit na tom putu su jadne predrasude što je čovjek Rom. Da Hamdija nije živio život kakav je živio ne bi se vi sa podsmjehom osvrtali na njegova tri razreda osnovne škole. Lik je izrazito inteligentan (streetwise), mudar, lukav i čvrsto stoji na zemlji. Ima i on svojih mušica al tko ih nema.

Željka : ozbiljno me brine ta mala. Nije bilo u redu pustit tu curu u jedan takav psihološki laboratorij. Krajnje nehumano i neodgovorno. Iskreno se za njezino dobro nadam da će što prije izać.

Matea : ja joj stvarno ništa ne uzimam za zlo. A što ste molim vas od nje i očekivali. Takva je kakva je.

PS : Dino i Gobac, a što reć nego : PUN POGODAK ! BRAVO LEGENDE !

- 00:01 - Komentari (63) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.12.2005.

Tatjana u finalu umjesto Dace ?

To bi vjerovatno bilo tako kada bi dečki u kući odlučivali. Naime situacija u kući poprilično se smirila. Neke stvari su na oko postale jasne, barem do petka. Ambiciozne Željka i Matea uvidjele su da su im šanse za finale poprilično tanke tako da više i ne upiru toliko sa dodvoravanjem i lažnim grljenjem. Dečki se kuže i već se zagarantirano i zasluženo vide u finalu pa se ni oni previše ne zamaraju isforsiranom tolerancijom spram Željkinih i Mateinih mušičavih promjena raspoloženja i ispada. No tko će ga znat, nakon ovog petka, ukoliko Željka opstane sve je moguće jer mi se čini da ne preže ni od čega kako bi se domogla pažnje, što znači i finala. Ni Matea nije daleko od stvaranja pomutnje i spletkarenja. Iako znatno manje suptilna od Željke, ukoliko opstane njezin ego će vjerovatno toliko narast da će ona zasigurno pomislit (nakon svih preživjelih nominacija) da je nevjerovatno popularna i da može ić do samog kraja (milja), a u tom slučaju i od nje možemo svašta očekivat. Što se tiče samog naslova, ukoliko je moja teorija točna, dečki bi se prije odlučili provest ove blagdanske osjećajima nabijene dane u društvu atraktivne slobodne plavuše negoli zabavne i zauzete Dace. Nije im za zamjerit obzirom da već tri mjeseca istinski pate. BTW : koliko sam ja uspio to doživjet, ne postoji tu nikakva muško-ženska zavjera. Po meni su muški u kući jednostavno puno revniji i sposobniji u svakom pogledu (zafrkancija, zadaci, kreativnost, kuhanje, rad po kući općenito) u odnosu na žene (izuzev male Dace) koje sam ja imao priliku upoznat za vrijeme mog kratkog boravka u kući.

- 00:04 - Komentari (9) - Isprintaj - #

srijeda, 07.12.2005.

Kud ide ovaj svijet !?

Nevjerovatno koliko nisko idu današnji novinari (velika većina), a pogotovo njihovi urednici koji to sve odobravaju pa i potiču, da se jednostavno više uopće ni ne trude donekle realno izvještavat (izvlačit stvari iz konteksta) već su počeli ni manje ni više izmišljavat (bolje se rimuje od izmišljat) događaje kako bi barem na dan povečali tiražu i profit korporacije koja će ih unatoč njihovom posluhu i dalje plaćati prosječnih 4.000 kn mjesečno. Kako novinarima uopće nije stalo do javnih osoba, vjerujte ni velikim medijskim koroporacijama jednako tako nije stalo ni do vlastitih zaposlenika. Pa zašto se uopće toliko trude ugoditi svom big bossu (i ponekad ići kontra vlastitih uvjerenja i istine) kada su svjesni da će ih isti odstraniti bez imalo grižnje savjesti “ko žvaku sa cipele“ kad za to dođe potreba. Nismo ni mi ništa bolji kad se rajcamo na fiktivno pušenje ispod pokrivača ili najnormalnije drkanje, te trčimo na prvi kiosk škicnut mutnu i nejasnu sliku uz popratni infantilno napisan tekst vjerovatno još nediplomirane novinarke s prištićima koja usput još uvijek radi preko ugovora student servisa. Brine me jedino što su takvi članci u zadnje vrijeme čitaniji od primjerice rata u Iraku koji je podsjećam vas također bio puntan medijima koji su objeručke poradi senacionalizma i tiraže na sav glas trubili o iračkom nuklearnom naoružanju. Uglavnom ako su vijesti iz big brother kuće događaj dana, onda bi se stvarno trebali ozbiljno zamislit. Meni je to sve skupa smiješno jer tek sad vidim stvarno stanje stvari. Svjestan sam bio novinarskog senzacionalizma i prije ovog iskustva ali do tolike mjere i bez ikakve moralne i etičke granice; da se čovjek stvarno zapita pa kud ide ovaj svijet !?

PS : forumaši apsolutno ste u pravu da patetični Večernjak jednostavno prepisuje forume.

- 18:41 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 06.12.2005.

Gola istina : al u ovom slučaju doslovno i dosljedno - bez cenzure !

Moj privatni put u svemir

Znači dragi virtualni prijatelji i neprijatelji na ovom blogu moći ćete pročitati sve što ste željeli znati, a niste se usudili pitati vezano za moje big brother iskustvo. Na žalost, kao što i pretpostavljate, ovih dana sam poprilično zauzet i zato mi, molim vas ne zamjerajte na površnom i neredovitom pisanju. Do malo konkretnijih riječi pričekajte barem do petka. Hasta luego !

- 11:46 - Komentari (12) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.12.2005.

Kako je Potjeh našao istinu

Kao i sve dosadašnje blogove i ovaj ćemo započeti prigodnom pjesmicom :

First they ignore you
Then laugh at you and hate you
Then they fight you - then you win
When the truth dies
Very bad things happen
They're being heartless again

I know it's coming
There's going to be violence
I've taken as much
As I'm willing to take
Why do you think
We should suffer in silence
When a heart is broken
There's nothing to break

When you think we're lost
We're exploring
What You think is worthless
I'm adoring
You don't want the truth
Truth is boring
I got this fever need to
Leave the house leave the car
Leave the bad men where they are
Leave a few shells in my gun
Stop me staring at the sun

I know it's coming
There's going to be violence
I've taken as much
As I'm willing to take
Why do you think
We should suffer in silence
My heart is broken
There's nothing to break

Thx Robbie

- 23:03 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se