30.11.2011., srijeda

Tek san

Tiho je popodne. Ništa se ne čuje, tek poneka ptičica vani zacvrkuće. Polumrak sobe, spuštenih roleta, ugodno ljetno popodne. Gledam te kako izlaziš iz kupatila, ogrnuta ručnikom. Gledam tvoju još uvijek mokru kosu,tijelo koje se nazire. Gledam tebe. Ustajem i prilazim ti, gledam kako se smiješiš,gledaš me u oči dok ti ruke ovijam oko tijela.

Ti u mom zagrljaju. Nježno sam te privio uz sebe. Uvlačim miris tvoje kose, tvojega tijela u sebe. Stojimo na sredini sobe,zagrljeni,dok muzika tiho svira. Lagano se njišeš u mom zagrljaju, još uvijek topla od tuširanja,topla od mog tijela. Dok stojimo zagrljeni, pripijeni jedno uz drugo,dok se zvuci klavira šire oko nas,dok nas omotava polumrak sobe.

-Dođi. - kažem ti tiho,dok te uzimam za ruku i vodim prema spavaćoj sobi.

Osjetim kako ti je ruka hladna, kako ti prsti obavijaju moje dok idemo prema sobi. Ulaziš i vidiš, svijeće gore na ormariću, podu, na prozoru. Obasjavaju svojom svjetlošću polumrak sobe, lelujavo svijetlo igra se po zidovima, kao prsti pijaniste kojeg čujemo iz druge sobe. Vodim te do kreveta. Lagano razmotam ručnik oko tebe. Stojiš gola,gola u svojoj ljepoti. Gledam te, gledam tvoje tijelo, gledam kako se svijetlost svijeća igra po njemu,obasjava svaki dio. Gledam te,stojiš mirna,nepomična,gledaš me kako se skidam pred tobom. Očiju kao prikovanih na tvoje oči,tvojih na mojima. Vidim sebe u njima,vidim sjaj koji tako volim vidjeti,onaj koji mi kaže..voliš me,želiš me,ljubiš me. I znam,vidiš to u mojima, vidiš jer ništa drugo ne možeš vidjeti. Ti. Samo ti u svakoj mojoj pori tijela i bića. Ti. Spuštam pogled prema dolje,gledam tvoje usne,blago razmaknute,pune. Gledam tvoj vrat,tvoju kosu i osjetim da i tvoj pogled prelazi preko mene. Naježim se, krv počne brže teći tijelom, da suzbije ovu drhtavicu,ali ju samo poveća. Pogled na tvoje pune sise,na tamne bradavice koje strše na njima,tvoj meki nježni stomak,tvoju pičkicu,skrivenu između butina, uzburka osjećaje u meni.osjetim kako sam vruć,kako mi u licu toplo,kako mi se ruke znoje,a kurac kojeg upravo gledaš,polako raste,postaje sve veći,tvrđi,krući. Gledaš me,gledam te. Polako ti priđem ta dva koraka,poljubim usne, meke,nježne,osjetim kako ni jezik dolazi u susret mome,kako ga dotiče,lizne. Zagrlim te čvrsto,osjetim tvoje tijelo pod prstima,tvoje tijelo na mojem. Odvojim usne od tvojih, pogledam te i polako okrenem, pripijem svoje tijelo uz tvoje i lagano te gurnem prema krevetu. Legneš potrbuške, opružiš se, čekajući da osjetiš moje tijelo na svome,da osjetiš težinu tijela na svome,da te poklopim njime,da ga osjetiš. Naginjem se nad tebe, uzimam mlijeko za tijelo s ormarića i lagano ga razmažem po dlanovima. Curi mi niz prste,kaplje po tebi,puno sam ga istisnuo. Prislonim dlanove na tvoja leđa,trzneš malo,jer je još hladno,ali se opustiš i prepustiš mojim prstima koji ti polako masiraju vrat, silaze niz ramena,pa ponovo se vraćaju nazad. Osjećaš kako ti se vrat polako opušta,kako ti se cijelo tijelo opušta pod mojim prstima koji klize po tvojim leđima,ramenima,niz kičmu do guze,pa nazad gore. Osjećaš kako prsti lagano drhte od želje za dodirom,od uzbuđenja koje tvoja koža izaziva kod mene. Prepuštaš se mojim prstima,ugodi, zvuku klavira koji čuješ. Milujem ti guzu,masiram ju,čas ti se čini grubo,jer se napneš, pa opet nježno. Polako spuštam ruke niz butine,listove,sve do peta,pa nazad do guze. Prsti mi miluju tvoju meku kožu,klize po njoj. Razmičem ti butine, i masiram unutrašnjost,meku,nježnu. Prstima dotaknem tvoju pičkicu,tek malo,pa nazad do koljena i vanjskom stranom do guze.stisnem ju i provučem prste između guzova do pičkice. Vlažna je, osjetim, vidim.vlažna, meka, opuštena. Uhvatim te za bokove,podignem ti guzu u zrak. Klečiš, glava ti je na jastuku, kosa ti skriva lice,samo zastenješ, izbacujući guzu,pičkicu mom pogledu,prstima,kurcu,jeziku..nečemu. Želiš bilo što, samo da osjeti, da ju dodirne, da ju dotakne. Spuštam glavu dolje do nje, i nježno poljubim

