Free Web Counter
hit Counter


Free Web Counter
hit Counter


Po novome:
Copyright © 2006.
protected!!!
Poštu tamo neki printaju posteve koji ne sadrže nikakve konkretne informacije, moguće je jedino da ih koriste u neke druge svrhe. Više nema u džabe: ne kopiraj, ne umnožavaj, ne seciraj, ne pejstaj, ne reži, ne skeniraj, ne citiraj...
Zabrana se ne odnosi na zgodne frajere. Ako ste zgodan frajer, u zamjenu za fotku, radite kaj hoćete.



Da ne bi bilo "nismo znali":

U svrhu katarze, neki postovi su bijeli.

Legenda:
bmk - boli me kurac
kk - koji kurac
fk - fala kurcu
nk - neki kurac
pk - pun kurac
i tako dalje... u svakom slučaju k kao kurac

Znam da se ne piše "kaje" nego kaj je i da mi na "tak" i svako toliko fale apostrofi, ali bmk, lijena sam.

Ono što ne poštujem, pišem malim slovom.
"bog" ću pisati malim slovom dok se ne odlučim kak' ću ga zvati.

Da li poslati majmune u smrt ili ljude? Složila bih se sa Mesićem kad kaže da su mu psi draži otkad je bolje upoznao ljude.

/Pod utjecajem TV-a/

Imam 25 godina.
Mora - Dora.
Vjerujem da je bog židov.
Bojim se djece.
Pijem u štiklama.
Dozvolila bih pušenje čak i u bolnicama.
Loš sam pjesnik.
Poštujem Korizmu, ali ne i boga.
Mrzim zvonjavu telefona.
Ljudi se ne znaju voziti.
Obijam šankove.
Lijepo mi je dosadno.
Osuđena sam na suživot.
(Ne)ozbiljna sam.
Moj grijeh je veći od onih pedofila i silovatelja.
Racionalna sam.
Čekam novo ukazanje.
Ne vjerujem u sudbinu, ali vjerujem babama gatarama.
Nadam se da ću pronaći rainbow raspelo.
Svejedno mi je (i loš sam pjesnik).
Nadam se da ću se reinkarnirati kao ameba.
Voda curi u džabe.
Mrzim klime.
Kurac je privilegija.
Crkvi nedostaje križ.
Kao plavuši mi je lakši život.
Družim se sa svakim.
Okrivljujem pedere da su mi ukrali dugu.
Idem na more.
Gledam kako se drugi upropaštavaju.
Bezbrižna - po default-u.
Ideali.
Muda pod bubrege.
O lijepoj našoj.
Da mi je do Japana.
Seinfeld na moj način.
Odabrao Đelo Hadžiselimović.
Ubosnu, izbosne.
±beskonačno.
Spomenem i sex tu i tamo.
Poštena - jebena (ne jebana).
Policija i striptizete.
Sve najbolje...
Reda radi...
Licemjerni anti-krznaši.
Ponovo Korizma.












































































































































































































































































































































































































































































































































































eXTReMe Tracker

Intriga

30.03.2006., četvrtak

Samo za kontinentalce

Svima vam želim ugodan kontinentalni vikend. Ja sutra idem na more. Neću se kupati jer je prehladno. Neću se ni sunčati jer čuvam svoju divnu bijelu aristokratsku put. Pošteno ću se naspavati i tjerati starog da mi peče ribu 3 put dnevno. Dobro, i pošteno ću kršiti korizmu jer nemam kaj drugo raditi tamo. Sretan mi put!

(imam mali hendikep na prstima i dok ga ne riješim, ne pišem)
(ne budem rekla koja je roba u pitanju jer sumnjam da postoji trenutno još jedna osoba u RH koja prodaje isto; nije ni bitno, riješeno je to)
(splitsko zavijanje meni ne zvuči kratko aaee, nego predugo aaaaaaaeeeeeeeeaaaaaaaeeeeeee)

- 14:49 - Bug off! (21) - Bug yourself! - Bug somebody else!

25.03.2006., subota

Jedan post pod dojmom

Bila sam sinoć vani. Kao što naslov kaže, još uvijek sam pod dojmom. Čega? Polako. Slijedi jedan duži zbrčkani post. Da ne bi bilo "nismo znali". Ali, ja sam pod dojmom i moram si to pribilježiti.

