Free Web Counter
hit Counter


Free Web Counter
hit Counter


Po novome:
Copyright © 2006.
protected!!!
Poštu tamo neki printaju posteve koji ne sadrže nikakve konkretne informacije, moguće je jedino da ih koriste u neke druge svrhe. Više nema u džabe: ne kopiraj, ne umnožavaj, ne seciraj, ne pejstaj, ne reži, ne skeniraj, ne citiraj...
Zabrana se ne odnosi na zgodne frajere. Ako ste zgodan frajer, u zamjenu za fotku, radite kaj hoćete.



Da ne bi bilo "nismo znali":

U svrhu katarze, neki postovi su bijeli.

Legenda:
bmk - boli me kurac
kk - koji kurac
fk - fala kurcu
nk - neki kurac
pk - pun kurac
i tako dalje... u svakom slučaju k kao kurac

Znam da se ne piše "kaje" nego kaj je i da mi na "tak" i svako toliko fale apostrofi, ali bmk, lijena sam.

Ono što ne poštujem, pišem malim slovom.
"bog" ću pisati malim slovom dok se ne odlučim kak' ću ga zvati.

Da li poslati majmune u smrt ili ljude? Složila bih se sa Mesićem kad kaže da su mu psi draži otkad je bolje upoznao ljude.

/Pod utjecajem TV-a/

Imam 25 godina.
Mora - Dora.
Vjerujem da je bog židov.
Bojim se djece.
Pijem u štiklama.
Dozvolila bih pušenje čak i u bolnicama.
Loš sam pjesnik.
Poštujem Korizmu, ali ne i boga.
Mrzim zvonjavu telefona.
Ljudi se ne znaju voziti.
Obijam šankove.
Lijepo mi je dosadno.
Osuđena sam na suživot.
(Ne)ozbiljna sam.
Moj grijeh je veći od onih pedofila i silovatelja.
Racionalna sam.
Čekam novo ukazanje.
Ne vjerujem u sudbinu, ali vjerujem babama gatarama.
Nadam se da ću pronaći rainbow raspelo.
Svejedno mi je (i loš sam pjesnik).
Nadam se da ću se reinkarnirati kao ameba.
Voda curi u džabe.
Mrzim klime.
Kurac je privilegija.
Crkvi nedostaje križ.
Kao plavuši mi je lakši život.
Družim se sa svakim.
Okrivljujem pedere da su mi ukrali dugu.
Idem na more.
Gledam kako se drugi upropaštavaju.
Bezbrižna - po default-u.
Ideali.
Muda pod bubrege.
O lijepoj našoj.
Da mi je do Japana.
Seinfeld na moj način.
Odabrao Đelo Hadžiselimović.
Ubosnu, izbosne.
±beskonačno.
Spomenem i sex tu i tamo.
Poštena - jebena (ne jebana).
Policija i striptizete.
Sve najbolje...
Reda radi...
Licemjerni anti-krznaši.
Ponovo Korizma.












































































































































































































































































































































































































































































































































































eXTReMe Tracker

Intriga

27.11.2006., ponedjeljak

Ponavljam se, pa kažem da sam najbolje dane svoga života provela po noći.

Ja živim za noć - izlasci, alkoholiziranje, plesanje...
Nikad se nisam opterećivala s time tko koga. Ljudi znaju popizditi jer su mi već 5 puta pokazali tu i tu manekenku ili nogometaša, a ja šesti put opet ne znam tko je to.
Ali, opterećujem se s time tko je vlasnik, poslovođa, manager ili koji već faktor u kojem klubu. To mi je bitno jer moram znati gdje se što događa. Također moram tamo ući, a da ne platim upad (to mi je ispod časti) ili ako je zatvoren party. Odnosno, bitno mi je da takvi znaju tko sam.
I, tako se u Zg-u trenutno dešavaju neke smjene vlasti po klubovima, neki novi se otvaraju, neki novi su se otvorili.
Ovaj vikend sam imala plan i program obići te faktore i otvoriti si neka vrata.

Petak.
Moj ex-ševac iz zajebancije otvara klub dok si ja zajebancije ni sendvič ne kupujem :(.
Znam da pati na cajkački izgled - sise na pazaru, što kraći i uži šos...
Pa sam se tak i obukla.
Jedan drugi ex me vidio i pitao da u čijem krevetu planiram spavati noćas.
(Oh, iz tvojih usta u božje uši.)
Rekoh "hvala, nije da ne znam na kaj ličim i nije mi sex na programu, samo podsjećanje na sebe, a sve skupa za opće dobro mog društva".