Zabijajući usne u nju,jezikom uđem u rupicu,duboko,najdublje što sam mogao,uzimajući njenu vlažnost,sokove. Zastenješ,izbaciš guzu još jače,raširiš noge više,da uđem u tebe,da još više uđem,da ga primi tvoja vrela pičkica. Podignem se na koljena i svoj tvrdi kurac usmjerim i zabijem ga do kraja. Zaječiš tiho od zadovoljstva, nabiješ se još više nazad,na njega,da ga osjetiš u stomaku,da ga osjetiš u sebi što dublje,da te probije. I zabijam ga,zabijam jako,čvrsto,osjetim kako ga primaš,kako ga melješ svojim guzovima koji kruže,koji plešu među mojim dlanovima. Čvrsto te držim za bokove dok ti ga zabijam, jače, brže. Dok rukom tražiš moje guzove,da ih privučeš još jače,da uđem u tebe cijeli,da te ispunim cijelim sobom.dok drugom stišćeš sise,masiraš ih,štipaš bradavice,zabijam se,u tebe. Ulazim u tvoju vreli klizavu, pičkicu. Čuje se samo stenjanje tvoje dah moj, pljeskanje stomaka o guzove svaki puta kada ti uđe do kraj,kada ti se zabije,tvrd, kao kolac, zabija se, sve jače,brže. brže brže. dublje..ispunjava te,razbija na tisuće dijelova,.dok se grčiš,stenješ,potmulo vrisneš,ukočena na mom kurcu koji šprica svoje sokove duboko u tebi,u samo središte tebe,napete u grču svršavanja,bez daha,pokreta s tihim potmulim vriskom.

Padam pored tebe na krevet,zadihan, srce mi luđački udara,grlo mi suho,jedva dah mogu progutati,znojan, zagledan u nigdje, dok ležiš potrbuške,glasno dišeš, lica skrivenog vlažnom kosom. Podižeš glavu,da lakše uhvatiš dah, da uhvatiš sveži zrak. Teškom mukompokušaš pomaknuti kosu,gledajući me. Gledaš mene koji se borim s dahom, koji jedva dolazim k sebi, stavljaš ruku na moja prsa,osjetiš kako srce udara jako,brzo,kao da želi iskočiti u tvoj dlan,kao da se želi tebi dati,kao što sam se ja dao. Smiješ se,pogled ti je još magličast,okrećeš se na leđa, okrećem se i ja, naginjem nad tebe, gledam tvoj osmjeh,polusklopljene oči, tvoju kosu koja se ulijepila oko lica. Pomaknem ju nježno prstima. Poljubim te. Ruku spustim do tvojih grudi,do srca koje polako hvata normalne otkucaje,do stomaka, koji još treperi od uzbuđenja,do pičkice,vlažne,mokre od naših sokova. Mičeš mi ruku s nje. I povlačiš ju do usana,ljubiš mi prste.

-Ne diraj ju,njoj je dosta,lezi tu i ljubi me,ljubi onako kako ti samo znaš nježno. Volim te.

-Volim ja tebe.

