ponedjeljak, 07.07.2008.
How to die in XIII chapters: Chapter III
Upozorenje! Post može sadržati scene morbidnosti, brutalnosti i nasilja i/ili djelimične ili cijele scene pornografskog sadržaja. Ovakav post je punim pravima dozvoljen i podržan od strane pravila Blog.hr servisa. Čitajte na vlastitu odgovornost!
Žurio sam vlažnim ulicama osvijetljenim slabom rasvjetom osamljenih noćnih svjetiljki. Provjeravao sam svoje džepove da nisam šta zaboravio. Cigare su tu. Prošle su 2 sedmice od Corvusove smrti i Evan me je jedva uspjela nagovoriti da dođem na party koji organizuje Franch.
Franch je meni jedna veoma draga osoba. Zaluđena rock muzikom i Gunsima. U životu su joj uvijek najvažniji prijatelji i za njih se maksimalno zalaže. Iskrena do bolne mjere, zbog čega je mnogi mrze. Jedan od dodatnih razloga zašto sam pristao da dođem jeste što Franch uvijek organizuje najbolje zabave sa ekstra provodom. Rock muzika i društvo, iskreno sam poželio takvu vrstu zabave.
Nije mi trebalo dugo da pogodim koja je njena kuća. Roletne neravnomijerno naučene preko prozora. Muzika trešti. Prilazim vratima. Ne volim da kasnim, jer ne volim se redom sa svim pozdravljati. Nakratko stojim ispred vrata. Počinje pjesma „Welcome to the Jungle“ od Guns n' Roses. Čujem vrisak, svi u kući su poludili. Znao sam – pravi trenutak za mene da se ušunjam.
U kući je pravi haos. Atmosfera je podivljala zanešena alkoholom, muzikom i još kojekakvim opijajućim sredstvima. Svjetla su prigušena i jedva mogu vidjeti kroz maglu stvorenu mojim omiljnim porokom. Svuda vidim poznata i nepoznata lica, no na sreću ili žalost oni mene ne primjete. Kroz predsoblje odlazim u dnevnu. Gurajući se kroz masu ugledam Franch. Znao sam, već je pjana. Opazila me je i počela histerično da maše.
Došao sam do nje. Jako me je zagrlila.
„Odakle ovoliko ljudi?“ – pitam, ali ona me očigledno ne čuje od glasne muzike.
„Pričaj glasnije ništa te ne čujem!“ derući se na sav glas.
„Odakle ovoliko ljudi?“ – ponovim joj pitanje na uho.
„Ma nek dolazi ko hoće, želim da se opustim“, iz usta joj se čuje jak miris alkohola.
„Ej ludačo moja mala, već si pjana“
Složila je facu malog sažaljivog medvjedića, napuhala obraze i izbacila svoje krupne zelene oči rekavši „A-bu“.
Samo sam se nasmijao. „Gdje je Evan?“ – upitao sam.
„A ona tvoja?“ – rekla je našto sam klimnuo glavom, „Eno je gore na spratu“.
Krenuo sam nazad, a Franch se dala ponovo u ritam saljevajući pivu kao da je voda. Nije lahko progurati se uz stepenice. I one su bile pune ljudi koji ćaskaju, flertuju, piju i puše. Na stepenicama sam sreo Spookyja, frenda iz osnovne, ovisnika o marihuani. Iznenadio sam se kad sam ga sreo u normalnom stanju.
„Ne puši se večeras, ha?“ upitao sam ga zajedljivo.
„Ne, večeras ću da guzim“ rekao je posprdno se nasmijući, „A džoja je najbolja poslije dobre jebačine“.
„A koga ćeš to da... ahem... zguziš?“ upitao sam ga, djelovao mi je smiješnije kad je nenapušen.
„Eno onu tamo“ – pokazao je prsat djevojku koja je prolazila hodnikom.