Već iz kuće sam izašla pod dojmom alkohola kojeg mi je sinoć (čudno) trebalo malo.
Poznati klub u Zg-u.
After jednog trenutnog događanja.
Sve vrvi manekenkama.
Da li moram reći da to podrazumijeva i pedere? Naravno. Opterećuju me. Uzrujavaju.
Cuga. Šank. Đir. Čaga. Bla bla. Poznata ekipa. Standard.
Dozvolili su ženi da pušta muziku. Loša joj je muzika.
Sjedim. Ne dosađujem se. Zujim okolo. Zabavlja me sve to. Svi na b. Pasalo bi i meni večeras. Kaj ću kad sam mazohist.
PREOKRET!
Tip do mene mi nazdravi. Lupim njegovu čašu sa svojom pivom (u boci). Čini se normalan.
Prošla je koja minuta.
Tip do mene: Jesi za pljugu?
(Kaj?! Molim?! Jel to on spomenuo pljugu?!)
Ja: Jesam, ali mi je korizma trenutno.
On: bla bla
Ja: bla bla
Onda niš.
Prošao je koji trenutak.
Trknem ga.
E, a di si ti mislio riješiti tu gu?
Tu.
Tu?! (šokirana) Sad?!
Da.
Hm... Ma, znaš kaj? Ak ti tu sad spiksaš pljugu i zapališ ju, jebe se meni za korizmu. (ipak bi to bila jedinstvena situacija)
Njegov frend (isto se čini ok): bla bla
Ja: bla bla
... pljuga mi je u ruci. Ne vjerujem da OVDJE pušim.
Ubila me pljuga.
Ak mi je prije bilo dobro, sad mi je fenomenalno.
Više ni tetke ne doživljavam.
Sva sreća pa je muzika još uvijek loša. Popizdila bi da me vuče na čaganje, a ja se nemrem pomaknuti.
Tip do mene, njegov frend, moja frendica (nije prekršila korizmu) i ja: bla bla.
Moram do WC-a.
Mimoilazim se s pijanom manekenkom (x 25 puta). Vjerojatno nisu sve samo pijane.
Bmk. Ja sam high.
Zakačila me jedna od njih s petom. Poderala mi je čarapu. Tuka! Bar bi ona trebala znati hodati.
WC.
Kokošinjac. Gužva.
Kokice: ko ko kokodak. (skužim da su Dalmatinke).
Hoće li to više?!
Kokice: aaaa eeee aaaaeee (Splićanke?)
Na redu sam. Gotova. Izlazim.
Fk samo da više ne moram slušati to zavijanje.
(isprike svim manekenkama i splićankama, ali bila sam high)
Vraćam se.
Svira "like a virgin". Dobar rmx.
Da, više ne pušta žena muziku.
Opet neka dobra stvar.
Čagam malo. Onoliko dugo koliko sam bila u stanju održavati ravnotežu.
Jebale me previsoke štikle. (ma, znam da nije do štikli)
Dečki odlaze. Uzimam broj. Ok su. Ne u seksualnom smislu (mislim, zgodni su, ali ne moj tip, nebitno). Guba su mi.
Evo rezident DJ-a.
(mala digresija: prije par mjeseci nastupao je tamo jedan poznati svjetski DJ, meni osobno jedan od 5 najboljih; pošto ja uvijek davim DJ-e, tog sam žicala da mi pošalje neki svoj set ili album; bilo kaj; bitno da imam; poslao je CD, ali ga rezident uporno zaboravlja)
Di je moj CD?!
U autu.
Ajde po njega!
Vraća se. Ima CD u ruci!
CD mi je u rukama! Onak, fini zapakirani ORIGINAL.
Volim i rezidenta. Znamo se već koju godinu i kad pušta muziku po svojem izboru (i koji put po željama moje frendice i mene), super je. On mi je definitivno u top 5.
(ovo je bilo ulizivanje za slučaj da čita blogove i prokuži me, hehe)
Dečkima je ostala kutija s kubankama. jebe mi se za kubanke, ali patim na kutije.
I tak odlazim doma punih ruku. Pod dojmom večeri, cuge i pljuge sam sretna kao malo dijete.

Za redovite čitatelje: roba je kvarljiva, nije zakonom zabranjena, kontakt je uspješno uspostavljen, pregovori su u tijeku.

- 15:32 - Bug off! (31) - Bug yourself! - Bug somebody else!

23.03.2006., četvrtak

Mission impossible

Šef mi je otputovao i ostavio mi zadatak. U RH postoji firma koja se bavi strogo uvozm, izvozom i preprodajom mliječnih prozvoda. Moram saznati tko su oni i pokušati im uvaljati 40 tona jogurta. Razgovor će izgledati otprilike ovako:
Ja: Dobar dan! Ja sam XY i zovem iz firme XY i imam 40 tona jogurta za prodati i prodajem to za 35000 €.
Oni: ...
Ja: Ne, ne! Zaboravite PDV. Ja to prodajem na crno, ono, bez računa. I, molim Vas, reagirajte brzo jer rok trajanja prolazi!
Oni: ...
Ja: Ma, ne! Mi smo inače građevinska firma. Ovo nam je slučajno uletilo.
Oni: ...
Ja: Ma, ne! Ne zajebavam Vas.
Oni: ...
Ja: Znam da je ovo iz vedra neba, pa u rebra. Vjerujte mi, nikakva inspekcija.
Oni: (ak nisu do sad) odjebu me s telefona.

Ziher ću prodati te jogurte.
(napomena: ne radi se stvarno o jogurtima, još je bizarnija roba u pitanju)

- 12:59 - Bug off! (23) - Bug yourself! - Bug somebody else!

