Free Web Counter
hit Counter


Free Web Counter
hit Counter


Po novome:
Copyright © 2006.
protected!!!
Poštu tamo neki printaju posteve koji ne sadrže nikakve konkretne informacije, moguće je jedino da ih koriste u neke druge svrhe. Više nema u džabe: ne kopiraj, ne umnožavaj, ne seciraj, ne pejstaj, ne reži, ne skeniraj, ne citiraj...
Zabrana se ne odnosi na zgodne frajere. Ako ste zgodan frajer, u zamjenu za fotku, radite kaj hoćete.



Da ne bi bilo "nismo znali":

U svrhu katarze, neki postovi su bijeli.

Legenda:
bmk - boli me kurac
kk - koji kurac
fk - fala kurcu
nk - neki kurac
pk - pun kurac
i tako dalje... u svakom slučaju k kao kurac

Znam da se ne piše "kaje" nego kaj je i da mi na "tak" i svako toliko fale apostrofi, ali bmk, lijena sam.

Ono što ne poštujem, pišem malim slovom.
"bog" ću pisati malim slovom dok se ne odlučim kak' ću ga zvati.

Da li poslati majmune u smrt ili ljude? Složila bih se sa Mesićem kad kaže da su mu psi draži otkad je bolje upoznao ljude.

/Pod utjecajem TV-a/

Imam 25 godina.
Mora - Dora.
Vjerujem da je bog židov.
Bojim se djece.
Pijem u štiklama.
Dozvolila bih pušenje čak i u bolnicama.
Loš sam pjesnik.
Poštujem Korizmu, ali ne i boga.
Mrzim zvonjavu telefona.
Ljudi se ne znaju voziti.
Obijam šankove.
Lijepo mi je dosadno.
Osuđena sam na suživot.
(Ne)ozbiljna sam.
Moj grijeh je veći od onih pedofila i silovatelja.
Racionalna sam.
Čekam novo ukazanje.
Ne vjerujem u sudbinu, ali vjerujem babama gatarama.
Nadam se da ću pronaći rainbow raspelo.
Svejedno mi je (i loš sam pjesnik).
Nadam se da ću se reinkarnirati kao ameba.
Voda curi u džabe.
Mrzim klime.
Kurac je privilegija.
Crkvi nedostaje križ.
Kao plavuši mi je lakši život.
Družim se sa svakim.
Okrivljujem pedere da su mi ukrali dugu.
Idem na more.
Gledam kako se drugi upropaštavaju.
Bezbrižna - po default-u.
Ideali.
Muda pod bubrege.
O lijepoj našoj.
Da mi je do Japana.
Seinfeld na moj način.
Odabrao Đelo Hadžiselimović.
Ubosnu, izbosne.
±beskonačno.
Spomenem i sex tu i tamo.
Poštena - jebena (ne jebana).
Policija i striptizete.
Sve najbolje...
Reda radi...
Licemjerni anti-krznaši.
Ponovo Korizma.












































































































































































































































































































































































































































































































































































eXTReMe Tracker

Intriga

31.05.2006., srijeda

Ne da mi se više čitati o sudbini...

Zakaj ne osjećamo posljedice širenja tropske zone?
(Ili bar globalnog zatopljenja...)

- 12:37 - Bug off! (34) - Bug yourself! - Bug somebody else!

30.05.2006., utorak

Tribute to Wendy iliti o midiklorijanima

Sudbina možda ipak postoji.
Svima nam je određen život, njegov vijek i tijek.
Utječemo na sudbine drugih i sudbine drugih na našu.
Nekim (neplaniranim) spletom okolnosti prekine se život i izbriše sudbina.
Pa to promjeni sudbinu vezanih ljudi.
Pa se promjeni sudbina trećih ljudi.
Pa...
Izvjesno je jedino ono što slijedi u slijedećem beskonačno kratkom i bliskom djeliću sekunde, stotinke sekunde...

Kompjutor sa 6 milijardi (nekompatibilnih) programa i bugovima svako toliko.

- 12:56 - Bug off! (24) - Bug yourself! - Bug somebody else!

29.05.2006., ponedjeljak

Muke po Isusu.

Sunce je sjalo na moru (na koje mi se nije dalo ići na jednu noć i pola dana).
Stara je ful rano uletila s forom "kava je na stolu", znači – dizanje.
Do 10 već nisam znala kaj bih sa sobom (a zbog iz određenih razloga morala sam biti u kući oko 13, pa mi je bilo glupo spuštati se do plaže). Kuća nas je puna...
I tako sam odlučila otići na misu.
Zadnji put sam isto bila u toj crkvi za Uskrs prije koju godinu (svi su bili kasnije pozvani na popovsku večeru – janjetina).
Viče sestrična da nek ju pričekam – ide i ona. Neš ti. Pljunemo do crkve. Iziđem s terase, pređem malu cesticu i unutra sam.

Sistem u crkvi je tradicionalan – muški sjede na desnoj strani, žene na lijevoj. Naravno da smo došle zadnje i sjele u zadnju klupu desno.
Prebrojim tko je od suseljana tu – ipak je špica pojaviti se nedjeljom u crkvi.
Vau! 20 nas je:
1 curica od kojih 5 god.
sestrična i ja (po 25)
2 žene od 40-ak
7 muškaraca preko 60
8 žena preko 6 banki
+ 1 svećenik – ima punoljetnu kćer sa ženom kojoj otvara lounge bar u gradu 50 km dalje (nvm. tak na misu nisam došla zbog njega, već zbog sat vremena mira).
Podsjetila sam se zašto ne idem na misu. To je čisto reminder na mučenje. Svaka vjera/tradicija/kaj već imala je imala te neke rituale koji su uključivali mučenje/žrtvovanje/odricanje. Danas su ostali neki blaži oblici (kod neekstremista): sad moraš stajati, kad sjediš ne smiješ križati noge, dlanovi stalno sklopljeni, pa bih još i trebala klečati u jednom trenutku (budem ne)... Tortura. I zbog toga sam došla – da se malo maltretiram.
Do propovijedi sam već bila raskalašena/razvaljena/razlakćena i uglavnom stopila sam se s klupom.

Ne znam o čemu je točno bila propovijed. Nešto kad je Isus apostolima navjestio svoju smrt i ovi mu nisu vjerovali, pa im je rekao da ih je sotona obuzeo. (btw. pop užasno fuflja). Imala sam tu neku misao kak je i vrag samo anđeo, ali je isparila...

