Intriga
27.02.2007., utorak
Moj tata je električar. Struja nam je kao cipele u postolara.
|
Legnem ja sinoć u krevet lagano istraumatizirana jer je neš' rondalo po dvorištu. Okrenuta na desni bok gledam prema vratima od sobe koja se ne daju skroz otvoriti zbog ormara, pa između ima prostora. Odjednom, vidim da blica i pucketa neš' u toj rupi. Priznajem da me na sekundu strah paralizirao. Mislila sam "gotovo je - netko je u kući i sad će nas sve pobiti". Nevjerojatno je kak' u par sekundi u takvoj situaciji hrpa misli proleti glavom. Dok sam polako pružala ruku prema mobitelu (ne da nazovem 92, nego da osvjetlim taj prostor) razvila sam već par verzija u glavi. Hoće li me zaklati? Ili nasrnuti na mene? Možda će pucati? Pa sam se sjetila da gro odjeće visi na vratima i da su na podu kutije, pa je nemoguće da se netko zbuksa unutra osim ako nije kao Victoria Beckham. Pa sam odahnula jer takvu bih jednim potezom izbacila van. Do tad je već do mene došao smrad. Smrad struje, tj. zapaljenih instalacija. Samo sam izletila iz sobe. Skužila sam da je buraz još budan i viknula mu nek pogasi sve kaj oko njega gori, pa otišla probuditi ostale i među njima posijati paniku. Ok - svi su budni, svi vijećaju kaje bilo. Nitko mi nije vjerovao jer imaju loše noseve i nisu osjetili smrad. (Dobro, ja imam osjetljiviji njuh. U parfumeriji bez beda mogu pomirišati po 20-ak parfema za redom i razlikovati ih.) Proglasili su me ludom, rekli da gledam previše CSI-ja i sl. Čak su me pokušali uvjeriti da je to odbljesak od susjedova svijetla. Je, svijetlo je nekim čudom prošlo kroz vrata ili se provuklo ispod njih i pritom promjenilo boju iz žute u plavu. Da, to je moguće. Moguće moj k... Iza vrata ima mjesto predviđeno za utičnicu - rupa u zidu, a u rupi žice. Njima je vjerojatnija sf priča, nego da tu probija struja. Dobro. Tko vas jebe... Izvadila sam kutij(ic)u sa zlatom, ubacila ju u torbu, torbu stavila pored glave, skinula pidžamu, obukla donji dio trenirke i čarape, uzela tenisice, stavila ih pored kreveta i otvorila žaluzine. Jer moja soba je mala i ako ću morati iskočiti, to će morati biti ekspresno. Aparat za gašenje sam im ostavila na hodniku. Tko ih jebe, nek' se sve zapali, ja sve svoje sa sobom nosim. I, otišla sam spavati. Kraj priče - to sam mislila dok me jutros nije vatra probudila. Okej, vatrica. Eto, nisam luda. (Sad se čeka da se odmetnuti tata električar vrati doma.) |
- 09:17 - Bug off! (32) - Bug yourself! - Bug somebody else!
23.02.2007., petak
"pjesmica"
|
Zagreb je metropola, metropola, metropola. Zagreb je metropola, vi ste kurac. Ja imam sifilis, ja imam sidu. Nemam kurtona, jebem torcidu. I onda meni netko kaže da sam morbidna. A, ja se zgražala kad sam čula ovu pjesmicu. |
- 08:48 - Bug off! (16) - Bug yourself! - Bug somebody else!
14.02.2007., srijeda
(btw. meni je svaki dan k'o Valentinovo)
|
Stiže mi nova Korizma - nova prilika za maltretirati sama sebe samu. Primjeti: Korizma velikim slovom. Moram neš' poštovati. Kreativnije je Korizmu nego ramazan npr. Kroz godine postajem sve kreativnija, pa nije dovoljno reći "ne" samo čokoladi. Odričem se nekih poroka. Ali ove godine bez pronalaženja rupa u zakonu, tj. one da nedjelja ne poznaje Korizmu. Nakon 40 dana bez droge, ovaj poroka, ima da se mozak oporavi. Bit ću novi mali Einstein. Trebat će mi pamet. Jer sam razmišljala... Pa sam smislila da krivo tumačim poslovicu "sve se vraća, sve se plaća". Novo značenje: naplatiti onima koji su me zajebali da bih im vratila. Do sada sam zločeste puštala da nekažnjeno odu svojim putem. Nema više milosti. Novi projekt u Korizmi: naplati i vrati. Nešto kao osobni džihad. To je način za riješiti se starih tereta, a ne orostiti, ali ne zaboraviti. Tak' se stvari samo gomilaju. I onda, em sam već sjebana, em se još sama zajebavam. (Dobro, džihad je u zadnje vrijeme postala ružna riječ. Nemojte me krivo shvatiti. Bit će to džihad u mom prenesenom značenju.) |
- 11:24 - Bug off! (34) - Bug yourself! - Bug somebody else!