Nakon 2 koktela bila sam pi ja na. To se ne dešava. Ja mogu u sebe izliti više nego većina frajera.
Pa me murija zaustavila.
Pa sam taj dekolte navukla još niže.
Pa me murijak pitao da jesam li kaj pila.
"Još ne."
Pa mi je jadničak rekao nek' navratim kasnije kad neš popijem.
(Dobro je - ja ako ostanem bez vozačke, mogu odmah i otkaz na poslu dati.)

Dolazim na Mjesto. Uzimamo cugu - konobar kaže da je u redu. Pa opet u redu.
Ok. Tko sam ja da se bunim protiv džabe cuge.
U nekom prolazu, veli mi sada taj bitni ex da popijem neš s njim.

Dok je konobar slagao cugu, kaže on meni samo "ajmo".
"Ajmo!" (Tak više ne mogu kapi alkohola popiti.)
Uglavnom, rekla bi Seve "s s s s s sex".
Hehe, prorekao me onaj prvi ex.
U takvim trenucima se divim sama sebi. Kad nisam u stanju na nogama stajati, za sex još uvijek jesam. Majke mi, za sex i ginem ako treba.

U svemu tomu sam shvatila da sam prestara da bih išla u krevet s nekim čije dijete ne bih rodila.
Od sada samo oni s dobrim genima dolaze u obzir.
Nije da ja ne znam za kurtone, ali shit happens.
Idealno bi bilo da ostanem trudna s nekim perverzno bogatim tko će uzdržavati dijete, pa dijete mene.

Stara me budna dočekala. Uvijek me dočeka baš kad od ovoga dolazim.
Prvi put kad sam došla doma popodne, a da se nisam uopće javila, bilo je nakon njega.
Jadna. Ima neki peh na njega.

Do navečer sam se uspjela oporaviti doboljno da ponovo navučem jebeni dekolte.
Zašto? Pitala je i od frendice stara da koji nam je đavo - zakaj smo sve večeras zapele za bezobrazne dekoltee.
Reko' "teta, tam di večeras idemo, frajeri ni ne razgovaraju sa ženama ako im ne mogu nesmetano blejati u sise".

U svom 10-ogodišnjem mandatu bančenja nikad mi se nije desilo da se ne mogu otarasiti nepoželjnih likova.
Hodam po house/rock/jazz/latino i raznoraznim eventima i nikada nikakvih ekscesa. Tamo su ljudi kluturni i miroljubivi.
Ali ne izlazim na hrvatsku muziku. Amen. Točka. Ne mogu podnijeti Huljičeve pjesmuljke i bok.
Međutim, išla sam van s jednim drugim frendicama koje slušaju cajku i trebale smo kao otići na novo mjesto gdje se puštaju i cajke i domaće.
I, naravno, tamo se upoznati s faktorima.
Ajde, u dobrom društvu preživjet ću i jebenu košulju plavu.

Veza za faktore je otkazala izlazak.
Ali, ovaj vikend kao da me pratila ona "pazi što želiš jer bi se to moglo i ostvariti".
Ostvarilo se. Na loš način. Faktori su nas zapamtili.

Neka dvojica vidno izalkoholiziranih su počeli dosađivati.
Prvo smo pokušale pristojno.
Ne, hvala. Nećemo ništa popiti.
Hvala.
Ne. Joj, ne.
...
Daj mi se skini s kurca više!
Ne za ni ma te nas!!!
Pičkaranje je trajalo par minuta.
Ali, oni su teži idioti i ne planiraju se maknuti.
Redar je stajao 2 metra dalje. Redar ima razvijene manevre izbjegavanja kakve ja još nisam vidjela.
Čovjek me gleda. Vidi da se neki kurac događa. Ja mu mašem. Zovem ga, a on nevjerojatno fenomenalno odzuji pogledom. I tak par puta.
Pa je probala frendica. Ni nju ne jebe.
U jednom trenu je frendica jednog od idiota držala za vrat. Redar gleda i niš.
Mislim, kreteni su bili neki kepeci naspram nas.
Da smo ih se ulovile - oni bi na traumi završili.
Ali, ja sam izašla van zabaviti se, a ne mlatiti se i to još s frajerima. Za to postoje redari.
I, ajde, naletio je neki za kojeg se poslije ispostavilo da im je tamo neki šef, frendica ga je ulovila i riješio nas je budala.
Međutim, to nije bilo dovoljno da ih izbace van. To se dogodilo tek nakon još 3 intervencije, tj. za finale su napali konobara.
I tako su se faktori ispričavali.
Nemojte niš zamjeriti. Pičke materine...
Ajmo mi u ludaru. Tam mi bar nitko niš ne može.
"Dođite nam opet."