- 20:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #

17.05.2011., utorak

Prigradska priča

Kao i svaku večer, sjedio sam u našoj birtiji. Naša, jer ovdje, već sigurno pet godina, nije ušao nitko tko nije iz kvarta. Nekada poznata i prilično posjećena „ Opatija“, poslije rata postala je mjesto koje su mladi zaobilazili, a mnogi stari gosti odselili. Ostala nas je dvadesetak starih, stalnih gostiju. Dolazili bi, ovisno o smjeni u kojoj bi radili, popodne ili kasno navečer. Ispijali svoje dnevne doze piva ili pelinkovca, koji se ovdje točio na deci, a ne kao u onim novim kafićima na pola deca. Joža je kao i svaku večer kada sam dolazio, pio svoju dozu pelinkovca. Prema broju čaša koje bi popio, znao sam koja tema slijedi. Uz prvu bi to bila politika, poslije druge bi žena došla na red. Večera je upravo završavao treću, jer me dočekala priča o zavjerama velikih i moćnih sila, nad malim i jadnim zemljama širom svijeta. Joža je imao nevjerojatnu sposobnost da iz naoko običnih novinskih članaka izvuče nekakav dokaz o zavjeri. Malo tko ga je slušao, ali ionako ovdje, malo tko je koga slušao u ovo doba noći. Jedino su Štef, Marko, Darkec i Vilim remetili tišinu i ponekad prekidali Jožinu priču vikom i smijehom kartajući belu u kutu birtije. Ponekad sam se čudio upornosti te četvorke, koja je znala po cijeli dan sjediti i kartati. Uvijek za istim stolom, istim rasporedom sjedenja i istim izlizanim kartama. Za šankom je sjedio i prevrtao stranice novina stari Mate, od milja zvan, Matek. Naslijedio je gostionicu od djeda, jer se želio osvetiti Matekovom starom, poznatom ženskaru i kockaru i ostavio gostionicu unuku. Matek je doslovno shvatio čuvanje tradicije i nije promijenio nijedan detalj u gostionici, čak ni stolnjake ni čaše. Sve je ostalo isto, kao u vrijeme njegovog djeda.
Sjedio sam i pušio, pio svoje pivo i odsutno slušao Jožu, pjesmu s radija i čekao da dođe jedanaest sati. Vrijeme kada je ona moja doma zaspala uz upaljen televizor. Nije mi se dalo natezati s njom za malo pičke, slušati strpljivo priče o susjedi Marici, i slušati komentare o neotesanom Tariku i uspoređivanje s Oliverom, tim finim gospodinom. Lakše sam otrpio Jožu i njegovu teoriju o zavjerama proizvođača pseće hrane, nego slušao njeno trabunjanje. Taman sam zapalio cigaretu, kad se otvore vrata i svi pogledi svrnu u tom smjeru. U birtiju uđe muškarac, za njim žena. Nepoznati. On obučen u sportsku jaknu, polo majicu i svijetle sportske hlače, a ona kao da je upravo izašla s modne piste. Sasvim običan par ljudi, da je ovo „Regent“ hotel ili neki poznati bar u centru, ali ovdje su sve samo ne obični. Pogledali su naokolo i po birtiji i muškarac pođe za stol u drugom kutu birtije, a žena za njim. Njene štiklice su kuckale po pločicama, zvukom koji se ovdje, vjerujem nikada nije čuo. Resko je odzvanjao tišinom koja je nastala kada su ušli. Sedam pari očiju pratilo ih je na njihovom kratkom putu do stola u kutu. Prvi je tišinu prekinuo Joža, koji se okrenuo prema svojem pelinkovcu i ispio ga do kraja, udarajući praznom čašom o šank. Matek se pokrene prema novim gostima, a karte nastave padati na stol. Ispustim dim iz pluća i potegnem iz boce, gledajući u prljavom ogledalu šanka taj neobičan par. Naručila je gusti sok, a muškarac votku. Matek je još jednom prebrisao čašu, što mu inače nije običaj, popravio ovratnik na košulji i odnio im piće. Pričao joj je nagnut na stol, a ona sjedila i gledala u njega ili u stol. Ponekad bi otpila kratki gutljaj soka, dok je slušala što joj govori. Svoju čašu nije ni dodirnuo, stajala je i dalje na sred stola, a njegova priča postajala sve brža i po izrazu lica sve ozbiljnija i napetija. Zapalio sam i drugu cigaretu, kad je on naglo ustao i krenuo prema izlazu. Kod vrata je na trenutak zastao, kao da se premišlja, i izašao van. Sjedila je i dalje za stolom, gledala ispred sebe.