„Znaš je?“
„Evo sad ću da je upoznam“
Na to sam se dobro nasmijao. Uvijek je bio ovakav, lud i kad nije pod dejstvom džointa. No ja sam krenuo dalje. Gornji sprat je bio komplikovaniji od donjeg. I definitivno je bilo više gužve. Ušao sam u sobu s desne strane i imao sam sreću da sam odmah našao Evan. Sjedila je s nekim meni nepoznatim licima. Svi su sjedili u krug i dio njih je žmirio, sklopivši ruke kao da meditiraju. Povukao sam Evan za ruku. Na što se trgnula i uputila ljutit pogled.
„Ne sad vidiš da meditiram“ – rekla je te se potom ponovo smjestila u položaj. Meni ja malo falilo da prasnem u smijeh. Pogledao sam u sredinu kruga i vidio nešta slično pepeljari nekoliko komada džointa iz kojih se širio gust dim. Shvatio sam zašto se tako ponaša.
„Hajde Evan“ vukao sam je za rame.
„Neka, neka nemoj... pusti me. Skoro sam se stopila sa irskom boginjom Isis“
Djelovala je tako smiješno samim tim što je bila ozbiljna. Povukao sam je jače.
„Hajde pusti sad boginju. Sjećaš se da si me ti zvala. I osim toga Isis je egipatska boginja“
„Dobro evo samo još malo da uzmem ovoga“, te je potom u ruku uzela jedan dzoint i pokula, oteo sam joj iz ruke i ugasio ga, na šta su se ostali skoro zgrozili. Evan je počela da se smijulji. Uzeo sam je za ruku i krenuli smo da izadjemo iz sobe, međutim Evan me povukla za ruku zamalo ne spotakavši se.
„Zaboravila sam ovo“ rekla je uzevši crnu flašu. Sjeli smo na balkon gdje nije bilo nikoga. Evan je otvorila bocu, dok sam ja otpakovao svoju kutiju Djorum Black s okusom mentola. Zapalio sam cigaru i Evan ponudio. Uzela je, kao i obično. Uvukla je jedan dim i nagela bocu.
„Ou kako je dobro“ rekla je te je potom meni dala.
Prvo sam pogledao u nju pa onda u bocu. Ipak sam prihvatio. Probao sam, i jak ukus alkohola je proširio toplinu jednjakom do želuca.
„Jeste... šta je ovo“, okrenuo sam bocu i počeo da čitam crvena slova:
„Sex Elixir... sastav, black votka (borovnica), rum, crno vino, schwepps bitter lemon, viagra storm drink“, pročitao sam ponovo, „Viagra?“, podigao sam obrvu na što je Evan počela da se smije.
Nakon nekog vremena, pušenja i ispijanja boce te besmislenog razgovora počeli smo se ljubiti.
„Misliš li ti da sam ja lijepa?“ –upitala je gledajuci me ravno u oči. Ponašala se kao malo dijete, a to mi je bilo skroz slatko.
„Ja mislim da si ti pjana“ rekao sam smijući se.
„Nisam, nisam... nemoj tako govoriti... Paučica nikad nije pjana...“
Sjetio sam se Corvusa, spustio sam pogled. Moj zagrljaj je oslabio. Par trenutaka je šutila i kao da joj se promijenilo raspoloženje spustila pogled trazeći tačku u koju ja gledam.
„Misliš li da je bog zaboravio na nas ljude?“ rekla je ozbiljno a zatim me pogledala u oči.
Nasmijao sam se njenoj suludoj ideji. Ateist sam i znala je moj odgovor, no ipak sam odlučio da je ne razočaram, ionako neće biti svjesna o čemu smo razgovarali.
„Nije nas zaboravio... samo radi na manje ambicioznom projektu“
Nasmijala se. Ubrzo smo salili cijelu bocu. Razmijenjivali strasti, a pića i cigara kao da nikad nije moglo nestati. Emocije su bile veće. Evan se totalno ubila alkoholom, a još uvijek je bila pod utjecajem džointa. No alkohol je počeo i mene da ljulja.
„Želim nešta više od tebe“ rekla je.
„I ja od tebe...“, pogledao sam u par koji se u međuvremenu stvorio na balkonu.
