Free Web Counter
hit Counter


Free Web Counter
hit Counter


Po novome:
Copyright © 2006.
protected!!!
Poštu tamo neki printaju posteve koji ne sadrže nikakve konkretne informacije, moguće je jedino da ih koriste u neke druge svrhe. Više nema u džabe: ne kopiraj, ne umnožavaj, ne seciraj, ne pejstaj, ne reži, ne skeniraj, ne citiraj...
Zabrana se ne odnosi na zgodne frajere. Ako ste zgodan frajer, u zamjenu za fotku, radite kaj hoćete.



Da ne bi bilo "nismo znali":

U svrhu katarze, neki postovi su bijeli.

Legenda:
bmk - boli me kurac
kk - koji kurac
fk - fala kurcu
nk - neki kurac
pk - pun kurac
i tako dalje... u svakom slučaju k kao kurac

Znam da se ne piše "kaje" nego kaj je i da mi na "tak" i svako toliko fale apostrofi, ali bmk, lijena sam.

Ono što ne poštujem, pišem malim slovom.
"bog" ću pisati malim slovom dok se ne odlučim kak' ću ga zvati.

Da li poslati majmune u smrt ili ljude? Složila bih se sa Mesićem kad kaže da su mu psi draži otkad je bolje upoznao ljude.

/Pod utjecajem TV-a/

Imam 25 godina.
Mora - Dora.
Vjerujem da je bog židov.
Bojim se djece.
Pijem u štiklama.
Dozvolila bih pušenje čak i u bolnicama.
Loš sam pjesnik.
Poštujem Korizmu, ali ne i boga.
Mrzim zvonjavu telefona.
Ljudi se ne znaju voziti.
Obijam šankove.
Lijepo mi je dosadno.
Osuđena sam na suživot.
(Ne)ozbiljna sam.
Moj grijeh je veći od onih pedofila i silovatelja.
Racionalna sam.
Čekam novo ukazanje.
Ne vjerujem u sudbinu, ali vjerujem babama gatarama.
Nadam se da ću pronaći rainbow raspelo.
Svejedno mi je (i loš sam pjesnik).
Nadam se da ću se reinkarnirati kao ameba.
Voda curi u džabe.
Mrzim klime.
Kurac je privilegija.
Crkvi nedostaje križ.
Kao plavuši mi je lakši život.
Družim se sa svakim.
Okrivljujem pedere da su mi ukrali dugu.
Idem na more.
Gledam kako se drugi upropaštavaju.
Bezbrižna - po default-u.
Ideali.
Muda pod bubrege.
O lijepoj našoj.
Da mi je do Japana.
Seinfeld na moj način.
Odabrao Đelo Hadžiselimović.
Ubosnu, izbosne.
±beskonačno.
Spomenem i sex tu i tamo.
Poštena - jebena (ne jebana).
Policija i striptizete.
Sve najbolje...
Reda radi...
Licemjerni anti-krznaši.
Ponovo Korizma.












































































































































































































































































































































































































































































































































































eXTReMe Tracker

Intriga

30.06.2006., petak

Prebrzo.

Eto, i pola godine je prošlo. Opet prebrzo.

- 14:32 - Bug off! (29) - Bug yourself! - Bug somebody else!

27.06.2006., utorak

Uvijek naslov pišem zadnji i trenutno ne znam što je pjesnik htio reći.

Uopće se ne vidim sa /brat/om zadnje vrijeme. Pretprošli tjedan je bio zadnji da smo solo doma, pa je svatko bančio na svojoj strani, a prošli smo namjerno izbjegavali kuću (čitaj: staru). Opet svatko na svoj način.
E, jučer smo se vidjeli kad je navratio do mene na posao - da mu dam neš para, naravno. (btw. zarađuje skoro pa duplo više od mene).
I, doma na kratko. Ušla sam u kupaonu nakon njega. Dovoljno mi je bilo snimiti poplavu na podu da se podsjetim zašto jedva čekam da se jedno od nas odseli. Trebala bi nam jedna osoba u kući čiji bi jedini posao bio hodati za njim i skupljati stvari koje je srušio, a 9 od 10 puta ih ne podigne.
Kod nas u familiji se konstantno ponavlja ista greška - muškarci su privilegirani samo na osnovu toga kaj imaju kurac. Nakon 25 godina to je jedini razlog kojeg sam uspjela pronaći.
Ti muški nisu naučeni živjeti bez da imaju mamu-ženu koja vodi brigu (manje-više samo) o njima.

