Prva fronta

ponedjeljak, 23.05.2011.

Nostalgija

Htio bih ponovo otići u Pariz. U kasno proljeće, vlakom, boraviti u kavanama i ispijati kave u dugim šetnjama gradom. Motanje duhana u malene rizle na uglovima ulica i paljenje istih dok čekam zeleno na semaforu. Htio bih potpuno ući u priču gradu, u ulice koje me toliko oduševljavaju gdje god idem, jer one najbolje znaju ispričati priču o malim i velikim ljudima, lijepim ženama i karnevalima. Oduvijek sam volio velike gradove i ideju o cjelodnevnom lutanju ulicama, ispijanju usputnih piva u lokalnim birtijama, malim neuglednim mjestima s potrganim stolovima gdje konobarice nisu napirlitane dromfulje s umjetnim smješkom umjesto kičme. Miris prljavih ulica pomiješan s okusom pive u arapskoj četvrti i jedan bicikl naslonjen na stup koji čeka da bude ukraden. Neprocijenjivo.
Mislim da je vrijeme da promijenim sredinu.

23.05.2011. u 20:38 • 0 KomentaraPrint#

petak, 24.12.2010.

+1 :)

Sve frustracije i mržnje prema svakodnevnim problemima nisu put do moje bistrine. Malodušnost može biti dobra samo ako iza nje slijedi svjesnost i skromnost, ali je generalno mentalna kočnica. Ne mogu kriviti vrijeme za svoju depresivnost niti pasivno čekati da sama od sebe nestane. Ja sam tu, moje vrijeme je SADA i ovo SADA je moment kada trebam poduzeti nešto! Nitko mi ne može pomoći koliko si sam mogu pomoći ako prestanem biti blag prema sebi i svojim problemima. Kritiziranje svega je samo postavljanje čeličnih okova oko mojih gležnjeva i to ne vodi nikamo. Odlučnost je riječ o kojoj svi pričaju a u realnost je jedva vidljiva. Moja odlučnost je korak naprijed. Moj zdravi razum je korak naprijed. Moja prošlost i svjesnost da lijepi trenuci ipak postoje je korak prema naprijed. Jebe mi se za mobitele, sanadera i dinamo jer me nisu naučili ništa korisno. Mediji su dno dna ukljućujući sve one govnare koji zarađuju na plasiranju laži u jasvnost u korist novca. Nikad niti nisam tražio odgovore u novinama ili dnevniku hrt-a. Ovdje nema moralnosti niti će ikad biti.
Ljubav je odgovor na moj problem. Iskrenost prema samome sebi je 1.razred osnovne samokontrole i svjesnosti svojih postupaka. Nije patetika reći da je život kratak jer stvarno jest. U jednom momentu ću sam sebe zateći u nepokretnom stanju kada više neću biti kadar ispraviti svoje greške i učiniti nekaj dobro. A savjest će vrištati od godina i godina ignoriranja. Da li želim doći u moment kada će biti kasno? Da li želim poželjeti vratiti vrijeme samo 2 sata u nazad da ispravim kardinalnu pogrešku koju sam upravo učinio? Ne, ja to ne želim.
Iza mene su prekrasne navike iz djetinjstva za koje ne želim da budu ubijene u današnjem duhu vremena. Dajem sve od sebe da zadržim krug ljudi koje volim i zato okrećem još jednu rundu božićnog piva koje se trudi biti pivo a zapravo je žešća pišoka. Ali to nema veze, bitna je namjena.

Volim ljude, delfine i male šumske vjeverice. Sretan mi rođendan.

24.12.2010. u 14:02 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 11.11.2010.

Ti uopče ne izgledaš ko reper, to je zato kaj me obuko neven!


Jebote kakva godina. Fali mi gumb za iskapčanje mozga i lobotomiju istog jer mi je i takav više od koristi. Uspio sam napraviti nevjerojatne stvari u jako kratkom vremenu i valjda sad zbog toga proživljavam neki sentimentalni kaos svega ikada. U međuvremenu su se ljudi oko mene izmijenili i zgubio sam jednu frendicu koju sam jako volio. Uz sve to još uvijek pokušavam zaboraviti bivšu koja već godinu dana nije aktualna al me svejedno jebu stvari iz tog perioda života dok sam hranio njenu mačku i psa i gledao filmove u potkrovlju njenog stana na maksimiru. I sve kaj sam gradio s njom, spontano i humano, riječi i stvari koje se dese upravo vama i onda se još dugo smijete tome, sada je na dnu septičke jame i vrlo je neupotrebljivo. A pokušaj stvaranja nekaj sličnog s drugom me demotivira do pozicije male šumske bogomoljke. I onda piljim u zidove sobe, dižem neke tegove po teretanama i điram glupe krugove biciklom po bundeku. I mislim si kak sam se previše puta zaljubio i volio i ševio sa srcem, da mi je sad još jedno ponavljanje istog sasvim nemoguće.
A momentalno imam djevojku koja ima više razuma i čovječnosti od xy bivših, i sve, ali nju eto više nemrem voljet jer sam svu svoju ljubav već ispucao na nepregledan broj pokušaja svih ovih godina. Jebiga.
Istovremeno pokušavam zadržati sve dobre ljude u svojem životu al to je kao da žongliram sa 10 jack danielsa i očekujem da mi niti jedan neće pasti. Malo vjerojatno.
Najgore mi je navečer, kad ugasim štednu žarulju nad krevetom. Onda kreće vlak smrti iz gardelanda i ja u prvom redu prvog vagona. Povezujem riječi, filmove, glazbu, žene i sjećanja u molotovljev koktel. I onda si cugam cijelu noć da mi bude bolje smokin
A u zadnjih godinu dana sam 2 puta prešao okean, obžderavao se kineskom hranom u londonu, opijao se jeftinim pivama u montenegru i čuvao bazene u washington DC-ju. Noću krao materi auto da yebem na stražnjem sjedalu i usput se zasitio istog jer je sex izgubio čar isto kao što i maloljetnička nacugavanja jednom postanu previše dostupna da bi bila zabavna.
Projurio sam ko čolak autocestom, al ne ferrarijem već spejsšatlom i zapalio se od svega. Nije mi bilo potrebno da sletim s ceste. Razvio sam aliena u glavi koji, dragi moji doktori s rebra, nije posljedica mojih kroničnih alergija svega, već plod zaljubljivanja u krive žene, u neostvarive ideje i brije 'kak je tam prek bolje'. Stvorio sam objest. Zato se danas više nemrem zaljubit kak spada, veselit kak spada i normalno ponašat kak spada. Pogotovo navečer kad postanem izrazito neuračunljiv. Imam krive ljude za ideale i dok su svi brijali na kurt kobejna, ja sam brijao na anthony kiedisa i tom waitsa. U principu nema velke razlike osim kaj je kurt kobejn bio izrazito glup i needuciran. I usput je bio suicidalan kaj je bilo jako loše po njega. Moji su ideali bili drogeranti koji su na koncu uspjeli i najebali se matere svima baš zato kaj su ljudi ljubomorno vjerovali u njihovu propast.
Idem si slušat kandžiju i rihtat alarm za sutra ujutro.
Eto, vratio sam se i sve je super. Podržimo falklandske pingvine.


11.11.2010. u 00:52 • 0 KomentaraPrint#
< svibanj, 2011  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

I hope that life is not a big joke because i don't get it.


pergolas

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se