petak, 15.08.2008.
How to die in XIII chapters: Chapter IV
"Hošeš li izlaziti vešeras?"
"Silver, šta ti je s glasom" s druge strane telefonske linije se čuo Roxyn glas.
"Ma to ti je kad se praviš vašan" rekao sam prisjećajući se scene s cigaretom od prošle noći, te ponovio pitanje "Hošeš li izlaziti?"
"Hošu" rekla je posprdno, loše imitirajući moj glas. Ja sam se glasno nakašljao, no nije se dala smesti pa je nastavila "Ispiraj Žalfijom i bit še ti dobro"
Time je razgovor bio završen. Nije bilo potrebno da se dogovorimo gdje ćemo se nađemo i u koje vrijeme, jer je uvijek bilo isto.
Ležao sam na krevetu i mazio svog mačka Smokea, dozvoljavao sam mu igru koja je zahtijevala da gricka moje prste.
Crnokosi dječak i plavokosa djevojčica su sjedili jedno naspram drugog, između njih se nalazio krug napravljen od poredanih šibica.
"Sad trebamo reći one stihove i zapaliti papiriće" rekao je crnokosi dječak stavljajući par sjemenki u sredinu kruga.
"Hoću li ja prva?", dječak je samo klimnuo glavom.
Djevojčica je uzela papirić i počela čitati: "Želim ljepotu, ljubav i sreću, vječno mala ja ostati neću..." te je sa zadovoljnim izrazom lica bacila papirić u krug sa sjemenkama.
"Sad ti"
Dječak je uzeo svoj papirić i krenuo čitati: "Meni ništa ne treba, moć je jedina moja potreba..."
"Ništa ti ne treba?" usprotivila se plavokosa djevojčica.
"Pa rekao sam da mi samo treba moć!" rekao je braneći se.
"Ali zar nisu ljepota, ljubav i sreća važniji?" rekla je ukrstivši ruke. Dječak je na to samo nakratko isplazio jezik. Zapalio je jednu šibicu i približio je krugu. Odjednom se svjetlucavi plamen proširio cijelim krugom pritom paleći papiriće.
Čuo sam zvuk mobitela. Refleksno sam se javio.
"Hej Silver" čuo sam glas, ali još nisam mogao da shvatim tko je u pitanju.
"Hej..."
"Spooky ovdje" rekao je shvativši moju zbunjenost.
"Ah ti si... Šta ima?"
"Ma ništa posebno" rekao je te napravio kratku stanku, "Gdje ćete biti večeras?"
"Hoćeš s nama?" upitao sam
"Ma neću ako vam smetam" rekao je u šali.
"Ma ne... Mi volimo da nam smetaš"
"Hoćete li biti tamo gdje i uvijek?"
"Aha"
Ustao sam iz kreveta i shvatio da je vrijeme za polazak. Brzo sam se spremio i krenuo vani. Koračao sam starim putem kraj potoka. U daljini sam vidio siluete ispod jedine lampe u ovom dijelu puta.
"Kako bi voljela da imamo svijeću" rekla je djevojčica promatrajući plamen.
"Šibice mogu mijenjati svijeću"
"Ali za svaki ritual nam treba četiri kutije šibica"
"Moramo ove sjemenke sakriti" rekao je dječak nakon što su šibice izgorjele, te je potom dodao "Na neko strašno mjesto"
"Znam ja jedno! Kažu da je opsjednuto duhovima!" uzviknula je djevojčica.
"Gdje, gdje?" skoro panično je upitao dječak.
"Elektrana!"
Pogledao sam na desnu stranu ugledavši staru građevinu koja se postepeno pretvarala u šumu. Sudeći prema dalekovodima moglo bi se reći da je u pitanju elektrana. Uvijek me je hvatala jeza od te ruševine, iako mi konkretan razlog nije bio poznat. Stigavši do lampe primijetio sam kako su osobe koje su me čekale poprilično nervozne.
"Čekamo te već 10 minuta" rekla je Evan.
"Sorry, ali dužnost zove" našalio sam se.
"Zar ima veća dužnost od nas?" upitala je Rox zajedljivo.
"Prijatelji nisu dužnost, oni su obaveza."
Ubrzo smo se našli ispred Poisona. Može se reći da je to naše utočište. Klasična rupa, zidovi obloženi starim drvetom na kojem se primijete lude noći njegovih vjernih posjetilaca. Uz ovo mjesto sam zavolio stari rock, ali metal sam i prije volio: Elvisa, Gunse, Metallica, Nirvana i sl. Sjeli smo na naše staro mjesto. Evan je uvjeravala Roxy da stavljanje tampona nije opasno jer se Rox poprilično bojala toga. Ubrzo nam se pridružio Spooky. Micao se u ritmu zvuka gitare pjesme Man Who Sold The World, gurajući se kroz gomilu. Već se primijetilo kako je napušen. Nesvjesno sam ga ignorirao i zamišljeno gledao prema ulazu.
Crnokosi dječak i plavokosa djevojčica su ušli u napuštenu zgradu elektrane. Po zidovima su bili pokidani kablovi, dok su se po podu nalazili komadići stakla. Prolazili su kroz prostorije došavši do hola. Djevojčica je pogledala dole u tamu.
"Baš je duboko dole" rekla je sa strahom u glasu.