Zvjerinjam ja tako uokolo i desi se ono bitno. Iz dubioze me prenuo neki šušanj i zarotiram se lagano prema vratima, a unutra se nalukava, ma, frajer i pol. Kaj? koji k?! Ovdje – in the middle of the nowhere. Meni pamet soli "božji čovjek", a vani...

Dogodilo se čudo, a ja sam za to vrijeme bila u crkvi.

Da idem van ili da ostanem? Obožavam kad nešto odlučim čvrsto (obično se radi o ovakvoj sasvim nebitnoj stvari), pa to moram sprovesti do kraja. Ne. Ostajem. Istjerat ću to kak spada.
I kak da čovjek onda bude motiviran služiti bogu? Ne znam kaj bi se sad nakon ovoga moralo dogoditi da ponovo kročim u bilo koju crkvu. Nije sad riječ o frajeru (i pol). Moglo se dogoditi nešto važnije. Ne, bog ima dva lica. Dvoličan je. Možda je blizanac u horoskopu. Vjerojatnije je da nije. U tom slučaju bi sam sebi bio zabavan. Ne bi imao potrebu jebati mene. Ali, zabavno patim, a on ima smisao za humor čudniji od Engleza. Ugl, sprcao me na najvišem mogućem nivou u tom trenutku. Dočekao me na svom terenu.

"Idite u miru!" – duhovito. Izlazim brzinom svjetlosti. Pitam ekipu iz kuće da tko se to sprešetavao. Neki lik iz Osijeka. Pitao je za neko selo 10 km dalje. Da, dobro. Nije da sam JMBG očekivala ili da, ne daj bože, pije kavu u birtiji do.

Kasnije su naletili neki Talijančići. Pokazala sam im plažu nakon kaj sam shvatila da sam i talijanski uspjela zaboraviti. Jedan je bio baš oku ugodan. Onako – komad. Ali, loša isprika. Onaj blagoslovljeni je bio frajer (i pol). Pomalo je isusovski izgledao. Imao je frizuru napol kao Isus (moderna interpretacija) i par dana staru brad(ic)u...
Priznajem, i jednom sam trenutku (još za mise) posumnjala u samu sebe i pomislila kak mi se možda ipak samo priviđalo. Otišla sam i korak dalje s idejom kak je to možda bilo ukazanje.
Da, ziher. Isus nema pametnijeg posla, a i obično se ukazuju svi samo ne on i teško da bi mene izabrao. Ali bilo bi to zabavno.
Kako god, bila sam zadovoljna jer to znači da ima još nade. Ima boga (koji se zajebava, ali je tu).

Odvela sam na plažu malu (4 god.) od bratića. Nakon popodneva samnom izjavila je da će prenoćiti na plaži i čekati izmjenu plime i oseke, te da joj donesem nož jer će se hraniti priljepcima. Naučila je o peelingu i odumrlim stanicama, pedikiranju, da muški mogu pišati gdje i kad požele (jer su muški), o nudistima i igru pitanja i odgovora. Djetetu je bilo dosadno. Zaboravila je kantice. Super je meni tak družiti se s njom, ali kad ju treba voditi za ruku, obrisati joj guzicu ili zavezati cipele – gotovo. Svi moji interesi i volje u vodu padaju.
Treba nam neki čip s instaliranim obrascima za neke radnje i ponašanja.

Dio koji slijedi sadržava neka nezdrava ponašanja, radnje, promišljanja i crnu statistiku crne statistike, pa mlađima od 18 i onima podložnima lošim utjecajima preporučam da ovaj dio preskoče.

Kasno smo krenuli nazad i bratić je vozio kao da nas je ukrao. Tak je po statistici veća vjerojatnost da ako već netko treba poginuti, to će biti neki od 18, 19 god. Iako mu vjerujem nisam spavala jer sam bila suvozač. Samo ime kaže da sam dužna suvoziti. Ja sam poželjan suvozač: pratim cestu, gledam u daljinu jel' se da preticati, dodajem vodu, hranu, cigarete, motam, mijenjam cd-e...
Dakle, nisam spavala za slučaj da nas statistika sjebe, jer po onoj drugoj, suvozač najčešće i najviše najebe. Pa sam ga, zlu ne trebalo, nadzirala.

Vratila sam se novom dozom optimizma. Dal' zbog injekcije sunca, ili me božanska ruka dotakla ili zbog "Isusa"... Tko bi znao...

Sponzor produhovljenog tripa u zabačeno kamenjarsko selo bila je Marijana d.o.o.

- 10:09 - Bug off! (22) - Bug yourself! - Bug somebody else!

27.05.2006., subota

Niš posebno 2. put.

Divan je ovaj osjećaj nakon sat vremena spavanja.
Još je divniji kad mi se u 8 ujutro ovakvoj upucava neki koji zna tko sam, a ja (mislim da) ga prvi put vidim. Srećom mi zvoni u ušima, pa ga skoro i nisam čula.
Najdivnije od svega je kaj sam na sad na poslu.

Bila na Freemasons-ima. Šrši su.
Stvarno mi idu na živce u piranji s tim upadom. Ako sam na popisu (ne onom debilnom gdje se ulaz svejedno plaća; to i ne smatram popisom) i imam rezerviran stol, ne mislim stajati u redu i čekati. Fali im malo osnovne ugostiteljske kulture.
Bile jučer f1, f2 i ja vani. Trebalo nas je ići više, ali je ostatak odmah otišao na ćing ćenga u galeriju. Pošto je f1 velika frajerica, a ja frajerica, uvele smo neke likove unutra umjesto našeg ostatka. Poseban je to gušt uvesti frajera nekam kam (inače) sam ne može.
I, opet u skladu s osnovama ugostiteljstva, stol nas ne čeka, nego oni traže. Ako sam rezervirala stol i plaćam jebenu bocu da bih to imala, ne mislim stajati sa strane dok oni dižu neku djecu od stola. Hoću da me stol čeka (po mogućnosti s komadom plastike na kojem piše "rezervirano").
Mi smo fine i pristojne, pa smo rekle djeci, da pošto nas je samo 3, nek zadrže pol separea. Još smo i pristojno odbile ponuđenu cugu. Neugodno nam je bilo. Pile smo valjda najskuplju cugu (ok, osim don perignona), a glupo mi je nekoga opelješiti. Znam ja onu "kaj pita ako ne može platiti", ali nisam kuja u tom smislu. Ispostavilo se da svako od te djece ima u džepu više nego nas 3 zajedno. Samoinicijativno su nam punili stol. Ne sjećam se kad sam tak malo potrošila kao sinoć.
Ugl, popušila sam masonse. Nema miksanja, nema neš drukčije... Muzika kakva mi i sad svira.
Brzo i mi na ćing ćengu završile.

