Bela više ne traži dom

Desilo se ono što sam i pretpostavljala. Belu smo doveli doma s namjerom da joj nađemo novi dom. Napravila sam letak, poslala ga okolo, oglasila na SUZA stranicama, napisala i ovdje blog obavijest...Nakon tjedan dana što je s nama doma ne mogu ju više dati od sebe. Dobro, činjenica je da ju poznajem dugo i da je zadnja dva i pol mjeseca neprekidno živjela s mojom mamom na vikendici. No, život na selu i život u gradu nisu jedno te isto. Mislila sam da će biti nesretna u stanu, ali ispalo je da ona najviše voli biti unutra i prelaziti s kreveta na krevet (što joj je naravno dozvoljeno). Mislila sam da će lajati na sve i svakog, a ona uopće ne registrira zvukove (raznorazne i u ogromnom broju) koji nas okružuju. Ljudima prilazi mašući repom i sa očitom željom da ju poglade (u svom starom životu je lajala na sve koji nisu bili mi!).
Mislila sam da se nikada neće priviknuti na lajnu - nakon samo tjedan dana hoda kao da je oduvijek na lajni. Mislila sam da će mi zbrisati čim ju oslobodim lajne, a ona hoda i trči i veseli se slobodnom hodu, ali nikada nas ne ispušta iz vida i uvijek dođe kada ju pozovemo. Nepoznatih pasa se vani još boji i laje na njih, ali ih ne napada, isključivo se brani. Nakon samo tjedan dana ponaša se kao da je oduvijek živjela u gradu. Sreća je što živimo okruženi velikim zelenim parkom tako da ni to nije problem. Izvedem ju ujutro oko 5:30 i cijeli park je naš u to vrijeme. Budući da do sada nisam imala kuju, sve mi je ovo novo. I s Belom, prekrasno. Očito joj ne nedostaju stvari za koje sam mislila da bez njih ne može. Uostalom, ponovo će živjeti mjesecima na vikendici i lutati šumom ako bude htjela, ali zimu, vjetrove, kiše i hladnoću će ipak provesti uz tople radijatore I kako je na kraju ispalo, naše. Eto, čovjek snuje, a bog(inja) odredjuje



DODATAK

Ne znam jeste li čitali u jučerašnjim novinama o kuji koja je naišla na tek rođenu bebu u polju, uzela ju i odnijela do mjesta na kojem skrbi za svoje mladunce. Onamo ga je položila i o bebi brinula kao da je njezin porod. Nakon što su ljudi privučeni plačem tipičnim za bebe otkrili što se dogodilo, pronašli su kuju i bebu. Bebu je ostavila 14-godišnja majka u polju. Budući da je u Argentini sada zima, beba ne bi imala nikakvih izgleda da preživi bez ove kuje. Eto. Toliko o tome da su životinje glupe i bezosjećajne. A što se gluposti tiče, ispod tog članka izašla je vijest kako će talijanski svećenik organizirati prvi internetski izor za Miss časnih Italije.