"Aha. Hajmo se popeti gore, na vrh"
Krenuli su stepenicama koje nisu imale ogradu. Polahko su se penjali. Najednom stepenica ispod djevojčičine noge je pukla te se ona poskliznula. Dječak ju je pokušao rukom uhvatiti ali bezuspješno. Gledao je kako je djevojčica pala u dubinu. U mrak. Nije se čuo zvuk udarca, samo njegov vrisak: "Emmelyne!"
Gledao sam zamišljeno prema ulazu. U mojim mislima su se pojavile crne štikle. Malo bolje sam pogledao. Pa tu su. Pogled mi je išao od crnih štikli preko kožnog kaputa do prelijepog lica crnokose djevojke. Prisla je bliže idući u našem pravcu. Vješto uokvirene zelene oči skladno su se spajale sa istaknutim crvenim usnama.
"Hej crnokosa, dobar guz" rekao je Spooky naslonjen za naš visoki stol.
Ponekad me nervira njegovo ponašanje, trebao bi imati samokontrole... Ček, o čemu ja pričam? Meni inače ne smeta njegovo ponašanje, zašto baš sad?
Oštro ga je pogledala i sjela za stol blizu našeg.
"Ne imponuju je direktni komplimenti" pomislio sam. "Ima nešta u njoj što mi se sviđa. "
Nakon desetak minuta, Spooky je prišao njenom stolu. Refleksno sam ustao i krenuo za njim u nadi da ne izvali još koju glupost.
"Đe si srce" rekao joj je.
Brzo sam prišao i pridržao ga da se ne sruši.
"Sorry zbog gnjavaže" rekao sam "Ovaj moj prijatelj, on je malo..." zbunio sam se i nisam znao šta da kažem.
"Znam" rekla je te se potom nasmijala "Džoja čini čuda".
"Počinjem da te volim mala" rekao je Spooky očito očaran njenom izjavom pritom ne shvatavši da je u pitanju bila ironija.
"Ja sam Silver" pružio sam ruku te dodao "Ovo je Spooky"
"Drago mi je"
"A ti si?"
Hladno se nasmijala i rekla: "Ja sam niko"
"Niko?" upitao sam zbunjeno.
"Baš tako"
"Pa..." rekao sam razmišljajući, "Hoće li ti smetati da te zovem Lady?"
"Kako god hoćeš"
Doza arogancije u njenom glasu i ponašanju me je još više privukla.
"Nego mala... štaš' za popiti?" rekao je Spooky buljeći u njene bujne grudi.
"Da me častiš pićem? Ne, hvala"
"Neka mala... večeras je cijeli grad moj... Uzmi šta god hoćeš"
"Dobro" rekla je te potom pozvala konobara "Green Irish Whiskey, molim"
Ja sam je samo začuđeno pogledao. Spooky očigledno nije bio svjestan da 0,02 L tog pića košta isto koliko i 30 Juice-Votki.
"Odakle dolaziš? Nisam te prije viđao ovdje" nastavio sam priču.
"Iz nigdjezemske" nasmijala se.
"A odakle ovdje?"
"Ne znam"
"Dobro" otegao sam riječ djelujući nezadovoljan odgovorom. Tražio sam bilo koje trik pitanje koje bi odalo bar jedan detalj.
"Imaš li sestre, braću?"
"I to djevojku prije svega pitaš na prvom dejtu?"
"Zar smo na dejtu?"
"Naravno da ne" nasmijala se ponovo.
U daljem razgovoru sam očajnički pokušao da saznam bilo koji podatak, no to mi nije išlo za rukom.
"Ej vas dvojica! Jeste li došli s nama ili s njom?" čuo sam Evanin glas sa dozom bezobrazluka.
Prije nego što sam se oprostio od misteriozne Lady rekla mi je: "Čula sam da sutra u Tombu nastupaju The Gothical Legend. Volim njihovu svirku. Pozvan si"
"Doći ću" rekao sam ushićeno. Napokon znam jedan podatak. "Eh da..." još je dodala "Piće ću sama platiti, samo sam se šalila sa onim... Snooky?"
"Spooky... uredu je"
"Ne sviđa mi se" ratoborno je zaključila Evan "Arogantna i umišljena"
"Ni meni nije baš neka diva" rekla je Roxy.
"Neka djevojke" rekao sam pokušavajući da izgladim situaciju "Sutra imamo priliku da je bolje upoznamo"
"Sutra? Ne, ja ne idem na taj jebeni koncert" rekla je Evan.
"Ljubomorna, ha?" rekao je Spooky zajedljivo.
"Ha-ha" rekla je te potom objasnila "Ja i Silver smo samo prijatelji... s povlasticama, veza bez obaveza. Ništa više, ništa pretjerano"
"Nema tu ljubavi ni nježnosti. Čista strast i požuda" dodao sam.
"Hoćeš reći sex" nasmijao se te dodao "I tako se varate jedno drugo?"
"Ne... mi varamo druge s našim odnosom" ponosno je dodala Evan.
* * *
Rano jutro. Stajao sam na stanici pored saobraćajnog znaka. Franch je stajala sa koferima.
"Zar moraš da ideš?" upitao sam.
"Moram, već je odlučeno" rekla je spokojnim glasom.
"Nedostajat ćeš mi"
"Neću" rekla je te nastavila "Ovo nije moja priča, Silver. Ne ovaj grad. Moram početi na nekom drugom mjestu."
"U drugom gradu?"
"U drugoj dimenziji" rekla je te se nasmijala.
Autobus je došao i Franch je ušla vukući kofer za sobom. Prije ulaza mi je mahnula rukom. Posljednji pozdrav.
- 02:25 -
Komentari (28) - Isprintaj - #