Tamo – još gore. Muzika – doslovno boli glava. Dobro, ja od Japanca drugo nisam ni očekivala. Ali ne razumijem one koji su to platili 100 kn. Mislim, jesam škrta kaj se tiče plaćanja upada. Uvijek ću rađe te pare na šanku ostaviti. Ali, svejedno... Ne bih ni 5 kuna dala za to.

Divan je ovo osjećaj kad je jedino kaj me fasciniralo bila čagerica u piranji. Majke mi, žena nema trunke (ali trunke!) celulita.

Žali bože nespavanja.

Spavale smo kod mene (solo sam). Postoji jedna situacija kad odbijam pljugu, a to je kad sam pijana. Uništi me onda – moram spavati s glavom na koljenima. Vrti mi se inače. Dala sam se nagovoriti sinoć na laganu.
F1, ovim putem javno priznajem da je to bila vjerojatno najlakša pljuga koju sam smotala u cijeloj svojoj karijeri. Jebiga, ne mogu gledati dok se drugi u mojoj kući drogiraju. To ne bi bila odlika dobrog domaćina.

I tak... Obavila posao zbog kojeg sam morala doći u 8. Sad čekam nekaj u 11, pa u 1 i ne znam kaj bih sa sobom. Nadam se kiši jer inače moram popodne još i na more.

Updejt: bio klijent (ovaj od 11 sati). dođe on - dobar, ja zinula, šprehica, ovo, ono... pa malo posao - uzimam mu podatke - ima 18 jebenih godina!?!?!?!?
headbang
headbang
headbang

- 09:29 - Bug off! (11) - Bug yourself! - Bug somebody else!

23.05.2006., utorak

Kontemplacija

Imala sam sinoć "telka večer". Uključim tv, isključim svijet. Idealan psihički odmor, ukoliko ju zapravo ne gledam. Velika mogućnost zatupljivanja u suprotnom, nešto manja vjerojatnost da ću vidjeti nešto bitno i važno (dokumentarci idu uvijek u krivo vrijeme). Pretpostavljam da je tv upravo zbog tog odmora koji može pružiti, postao toliki hit.

Kao ljudi (bilo bi u redu da) imamo potrebu za odmorom i razmišljanjem. Zbog načina života, vremena za to ostaje malo ili ništa. E, to čini tv idealnim za gledanje u društvu. Pravim se da gledam, a kontempliram. I tako su tri muhe (obavljena socijalna obaveza, odmor i nešto će valjda od pizdarija s tv-a ući u uho) rješene jednim udarcem.

Gledala sam između ostalog "ljubav u zaleđu". Davno sam shvatila da je od svega ponuđenog na 6 mogućih programa (ne jebem satelitsku ili kabelsku - nemam vremena) to jedino probavljivo u to doba dana (žalosno, ali istinito).

Kaže ksenija (jel' se tak zove urednica starsa?) nešto otprilike ovako: "Ne valja očajavati. Očaj još nikome nije ništa dobro donio. Treba pohvatati konce i ponovno preuzeti kontrolu nad životom". Desilo se neš s frenkijem. Ne bih znala kaj jer ne pratim seriju. Tu negdje sam se prestala zatupljivati, a počela odmarati.

Snaga osobe leži u tome da svaki dan (ispočetka ako treba) nauči da je tugovanje za prošlošću gubljenje dragocjenog vremena. Ne kažem da treba biti bezosjećajan, okrutan ili čak beskrupulozan, ali da treba racionalizirati osjećaje - imati mjeru.

Netko nas ne voli, netko nas je ostavio... Jebiga, kaj sad? Koliko je ljudi na svijetu koje vi ne volite?
Frustrirani ste jer premalo zarađujete/imate mali džeparac? Ovdje bi trebao biti link (ubacit ću tokom dana, moram ga naći), pa vidite koliko ljudi ima manje para od vas. Dam se kladiti da ne manje od 5 milijardi.
Tata vas je zatvarao u grobnice dok ste bili mali i morali ste ih farbati? Mogli ste proći i gore. Mogao se baviti septičkim jamama. Uglavnom, to nije opravdanje za postati ovisnik. To je samo činjenica koju treba shvatiti, prihvatiti i pomiriti se s time. Ja sam s 5 godina po cjele dane bila sama doma s malim derištem (brat-om), pa ne pišam u gaće zbog toga.

Ne zalažem se za potiskivanje osjećaja, nego prihvaćanje situacija. Neke stvari u životu se događaju svima. Netko nam umre. Netko nestane. Netko nas ostavi. Netko nas udari. Netko nam stane na nogu...

Kolikima ste vi u životu okrenuli leđa. Kolike ste pljunuli? Koliko ste antipatičnih osoba upoznali? Koliko ste puta bili zločesti? A, na kraju ćete i vi umrijeti i ražalostiti nekoga (mislim, ak nećete, zamislite se).

Svatko bi trebao znati raspoznavati osjećaje. Budite realni, pa naučite kada pretjerujete, a kada je vrijeme za refleksiju/retrospekciju/relaksaciju/reminescenciju/rekonvalescenciju/regeneraciju/rekapitulaciju... (možda sam postala redundantna)

Nemam ništa protiv povremenog na privremeno života u iluzijama, ali treba razlikovati stvarnost i maštu od prepuštanja osjećajima od kojih dugoročno gledano nastaju jedino frustracije.

I, btw. sve je relativno.

- 10:20 - Bug off! (51) - Bug yourself! - Bug somebody else!

18.05.2006., četvrtak

Moj grijeh je ravan pedofiliji (bar tako kaže vlada).

Htjela sam napisati neku post koji će biti banalniji od zadnja dva, ali sam preuzrujana državom u kojoj živim.