22.03.2006., srijeda

Fotofobija

Frend mi je utrljao neke svoje fotke sa Kube. "Na, pogledaj!" Ono,wtf! Bio je tam prije godinu dana i nisam ga pitala jel ima kakvih fotki. Ako sam pitala kak je bilo i kakva je Kuba, ne znači da imam interesa gledati njih dva para kak ispijaju koktelčiće u bazenu. Mrzim ljude koji misle kak su svi zainteresirani za njihove slike sa skijanja, mora, rođendana, krstitki, male djece i inih pizdarija. Ponekad me čak ni ne zanimaju slike s događanja kojima sam prisustvovala. Bila sam tam. Znam kaje bilo. Ne znam zakaj bi me onda morale zanimati fotke na kojima su npr. ljudi koje ni ne znam. Oni ispred kipa, oni ispred muzeja, oni u restoranu, oni s čašama, oni nazdravljaju, oni bmk... Ja to nazivam maltretiranjem. Harass. Bolje mi to predočuje engleski izraz. Zato u americi vjerojatno možeš i tužiti nekog za takvo nešto.
Imala sam frendicu koja je bila opsjednuta s tim da ima fotke od jebeno svega. Već godinama ljetuje u istom mjestu s istim ljudima i uporno se svake godine vraća sa po 300, 400 slika. Kad je na putu, ne dočeka povratak u Zg. U najraznoraznijim zabitima pronađe foto-studio, pa nas već na prvoj povratničkoj kavi proganja sa slikama. Polako se to svelo na izbjegavanje dotične kojih tjedan dana dok ju ne prođe prvotna manija. Na kraju smo joj rekli da nas fotke jednostavno ne zanimaju. Jedno vrijeme je bila uvrijeđena, a danas vjerojatno opsjeda neke nove prijatelje.
ALI! Nikad nisam vidjela ovak dobre fotke kao od ovoga s Kube. Dečko nije slikao pizdarije. Bar ja to ne smatram glupostima. Fotkao je ekipu na cesti, starčeke s kubankama, mlade cure u onim njihovim nošnjama, crteže na nekim stijenama, krokodile... Baš ono, prava ulična Kuba, a ne neki jebeni turistički prospekt. Njih (dva para) ima na svega par fotki. Svaka mu čast. Eto, to sam htjela reći.

Za redovite čitatelje: dvodnevno sjedenje na mobitelu ko kvočka na jajima (možda ne baš na jajima, ali ko kvočka sigurno), nije urodilo pilićima. (ne trebaju mi rječi podrške jer me takve stvari uzrujaju kratkoročno, davno sam oguglala na to, čak mi ni ne treba ono kaj mi je uzeo).

- 10:53 - Bug off! (10) - Bug yourself! - Bug somebody else!

21.03.2006., utorak

U nedostatku inspiracije i opterećenja - malo dnevnika

Petak je ispao St. Patrick. Uvijek mi je loše dan nakon previše pive. Malo pive je dobro. Reagiram na nju obrnuto od ostatka čovječanstva. Redovitim umjerenim ispijanjem, mršavim.
Subota. Ovaj put bez odbrojavanja. Bila sam vani. Ništa za pamćenje. Iščagala sam se. Nisu mi jasni frajeri koji se osjećaju pozvanima smetati mi dok plešem. Gle, volim plesati i još mi svira predobar house. Daj se makni (molim te). Da mi se priča bila bih nalakćena na šank ili bih sjedila negdje zabijena ili bih cirkulirala uokolo. Dobro, nemam niš protiv kad me dođu prekinuti samo da bi me pohvalili (malo stimulacije za ego nikad ne škodi). Obično mi ne prođe večer, a da mi netko ne dođe reći neš tipa "svaka čast" ili "jebote, di si to naučila". Ja plešem s dušom (čak i pod pritiskom), pa to valjda dobro izgleda. Sretna sam jer sam došla doma dovoljno trijezna da čak i šminku skinem.
Nedjelja. Konačno sam upoznala dobrog frajera. Čekam da se javi jer ima neš moje kod sebe (osim pameti). To s ostavljanjem stvari je dobra fora. Jednom sam tak (slučajno) ostavila nešto kod tipa koji se ful sviđao frendici. Pošto je to bio dokumenat, nije mu bilo druge, nego nazvati. Potrajalo je to poslije između njih neko vrijeme. Sad kad razmislim, nakon toga mi nikad nije rekla kak sam zaboravljiva i kak stalno gubim stvari. Cijenila je ona to. Ali za ovog "svog" brijem da me namjerno oteo za to moje da bi se imao zakaj javiti. Uglavnom, na čeki sam. Kršenje korizme je nepotrebno spominjati. Večer je počela u stilu paničnog i histeričnog traženja. Tko ima, gdje? Daj bilo kaj. Bitno da se može smotati.
Ponedjeljak. Ko ponedjeljak. Posao. Spavanje cijelo popodne nakon trodnevnog lumpanja i ranog buđenja. Blade II. Shvatila sam da nemam isti kožnjak kao Keanu Reeves, nego kao Wesley. Očito su se kostimografi iz Matrixa ugledali na taj film koji mi je kad sam ga prvi put gledala bio super, a jučer mi nije bilo jasno zakaj mi je bio tak super.
Utorak. Sunce već treći dan za redom. Da ne vidim, ne bih vjerovala.
Sretan vam svima Prvi Dan Proljeća!