Kak kod nas izgleda npr. obično vješanje slike na zid:
Pater familias: Ženo, ti donesi stolicu! Sine! Bušilicu! Kćeri, dodaj...
Pa se on popne na tu stolicu, kćer zacrta gdje bi šaraf trebao biti, pa sin doda borer, pa šaraf, tiplu, kaj već... Obično otac nekaj slomi ili krivo probuši. Nakon toga, on napušta stolicu i vrača se ničemu kaje prije radio, a ostatak objesi fucking sliku i pospremi stvari.

I svi to znaju. I svi to otvoreno prizanju. I sve ih to zabavlja. Muškima skidam kapu. I ja bih tak. Ne kužim te glupe žene.

Davno sam se zavjetovala da će moje (eventualne) kćeri imati prednost nad mojim (isto tako neizvjesnim) sinovima. Nema razumnog objašnjenja. Čista osveta krivo usmjerena. Sinovi budu naučili i neš drugo osim ostavljanja nereda iza sebe. U zadnjih mjesec i pol svaki dan sam prolazila psihičko maltretiranje jer se nisam osjećala dužnom kuhati. Rekla sam /brat/u da ako ima ikoji razlog osim onoga da sam ja žensko pa zato moram, da nema problema. Ne znam za njega, ali ja imam 3 kg manje.

Svejedno mi je kakve će mi djeca imati izbore u životu dok god to nisu neki kojima se uništavaju. Ne patim od rase, nacionalnosti ili vjere. (ok, za frajera nikad ne bih slovenca. jednostavno ih ne mogu prožvakati. imaju mi prejak super ego. ne bih niti Kineza. priča se da nisu ni blizu obdarenog.) Čak sam postigla širi (zavidan (?)) prag tolerancije te mi je svejedno hoće li mi djeca biti gay. Sve je dobro dok ja nisam. Nek idu u školu kakvu hoće, druže se s kim žele, slušaju kakvu god muziku, budu makrobiotičari, mali zeleni... Ali, ima da svoj tanjur maknu sa stola, a ne da danima skuplja plijesan.

(Ja iskorištavam "pozitivne" strane tih muških visočanstava. Ako ne želim da mi /brat/ nešto vidi/nađe, ne moram to i sakrivati - dovoljno je da odložim na neku nižu policu. Kaj bi on spustio pogled ili se, ne daj bože, sagnuo. Prezauzet je paranjem oblaka nosom.

Jučer sam bila prisiljena slušati razgovor o dječjem proljevu, salmonelama, mjenjanju pelena, bljuvanju i sl. Odlučila sam još odgoditi izradu popisa s imenima onih kojima bih dala da mi djecu naprave.

Malo iz Jutarnjeg...
Rizik od konzumiranja trave povećavaju: domaći i strani rock, rap, reggae, heavy metal, elektronska glazba, Noćna Mora Željka Malnara, Zlikavci i South Park.
Rizik od konzumiranja trave smanjuju: turbofolk, cajke, strani i domaći pop, r'n'b, Big Brother, Zabranjena ljubav, Villa Maria i Milijunaš.)

Sretan rođendan frendici (i svima na koje se danas odnosi).

- 09:47 - Bug off! (29) - Bug yourself! - Bug somebody else!

23.06.2006., petak

Imali smo sreće.