"Vlada predlaže da se spolni odnošaj s djetetom ubuduće kažnjava zatvorom od tri do 12 godina. Ako bi zločin bio počinjen nasilno ili na osobito okrutan način kazna bi se kretala od pet godina do kazne dugotrajnog zatvora (20 godina i više), a uz zlouporabu položaja minimalna kazna bila bi tri godine.
Zatvorskom kaznom od osam godina do dugotrajnog zatvora kaznio bi se počinitelj koji spolnim zlostavljanjem usmrti djete, teško ozlijedi ili ako žrtva zatrudni."

Kako ih nije sram?!!
12 godina (ako) za silovanje djeteta... Gadi mi se to. Bilo koji zločin na djeci bi se trebao kažnjavati najstrože moguće: (ne smrtnom kaznom jer je to spas) doživotnim zatvorom, ponižavanjima i mučenjima tih bolesnih umova. Koliko netko mora biti zao da se usudi dotaknuti djete? Nije mi jasno kako netko može pronaći satisfakciju u odnošaju s djetetom. Za njih bih poseban način služenja kazne izmislila. Za početak bih ih sve kastrirala (silovatelje uopće), a onda bi do kraja života radili najteže i najgnjusnije poslove. Nedjeljom bih na trgove dovela, pa da oni koji nemaju gdje ispucati frustracije, mogu na njima.

Odvratno je jedina riječ koja mi pada na pamet.
Danas nisam ponosna na ono kaj jesam.

Da li u vladi ima itko koju dasku u glavi? (ono "v" u "vladi" - mislim jako malim slovom)

(Ispada da je jednak grijeh imati joint u ustima kao i biti pedofil.)

- 15:34 - Bug off! (33) - Bug yourself! - Bug somebody else!

17.05.2006., srijeda

I ja sam pismena, samo što danas nisam lijena.

Prebojila sam crni ormar u bijelo. Stajat će takav u iščekivanju doslovno druge ruke.

Ubija me činjenica da si moram svako tol'ko kuhati neš' za jelo. Kad je hrana vani nezdrava... Ironično, jeftinija. Ekipa od Murphy-a bi si to mogla pribilježiti. Jučer sam nekim čudom, ne samo jestiv, nego i ukusan ručak skuhala.

Mrzim sitničave ljude. Sinoć su mi stanovnici neke jednosmjerne ulice, kojom sam (svjesno) prošla u suprotnom smjeru, istjerivali pravdu. Zainatili su se i uspjeli me izmaltretirati. Daj, ono, sikter! Pišite blog ili neš' (borite se za ljudska prava)!
Odgovaralo bi mi da su na svim raskršćima semafori, pa da ne moram misliti i paziti. Mozak ovak i onak radi smanjenim kapacitetom. Kakve sam sreće, spaljeni su mi neki vitalniji djelovi umjesto, ne znam, amigdala. Koji će mi one k? Oni s kojima se družim nemaju naviku tješiti me. Moj mozak je i većinu vremena u nižoj brzini. Semafori bi mi puno značili.

Mislim da stvarno imam PTSP zbog neke tamo saobraćajke od prije koju godinu. Bitno da sam se samouvjereno smijala psihijatrici kak sam ju zavaljala za dijagnozu, a nije mi niš'. Maturirala sam na PTSP-u, pa sam znala kaj reći i kak se ponašati. Prepisala mi je brdo tableta (koje mi moja zločesta doktorica ne da, a baš bih voljela probati koji antidepresiv da vidim kak' je to) i napisala poduže izvješće koje se fino drži na sudu. Ali, imam zadnjih par dana fobiju od bankina, rubnjaka iliti kako već. Dok se vozim, stalno mislim kak' ću udariti u rinzol i sjebati bar gume i felge. U saobraćajku nisu bili uključeni rinzoli, pa mi veza i nije najjasnija, ali možda bih trebala razmisliti o xanaxu iz potrebe, a ne interesa.

Na ženskim blogovima sam znala naletjeti na postove o depilaciji. Još nisam naišla na muški o brijanju. Venera. Mars.

Zašto ljudi nemaju mrvicu obzira ili poštovanja? Oni s kojima sam prisiljena komunicirati zbog posla, misle da samo sjedim i čekam da me nazovu ili se pojave. Gle, imam pametnijeg posla. Ak' smo rekli u 5, onda je to 5, a ne 6 ili 7. Čak nemaju srama naljutiti se kad ih odjebem zbog toga. Bmk. Imam doma ručak za kuhati. Neku večer sam u ponoć dolazila jer se jedan idiot sjetio da ujutro rano ide na put, pa jel' bi možda bio problem... Ma kakvi, gospodine, nemam ja života, samo dođite. Pojavila sam mu se napušena k'o stoka, a on doktor. Čak se usudio nazvati ponovo u pol'4 i pitati da jel' znam gdje se kurve mogu naći u Zagrebu u to doba. Bože, dragi! Žao mi je. Sve su mi iz džepa pobjegle. Ne znam ja tko je tu bio čudan.

Srećom pa su utvrdili da su bakterije uzročnici čira na želucu. Možda bih i ja mogla Nobelovu nagradu dobiti samo kad bih znala kak' dokazati da su te iste bakterije posljedica živciranja.

Otkrila sam lijek za zaljubljenog frenda. On, između ostalog, sudi ljude po ukupnom broju seksualnih partnera. Koja brojka me lansira u kategoriju kurve? Zbog tog njegovog stava, nismo se bili družili par tjedana. Ne kužim zašto je bitno jel' mi netko peti ili pedeseti.

- 10:07 - Bug off! (24) - Bug yourself! - Bug somebody else!

15.05.2006., ponedjeljak

Ipak još jedan ozbiljan post.

Svi iz firme su otišli na neki business trip. Mene su ostavili da čuvam kuću.
To bi kao trebalo značiti da sam pouzdana.
Meni paše koji god razlog bio.
Ostavili su mi 3 auta. Cilj dana: dovesti ih (po mogućnosti sve) na rezervu.
Zakaj? A, zakaj ne? Profitira država, ina, prije će na servis, ja ću imati priliku opravdano puno psovati i poobavljati ću sve kaj već danima ne stignem.