- 09:05 - Bug off! (13) - Bug yourself! - Bug somebody else!

17.03.2006., petak

Bauljam od 5 ujutro

... što je vrlo čudno za mene jer ja mogu spavati bilo gdje, bilo kada i vrlo dugo. Pomislim kak je ono jučer bio pozdravni snijeg i da to proljeće dolazi. Dođe mi da se molim bogu. Za toplije vrijeme. Valjda je tak i krenulo to s bogovima. Još u pamtivijeku su neandertalci žicali za vrijeme. Neki kišu, ja bih sunce.
Velik postotak ljudi kad ne zna o čemu bi pričali, priča o vremenu (navodno dokazano, pročitala negdje). Sličan postotak ljudi su metoropati. Moja logika. Zaključak: pričamo o vremenu jer nas opterećuje, a ne jer ne znamo o čem bi.
Koja je fora imati zbirku minijaturnih jedrenjaka, pa ih gledati povećalom (vidjela na telki prilog o nekom kolekcionaru)? Boris Novković tvrdi da je "moja štikla" čisti rock 'n' roll. Ok, ono, možda folk nije, ali nisam ni ja mulatkinja.
I još me nešto muči. U vijestima nikad ne iznose omjere / odnose. N je zahtjeva za civilno služenje vojske. Daj mi jebeno recite koliki je ukupan broj onih koji trebaju u vojsku da shvatim važnost vijesti. Isto kao i s n podijeljenih državljanstava državljanima trećih država. Koliko ukupno hrvatskih državljana postoji da ja znam jel bitno to o čem se priča?!

- 10:23 - Bug off! (15) - Bug yourself! - Bug somebody else!

16.03.2006., četvrtak

U iščekivanju prve laste (makar jedna ko nijedna)

Hrvatska je podjelila milijon i nešto džavljanstava državljanima trećih država...
Kak je Gotovina mogao izraziti sućut obitelji svog haškog suborca...
Cjepiti ptice ili ne...
Palestnici i Izraelci se opet raznose (kaje to uopće vijest nakon 50 godina konstantnog ponavljanja?)...
I zaboli me hoće li biti cenzure na blogu ili ne... Napravit ćemo koloniju u ilegali...

Bmk. Moj život i moji problemi mi oduzimaju dovoljno i snage i vremena da mi se trenutno uopće ne da zamarati sa socijalno-politićkim pitanjima bilo koje važnosti. Danas me vesele toliko nevažne stvari da ih čak ne mogu nazvati minornima.
Kad će neki dobar party? Zadnji dobar više ni ne pamtim. Možda JQ bude skoro. Proći će proljeće prije nego kaj skužim. Jutros sam stvarno bila uvjerena da počinje. Na benzinskoj svi nasmiješeni, vulkanizeri susjedi veseli, u birtiji svi dobre volje, ja nekak čudno optimistična... Ali, kao što svi znate, jebeni snijeg opet pada.
Kak da slavim rođendan? Da pobjegnem ili da odradim društveno prihvaćenu proceduru i budem u Zg-u? Rađe bih zbrisala. Taman i do slovenije. Ili ne...
Kak se mijenja prokleta pozadina? Ne da mi se pročitati tutore. Rađe ću sjebati cijeli komp isprobavanjem. Ponekad i upali (isprobavanje).
Mogla bih skinuti neš brazilian elektra. Morat ću guglati. Ne znam izvođače. Nedavno sam negdje čula nešto za kaj je netko izjavio da je to brazilian elektro. Tko, kad, gdje... Sad se više i ne sjećam kak je to uopće zvučalo. Ali, nisam valjda u džabe rekla da mi se sviđa.
Zakaj po kvartovskim i nekim drugim birtijama ne radi grijanje?! Uporno i kronično. Već treću zimu za redom. To me fakat živcira. Nije minorno pitanje.
Fokus. Pizdarije.
Haha! Lov na tajkuna! Na naslovnici jednog tjednika Luka Rajič u šircli. Svašta. Ah, da! Rastao se. Bmk. Meni su najjače novine Gioia. Za 18 kuna horoskop i poklon. Imam novčanik, torbu, šal, majcu, kabanicu (koja i nije tak super)... Nije svaki tjedan baš dobar poklon, ali stari je dobio kabanicu za ribičiju, a stara krasne pepita rukavice za vrt.
Hm, spomeneš krevet i divljanje u istoj rečenici i blog postane popularan (makar nije bio o tome). Kak znam da je popularan? Pa po broju komentara! Jer na blog.hr popularnost se mjeri brojem komentara. Možda danas nisam niš trebala ni pisati da ne pokvarim dobar dojam.
A, baš mi je mirisalo na proljeće jutros...

- 11:19 - Bug off! (8) - Bug yourself! - Bug somebody else!

14.03.2006., utorak

Neka godišnjica

Danas imam godina i dana koliko je imala moja stara kad me rodila. Nije da pazim na taj datum. Sasvim slučajno sam to skužila.