Molim da mi osobe koje slušaju domaću zabavnu glazbu objasne slijedeći fenomen.
Zašto se nigdje ne puštaju nove stvari? To su uvijek pjesme moje mladosti.
Nema novih hitova? Ili novi hrvatski hitovi nisu dovoljno dobri da bi se puštali?
Ne kužim. Jer, ja se volim educirati. Isto kao cajka. Ja ju ne slušam, ali kad dođem u kontakt s istom, pitam tko pjeva, jel' to novo i sl. I tako sam upućena u cajke. Ili u rock - ni to ne slušam (osim ako nisu u pitanju 80-e).
Tamo nisam imala kaj pitati. Sve pjesme koje sam još u osnovnoj školi znala.

Ako nekoga zanima, mjesto radnje je bio Sokol. Sad ga je preuzemo gazda Bosanca i ista je šema kao i u Bosancu. Odlično ga je preuredio. Meni je samo žao kaj nije tak izgledao dok sam na aftere tamo zalazila jer sada više tamo ne budem sigurno ušla. Dosta mi je petra graše i danijele martinović za slijedećih 10 godina.

Rezime nema smisla raditi. Jer dok je sexa, boli me kurac za perje.

Još nešto. Pogledala sam da vicijev kod. Bezveze. Svi oni koji kažu da film vjerno prati knjigu, kjigu nisu shvatilii. Prati on nju, ali u filmu je naglasak na glupostima, a ne na bitnome - dijalozima i simbolici. Iz knjige je očito što je mašta, a što su činjenice. Film je kao i većina američkih proizvoda - sranje. I to ne zbog Tom Hanksa, koji meni, btw. uvijek izgleda kao da sere u gaće. Ja ne znam jel' taj čovjek u stanju imati normalan izraz lica. Dakle, ukoliko vas stvarno zanima kaje to kontroverzon u da vincijevom kodu, preporučam knjigu. I to na engleskom - jer tako anagrami imaju smisla, jasno je na kaj se misli pod "purity of English" itd.

- 10:43 - Bug off! (39) - Bug yourself! - Bug somebody else!

21.11.2006., utorak

±beskonačno

Ma, super mi je ovaj nestanak komentara. (Sad ću opsovati bez cenzure) Koji kurac ih ekipa iz bloga ne vrati? Jes, ja bih se trebala jebati s tim. E, pa niš od toga. Dakle, drago uredništvo, kada bi se riječ "uredništvo" kojim slučajem pisala velikim slovom, kod mene bi se našla u istoj grupi s: amerika i amerikanci. Umjesto da pokažete osnovnu dozu zahvalnosti svojim korisnicima što su odabrali baš vas (i vas malim slovom), vi se samo ispričavate. Sori ovo, sori ono... Raspitajte se, možda ste se kvalificirali i za neki Guinessov rekord u ispričavanju. (Bolje napravite takve preinake da je moguće upisati simbol za npr. beskonačno)

A, sada nazad k' Vama - Poštovanim Čitateljima...
Mislila sam piskarati o tome kak' mi je poznati Kubanac rekao da sam chica con mucho caliente (valjda se tako piše - ipak španjolski znam samo iz sapunica) i kak' mi je Frankie Knuckles rekao da sam cute, pa sam cijeli vikend bila puna sebe... I kak' sam doslovno cijeli prošli tjedan bančila... I kak' je jebenu muziku puštao Knuckles i kak mi je dao cd i kak' se u outfitu za Laibach stvorenom može odlično provesti na salsa festu... I kak sam (ja koja pojma nemam o sinkroniziranom plesanju u dvoje ili više) sasvim dobro otplesala nešto nalik toj jebenoj salsi... Ma, i na cajki sam uspjela završiti... Samo se alkoholiziram, niš ne jedem i super sam volje... Kao raspojasani turist na Jadranskoj obali...