"Nismo imali sreće."
??? Da nismo imali sreće, došli bi naši doma s puno više golova.
Stvarno mi je jučer bila jedna od stresnijih tekmi: adrenalin, srce, želudac - sve je radilo.
Mrzim ih gledati s hrpom žena oko sebe jer moram čuti komentare tipa "joj, ne! sad će biti sedmerac" (uopće nije bitno da je prekršaj bio na sredini terena). Dobro da nisu četverac spomenule. I, ne da su vrištale, nego su kreštale ubij me bože. Navijačice prave. Mislim da je cijela terasa odahnula kad su otišle. (i wc su uspjele sjebati)
Žao je meni kaj nismo prošli, ali prvenstveno iz sebičnih razloga: ak je tekma, znam di je mali. Sad se samo mogu nadati da će ga zanimati Gana i Brazil kao i mene. Veselim se zbog Gane.
Bogu hvala na Pletikosi. Em je zgodan, em se iskazao.
Imala sam bliski susret s malim, ali ne mogu to opisati jer je bio prespecifičan (a ja prepijana - još uvijek sam - gore mi je ovo nego mamurluk).
U biti volim prvenstva. Prvenstveno nogometna. Ne bih imala niš protiv da su po cijele dane tekme na telki. Koji je to raj za oči.
Za vrijeme 2. poluvremena zazvonio mi poslovni. Neki kvazi hitan slučaj. Rekla sam: "Ali, gospodine, pa utakmica je!". Da ne povjeruješ - on o poslu na praznik iza 10 navečer. I još je tekma. Koji je to izrod...
Baš me zanima dal' su australci klokanski raspoloženi i u krevetu.
Ł Naši su lijene mazge (ne svi, ali velika većina). Plaćeni su da trče, a ne da razmišljaju o frizuri. Australici su isto loši. Mogli su nam prek' 10 golova dati, ali dok oni shvate...
Sjećam se jednog felixa još od prije prvenstva. Bio je o tome kak su Njemci digli cijene, (Hrvati jadni para nemaju) ali još Njemačka ni propala dok mi živimo. Lako za to kaj su česi otišli doma. Uvijek kažem da bi oni i kravu utrpali u auto da im stane, samo da ne moraju friško mlijeko kupovati dok su van domaje. Ali bez nas, koji bismo zadnjih 10 kuna prije dali za pivu nego za kruh...

(Vidim da ima i paradajz mreža. Mogla bih i 4. mob nabaciti da se imam još oko čega dodatno uzrujavati.)

- 10:05 - Bug off! (20) - Bug yourself! - Bug somebody else!

21.06.2006., srijeda

Zapažanja o nečemu ničemu.

Zagreb nije grad za provod. Zagreb je zakurac. Jedino kamo čovjek može otići utorkom u 3 po noći su cajke, cigani, jedinica ili bbs. Zašto (o, zašto?) ljudi nemaju potrebu izlaziti radnim danom? To mi je veća enigma od one o smislu života.

Gledam sinoć kak' je sve puno nekih stranaca. I kamo ih poslati? Jadni - ne mogu se ni turističkom uredu obratiti. Radno vrijeme im je svjetsko: pon, sri, pet 09.00-17.00 i uto, čet 09.00-18.00. Mislim, tko je još vidio putovati vikendom?

Razbahatili su se na 981. Prije se moglo saznati radno vrijeme ugostiteljskih objekata. Odjebali su me sinoć kad sam pitala da li koja slastičarna radi u gradu. "Ne dajemo takve informacije." Majku ti tvoju - imaš komp, imaš internet, googlaj! Jesu li to opće informacije ili kaj? (a samo sam zahericu htjela)

(Becks u piranji dođe 60 kn - tko tu koga?)

(Fali mi galerija - nema gužve, dobra muzika, odlična rasvjeta, konobari koji obavljaju svoj posao kak' spada i pk nadroksane ekipe koja niš ne kuži, pa nitko nikome ne broji.)

Stvarno se nadam da ćemo sutra dobiti - ipak bi to bio najvažniji događaj za sport i gospodarstvo od osamostaljenja (iz Večernjeg, mislim). Da - pobjeda nad Australijom će nam donijeti utopiju.

(Ili ja dobro ne pratim medije ili se nitko ne boji terorističkih napada za vrijeme (naravno, nogometnog) prvenstva.)

I tak... Jučer sam skužila da mi se kroz sunčane vidi kam' gledam. A ja mislila da sam sigurna.

Vrijeme me još uvijek oduševljava. Jednostavno ne vjerujem da je (konačno) toplo.

- 09:33 - Bug off! (41) - Bug yourself! - Bug somebody else!

16.06.2006., petak

Ljeto nam se vratilo...

Obožavam vrućinu i sparinu, slijepljenu kosu i znojan vrat.

- 12:26 - Bug off! (41) - Bug yourself! - Bug somebody else!

15.06.2006., četvrtak

Kokodakanje (wannabe) kukurikanje, kukanje o kukanju iliti još kukanja, o ekološkoj svijesti i koliko istine ima u rečenici "sve je super i sve je za pet kad si muško i voliš nogomet".