Nedavno je sanjala (moja majka) da sam trudna. Noćas opet. I svi su željno iščekivali to dijete. Tata je bio neki Marinko Dalmatinac. Kud baš Dalmatinca. Nemam ništa protiv njih, ali ni nemam želudac i uši za podnijeti količinu i vrstu romantike kojoj su oni skloni. Pretpostavljam da su oni i izmislili romantiku. Dalmatinac bi se ljubio, a ja divljala po krevetu. Ne nužno po krevetu. U svakom slučaju, Dalmoši i ja - nikako. Tak sam ja razmišljala zakaj je to ona sanjala. Volim analizirati snove. Zaključila sam da ju podsvijesno muči kaje ona u mojim godinama imala mene i muža u njihovoj kući. Ja u njenim godinama nisam završila faks, živim pod njenim krovom, ozbiljna veza mi je apstraktan pojam, a djece se bojim. Uvijek kad sanjam da imam djecu ili da se brinem za tuđu, u biti sanjam da sam ih zaboravila. Na kraju se u snu uvijek pokušavam sjetiti gdje sam ostavila to jebeno dijete. Nađem ih na ultimate mjestima: u vešmašini, ispod jastuka, na televizoru, lusteru, pod tepihom... Još ne znam da li je poanta da sam zaboravila na dijete ili da ga ipak na kraju nađem.

Koja je to psihologija...


- 10:49 - Bug off! (19) - Bug yourself! - Bug somebody else!

13.03.2006., ponedjeljak

Prereži grkljan, pa zapali

Sinulo mi nešto i sada vjerujem da bog postoji i da je Židov. To je jedino logično objašnjenje koje mi pada na pamet, a objašnjava sve. Uvriježeno je mišljenje da su Židovi škrti (a, vjerujte mi, susretala sam se u poslu s njima i do sad nije naišla niti jedna iznimka), znači i bog je škrt. Zato nam i ne da svima da živimo u blagostanju, sreći i zdravlju. Možda ima i proračun... Ove godine predviđeno je toliko milijonera, toliko jahti, egzotičnih putovanja, škampi... Side za par tisuća ljudi... I ptica ima neš previše u zadnje vrijeme... Da razmislim... Ptičja gripa... Ma, oni Kinezi mi idu na k... Budem ju tam plasirao... To, jednim udrcem dvije muhe... Joj, ova xy mi je baš zabavna dok pati, evo joj ogroman račun za internet... Ma ko ju jebe, i za telefon... Ah, kak su mi super trbuščići gladnih Eteropljanina...
Ok, Židov i sadist.
Kad sam već na bogu, frendica je bila jučer na misi za DJECU. Brutalna propovijed ili čitanje (nebitno) o tome KAKO je Abraham žrtvovao svog sina Izaka. Detaljan opis uključen: sve od rezanja grkljana do spaljivanja. Samo vi popovi popujte i dajte (potencijalno) psihopatskoj dječici ideje...

EDIT: (obećala sam malo poezije)
noćas sam sanjao plavog slona od hiljadu tona
i dvesta milijona dolara u kešu
i belu snešu
noćas sam sanjao mene i madonu u staklenom kondomu
i billa kako svira pesmu mira na saksofonu
noćas sam sanjao ja i divac vlade
amerima iz snova lupamo blokade
i da sam visok 3.03 i jebote vole me svi
i neću da se probudim jer mogu da poludim
kad vidim ko sam, kad vidim gde sam

(slijedi poezija za koju ne znam kakve veze ima sa prvim dijelom poezije, ali eto, jedna te ista pjesma)
i kada spavam sanjam pesmu tu
kako plačeš na mom ramenu
sanjam more sanjam brodove
i ti me stihovi zbog tebe progone
by: Twins (skraćena verzija by: ja)

- 12:54 - Bug off! (1) - Bug yourself! - Bug somebody else!

12.03.2006., nedjelja

Presjek jedne večeri

SUBOTA NAVEČER. Odbrojavanje do ponoći. Kao do Nove godine. A, ono do nedjelje. Jer nedjelja ne poznaje korizmu (neka poštapalica trenutna). Ne znam čemu takvo mučenje. Možda sam neki mazohist na psihičku bol. Bilo kako bilo, meni je bilo kao u počecima. U glavi raj. Sve ostalo i fizički neprisutno je isparilo. Osatao je samo najbolji lijek – smijeh.Poznata je ona da tko se puno smije, dulje će živjeti. Meni 100-tka ne gine.

FILM
Ne sjećam se da je itko spomenuo naslov. Nešto kao «Pušačice» ili slično. Tri tinejđerke na kampusu pod utjecajem lakših opijata (nije droga za svakoga) zabriju i pokrenu «revoluciju». Osvetit će se svakom tipu koji je zajebao bilo koju od njih. Imaju gan i silovati će ih. Šeću one tak uokolo, mlate tim pištoljem i provode revoluciju. Jednu večer jedna i ubije tipa koji ju je u tom trenutku silovao (btw. u međuvremenu je jedna isto silovana). Druga bježi s tim pištoljem i na kraju izgori u nekom požaru. Nju optuže za ubojstvo i svi sretni i zadovoljni maturiraju. Divan tinejđerski film. Čisti dokaz sveameričke gluposti.