- E, jebiga, još jedna propala romansa, još jedna povrijeđena žena koju čeka probdjevena noć.pomislim to i pogledam opet prema njoj.
Gledala je u prljavu zavjesu, leđima okrenuta prema nama. Joža je još pokušavao složiti rečenicu, kartaši su tiho bacali karte, a Matek se pravio da čita novine, svaki čas pogledavajući prema toj ženi. Nije mu promakao pokret njene ruke i spremno je skočio i otišao do njenog stola. Vratio se s praznom čašicom njegove votke, natočio duplu i odnio joj. Pomiješala ju s gustim sokom i popila. Zapalila cigaretu, naručila još jednu duplu i ispila ju na eks. Otpuhivala je dim ravno pred sebe, kao da otpuhuje njemu u lice, a on je sigurno već odavno ležao zagrljen u bračnom krevetu. Kao da je osjetila moje misli, okrene se i mahne prema Mateku, a ovaj spremno natoči duplu votku i odnese joj. Popije pola, povuče dim, zadrži ga u plućima i polako ispusti iz sebe. Kao da je odahnula, kao da je skinula nekakav teret sa sebe, ugasi cigaretu, brzim snažnim pokretima, ispije votku do kraja i ustane od stola. Zanjihala se kod prvog koraka, ali svejedno nastavila prema vratima. Prolazeći pored Jože, zatetura i posrne ravno na mene. Prije nego što sam ju prihvatio, zapuhne me njen miris koji se širio oko nje. Nekakav neobičan i jako neugodan miris. Nisam nešto tako nikada pomirisao. Sigurno je skup i nema ga za kupiti u marketu, pomislim pridržavajući ju.
- Oprostite. Hvala, dobro sam. Mogu sama.
Govorila je to dok se pokušavala istrgnuti iz mojeg stiska, a ja sam ju držao, bojeći se da će opet pasti i želeći što dulje imati takvu ženu blizu sebe. Lijepu, dotjeranu, ženu koja je mirisala kao ništa drugo na ovome svijetu. Malo pijana, ali nije ni čudo. Očito joj je razgovor s muškarcem teško pao na dušu i srce. Pustio sam ju i izašla je van, praćena pogledima svih unutra. Okrenuo sam se i otpio gutljaj piva, a ruka mi je mirisala njenim mirisom. Ispušim cigaretu do kraja, ispijem pivo i krenem i ja doma. Stara je sigurno već hrkala, a i mene umor polako svladavao. Mahnem Mateku, kartašima koji su neumorno bacali karte na stol i Joži kojem je glava polako padala prema šanku i izađem van. Svjež, noćni zrak, potpuno drugačiji od smrdljivog, zadimljenog zrakau birtiji me malo razbudi i udahnem punim plućima. Reski, hladni zrak mi nadraži pluća i nakašljem se glasno nekoliko puta. Polako sam išao prema zgradi, sam na ulici, ni psa da zalaje, nigdje nikoga. Pod nadstrešnicom autobusnog stajališta, sjedila je ona, žena iz birtije. Vidio sam ju izdaleka i krenuo prema njoj iako sam trebao skrenuti ranije prema svojoj zgradi. Sjedila je, lica skrivenog rukama, na klupici stajališta i plakala.
- Gospođo, do jutra vam tu nema busa, a ni taxi baš ne zalazi ovamo.
Podigne glavu, prepoznala me, muškarca koji ju je pridržao, vidio sam joj u očima. Pokušavala obrisati suze dlanom.
- Neka, čekati ću. Nije važno, ne žurim nikamo…više ne.
- Daleko stanujete?
- Daleko..ne znam, sada mi je sve daleko.
Gledao sam ju i nisam znao što odgovoriti, a nisam mogao samo otići doma. Nije me se ticao njen život, a opet kao da je. Sjeo sam malo dalje od nje, izvadio kutiju s cigaretama i ponudio ju.
- Hoćete zapaliti jednu?
Pogledala me, kutiju ispruženu u ruci, i uzela jednu. Zapalio sam joj cigaretu, povukla je i zakašljala se.
- Hvala, jake su.rekla je kada je došla do daha.
- Ja sam već navikao, dugo ih pušim, ali bit će red prestati.
- Ponekad samo zapalim..kao večeras..