Muškima da je nogometa, odojka, luka i pive uz to i oni idu. Pa neke žene kukaju. Neke ih i prate. Ja bih svom od srca poželjela dobar provod. I meni treba odmora, a pogotovo obožavam biti sama doma (raspametim se samo dok krevet odaberem). Svog nemam možda baš zato jer je sve manje takvih. A, kad se sjetim da sam se zgražala nad jednim jer mu je životna želja bila vidjeti u živo Beckhama i Ronalda kak' naganjaju loptu.

Moj /brat/ već godinama ne zatvara vodu na pipama kak' spada. Izluđuje me to. Ne da neće biti dovoljno pitke vode za 20 godina, neg' je već nema. Ne zaboravimo ni račun.

Ljudi čiji su problemi veći/važniji/teži/gori samo zato jer kukaju o njima su mi se isto već popeli na glavu. I ja sam već treći dan pod temperaturom, tabletama i neispavana, pa živim. Kad bih /brat/ zamolila da mi skuha čaj, vrištao bi od smijeha. I napravila sam pizdariju od koje možda nastane problem za tri dana. O tom', potom... Tko živ, tko mrtav... Ali, zabavan problem... I pk radim (danas! praznik! tu sam!). Po cijele dane sam na "halo". Eh, tko radi, ne boji se gladi. Ne stigne jesti.

I tak... Ku-ku... Kukuriku...

- 08:55 - Bug off! (11) - Bug yourself! - Bug somebody else!

14.06.2006., srijeda

Jedno je željeti, a drugo moći...

Sve je počelo s nećakinjom. Mama je vikala na nju da si presvuče majicu jer je zmazana, ali mala se nije dala.
Majica je bila bijela sa srcem u kojem je bila šahovnica.
Nije znala zašto se ne da jer je premala i kaj bi ona znala. Ja sam zaključila da i ona ima "hunch".
Dala sam njenoj majki 50 kn da mi stavi na 2:1 za nas.
Otišla sam doma.
Malo mlađe prijateljice, koje nemaju previše iskustva s nagledavanjima raznoraznih prvenstava, su nadobudno planirale doći u birtiju oko pola 9. Našle bi mjesto ne, pa smo se f1 i ja, kao starije i pametnije, ubrzale i došle na vrijeme da zauzmemo tih par stolova kaj nam treba.
F1 je bila ful u elementu: majca, šal, kapa, neki znojnici, naušnice - sve kockasto.
U skladu sa svojim praznovjerjem, ja nisam. Žalila sam kaj nisam imala bar crne čarape drugi dan. Fuck i redovito pranje veša.
Kad sam nas usporedila, ponovo sam zaključila da se sve odvija prema planu i programu.
Do početka tekme i mene je zapala neka majica - i tu sam zajebala stvar...
I tak... Tekma... Vesela kvartovska atmosfera...
Nakon par napucavanja po golu još uvijek sam mislila da je sve ok. Rekoh kak su sad svi probali, malo okusili, te da bude slijedeći put valjda nekaj uletilo...
I na kraju prvog poluvremena još uvijek sam bila uvjerenja da se sve odvija kak treba...
Do trenutka kad je car Balkanac utrčao na teren, sam izgubila nadu. (Nije nas htjelo kao ni Francuze...)
Razveselio me taj lik - kaj budu oni Njemci nama? Nisu dozvolili maloj jadnoj dječici, koja su se mjesecima pripremala za paradu, da nastupe zbog kašnjenja na probu. Stvarno nemaju srca. Mislim, djeca... Mogli su ne biti tak kruti... Onda još i baklje - ne može to svatko. Svaka im čast.
Što me jučer iznenadilo: to je kvartovska birtija i navratim u nju tu i tamo; kad se godinama čovjek smuca po kvartu zna kaj i koga može očekivati, pa ni ja nisam očekivala da ću snimiti frajera (nikad ga vidjela prije, gdje se skrivao) i da će mi cure reći kak ga redovito tu viđaju i da mu znaju frendove. Novi zadatak im je: kad je on tamo na sva tri mobitela (za svaki slučaj) me alarmirati, pa da bih ja mogla (kad bih mogla) brzinom svjetlosti se tamo nacrtati. Može i za vrijeme radnog vremena. Ako velim šefu da se radi o frajeru i on bude se ponudio da me odveze.
Ugl, zakaj frajeri misle da njima treba sućut nakon popušene tekme? I ja sam jučer bila down. Pas mater i astrolozima, numerolozima, biometeorolozima...