Uglavnom, one su pušačice, te u skladu s time pola filma provedemo gledajući njih kak tešu. Jedan dobar savjet iz filma (za one od volje): ako tešete u sobi, zalijepite za rubove vrata (za one koji teže shvaćaju – tamo gdje diraju štok) široku duct traku ili ti izolir bant, pa vam dim ne bude prolazio van; otvorite prozor, uzmite neku cijev, tuljac ili valjak (npr. od papirnatih ručnika za ruke) i ispuhujte dim kroz to (kroz prozor). Meni je jednostavnije glavu gurnuti van.

Napomena: film ne gledati osim u obrazovne svrhe; nikako ne pokušavati kod kuće (osim onih djelova sa pušenjem).

NOĆNA MORA DORA
Ne gledam baš Noćnu moru. Ako sam već doma u to vrijeme, rađe spavam nego slušam trkeljanje hrpe alkoholičara. Ali, jučer su imali zabavan program i nisam bila doma. Dora uživo iz kristalne dvorane Republike Peščenica.

1. Izjava večeri (by Ševa): «Nisam pijan... Nisam trijezan...»
Ne mislim da je taj čovjek glup. On u svojoj glavi ispriča brdo toga, ali nije u stanju sve izgovoriti. Tak mi čujemo valjda svaku desetu.

2. Rezultat večeri, tj. pobjednik: it's a tie. Jaran : Laki i Ševa zajedno = 45 : 45. Nisam vidjela nastup od Lakija, niti onaj od Ševe, ali Jaran je definitivno spreman za Eurosong. Samo, kada bi barem ljudi imali malo više smisla za humor. Vjerujem da bi jedan takav više zabavio Europu od bilo koga drugo tko će nastupiti. Makar, mi Hrvati se nismo pokazali loši. Ipak, šaljemo Seve. Još da ju prevedemo na engleski i dočaramo taj svoj humor kak spada.

3. Nastup večeri: Slađa! Kakva Severina, Danijela, Lana ova, Lana ona... Slađa, ljudi moji! To je šou. To je zabava. To je komedija. To je zajebancija. Ja bih joj prva platila nastup i još si malo produljila život.

USPAVANKA ZA KRAJ: Bumerang (cajka, e pa šta?).
Nešto tipa: moje misli su kao manijak, one se množe, manijak je sve jači... Žao mi je kaj nisam točno zapamtila kak ide. Znam samo da sam se u datom trenutku poistovjetila s riječima, totalno ih razumijela i čak pomislila: «ma, poezija!».

Sad već drobim. Slijedeći put ću prepisati jednu dobru poeziju.

- 17:38 - Bug off! (5) - Bug yourself! - Bug somebody else!

09.03.2006., četvrtak

Ne mogu se sudržati, moram postati

Još uvijek vrištim od smijeha:
IZJAVA 1. Marihuana sliči osušenom peršinu, s peteljkama i/ili sjemenkama. Hašiš podsjeća na smeđe ili crne kolačiće ili kuglice.

IZJAVA 2. Možeš postati nespretna, čak i u hodanju

IZJAVA 3. Ecstazy - Koža počinje svrbjeti (misle na trnce valjda; btw. ja ne volim ex; op.a.)

IZJAVA 4. Ma ne da mi se više, čitajte sami anđelo

Pazite kak hodate!

- 14:17 - Bug off! (2) - Bug yourself! - Bug somebody else!

08.03.2006., srijeda

testing

kaj ja moram savladati kompletan HTML?! poštovano uredništvo, registrirala sam se ponovo s istim imenom i nazivom i ostatkom. novi post mi nije objavljen! morala sam ga upisati u html kod predloška! do kada ću tak? živo me zanima da li ću i ovaj morati tam upisivati. PODUZMITE NEŠTO! ovaj put se neću unaprijed zahvaliti.

EDIT: da, morat ću!

- 10:19 - Bug off! (3) - Bug yourself! - Bug somebody else!

Vratila sam se među žive

Svako dobro za neko zlo. To je pravilo po kojem se odvija moj život. Ono, "tko nema u glavi, ima u nogama" mi je životni moto. Dogodi se i do par puta dnevno. Evo, malo prije. Išla sam do mjesta A po jednu stvar. Moram napomenuti da sam prije sat vremena bila tamo i uzela jedan dio stvari. Nisam ni pomislila da to neću moći samo tak uštekati. Uglavnom, krenula sam s autom + ključevi od auta (nisam ga ni gasila, tak moram misliti na manje stvari), s novčanikom, ključevima od mjesta A i mobitelom. Došla sam. Nisam našla to kaj sam tražila, tj. nije mi odgovaralo. (tu sam već nervozna. jer ako navalim, to mora biti sad! a, navalila sam, a očito nemam kak to izvesti bez toga, a da neš ne potrgam. ne smijem niš potrgati jer je sve posuđeno.) Zaključala. Otišla. Došla na benzinsku po pljuge i čokoladu. Skužila da nemam novčanik. Tu više ne znam da li sam ga uopće uzela. Vratila se na mjesto A. Tu je! Fk. Benzinska. Auto. Aha, čokolada! Benzinska. Auto. Konačno sam doma.