„Idemo dole“ rekao sam i uzeo je za ruku. Iako nisam dobro mogao da razmisljam ipak sam se sjetio sobe Franchinih roditelja, jedina prostorija u kojoj je zabranjen ulaz. Pušili smo zajedno jednu cigaru, a ne znam odakle ili od koga je Evan nabavila bocu votke dok smo silazili niz stepenice. Votka me dosta poljuljala i osjećao sam da ću početi da radim pizdarije.
Ugasio sam cigaru na svom jeziku, ali nisam osjetio bol jer mi je jezik ionako gorio. Popio sam još pića i i poljubio Evan, a njoj kao da se uopšte nije gadilo to što sam upravo uradio. U prolazu do sobe sam vidio Roxy, ali ona mene nije. Kada smo došli do sobe Evan me uvukla u nju. Naslonila me je na vrata i tu smo se mazili, a poljubaca kao da nikad nije bilo dosta.
„Želim te sad, ne interesuje me kako“ skinula mi je majicu, a isto sam radio s njene. Otkopčao sam joj kaiš i skinuo pantole. Nosila je crne tange. Uhvatila me je za struk i gurnula na krevet, te potom skočila na mene. Nosila je crni grudnjak koji je još bolje oslikavao njene grudi. Mazili smo se. Uzela je bocu votke i malo je izlila meni na prsa. Osjećao sam kako mi hladna tekućina ide niz stomak i zaustavlja se na pupku. Evan ga je polizala i isti postupak ponovila par puta.
„Da imam lisice, sad bih te vezala“ rekla je proizvodeci zvuk predenja mačke.
„Sado-mazo ha? Sad ćeš vidjeti kako se to radi i bez toga“.
Naglo sam ustao i prislonio uzazid. Malo je falilo da izgubim ravnotežu kada sam ustao. Otkopčao sam pantole, a ona je samo razvukla tange. Polahko sam ušao u nju. Ogromni osjećaj zadovoljstva se proširio mojim tijelom.
Nakon 20tak minuta poslije oboje smo uzdisali na krevetu dok je ona u brzom ritmu bila na meni. Iz dnevne sobe su se čuli zvuci RATM-a „Fuck you I won't do what ya tell me, fuck you I won't do what ya tell me!“.
„Fuck me, fuck me“ – orila se Evan, a ja sam ubrzao ritam.
Svuda po sobi je bila razbacana naša odjeća, a za luster su bile obješene Evanine tange, koje je željela ostaviti domaćinima kao zahvalu za dobar provod. Iako mislim da se Franchinim roditeljima to ne bi nimalo svidjelo.
Nakon što smo oboje doživjeli vrhunac ležali smo zagrljeni, u znoju. Zapalili smo po jednu cigaru i gledali u Evanine tange koje su još naopačke uvijek visile na lusteru... Kako sexy.
- 02:28 -
Komentari (77) - Isprintaj - #
petak, 04.07.2008.
How to die in XIII chapters: Chapter II
-nakon 6 mjeseci-
Tiho smo koračali kroz zelenu travu još uvijek svježu od rose. Na litici su nas u tišini dočekala blijeda lica koja su bila u kontrastu sa crnom odjecom. Nebo je bilo tmurno i poprilicno mračno. Sivi oblaci puni iznemoglosti su već satima najavljivali kišu. Evan me je držala pod ruku i gledala u pravcu zatvorene kamene posude, bogato ukrašene, koju je držao čovjek, također u crnom. Tišinu je prekinuo blagi glas djevojke crne duge kose: „Hoćete li početi?“
Čovjek koji je drzao kamenu posudu malo se nargodio, kao da misli da nije ispravno ono što radi. Počeo je svoj govor bez nekog uvoda:
„Ovdje smo se okupili da ispratimo našeg dragog prijatelja i voljenog sina (na što se žena je crnom mrežom preko lica zajecala) Corvus Coraxa“.
Evan mi je jače stisnula ruku. Vjetar je počeo da puše, te sam je zagrlio kako bi je pokušao ugrijati.