Za vikend sam otišla u selo moje malo.
Mini farma 2 po novome.
Od svih novo nazočnih živina, najzabavnija su mi bila 3 mala kozlića.
Pojma nisam imala, ali majke mi, kao psi mi dođu. Inteligentna stvorenja. Jedino kaj ne kuže kad ih se tjera van iz kuće.
Sad su preslatki. Mini.
Za mjesec dana bit će prava delikatesa.
(vegetarijanci i inačice: okanite me se! i i životinje jedu životinje. neprirodno je da ih mi ne jedemo. uostalom, negdje sam čitala da postoji vrsta proteina koje ima samo u mesu i ne može se supstituirati ničim drugim)
Pas mi je ljubomoran na sve to, a napravili smo farmu samo da njemu ne bude dosadno. Ovčar je, pa da ima oko čega optrčavati.
Nezahvalan je.

Oprala sam veš.
Najdulje sam sebe prala. Smrad koza ne ide samo tako van.

Na prijateljskom planu ništa nova.

Da svaki put kad mi dođe da ospujem, to i zapišem, najviše reffers-a na ovaj blog bi bilo preko "kurac, pička" (nisam maštovita u tom pogledu).
Kad bi kojim slučajem psovke bile na "oko, nos", bi li se i onda smatrale prostima?
Ako ne bi, to bi bio iskonski dokaz da su kurac i pička prosti. I seks. I pišanje. I pranje. I ginekološki pregled (što bi objasnilo zašto su nam većini draži posjeti zubaru nego picolozima).
Bilo bi zanimljivo vidjeti kakav bi to seks bio kada bi se oči i nos smatrali prostima.

(vama - koji mislite da me znate i sl: ne dajte se zavarati. mjenjam vremena, (uglavnom) mjesta i protagoniste događaja; a, tko zna, možda ste i bili te sreće i imali me priliku vidjeti)

- 12:25 - Bug off! (23) - Bug yourself! - Bug somebody else!

12.05.2006., petak

Mrtva. Ozbiljna. Mrtva ozbiljna.

Volim se zajebavati. Ne šaliti, ne zezati, nego zajebavati. Na tuđi i svoj račun.
Svatko ima svoj neki smisao za humor. Moj je crni, satiričan i ironičan. Morbidan nerijetko.
Svatko se smije na svoj način.
Ljudi me često preozbiljno shvate, pa se uvrijede.
Primjetila sam da me i ovdje poneki ponekad previše uštogljeno doživljavaju.
(bez javne prozivke)
Pomislila sam kak bih možda trebala stavljati smajliće (svako toliko).
Od sada ću pisati postove koji me zabavljaju, odnosno pisanje kojih me zabavlja, a čega je posljedica opuštanje.
So, smajlići se podrazumijevaju. Kao da su tu. Od sada pa na dalje oni su siva eminencija mojih postova.

Međutim, prije nego se počnem zabavljati, slijedi jedan vrlo ozbiljan post.

Ozbiljan post.

Vrijeme provedeno jučer popodne doma sam iskoristila za izležavanje.
Širom otvoren ormar na lijevo i jedan ispred mene.
Razmišljala sam kaj da obučem (navečer).
Naime, već 3 dana zaboravljam kupiti prašak, a nije da već i 3 dana prije nije bilo veša za pranje.
Malo je toga još ostalo. Donjeg veša još za do sutra.
Iskombinirala sam se (dobro).

Otišla sam po frendice, pa put Jaruna.
U planu je bila Piranha(nja).
Pošto smo dosta rano došle, navratile smo prvo do jedne druge jarunske rupe.
Neki dalmatinci su se iščuđavali tamo (svemu: od muzike, interijera, cijena..) i ništa bitno se nije desilo.

U Piranji(nji) je bilo... Bezveze.
Iako, (plus večeri) bile smo možda čak najmlađe.
Činilo se kao da su tam svi samci grada Zagreba.
Sve ljudi koje nikad nisam vidjela. Valjda ih ne doživljavam inače.
Kaj da kažem? Zanimljivije su mi bile ribe u tanku. Da bih to vjernije dočarala, reći ću kak su ribe uglavnom mirovale. Tu i tamo koja je ispustila balončić.
Muzika u k. Brijem da ju je prošli put puštao DJ. Bit će da je zato valjala.
I ful preglasna.
Bar sam mogla posrkati svoj sokić bez da me itko krivo gleda.
I tak...
Dosta rano smo digle dupe.

Pa na sex.
Da, ne.
Vrhunac moje večeri je ipak bio dupli cheese u Mc Donald's-u.

U biti, lažem.
Vrhunac večeri desio se malo kasnije.
Već sam se pospremila u krpe kad mi je stigao poduži sms od najboljeg prijatelja u kojem mi on, ukratko, izjavljuje ljubav.
Reakcija je izostala.
Samo su mi se 3 slova pojavila pred očima: WTF??!!???!!!??? (ok, i puno uskličnika i upitnika)
Došlo mi je daheadbang. (jebali me smajlići da me jebali, ali tak mi je bilo. i jutros mi je)

Možda je neku moju zajebanciju krivo protumačio. (dođe mi da smajlić stavim)

Velim vam mrtva ozbiljna.

(KLIKNITE NA LINK KRIČAVO ZELENE BOJE GORE LIJEVO! KLIKNITE, NE GRIZE.)

- 09:20 - Bug off! (38) - Bug yourself! - Bug somebody else!

08.05.2006., ponedjeljak

Ponedjeljak - radni dan za odmor.

Pisala bih o nečemu. Odnosno, htjela sam pisati o nečemu, ali sam zaboravila na kaj sam mislila.
Shvatila sam jednu bitnu stvar ovog vikenda. Možda i nisam shvatila, nego samo prihvatila, ali bitno je da je "sjelo". Pomišljam da je to jedan od onih trajnih stavova koji se usvajaju za cijeli život.
U subotu sam (zar je itko sumnjao?) bila vani. U petak nisam, samo na manjoj kućnoj čajanka zabavi. Bilo nas je 10-ak, pa ne mogu to nazvati nekim tulumom, a pošto je bila noć, bila je i mikseta, i cuga i dobra stara neznamkakobihkrozživotbeznje prijateljica Marijana, to mora da je bila zabava. Subota, dakle.
Dakle, slušam house i volim plesati, pa u skladu s time, sam stalno na nekim događanjima (mrzim naziv party jer to svi odmah dožive kao hrpu nazobanih ljudi, a to nema veze s vezom) gdje se čuje (treba mi sinonim za) house. E, a ne znam zašto je tako, ali činjenica je da je tako, i pederi očito naj vole house, pa su i oni stalno nazočni. Pisala sam već da me više ne opterećuju. Vjerojatno je to kao i sa svime kaj nas okružuje ili je sveprisutno,a oni su bogme toliko sveprisutni i infiltrirani da mogu reći da su stalni. Čovjek se navikne na ono kaj gleda svaki dan. Susjed je podigao još jedan kat na kući. Sada, nakon godinu dana sam navikla da više ne mogu gledati zalaz sunca iz svoje sobe. Ok, nije da je bio neš spektakularan.