- 09:17 - Bug off! (4) - Bug yourself! - Bug somebody else!

13.06.2006., utorak

IGRICA
Ovo mi je trenutna preokupacija - za mozak na pašu.
Nek se netko malo ispraksira, pa možemo neki challenge nabaciti.
Prošla sam sve stolove.

- 15:23 - Bug off! (5) - Bug yourself! - Bug somebody else!

10.06.2006., subota

Ikakva trava zaborava.

Počela sam pisati post u jednom raspoloženju, a zbog prekida ga konačno završila u trećem. U skladu s time djelim ga na tri djela.
1. Najduži - napisan u depresivnom raspoloženju, pa ako ste loše volje preporučam da ga preskočite.
2. Kratko pomirenje sa samom sobom i svijetom.
3. Trenutna putositnica - nebitno; bez utjecaja na raspoloženje
Mislim da svaki dio može stajati samostalno.

1. dio
"Voljela bih biti notorna glupača" - rekla je moja draga prijateljica sklona depresiji. Znala sam još onda zašto to želi. Ja joj nisam sklona (depresiji), ali mi se čini da ona meni trenutno je. Jedino što ja ne bih voljela biti glupa, nego biti bez svijesti - da se ne pitam o (be)smislu života. (to je onaj dio iz prošlog posta - biti bez glave)
Zašto moram biti tu?
Da bih se digla ujutro i razmišljala hoću li se stići namazati doma ili ću na poslu?
Da bih provela trećinu (radnog) dana čekajući kraj radnog vremena?
Da bih došla doma i vodila borbu sa sobom dal' da kuham ili ne? I kaj da kuham?
Da bih nakon toga morala izabrati između npr. pospremanja i relaksacije?
I tak' unedogled...
Jednostavno: čemu to? Za koji k? Gdje mi je zadovoljština? Gdje je moj "zato" na silna "zašto"?
Pred smrt, u smrti ili poslije nije bitno što smo, tko smo, gdje smo, kako smo, što smo ostavili... Ostaje nam ništa - a to je tek deprimirajuće, pa vjerujemo da ostaje "duša". Odnosno, od nas ostaje duša. A, toj jadnoj duši opet ostaje prokleta svijest.
Ako tražimo naknadu za život u životu poslije smrti, koji je onda smisao toga života (raja, pakla, nećeg trećeg) poslije? Saznanje o tomu da smo bili?
Da znam da postoji život negdje drugdje u svemiru, bilo bi mi lakše. Ova jedinstvenost me ubija i tjera na pomisao o višem cilju ili svrsi.

Zašto moram biti, disati, jesti, smijati se, plakati, raditi, lagati, sanjati, saznavati, upoznavati, oblačiti se, učiti, boriti se s porocima i lošim navikama...
Najjednostavnije bi bilo da me nema. Jednostavnije da ne znam za sebe.
I sad će svi pomisliti nešto u stilu da je život takav (čupav i dlakav) ili da besmisao to prestaje biti kada umremo ili da je život dar i da ga treba iskoristiti... Za kaj? Što dobivam za dobro ili loše iskorišten život?
Jebe mi se jel' život nagrada ili kazna. Želim znati čime sam ga zaslužila, odnosno što dobivam njime - dal' je on posljedica ili uzrok. Ako nije nijedno, čemu onda biljke, životinje, ljudi, pejzaži...

Da sam bar ameba. Virus, bolje. Čisto sumnjam da virusi imaju svijest dok, s druge strane, imaju svrhu. Zapravo, najrađe bih bila bakterija - njih se lako riješiti.

Opterećuje me spoznaja da ću se slijedećih pk previše godina vjerojatno buditi svaki dan u 7, raditi, dolaziti doma, kuhati ručak, čistiti i spremati, izaći među ljude ili spavati, a sve s namjerom da to i sutradan ponovim.

Ako je život nagrada, pobjednici su jednostanični organizmi. Nagrađeni su neznanjem. U tom slučaju, ja sam bila jako zločesta.