05.02.2007., ponedjeljak
Ovdje netko nekomu nešto treba nacrtati. Ljubitelji životinja i drugi nametatelji prava i sloboda, čujte i počujte...
|
Neke osobne ekspanzije (pa tako i one u bokovima) su stale u prostoru i vremenu, tj. život mi je i dalje na nultoj točki, pa ću se opet uzrujavati zbog fani stipković i ekipe. (btw. fani je prije bila bucka, kud je sav višak kože nestao? sakrili ga iza psa? o, fani, otkrij mi tajnu, da si i ja jednoga partviš alike nabavim?) U mesu postoje proteini kojih nema u nikakvoj biljci (koje su isto tako žive), a neophodni su za organizam (ljudski). A ljudi su po prirodi stvari, kako biljožderi, tako i mesožderi. Otprije i crkve i spoznaje o pederima i Vlatke Pokos i fani stipković. I, sad kad (bezbolno) ubijemo junicu, da bismo ju nakon toga pojeli, kaj sa kožom? Nehumano je njome obložiti kauč. Hm, napravit ćemo anti-krznašima cipele. Ili torbu za fani stipković.  U Hrvatskoj je isto tako par vukova svake godine predviđeno za odstrel. Kaj poslije s krznom? Baciti ga? Ne! Umanji štetu - dobro ga naplatiti tamo nekom Puff Diddy-u. Zečja bunda je tak' samo za smrtnike. Većina tih anti-krznaša su licemjeri. Kaje sa guskama i njihovim perjem? Jel' zbog njihove kreme koji morski pas ubijen? Jel' omega3 kiseline troše one iz soje ili riblje? Stvarno sam protiv ubijanja ugroženih životinjskih vrsta, šverca kljovama, djelovima tijela gorila kao suđa i sl. Ali zakon jačega nalaže da tamanimo zečeve i činčile i jedemo piceke. (Još će i Japancima reći da ne smiju skakavce jesti.) Cijela evolucija se odvija na tom zakonu. Slabiji izumiru. Nepodobni izmuri. Oni s greškom ne nastavljaju vrstu. Zato i ne treba dozvoliti homoseksualcima da si rade djecu. Jer po svojoj prirodi nisu si odabrali razmnožavanje. Pa, ako si ga sami nisu izabrali, zašto bi ima ga mi/oni koji se mislimo oplođivati i razmnožavati dozvolili. To je samo evolucija na sofisticiran način. Danas te neću mlatnuti toljagom jer si slabiji od mene, nego ću te zakonski ograničiti; da ne bude više takvih kao ti. Zemlja bi vjerojatno odahnula kada bismo svi odlučili biti pederi. Za čas bismo izumrli. For the record: ja ne želim bundu jer je to lijepo za vidjeti. Dapače, ljudi u bundi izgledaju debilno. Ali bih bundu jer sam prokleto zimogrozna. I dalje ću jesti i meso i biljke (iako, ja mislim da ih čujem i da i one vrište). Razvrstavam smeće, recikliram kaj se da. Ne bacam žvake (jer njima treba 5 godina da se razgrade) po cesti. Baterije i lijekove nosim u za to predviđene kontejnere. Nagovaram buraza da ugradi plin u auto (nije samo da je jeftinije...). Gasim svijetla po kući. Naravno, koristim ekološke žarulje. Pizdim kad netko pere zube, a voda mu curi u džabe za to vrijeme. Napomena: vidi tamo box lijevo i klikni jednom na solve poverty (ne grize). |
- 11:22 - Bug off! (43) - Bug yourself! - Bug somebody else!
|
04/2007 (1) 03/2007 (4) 02/2007 (4) 01/2007 (3) 12/2006 (7) 11/2006 (4) 10/2006 (2) 09/2006 (4) 08/2006 (3) 07/2006 (7) 06/2006 (11) 05/2006 (13) 04/2006 (11) 03/2006 (16) Dnevnik.hr |
|
POSLANICA "SPAMATORIMA":
Ne ispričavam se zbog brisanja komentara tipa: super blog... dođi vidi moj... thx na komentaru... evo i tebi i sl. Ako sam negdje ostavila komentar, to je zato što sam se osjetila povučenom za jezik na ovaj ili onaj način. Također, to ne znači da zauzvrat očekujem komentar (ili bilo što drugo). Komentirajte ako imate nešto za komentirati, a ne reklame ili reda radi. If you're not in it for the love of the music, would you, please, fuck off! Time marches on never ending, time keeps its own time. Here we stand at beginning, and then goes passing us by. - Kings Of Tomorrow's Time When I walk, I walk my line and I take what's mine. And I ain't so high that I can't fall. And I ain't so low that I can crawl. - Silicon Soul's Right On We stand up to get down. - Juliet's Avalon
trigona888@gmail.com
|