Ali, ništa od ovozemaljskih detalja, trenutno me muče događanja u ukupnom prostor-vremenu.
Zvijezde se množe - svemir se širi.
Hoće li se širiti dok se skroz ne ohladi i razrijedi? Ili "oko svemira" nema dovoljno prostora za to? Ili će možda naletiti na anti-svemir? jel' postoje neka ograničenja u metrima ili sekundama ili je uokolo samo beskraj? Koliko je tog neiskorištenog prostora? Jel' prazan? Ako ne, kaje tamo?
Pizdim. Umjesto da razmišljam o PDV-u i amortizaciji, ja se bavim kvazarima, neutronima, fotonima, meteorima, kvarkovima, patuljcima, lijevo orijentiranim aminokiselinama, supernovama, pokušavam si zamisliti koliko nešto mora biti gusto da bi žlica toga težila milijarde tona... Jes, jes - previše odbranih od strane Đele Hadžiselimovića u zadnje vrijeme gledam. Sve poželim susresti svoju antimateriju.

- 09:45 - Bug off! (53) - Bug yourself! - Bug somebody else!

13.11.2006., ponedjeljak

Čovjek = dobro - zlo (ili obrnuto?)

Uglavnom sve religije u konačnici kažu da boga trebamo tražiti u sebi. Jer je on u biti u nama samima.
Ta teorija mi drži vodu jer daje odgovor zašto je toliko zla/dobra na svijetu.
Jednostavno, kad se zbroji trenutna količina dobra i zla u svim ljudima, rezultat je stanje u svijetu. Odnosno svo zlo i dobro koje se dešavaju.
Teorija bi se dala potvrditi kada bi svi odlučili biti npr. samo dobri, tj. kada bi svačije akcije bile dobronamjerne. Samo bi se dobro dešavalo. S vremenom ne bismo više imali kaj dobro raditi u svojoj neposrednoj blizini (jer smo svi dobro), pa bi se počeli baviti dječicom u Somaliji, lijek za sidu bi postao dostupan široj javnosti (uvjerena sam da postoji za one koji imaju para), kanađani bi ostavili tuljane na miru... I tak... Možda bi i trava bila globalno legalizirana. (Ovo nema veze sa dobrim, zlim, vragovima i anđelima, ali propagiram uvijek i svagdje.)
(ovo vrijedi i ako bog ne postoji. vrijedi i obrnuta verzija. da zlo zavlada u potpunosti, ali to baš i nije fora.)

- 12:30 - Bug off! (62) - Bug yourself! - Bug somebody else!

06.11.2006., ponedjeljak

Vikend na selu - tu i prijeko.