(digresijica: nema raja i pakla - sve je jedno; duša "tamo" obitava neko vrijeme pa se ovisno o zaslugama materijalizira na zemlji u amebu. čovjeka itd; onda opet umre tijelo i tak' u krug)

Ne mogu otkriti smislen razlog za probuditi se ujutro, osim da bih ponovo otišla spavati - stanje nesvijesti. Mrzim životne cikluse, lance, krugove i sustave.

Prigodan citatić:
We stand up to get down.


Napomena: dozvolite mi da ostanem frustrirana; molim, bez riječi podrške ili utjehe jer mi one ne budu donijele smisao.
kraj prvog dijela

2. dio
Bila sam si sva jadna. Pa kad sam shvatila koliko sam jadna, postala sam još očajnija. A, žaljenje nad samim sobom mrzim - naljutim se na sebe u kontekstu: "ak' ti je loše, poduzmi nešto!". Minute su prolazile, a ja opet shvatila onu poznatu da kaj je - tu je, te da će mi lakše biti ako se s time pomirim po (lošem) principu da ne trebam shvatiti - bitno je prihvatiti. I tak' zaključila da trebam pomaknuti dupe i učiniit nešto za ugodniji boravak u ovom limbu. I, da - ako imam vremena kukati o smislu života, definitivno imam previše vremena, a koje se da iskoristiti za nešto profitabilnije od razmišljanja o amebama.
privremeno odlazim u miru - kraj drugog djela

3. dio
Predobre sam volje. Uspjela sam jedan poslovni odnos proširiti na druge sfere života. Radi se o frajeru za kojeg sam mislila bih dušu vragu prodala. Skužila sam ga. Manje je sad važno da je i on mene pročitao. Mislim da bih ga mogla smotati bez pol' muke.
Ima boga :)

- 10:20 - Bug off! (22) - Bug yourself! - Bug somebody else!

05.06.2006., ponedjeljak

Danas...

...je dan kad me ništa ne zanima.
Ne doživljavam bića, stvari i pojave.
Samo sliježem ramenima.
Voljela bih biti bez glave.
Tak' mi ništa ne može privući pažnju,
pa je nema ni što održati.
Nemam volje za neku korisnu radnju.
Imam samo jednu želju - izdržati.
Danas je dan kad sam si dovoljna,
a suvišno je sve ostalo.
Znam, potpuno sam bezvoljna.
Briga me što je sunce zasjalo.

Danas je dan iznimno dosadan,
a meni nitko potreban.
Da li to znači da sam i ja dosadna?
Neka - svejedno mi je.

- 15:08 - Bug off! (57) - Bug yourself! - Bug somebody else!

02.06.2006., petak

Rainbow Jesus.

Izgubila sam queerish
raspelo - privjesak.
Bio mi je podsjetnik
na ironiju u svijetu.
Jeb'o me pas ako
ne budu boga proglasili
gay-em. Dal' je žena?
Dal' je Kineskinja?
Dal' je gay? Why not?

- 09:42 - Bug off! (37) - Bug yourself! - Bug somebody else!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

04/2007 (1)
03/2007 (4)
02/2007 (4)
01/2007 (3)
12/2006 (7)
11/2006 (4)
10/2006 (2)
09/2006 (4)
08/2006 (3)
07/2006 (7)
06/2006 (11)
05/2006 (13)
04/2006 (11)
03/2006 (16)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

POSLANICA "SPAMATORIMA":


Ne ispričavam se zbog brisanja komentara tipa: super blog... dođi vidi moj... thx na komentaru... evo i tebi i sl. Ako sam negdje ostavila komentar, to je zato što sam se osjetila povučenom za jezik na ovaj ili onaj način. Također, to ne znači da zauzvrat očekujem komentar (ili bilo što drugo). Komentirajte ako imate nešto za komentirati, a ne reklame ili reda radi.



If you're not in it for the love of the music, would you, please, fuck off!

Time marches on never ending,
time keeps its own time.
Here we stand at beginning,
and then goes passing us by. - Kings Of Tomorrow's Time

When I walk, I walk my line and I take what's mine.
And I ain't so high that I can't fall.
And I ain't so low that I can crawl. - Silicon Soul's Right On

We stand up to get down. - Juliet's Avalon




trigona888@gmail.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se