20

ponedjeljak

travanj

2009

Vikend vijesti

Preko vikenda sam otvorila doma bolnicu.
Prvo je u kućnoj bolnici završila mama.
Uhvatilo ju nešto u križima, isprobavala sve lijekove, nijedan ne pomaže,
pa se vuče po stanu ko magla, ne može ustati, ne može sjesti, ne može leći.
Sve što ona inače radi po kući, a to je sve, prebačeno je na moja nejaka pleća.
Što je dalje produbilo moj osjećaj krajnjeg neprijateljstva prema
kućanskim poslovima. Koje sad još i moram obavljati. Sama.
Onda u petak ujutro Bela odlučila da se pridruži bolovanju.
Počela povraćati i dobila proljev. Nije jela tri dana.
Da skratim, petak, subotu i nedjelju vodila sam ju na injekcije.
Ona dobila 10 injekcija, ja ostala lakša za 700 kuna.
Sad je dobro i jede najskuplje konzerve koje postoje južno od Venere.
A ja sam kronično neispavana.
Tako je to kad imaš doma bolnicu. A ti jedina doktorica, sestra, čistačica,
kuharica, maserka, njegovateljica, maziteljica, davačica lijekova, šetačica.
Al, ne žalim se. Zahvalna sam što barem ja mogu.
I što je stari još na nogama.

Onda mi majstor donio specifikaciju i ponudu za adaptaciju stana koju planiram ovo ljeto.
Ja sretna što imam majstora koji će mi sve to napraviti.
No, gledam njegovu specifikaciju pa se pitam zašto roditelji djecu tjeraju da završe fakultete?
Moj majstor će za najviše 10 dana rada zaraditi moju mjesečnu plaću.
Moja frizerka za svoj jednosatni rad uzme ono za što sam ja radila cijeli dan.
Moj vodoinstalater za 10 minuta uzme ono što za što sam ja radila cijeli dan.
Meni za instrukcije kažu da je previše 50,00 kn za sat vremena.
Što je čak 4 puta manje nego što uzme moja frizerka za svoj sat.
I tri puta manje nego što uzme vodoinstalater za 10 minuta.
A ja sam kao završila fakultet.
Da bi mi bilo bolje.
Zato, da imam djecu savjetovala bih im da završe neki zanat. Bilo koji.
Ako već ne misle biti političari.
Ili dileri.

PROLJECE Danas ujutro kad sam šetala Belu, naišle smo na ženu koja je pred školom čekala da se otvore vrata. Jest da je uranila dva sata, no nije na meni da ju educiram.
Bela je duša koja svakom prilazi nastojeći iskamčiti malo maženja.
Nikada ne napada, nikada ne skače.
Ali priđe da se pozdravi.
Tako je veselo prišla i ovoj ženi koja je odskočila kao da se opekla.
Istovremeno je odskočila i Bela i odmah ju zaobišla.
Pogledala sam ženino lice i oči. I sve mi je bilo jasno.
Nije pripadala onima koji se boje psa.
Već onima koji ih mrze.
A takve ljude žalim iz dubine svoje duše.
Jer su oni svoju izgubili. Pa su prazni.
I ništa ih ne može napuniti.
Ljubavlju.

I na kraju moram vas obavijestiti da sam se uključila na Facebook. Pa imam profil.
Pa još nemam pojma što bih s njim.
I dok svladavam sve opcije što tamo postoje, rješavam testove.
Recimo koji sam pas po karakteru. Pa ispalo terijer.

Pa kviz koji sam klasični roman, pa rezultat : "The Secret Garden" by F.H. Burnett i kaže:
„You are innocent, warm and friendly. If only we could all be friends and have fun in a nice garden it would all be alright.“
Što je zapravo istina. Pojednostavljeno rečeno, ali istinito.

Pa "Što si po Egipatskom horoskopu?". Ispalo da sam THOT.
Ponekad imaš teškoća u iskazivanju svojih osjećaja, naročito ljubavnih. S jedne strane imaš potrebu za nekim tko je uvijek tu kada se osjetiš tužnim ili neraspoloženim, a s druge strane imaš stalnu potrebu za bijegom - voliš avanture i nova poznanstva. Najviše bi ti odgovarala osoba koja je uvijek na jednom mjestu i kojoj ti uvijek možeš doći kada osjetiš potrebu za spokojem i ljubavlju. Tvoji potencijali u ljubavi najviše ovise o tvom raspoloženju. Možeš biti lijen, ali i velikodušan. Zbog svoje ćudljivosti i česte promjene raspoloženja, često predstavljaš tajnu za druge ljude. Za tebe je ljubav sinonim života i zbog toga ti je svaka veza veličanstvena. Rado preuzimaš inicijativu i lako se prepuštaš iznenadnim, uzbudljivim ljubavnim doživljajima, a na otvoreno pokazivanje osjećaja uzvraćaš istom mjerom. Najviše ti odgovaraju duge veze u kojima postaješ prije svega prijatelj s partnerom. Tvoja boja je ljubičasta, a oružje - duhovitost..

Hehehe. Boja mi nije ljubičasta, nego crvena.
Ne pogode niti oni uvijek sve.

Eto to je tako na kraju za vas koji niste na Facebooku pa da znate što tamo radim.
Uglavnom ne mnogo.
I ne brinite.
Ne bih ja mijenjala blog za facebook.
Ali znatiželju moram zadovoljiti.
Iako nisam maca.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.