Pogledao sam ju bolje, stvarno je bila lijepa žena. Lijepih crta lica, simpatična, njegovanih ruku na kojima je blještalo prstenje, obučena u haljinu koja je skrivala i otkrivala lijepo tijelo. Kada se smije, sigurno svojim osmjehom zasjeni sve oko sebe. Sada se nije smijala, lijepo oblikovane usne su bile stisnute, pogled mutan i odsutan. Sjedili smo bez riječi, pod lampom ulične rasvjete, na stajalištu i oboje nismo znali kamo sada. Gdje krenuti, kamo i kako ići. Ona jer nije znala kako, a ja jer nisam znao otići. Nisam mogao napustiti tako lijepu ženu samu, ostaviti ju samu.
- Postaje hladno. Da vas odvezem doma? Nije mi teško, a auto mi je tu na parkiralištu kod zgrade. Ili da vas odvezem samo do grada, do taksija?
- Ne, ne treba. Čekati ću bus. Imam vremena. Imam sada vremena.
- Onaj, u birtiji, to vam je bio prijatelj?
- Ne, muž. Bio mi je muž. Više nije.
- Krivo sam pomislio, mislio sam da vam je prijatelj.
- To je već gotova priča, nekoliko mjeseci, samo sam se nadala da nije. Sada znam. Gotova je. Ne živimo već mjesec dana skupa. Odselio se..k njoj. Tako to ide, uvijek se nađe neka mlađa, ljepša…bolja.
Nije mi bilo jasno, nisam mogao shvatiti da ima ljepša i bolja od nje. Pogledao sam ju još jednom, pažljivo i mislim da nisam vidio ljepšu ženu od nje.
- Da ja vas ipak odvezem doma? Evo idem ja po auto, a vi me tu čekajte. Može?
- Ne, ne treba. Mogu ja čekati. Hvala vam na svemu. Inače ne pijem, pa me nekoliko pića ošamutilo, ali sada je sve u redu. Sačekati ću bus. Nije jutro daleko.
- Sačekajte me tu.
Ustanem i krenem prema zgradi. Žurio sam, da me ne čeka dugo, pribojavao se da će otići sama. Kada sam se vratio do stajališta, ona je i dalje sjedila na klupi.
- Dođite. Idemo. Vozim vas doma.
Ustala je i ušla u auto. Vozili smo se kroz uspavani grad, šutke. Gledala je pred sebe, u svojim mislima, odsutna, tiha, bezizražajnog lica. Hladna. Stresla se, kao da sa sebe otresa nevidljivu prašinu, pogleda prema meni.
- Jel' vam hladno? Da pojačam grijanje?
- Ne, nije. Dobro mi je. Samo mi je krivo što se patite zbog mene, a sigurno vas čekaju doma.
- Ne patite me. Ionako mi se ne spava, a doma neće ni primijetiti da me nema. A nije ih ni briga. Bitno je da plaću donesem, a ostalo mogu i sami. Ionako spavaju odavno.
- Tako je to svugdje, bitno je da je njima dobro, a za druge ih briga.
Pokazala mi je kamo da vozim i uskoro smo bili u brdu iznad grada. Bilo je više zelenila, drveća, a po noći izgledalo je kao da se vozimo kroz šumu. Jedino su osvijetljeni prilazi kućama pokazivali da nije šuma, već kuće, dobro skrivene iz ograda i žbunja.
- Evo, tu. Tu stanujem.
Pokazala je na lijevu stranu ceste. Velika ograda iza koje se tek naziralo svijetlo. Okrenuo sam polukružno na praznoj cesti i parkirao pored ograde. Sjedila je, kao da joj se još nije izlazilo iz auta, kao da se boji sama otići u kuću.
- Hvala vam, puno. Neobična večer je ovo. Prvo sam otišla s njim, a ne svojim autom, a sada se s vama vraćam. Razočaram se u muškarce i proklela sam sve muško na ovome svijetu, a onda vi naiđete. Da vas nije bilo, još bih sjedila na onoj klupi i čekala bus i proklinjala sve, a najviše sebe.
- Više ne proklinjete muškarce?
- Ne sve. Samo jednoga. Dovoljno je i taj jedan.
- Ima li nekoga doma?
- Ne, sada živim sama. Djece nismo imali i drago mi je što nismo, jer bi bio loš otac, lošiji nego što je bio muž. Sada znam. Uvijek sam bila ta koja je dobro vidjela i procijenila i ljude i posao, ali on me nadmašio. Dobro se pretvarao ovih pet godina. Jako dobro.
- Mi muškarci smo takvi, znamo se pretvarati ako nam to odgovara. Volimo ugodan život i pažnju. Čim nam malo ponestane toga, potražimo ju na drugom mjestu. Takvi smo.
- Znam. Sada znam. Dok sam ja radila i trčala za poslom, on je trčao za drugom. Što mi sada vrijedi sve to? Što?
- Bit će sve u redu. Imate sebe, prijatelje, ljude koji vas poštuju i vole. Niste sami.
- Da, nisam. Vi ste tu. Jedini vi. Kažu da se prijatelji poznaju po tome što su tu kada ih trebate, a jedino vi ste tu sada. Ostali su negdje u toplim krevetima.