Shvatila sam da nemamo pravo na život ili da nismo osuđeni na život (kako kome draže), nego da se radi samo i samo o suživotu. Mislim da sam to shvatila već i prije, ali da sam sad tek počela prihvaćati. Dakle, gay is ok. Btw. ja pričam o pederima, ne i lezbijkama. Na njih sam naučila još davnih dana. Uvijek sam im bila interesantna. Možda je i prihvaćanje njih od mene imalo neke veze s egotripom, ali u to mi se sad ne da ulaziti. Davno sam se saživila s njima.
Isto je i s prijateljima. Moramo se naučiti prihvaćati takvima kakvi jesu (oni od volje pokušati pozitivno utjecati). Vrline - mane = ? Nema tko nema mana. Pitanje je samo da li nas njihove vrline zadovoljavaju u toj mjeri da smo spremni zažmiriti na te nedostatke.
Jučer navečer sam svojim dragim prijateljicama rekla da ću potražiti nove. Bile smo na nekoj cugi i ja sam htjela još, a one doma. Istina, mjenjale smo birtije od popodne, ali ono... Di vam je mladost? Mislim, cijeli smo dan zajedno i hoću interakcije s još nekim osim vas. Sori kaj mi niste dovoljne. Rekle su mi da prošećem i prozujim jel ima nekoga uokolo, a ja sam rekla da neću sama, da mi treba podrška. Je, šetala budem od birca do birca i kao najveći idiot gledala di ima tko poznat. Odjebale su me. Kaj da radim kad od muških prijatelja samo s dvojicom mogu van? S ostatkom se ne mogu dogovoriti oko mjesta, vremena, muzike.. U biti su se pretvorili u penziće. I, na kraju za koji k sam išla spavati u 3? Da bismo nas četri zajedno pogledale playboy-ev pornić. Jeben provod. (frendicama: i znam da čitate ovo i živo mi se jebe i živo me zaboli i živo mi puca kurac)

Razvijam novo promišljanje. To be strong is to hold yourself within. Kad donesem zaključak da li je tvrdnja istinita ili ne, možda vas obavijestim. Nije da će itko umrijeti u neznanju.
Btw. ako netko zna iz koje je to pjesme (radi se o house-u), nagradit ću ga altruizmom. Lyricsi koje sam upamtila su :"to love you is to know you... to be strong is to hold yourself within"

I, zakaj bi jutro bilo pametnije od večeri? Do svih životnih spoznaja ja sam došla po noći. I to najčešće pijana i nadrogirana. K tomu sam još najljepše dane svog života proživjela po noći.

Još jedno noćno pomirenje/prihvaćanje. Produkt nekog razgovorima pod utjecajima. Prestajem se zamarati zbog starenja (na slijedećih 10-ak godina). Nije me mučilo u smislu imat ću bore. (dapače, živim za dan kad ću moći napraviti face lifting i dobiti onaj "začuđeni" look jer će mi se konačno oči otvoriti. uvijek su mi više pritvorene, nego otvorene) Bila sam zabrinuta jer sam razmišljala da nakon kaj proslavim još koji rođendan će se moje (ovakvo) ponašanje smatrati neprimjerenim. Ono: ak dođem na house zabavu, gledat će me čudno (odi doma i rađaj djecu). Ali, na toj zabavi od petka svi smo bili u kasnijim 20-ima, ranim 30-ima i zaključili da smo malo čudna generacija kojoj situiranje u kontekstu braka i djece nije na kraj pameti. Ima nešto u tome. Npr. iz mog razreda iz srednje od nas 38, 2 ili 3 ženske su se udale i that's it. Ostatak nadobudno živi noćnu smjenu. Tak da se veselim jer ne budem ostala sama u nastojanju da se naslušam dobre muzike i nasrećem dobre stare prijateljice Marijane (u iščekivanju Parkinsonove bolesti). I još sam jučer sjedila s dva (nazovimo ih) frendovima od 30 i neš sitno godina, pa kad ih vidim tako divno zaigrane i neozbiljne, nada je još čvršća i utemeljenija. Budem posvajala djecu (kad ih se prestanem bojati). Male crnce. Možda ne baš male :) Ili ću čekati dok se nenadobudni iz moje generacije porastavljaju i počnu plaćati alimentaciju. Takav me ne bude silovao ni na djecu ni na brak.


UPDATE: Pronašla sam čija je stvar. Stevie Wonder u originalu "to know you is to love you". Ostaje pitanje čija je house verzija sa ženskim (bjelačkim) vokalom.

- 11:51 - Bug off! (44) - Bug yourself! - Bug somebody else!

05.05.2006., petak

Svaki dan novu nadu nosi (nećemo sad o tomu kaj je nada).

U jednoj večeri su mi svi postali (možda su stvarno i bili, a možda sam zabrijala) privlačni.
Ne zgodni, ne lijepi, već privlačni.
Dapače, one koje većina smatra zgodnima, krasnima, lijepima, divnima, zanosnima i bajnima, meni su neprivlačni (i u slučaju kad se slažem s mišljenjem većine).
Ne volim ljepotu bez mane. Dosadna je. Uvijek ista.
Volim svako toliko vidjeti nešto novo, meni atraktivno i interesantno, na osobama koje mi se sviđaju.
Kada bi sve bilo savršeno, sve bez greške, ne bismo ni znali da postoji savršeno.
Nesavršeno je ono što čini i zbog čega smo u stanju prepoznati savršeno.
Banalan primjer: obukli ste se odlično, u kombinaciji paše sve - boje, materijali, krojevi, dezeni... Dosadno u toj mjeri da nitko neće ni primjetiti da je to savršeno. Ja tada na sebe stavim nešto kaj će ubiti tu besprijekornost, pa da se zna kako bi trebalo izgledati, a da bi bilo bez premca, savršeno.
Ista sam i s ljudima.
Nikad mi nisu bili zanimljivi dečki, frajeri, muškarci, tipovi, likovi, kitovi, gospoda ili klošari bez greške.
Imala sam samo jednog dečka za kojim se okretalo pola grada, ali i on je imao nešto vražje u očima (i bio je nenadjebivo psihički sjeban - tu se pokratilo). Ok, bio je još jedan za kojega bi valjda svi rekli da je prekrasan. Ali, taj je imao (wtf) životnu želju da vidi u živo Davida Beckhama kak ganja loptu. Mislim... No comment.
Takvu percepciju ljudi smatram svojom vrlinom i prednošću. Ljepota od jutra do mraka brzo dosadi dok je meni svaki dan, tjedan, mjesec novo otkriće.