Čokolada nije za mene. To nisam prekršila u korizmi jedne nevjernice. Niti ostale opijate. Sve osim pljuge. Morala sam iskoristiti to kaj sam prvi put nakon pk vremena solo doma cijelo popodne. Dobro, ni nedjelja ne poznaje korizmu bar što se tiče zadnjeg. I prekjučer sam se našla s frendom s kojim se ful dugo nisam vidjela. I ono, morala sam.

Bila sam čak vani za vikend. Nakon mjesec dana od zadnjeg (btw. jednog od najlošijih) izlazaka (u povijesti). Ništa novo. Ništa specijalno. Istina, malo manje pedera. Većina ih je valjda taj vikend bila na Duga partiju. Ne kužim kak 5 ili 10 "huligana" može pretući cijeli tulum. (!?!) Mislila sam da su i gay ljudi normalni ljudi kao i mi ostali. Bar se tak priča. Ja bih se sigurno branila. Ali, bmk. U svakom slučaju, ne podržavam nasilje. Postoje druge metode. He, he... Ma, zezam se...

Ne da mi se smišljati zagonetke. U biti sam lijena za prevaliti onaj put od papira do ekrana. Trenutno sam okupiranija najvećom zagonetkom od svih. Kako se obogatiti? Ne u sitno. Par milijona eura, funti bar. Ne bojim se da bi me lova unesrećila. Ak nisam nesretna, a živim po pravilu "svako dobro za neko zlo", ne znam kakvo bi se to nove vrste zlo moralo desiti, a da me ... aa kak se veli... aha... baci na koljena/obori. Imala bih sluškinje, pomoćnice... Bolje: sluge, pomoćnike, asistente, kuhare i kaj ja znam kaj. K vragu! I čokoladu bi mi otvarali. U nekorizmi, naravno. Podrazumijeva se koje bi seksualne orijentacije bili. Eh, to bi bio la dolce vita.

EDIT: Kakve su to fuckin poteškoće ss blogom? Ne da se nisam mogla ulogirati, nego ja za njih ne postojim. Morala sam se registrirati iz početka! Dosađivala sam im s mailom, a oni niš. Puno vam hvala kaj sam sve morala sama obaviti. Bar nisam morala ponovo pisati HTML kod. Hk na copy paste-u. Stvarno bih si trebala naći pametnijeg posla. Ali, ovak me bar uzrujavaju nebitne stvari, a ne neke životno-opće-važne, ma ne znam kaj, pizdarije.

- 10:04 - Bug off! (0) - Bug yourself! - Bug somebody else!

04.03.06. (opet se moram zajebavati s veličinom slova, isprike jer nama komentara iskopiranih, nije da ih je bilo puno, ali i ovo mi je too much)

Toliko dugo se nisam logirala da sam se tek iz četvrotog pokušaja sjetila passworda.

Dobila sam tjedni numerološki report u kojem je pisalo da će petak (jučer) biti značajan, tj. da ću imati priliku ful promijeniti život. I, nevjerojatno, došla mi neka klijentica, zašprehale se mi i žena mi na kraju veli da ak ću ikad mijenjati posao da se prvo javim njoj. Dat će mi duplo veću plaću nego kaj imam tu di jesam. Hm, ako u roku mjesec, dva ne dobije neku bolesnu povišicu, bježim... Nije mi tu tak loše. Efektivnog posla imam kojih sat vremena dnevno, pa mi ostane sasvim dovoljno sati za moj online život. Tamo bih vjerojatno morala zasukati rukave. A, tu imam i auto... Zakaj nikad sve ne može biti crno ili bijelo? Za svaku jebenu odluku trebam popis sa plusevima i minusima ili moram okretati karte ili nabaciti neku numerološku analizu da vidim kaj mi je raditi. Svaki put kad sam odlučivala po nekoj svojoj intuiciji ili odabrala ono kaj mi se činilo kao razum potez, najebala sam.

Uglavnom, počela mi je korizma. Ha, ha koji paradoks! Tarot i crkva. Nisam vjernik, ali mislim da tih 40 dana dobro dođe da si očistim organizam od svih otrova koje inače mećem u sebe. Tak da sam sad gladna, čista i trijezna. Ostale su mi jedino cigarete i kava. Ah, da i ona: nedjelja ne poznaje korizmu. Veselim se sutrašnjem danu da je to čudo jedno.

Palo mi neš na pamet... Blog se zove intriga jer planiram u neko dogledno vrijeme iobjavljivati po zagonetku, dvije. Imam neke ideje, ali na engleskom mi sinu. Kad počnem razmišljati enigmatski na hrvatskom, bit će. Poznavajući sebe, to bit će, će biti ne tako skoro.

- 09:23 - Bug off! (0) - Bug yourself! - Bug somebody else!

Niš posebno (25.02.06. ipak treba biti pametniji za HTML)

Prvi post, a već sam dobila komentar. Jedan, ali vrijedan. Ohrabrujuće.