Da stvarno više ne znam što bih i gdje bih, dokazuje i ovaj vikend.
Otišle frendica i ja na selo. Friško obnovljena kuća, tišina i peć na kruta goriva.
Plan je bio da ja nosim lap top, pa ćemo preko vikenda iskombinirati set muzike za jednu aktivnost kojom se bavimo.
(Za aktivnost je jako bitno emocionalno se angažirati, a meni je to nemoguće na Tony Braxton i Ricky Martina, a to je muzika kojom tamo teroriziraju moj istančan ukus, umjesto da potiču osjećaje, pa smo odlučile preuzeti stvar u svoje ruke.)
Ugl, greška broj 1 - ne treba nam lap. Gledat ćemo telku, kuriti vatru, okretati tarot, nećemo imati vremena za baviti se time.
E, sad to je greška zbog slijedeće kobne greške, odnosno ja sam se prva približila TV-u s namjerom da ga upalim. Naravno da je riknuo čim sam ga dotakla. Struja i ja nikad na zelenu granu.
Zamislite sad nevjerice: u zabiti smo, nigdje nikoga i ničega, u kući se ne puši i umrla nam televizija. Reko' ima li netko igle za štrikanje? Naravno da ne. O, prokleta li nam je sudbina.
Do 9 smo se još nadale da će desiti se čudo, pa klikale po toj telki - jer jako je bilo bitno tko će ispasti iz big brother-a.
A, onda smo se napušile, pa ja misleći da sam uzela bocu s vinom, dobro potegla rakiju, pa više i nije bilo tak zima.
Pa nam je palo na pamet da bismo mogle prijeći u Bosnu i tam izaći van. E, ali do tada smo već smrdile po vinu, rakiji, dimu i krutim gorivima, a u kupaoni je bilo prehladno. Nismo ni fen imale... Ništa, osuđene jedna na drugu.
Našle smo karte, pa odigrale belu u ćevape. Riješile hrpu križaljki, mozgalica, talijanki, pa na kraju i onih "dječiji klub" pitalica, crnilica i osmosmjerki. Za tarot smo bile preneskoncentrirane.
Malo po malo, dogurale smo do 3 sata. Tad se smije ići spavati.
Drugi dan smo otišle u Bosnu da frendica plati te ćevape. Carinicima nikako nije bilo jasno kaj nas dve radimo tamo in the middle of the nowhere. Alo, vi ljudi sa sela, iz mira - došle smo odmoriti od gradske vreve i buke. Nikako da nam povjeruju.
Kasnije smo otišle u selo raspitati se gdje ima života navečer. Nigdje! Svi idu nekamo. A prijeko? Uuuu, kad samo spomenete "prijeko" k'o da ste vraga zazvali. Ne, prijeko se (kategorički) NE IDE. I točka.
E, jebe se meni kaj se ide ili ne ide i sl. Ja bih išla. Taman talijanku glumila. Ali, frendica se nije usudila. Jer, prijeko se ne ide...
Vratile se mi na svoje imanje. Ponovo kuri vatru, križaljke, radio... (Još jedan vikend uz tamošnje radio stanice i spremna sam za cajkačke pohode.)
Pošto su crvi crvi, zanemarile smo činjenicu da smrdimo kao drvosječe i otišle do (našeg, ne oprečnog) sela na cugu. Nadale smo se da će se naći netko zanimljiv. Toliko smo bile izmoždene od mira i samoće da bi bile oprostile tom zanimljivom čak da mu i svi zubi nisu na broju. (Po selima fali zubara primjećujem. Posebice onih koji su protetiku specijalizirali). A, zanimljivi bi nama za uzvrat oprostili kaj smo stinky. I tak smo mi došle u birtiju. Baš birtiju. To je ono na što se misli kad se kaže "birtija". Na podu pohabani tepih, metalni stolci zlatnog odsjaja sa crvenim plišanim tapecirungom, zadimljeno, cajka prži, light show kao u lunaparku... Ali, sve u svemu domaća, ugodna i topla atmosfera. Izlijale smo u sebe po koju pivu i vodku (prije nisam pila vodku, u zadnje vrijeme mi je počela pasati. zima je, a ona fino grije...), shvatile da su samo maloljetnici u lokalu, pa odustale. Platile smo ceh od nevjerojatnih 49 kuna i otišle doma kartati ponovo u ćevape. Još uvijek mislim da je konobar neš zaboravio naplatiti.
(Kasnije sam se sjetila jednog davno zaboravljenog prijatelja koji živi baš "prijeko". Pa sam mu se javila. Pa slijedeći put imamo koga za ići "prijeko". Ali, ne dao bog da to nekome u selu spomenemo. Odmah bi čupali svetu vodicu...)
Drugi dan smo već dobile status stalnih gostiju u restoranu "prijeko". (Iako, vjerojatnije jedinih.) Uz pomfrit su nam velikodušno džabe dali kečap i majonezu.
(Ah, da, informativno: 2 bavarije, 2 kave, 2 ćevapa, salata i pomfrit = 66 kuna! Bile bi idioti da smo si same išle neš kuhati.)
Naravno da su nas carinici opet u čudu gledali. Jer, još smo tu i kaj pobogu radimo prijeko. Nikako da im sjedne da je zapravo jako moguće da samo idemo jesti. 'Ko bi pri zdravoj pameti išao na ćevape u Bosnu?!
I tak... Gdje si bila, kaj si radila? Ma, nigdje. Skočila do Sne na ćevape. (I opet ću.)

- 10:32 - Bug off! (55) - Bug yourself! - Bug somebody else!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

04/2007 (1)
03/2007 (4)
02/2007 (4)
01/2007 (3)
12/2006 (7)
11/2006 (4)
10/2006 (2)
09/2006 (4)
08/2006 (3)
07/2006 (7)
06/2006 (11)
05/2006 (13)
04/2006 (11)
03/2006 (16)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

POSLANICA "SPAMATORIMA":


Ne ispričavam se zbog brisanja komentara tipa: super blog... dođi vidi moj... thx na komentaru... evo i tebi i sl. Ako sam negdje ostavila komentar, to je zato što sam se osjetila povučenom za jezik na ovaj ili onaj način. Također, to ne znači da zauzvrat očekujem komentar (ili bilo što drugo). Komentirajte ako imate nešto za komentirati, a ne reklame ili reda radi.



If you're not in it for the love of the music, would you, please, fuck off!

Time marches on never ending,
time keeps its own time.
Here we stand at beginning,
and then goes passing us by. - Kings Of Tomorrow's Time

When I walk, I walk my line and I take what's mine.
And I ain't so high that I can't fall.
And I ain't so low that I can crawl. - Silicon Soul's Right On

We stand up to get down. - Juliet's Avalon




trigona888@gmail.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se