Čovjek u crnom, već očigledno pop je otvorio „urnu“ (kamenu posudu), pažljivo se nageo preko litice te potom lagano istresao njen sadržaj. Vjetar je nosio pepeo, rasuvši Corvusa po cijeloj šumi. Evan je uzdahnula. Nosila je široke crne sunčane naočale, ali znao sam da jedva zadržava suze. No bio sam iznenađen bezizražajnosti lica dugokose crne djevojke, Amaris Mae... Corvusove djevojke. Ostala je gledati prema mjestu gdje je pop prosuo pepeo. Tišinu je prekinuo početak kiše. Stariji sijedi gospodin koji je stajao do Corvusove majke je otvorio crni kišobran. Pop je učinio isto.
„Bolje je da krenemo“ – rekao je.
„Da..“ – zamišljeno je odgovorila Amaris još uvijek gledajući u istom pravcu.
„Želite li samnom pod moj kišobran?“ – upitao je kulturno.
„Ne, hvala“, protrljala je oči.
Krenuli su uskim puteljkom sa druge strane litice. Šum kapljica koje udaraju od lišće je postajao glasniji i brži. Krenuo sam no Evan me je zaustavila.
„Ostanimo još, molim te“
„Ali pokisnut ćeš“
„Nije me briga!“
Pogledao sam prema ljudima koji se se već udaljili.
„Zašto je morao to uraditi? Zašto?“, jače me je stisla.
„Ne znam... Smiri se“
„Šta... što ti misliš o ovome?“ Skinula je naočale. Pogledala me je svojim dubokim crnim očima. Oduvijek sam volio te oci.
„Ne znam... vjeruj mi ne znam šta da mislim... prvo Marco, pa onda on...“
Spustio sam glavu, prisjećajući se kad je Marco sebi prerezao vene. To mu je bio zadnji put. Dobro se oporavljao i doktori su bili veoma optimistični, no došlo je do komplikacija i nikad se nije probudio iz kome. Roxy se jejoš uvijek nije oporavila od toga.
Evan je spustila moju glavu na svoje rame te me potom još jače zagrlila.
„Kako bih voljela da mogu reći 'bit će sve ok', ali barem tebi mogu pružiti utjehu“
Pogledao sam u nju. Osjećao sam kako je zapravo ona ta kojoj treba utjeha. Ponovo sam pogledao u njene oci. Poljubio sam je, i ona je odgovorila istom mjerom. Naočale su joj ispale iz ruku. Kiša je obilno padala, a mi smo bili mokri do gole koze pripijeni jedno uz drugo. Dugo smo se ljubili, na toj litici, gdje je Corvus pronašao svoj kraj.
* * *
Sjedili smo na starom kauču stisnuti pod jednom tankom dekom. Dok sam drhtao od zime imajući samo bokserice na sebi gledao sam uokolo po drvenim zidovima i starim stvarima. Roxy nam je prišla sa osmijehom, noseći u ruci pladanj sa čajem. Da, bili smo kod nje u potkrovlju, zapravo ona nije živjela tu. To je bila stara neopremljena kuća, a potkrovlje je bilo jedina svijetla tačka. Tu smo se ponekad okupljali, pogotovo kad nas kiša zarobi unutar kuće. Roxy je sipala čaj u šolje na što se Evan gotovo promuklim glasom oglasila:
„Bolje da si nam dala viskija, prije bi se ugrijala“
„Tako bi samo još više sagorila“
Pokušali smo se šaliti i prikriti bezvezno stanje koje je vladalo u nama.
„Kako je bilo? Mislim... kako je sve proteklo to sa Corvusom?“ upitala je Roxy sjednuvši na kauč.
Moja i Evanina odjeća je bila obješena preko preko ograde koja je vodila drvenim stepenicama na donji sprat.
„Ništa posebno“ rekao sam, „sve se sastojalo iz toga da prospu njegov pepeo, gore sa one litice.“
„Bez prevelikih emocija“ – uzdahnula je Evan.
„Ja nisam mogla doći, žao mi je... morala sad do Marcovog groba..“
„Znam“ prekinula ju je Evan „kao što vidiš ništa posebno se nije dogodilo“
Neko vrijeme smo šutili, a potom je Roxy rekla:
„Nema više ni Marca, ni Corvusa...“
„... ostali smo samo nas troje...“ završio sam rečenicu.
- 19:23 -
Komentari (15) - Isprintaj - #
