Draga braćo i sestre! Ja sam Trica.
"Evala Trica" uzvikuju braća i sestre u rehabilitacijskom centru. (Pljesak u publici).
Postanar san. Živin pod tuđin uvjetima. Svaka brokva u zidu ako nije blagoslovljena od gazde ne može bit u zidu! "Doli dušmanin!!!"-uzvikuju braća i sestre.
Dite ne smi imat balun u dvoru!?! Propinjen se s pozornice. Mašen diktatorski kažiprston u zraku. Rulja u publici skandira. "Doli, doli, doli…!"
Ne dolaze nam prijatelji…suze mi iskre u očima. "Gazda pederu! Gazda cigane!!!" podržavaju braća, pa i sestre.
Kad prnen gazda s kata viče "Naprid! "Buaaaa…"
Ovako više ne ide!! Ovi grad triba polit petroljon i sve užgat!!!"Trica, Trica, Trica..."
Takve su mnoge priče. I moja.
Letila san iznad Hrvatske zadnji put prije nekih 10 godina, kad san imala otvoren žiro račun na teret roditelja. Izuzev nekoliko glavnih gradova koji su naseljeni ostali teritorij je prazan. Pustopoljina, pustokrševina, pustokamanjarina... Svi oćemo naselit se u jbn centar. Sela su još uvik out. Fakat masa svita je u gradu tek drugu generaciju. Nitko se ne želi vratit na selo. Na sela se vraćaju umirovljenici, "odsluženo" topovsko meso, za banke kreditno nesposobni. Onima kojima su sela daleko (iznad 30 minuta vožnje, prosječnom brzinom120km/h kad nikoga nama na cesti :P 25km od Splita) nema šanse da svoje mjesto boravka traže van Splita. To je nepobitna činjenica.
Plaće su nam niske, stranci nas i dalje kupuju za bagatelu i još više osiromašuju naš standard. Mi ka bene i dalje i tražimo i kupujemo stanove po abnormalnim cjenama s abnormalnim kvadratima (30m2 za 100 000eura).
Tila san reč, da iden u Vlašku. Iden dignit kat kuće! Kad dođe vrime uknjižit ću se!!! "Trico pederu, Trico pederu..."
Ovo nije predizborna kampanja.
Ovo je slobodno tržište.
|