Evo me na poslu. Došla sam pola sata kasnije (ipak je subota), pa sam pola sata pila kavu i kojih 15 minuta stvarno radila. Uvijek nađem neki posao gdje ne treba puno šljakati. Osim prvog radnog mjesta. Tamo sam se ubijala od posla. Možda ima nešto u toj karmi, pa sad imam priliku odmarati. Jedino kaj moram tu sjediti. Produkt toga je i ovaj blog. Prije sam igrala online igrice - sve od pokera, memory-a, raznih varijacija scrabble-a, zagonetki, point and click... U iščekivanju novih, maltretiram tastaturu i širu javnost.

U dilemi sam. Ostati večeras doma ili izaći van? Nisam izašla već kojih mjesec dana. Razočaram se veliku većinu izlazaka u zadnje vrijeme. Nakon 10 godina "staža" znam na kojem će ćošku šanka tko piti koju cugu. Zagreb je tako mali ponekad...

- 09:21 - Bug off! (0) - Bug yourself! - Bug somebody else!

Copy Paste (stvarni datum 24.02.06. još uvijek me jebe, dovoljno je promijeniti datum objave, zakaj to kod mene ne funkcionira?!!)

Mislila sam da za kreiranje web stranice treba biti doktor. Da to ne može svaki idiot. Zujala sam po blogovima uokolo. Svako toliko, kak otvorim neki, tak ga odmah i zatvorim. Ćorava sam. Nisam slijepa, ali mi je naporno čitati sitna slova. Moram se skroz zabiti u monitor. Nije to neki problem, ali meni je uglavnom čik u zubima. Pa mi dim ide u oči, pa je monitor mastan, tastatura puna pepela...

Malo sam kontala i odlučila da moj blog ne bude imao sitna slova. E, sad tu počinje avantura. Downloadati neki skin ne mogu. Sve su to predlošci za ovaj ili onaj blog na netu. Neke xange i sl. Bila sam ljuta sama na sebe jer ću biti osuđena na jedan od default dizajna. A, oni koji imaju velika slova mi se ne sviđaju.

I tak skužim ja na desno "HTML kod predloška", kliknem i gle čuda... Sve je moguće uz čarobnu kombinaciju copy - paste. Uglavnom, ili sam ja doktorirala ili to može svaki idiot (jest da sam se cijeli dan zajebavala s time). Imam slova pristojne veličine. Ne diskriminiraju nikoga. Čak sam prokužila kak da imam više boxeva. Ma i countere sam otkrila. Ponosna sam sama na sebe. Osjećam se kak se vjerojatno osjećao Kolumbo kad je otkrio Ameriku. Dobro možda ne baš tak. Pokušati ću ne zaigrati se i ne natrpati blog sa svim i svačim. Osobno, mrzim kad mi treba vječnost da otvorim neku stranicu. (ja sam još u kamenom dobu na 56k)

Pošto je ovo prvi blog (tehnički gledano drugi - dok sam alterirala stranicu, morala sam ispisati par riječi da vidim na kaj će to ličiti), nešto malo o meni. Imam 25 godina. Za stvarno. Kad to kažem, ne lažem. U stvarnom životu mi se ne može desiti da imam toliko godina. Nedavno sam se zaboravila toliko da sam murjaku kompletno krivi datum rođenja izdiktirala. Ovak i onak sam alergična na njih. Protumačila sam si to kao neku osobnu osvetu usmjerenu prema svim policajcima. (dobro da nisam neš "strašnije" napravila).

Radim dosadan uredsko-administrativno-tajnički-blabla posao.

Single sam po defaultu.

I volim sve što vole i mladi.

O blogu... Ne znam o čemu ću pisati. Vjerojatno će se iživljavati kao i 99% ostatka blogera. A možda ovo bude i moj zadnji post.

- 09:19 - Bug off! (1) - Bug yourself! - Bug somebody else!

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

04/2007 (1)
03/2007 (4)
02/2007 (4)
01/2007 (3)
12/2006 (7)
11/2006 (4)
10/2006 (2)
09/2006 (4)
08/2006 (3)
07/2006 (7)
06/2006 (11)
05/2006 (13)
04/2006 (11)
03/2006 (16)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

POSLANICA "SPAMATORIMA":


Ne ispričavam se zbog brisanja komentara tipa: super blog... dođi vidi moj... thx na komentaru... evo i tebi i sl. Ako sam negdje ostavila komentar, to je zato što sam se osjetila povučenom za jezik na ovaj ili onaj način. Također, to ne znači da zauzvrat očekujem komentar (ili bilo što drugo). Komentirajte ako imate nešto za komentirati, a ne reklame ili reda radi.



If you're not in it for the love of the music, would you, please, fuck off!

Time marches on never ending,
time keeps its own time.
Here we stand at beginning,
and then goes passing us by. - Kings Of Tomorrow's Time

When I walk, I walk my line and I take what's mine.
And I ain't so high that I can't fall.
And I ain't so low that I can crawl. - Silicon Soul's Right On

We stand up to get down. - Juliet's Avalon




trigona888@gmail.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se