Udaranje glavom o zid

„Sanader je kao Krist, samo pametniji“, izjava je, kako ga medij nazvaše, „jednog od naših najuglednijih psihijatara-psihoanalitičara prof. dr.sc. Vladimira Grudena“.
I di ću sad ja koja imam samo ime i prezime tome protusloviti.
A nisam ugledna, već neugledna.
A nisam niti psihijatar. Iako volim psihoanalizirati.
Ni država me ništa ne pita kad mi se sprema za 10% smanjiti plaću,
jer sam zemlju dovela u krizu pa je red da ju i izvlačim.
A mediji me ništa ne pitaju jer znaju da ja ne bih znala. nešto pametno reći.
Kao što to zna prof.dr.sc
I dok se svi nešto muče da dokuče Ivine razloge odlaska,
psihijatar Gruden sve zna. Jer da bi se moglo shvatiti Ivu, potreban je psihijatar.
S pet titula. Da nam objasni. Tako da i mi razumijemo. Pa kaže:
„On nije napustio narod, nego je kao veliki tata svih Hrvata
pokazao koliko ih voli jer želi da Hrvati odrastu!“
Eto! Odrastite Hrvati ! Tata vas napušta jer vas voli.
Kao svaki pravi tata. Zato su najodraslija djeca samohranih majki.
I u domovima za napuštenu djecu.
Jedino ne znam jel se to odnosi i na Hrvatice, i pripadnike i pripadnice
manjinskih naroda koje je Ivo isto napustio. Ili njih već smatra odraslima.


Ja mislim da je jako važno da osim izuzetnih spisateljica literature za koke
poput Nives, Josipe (pavičić), Jelene (veljače),
dobijemo i literaturu za kokane u tijelima mačaka.
Ono što je najvažnije od svega je da dječarac u svilenoj košulji
koji ne voli svoje ime pa se nazvao modnim mačkom, na promociji knjige izjavljuje:
„Ne trebam se sramiti što sam talentiran i pametan.“Naravno da se ne treba toga sramiti. Iako bi prvo to trebalo pokazati. Dokazati.
Iako, u zemlji u kojoj takve spodobe izdaju knjige koje nalaze ogromnu
publiku, nemaju NIKAKVE POTREBE dokazivati pamet.
Niti je imati.
U stvari, u neimanju iste je njihova velika prednost pred svima ostalima.

I tek da nabacam:

„Proglašen je zakon o stavljanju izvan snage zakona o preuzimanju zakona
o rješavanju sukoba zakona i sukoba nadležnosti u izvršenju kaznenih
sankcija“Doslovno. Objavljeno danas.
Niti suci nemaju pojma o čemu se radi kad ih se pita.Zašto bismo mi imali pojma.
Što manje o zakonima znamo to bolje.
Po njih.

„Umjesto u Eltona Johna gledat će se u Slavicu Ecclestone“.Sasvim logično. Naposljetku, tko je uopće taj Elton John.
Treba znati prioritete.

Na pogrebu Michaela Jacksona čule su se i ove riječi:
„Otišao je najveći pjevač i zabavljač koji je ikada postojao“.Za mene je bio ok. Ali jako daleko od najvećeg.
Jako, jako daleko.

Jeste li znali da neprestanim udaranjem glavom o zid možete potrošiti
150 kalorija na sat?
Čitajući novine nađem razloga da na ovaj način izgubim i do 1200 kalorija dnevno.
Koja dijeta.

I za kraj nešto ozbiljno. O ljudskoj bezdušnosti i bezosjećajnosti i bezsavjesti.
Ljeto je. Ljudi bez duše i srca, bez savjesti i
odgovornosti, povedu psa sa sobom kad krenu na more, ali ga izbace na
naplatnim kućicama, pored ograde, na odmorištu, na benzinskoj stanici.
I odu dalje. Ne osvrnuvši se. Dok tužne pseće oči gledaju kako nestaju u daljini
ne shvaćajući zašto. I kad će se vratiti.

Moj mozak ovdje prestaje raditi, a srce mi hoće puknuti.
Osjećam se bespomoćno i zato ljuta zbog postojanja ovakvih neljudi.
Jer ne mogu shvatiti da netko tko je mjesecima živio sa psom,
brinuo o njemu, bio blagoslovljen psećom radošću i ljubavlju,
može to živo biće, koje ga je voljelo beskrajno i bezuvjetno,
ostaviti pored ceste i bez ikakve grižnje savjesti otići na more.
Mene je strah takvih ljudi. Strah me je osoba bez ikakvih osjećaja,
bez suosjećanja, bez empatije, bez savjesti i humanosti.
Kakvo dobro može doći od takvih osoba koje odgajaju djecu?
Kako možemo očekivati da će djeca biti drugačija kada im stariji
daju ovakav primjer bešćutnosti? Hladno srce ne može ništa ugrijati.
Urok koji će nadam se snaći svakoga tko napusti psa radi godišnjeg odmora
je da u životu upozna bol napuštenosti koju je priuštio živom biću koje
je jedino sposobno voljeti bez ikakvih uvjeta.
Čak i njih. Čak i najgoreg čovjeka na svijetu.







Ostajte mi dobro. Ovo je zadnji post do sredine kolovoza.
Odoh na godišnji. Odmorite se i vi od mene.
Do pisanja.