Jučer sam ponovo bila vani. Pardon, na cugi. Sve što traje do 2,30 h meni je cuga. Do 4 h je propali izlazak. Do 6 h je dobar izlazak. Do 8 h je jeben izlazak. Sve poslije je čista ružiona i tada bi netko trebao uzeti bič i sve nas prognati svojim domovima.

Bila sam na Bebi Dol. Zapravo, zakasnila sam na Bebi Dol jer mi je na cugi prije frajer maltene iznosio svoju teoriju o postanku svijeta i to je potrajalo. Imala sam volje za poslušati sve jučer. Da mi je netko pričao o razmnožavanju skakavaca, bilo bi mi zabavno. Bilo kako bilo, vidjela sam Bebi (to me najviše zanimalo). U živo izgleda puno bolje nego na tv-u ili u novinama - mlađe. (svaki put kad je išla do wc-a bila je mirna, a vraćala se sva prpošna i poletna)
Vladala je predobra atmosfera. Muzika iz 80-ih. Svi u ležernom raspoloženju. Neka relaksacija. Dosta gay ekipe (digresija: više me nit opterećuju, nit uzrujavaju. čak mi i paše vidjeti ih. za sve je kriv onaj koji me isprepipao nedavno), jugo-nostalgičara, nas mlađih (koji smo valjda tam jer volimo 80-e, iz znatiželje i opće kulture radi; opće kulture radi sam spremna otići bilo kamo gdje je džabe upad. čak sam se ja, zakleta house-jazz-soul-house persona odlično provela na Laibachu; jedino kaj nas je razotkrivalo da ne spadamo među tu NSK ekipu, bio je french na noktima f1), inventar hip hopperi i nešto Srba... Nešto Srba... Oni su mi tak jebozovni. Imaju nešto frajerski bahato u stavu što me natjera da maštam.
Majke mi, za svakim desetim frajerom sam vrat istegnula. Neviđena statistika. Em, je bilo ljudi - radnim danom. Novo otkriće za četvrtak.
Osjećam se kao da mi je netko zabio konjsku injekciju motivacije. Ljudi su izbauljali iz svojih brloga i ne mogu vam opisati koliko me to veseli. I još je nova birtija otvorena - neosvojena tvrđava. Novi plan - van svaki dan (osim ponedjeljka - to će biti dan za porniće i pljugu kod frendice; isprobajte, veći humor nego ikakva komedija).

- 11:07 - Bug off! (33) - Bug yourself! - Bug somebody else!

04.05.2006., četvrtak

Nepresušan izvor.

Spavala sam jučer cijelo popodne, pa sam po noći zujala po gradu. Bolje to, nego po krevetu.
Odemo frendica (nazvat ću je f1; vrijeme je da joj podarim ime; zašto f1? o tomu drugi put; za sada nek ostane funkcijska tipka) i ja do jednog fenci-šmensi birca gdje, začudo, nisam bila otkad je preuređen.
U biti, za priču nije ni bitno kakva je birtija.
Naravno da smo pozdravile većinu prisutnih, valjda sve za šankom.
Logično. Obijam šankove već 10 godina. Možda nisam svaku birtiju otvorila, ali nema koju nisam zatvorila. Po nekima sam i s tetama čistačicama na bok.
Dolaze neka dvojica. Znam(o) ih, ali iz različitih priča.
Mali (najmlađi od nas prisutnih) neš trkelja, sere. Frend mudro šuti. Napričale smo se s njim prije nego nam se Mali pridružio (morao je pozdraviti ekipu za šankom, ne). Veli mu "nemoj se ti sramiti. pred njih dvije možeš o svemu"

Hm, o svemu? Jel to dobro ili loše? Morat ću se pozabaviti tom konstatacijom. Osoba sam pred kojom ništa nije bed. To može značiti jedino da ni ja nemam zadrške. Hm, moram pratiti razgovor. Dovoljno mi je teško već kaj sam stoned. Ne trebam još sama sebe dekoncentrirati.

Na tu njegovu, svi troje se nasmijemo.
Da kaje, pita Mali.
Kaj kaje?!
Kaže mu taj frend kak nas zna još dok je ovaj u pelenama bio, dok preko šanka nije vidio.
"Pa, otkud?" pita ovaj i ne vjeruje.
"Sa šanka."
Mali moj, sa šanka.

Zagreb više nije kaje bio preko tjedna. Do prije godinu, dvije dalo se spontano zaružiti radnim danom. Sada ružionu treba povećalom tražiti. Evo, trenutno nas je tu ostalo kojih 15-ak. Pola ih znam. One kaj ne znam su neka djeca. Nisu iz mog mandata. Otkud znam ovu prvu polovicu? Iz night life-a. Sa šanka. Nema birtije u gradu, a da jednog konobara ne znam. Nema birtije u gradu, a da redare na vratima ne znam. Svi se vrte u krug. Nije da se bunim. Nikad ne moram stajati u redu s običnim smrtnicima i razbijati si glavu "hoće li me pustiti unutra ili ne?". Jedna frendica, koja tu i tamo izađe s nama van, se čudom čudi kak mi samo mahnemo i velimo "bok, dečki" dok se Lav Stipić mora na popisu naći. Gle, nemoj se čuditi. Imam 10 godina staža. Hodočastila sam po svemu od cajke do minimala. Naopako bi bilo da ne znam sve te noćne ptice.
Šank. Oltar. Svetište. Izvor.
Šank. Mjesto gdje samo najuporniji opstaju.
Gdje su svi ti ljudi preko dana? Meni je to enigma stoljeća.
Gdje su preko tjedna svi oni koje viđam vikendom? Zar ne znaju da je i preko tjedna zabavno? Često i zabavnije, opuštenije, nema gužve, nema dece...


Ovi već o svadbi i bebama pričaju. Neka zajebancija oko f1. Pokaže Mali frendu na mene i veli "i ona ti je za udaju"

Bmk. Nije bitno jesam li ili nisam, ali gledam tog frenda. Visok, zgodan, dobro građen, vidi se da se pere, svi zubi su mu na broju, radi pristojan posao (nije kamatar ili diler kao većina onih koje susrećem. nije ni konobar. protiv konobara nemam niš, ali preveliki su to "propusi" za mene), povremeni (ne)pušač, (a, ako se dobro sjećam) voli i drogu tu i tamo... Taman za mene. I zakaj mi se takav jedan ne može dopasti? Ok, nema kemije. Ali nikad je s takvima nema. Svi situirani u ozbiljnijim vezama kažu kak normalnog frajera ne budem vani našla. Jel vrijedi i obrnuto? Jesam li i ja nenormalna žena? Nek se jebu svi ti normalni dnevni ljudi. Di da ga nađem? U knjižnici? U apoteci? U auto-praoni? U banci? Na tekmi (među bbb-ovcima)? Na autobusnoj stanici? Kod zubara? Preko frendovog frenda? Sve frendove frendova mojih frendova već znam. Znam i one koji to nisu. Zagreb je jebena osmosmjerka. Gore ili dolje. Lijevo ili desno, pa po dijagonali. I više. Dozvoljeni su svi smjerovi. Malo gore, pa desno, pa na lijevo po dijagonali dolje. Letter linker, a ne osmosmjerka. Svi s(v)e znamo. Svi sa šanka.

Fale mi ti dani razbibrige i razonode dok sam radila svega po par mjeseci, a zarađivala dovoljno da se ostatak godine mogu zajebavati: visiti po birtijama od jutra do sutra i dovikivati se preko šanka s ostalim nenormalnim ljudima. Svi se znamo. Svi smo si dobri. Svi smo veseli. Svi smo sretni. Svi smo za šankom.
Životni san mi je imati birtiju, pa opravdano visiti za šankom.

- 12:05 - Bug off! (18) - Bug yourself! - Bug somebody else!

02.05.2006., utorak

Rotor

Užasno sam živčana i nekako moram utjecati na svijet.
Išla sam neš obaviti autom. 2 km vožnje ukupno, uključuje i rotor kao na slici.
Redovito prolazim tim rotorom i obično sam u unutrašnjoj traci jer su večina vozača kreteni i idioti koji se ne znaju voziti, pa biraju liniju manjeg otpora, a meni tak ostaje manja gužva u toj traci.
Dakle, pravila vožnje rotorom.
Ako ste u vanjskoj traci (crvena točka - auto na slici), morate napustiti rotor, odnosno to znači da planirate izaći iz rotora na prvom mogućem (naravno) desnom skretanju! Dakle, idioti, jedni, ne tiče vas se koji su moji planovi u unutrašnjoj traci. U ovom slučaju, gdje iz rotora izlaze dvije trake, ja (plava točka - auto) mogu dalje nastaviti kretanje po rotoru, a smijem isto tako izaći van. Znači, budala iz vanjske trake mi ne smije presjecati put. Na njemu / njoj je samo da skrene desno.
Jedan od tri puta kaj tam prolazim, naletim na takvog idiota i samo zato što očekujem idiota, izbjegavam saobraćajke. Sad sam ih pustila dvojicu. Kaj ću s budalama, bolje se maknuti od njih. Našla se i treća. Taj se čak usudio trubiti. Nisam ga pustila, zablokirala sam rotor i minutu psovala sve po spisku i trubila nazad. Znam da me nije čuo, ali dovoljno sam živčana da i pišem o tomu, pa pretpostavljam da je shvatio da nešto ne valja (ili je mislio kak ima posla s luđakinjom). Volvo s 80 srebrni, utorak, 12 h, rotor kod zapadnog izlaza iz zg-a, ti si budala! Svima bih im vozačku oduzela. I sebi bih kad se uhvatim bočnog parkiranja. Ali ja bar tad nikog ne ometam sa svojim beskonačnim poravnjavanjem. Ali, ovakvima, koji svojom vožnjom ne rade sranja, samo zahvaljujući nama kojima nije jasno kako su do vožnje uopće došli, a da ne znaju ni pravila i propise, te očekujemo probleme od istih, taj tren bih zapalila dozvolu i protjerala ih da sjede na onome rotoru od gro manjih rotora u engleskoj i proučavaju kak se to radi.
Još jednom za one stvarno glupe: vanjska traka rotora - dužni ste napustiti rotor na prvom mogućem izlazu Unutarnja traka - nije bitno, to je za vas viša matematika.
Mislim, čak sam i sliku objavila.
Uopće nisam mislila o tome pisati. Planirala sam postati kak mi je bilo krasno na moru, kak sam spoznala da trebam biti sretna jer imam guzicu kakva god ona bila, kako je jadna ona emisija "vjeruj u ljubav", kak ne vjerujem da ima toliko takvih pacijenata u RH da se može snimiti takvo sranje, kako sam se rješla udav frendice, a ona je kriva...

- 12:47 - Bug off! (25) - Bug yourself! - Bug somebody else!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

04/2007 (1)
03/2007 (4)
02/2007 (4)
01/2007 (3)
12/2006 (7)
11/2006 (4)
10/2006 (2)
09/2006 (4)
08/2006 (3)
07/2006 (7)
06/2006 (11)
05/2006 (13)
04/2006 (11)
03/2006 (16)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

POSLANICA "SPAMATORIMA":


Ne ispričavam se zbog brisanja komentara tipa: super blog... dođi vidi moj... thx na komentaru... evo i tebi i sl. Ako sam negdje ostavila komentar, to je zato što sam se osjetila povučenom za jezik na ovaj ili onaj način. Također, to ne znači da zauzvrat očekujem komentar (ili bilo što drugo). Komentirajte ako imate nešto za komentirati, a ne reklame ili reda radi.



If you're not in it for the love of the music, would you, please, fuck off!

Time marches on never ending,
time keeps its own time.
Here we stand at beginning,
and then goes passing us by. - Kings Of Tomorrow's Time

When I walk, I walk my line and I take what's mine.
And I ain't so high that I can't fall.
And I ain't so low that I can crawl. - Silicon Soul's Right On

We stand up to get down. - Juliet's Avalon




trigona888@gmail.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se