- Ponekad i prijatelje treba pozvati, moliti, ne čekati da oni sami dođu. Da su bili večeras tamo, sigurno bi se brinuli o vama. Ja sam samo slučajno naišao.
- Slučajnost ne postoji. To znam odavno.
Nisam znao što odgovoriti na to, jer sam se pomalo slagao s time. Izvadim cigarete iz džepa i ponudim joj.
- Ne, hvala. Jake su. Godila bi mi kava sada. Hoćete li da skuham jednu, makar da vam tako zahvalim što ste me dovezli?
- Da, kava bi i meni sada dobro došla.
Sprenio sam cigarete nazad u džep. Otvorila je vrata auta i izašla, a ja sam ju pratio. Otključala kapiju i našli smo se u slabo osvijetljenom dvorištu. Popločano, uredno, s žbunjem i cvjetnim gredicama. Kuća je bila kojih dvadesetak metara od ulaza. Velika. Prevelika. Nedavno obnovljena neka stara vila, široke stepenice ispred ulaza davale su joj još veću važnost i izgledala je kao manji dvorac. Otključala je ulazna vrata i očekivao sam ogromno predvorje, kao u filmovima, ali smo ušli u široki hodnik s troje vrata i stepenicama za kat. Odvela me u dnevnu sobu, bar meni je to tako izgledalo. Neobično namještena soba. Nikako mi se moderni namještaj nije uklapao uz zidove i izgled kuće.
- Sjedite, sad ću ja kavu skuhati i donijeti.
Sjeo sam i razgedavao po sobi. Nije bila ugodna. Hladna. Pomalo mi izgledala kao nabacana modernim sitnicama, uz klasičan namještaj. Pomalo nakaradno je stršao veliki televizor na starinjskoj komodi pored starinskog velikog kamina, kao i sam stolić ispred mojih nogu, četvrtast sa staklenom pločom. Gledao sam unaokolo i počeo smišljati kako bih ja to uredio, kada je ušla noseći kavu. Sjela je do mene i zapalila cigaretu. Zapalio sam i ja još uvijek promatrajući po sobi.
- To je on uredio. Ja nisam imala vremena, a ionako nisam puno bila tu. Više u uredu.
Mora da je bila slijepa ili zaljubljena, kada nije vidjela po ovoj sobi da tip nema pojma o uređenju i biranju namještaja. Ovako urediti ovu kuću, a imati love, mislim da može samo idiot. Ona to nije vidjela, očito. Pili smo kavu, pušili, šutili. Sjedila je do mene, osjećao sam toplinu njenog tijela, miris njenog parfema i nisam se usudio ni pomaknuti. Ustala je i otišla do kamina. Upalila ga i vratila se nazad pored mene. Plinski kamin s imitacijom drvenih cjepanica obasjavao je sobu, sjene se igrale po zidovima i uskoro je bilo ugodno u ovoj čudnoj sobi.
- Volim gledati vatru kako gori, kako se sjene igraju po zidovima, kako svjetlost titra. Odmara me.
- Da, lijepo je ovako, ugodno i mirno.
Osjetio sam prvo dodir njene kose, pa glavu na mome ramenu. Pogledao sam i vidio da su joj oči sklopljene, disala je polako, ravnomjerno. Zaspala. Prebacio sam ruku preko nje, zagrlio ju, a ona se privukla i udobno smjestila. Spavala je. Gledao sam ju ni sam ne znam koliko dugo. Utrnuo sam od mirnog sjedenja, bojeći se da ju ne probudim nisam se ni pomakao. Spavala je, mirno, tek ponekad bi joj se tijelo zgrčilo, lice namrštilo, li bi se opustila i nastavila spavati. Uzeo sam jastučić s kauča i polako podbacio pod njenu glavu i polegao ju na kauču. Promeškoljila se, zagrlila jastuk u snu i umirila. Pokrio sam ju dekom, koja je bila prebačena preko fotelje, sjeo i gledao ju kako spava. Umirila se, opustila i spavala.
Ustanem i polako izađem u hodnik, pa van. Tiho zatvorim vrata za sobom i izađem na ulicu. Sjednem u auto, zapalim cigaretu, nasmijem se sam sebi i svojoj gluposti i krenem doma. Vozio sam se polako, zamišljeno dok je jutro polako svitalo nad gradom.

- 11:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #

16.05.2011., ponedjeljak

Nenadani susret

- Blagi bože, jel' to Marina? Pomislim ulazeći u prepuni bar. Kako mi pogled padne baš na nju u toj gomili nije mi bilo jasno, ali mi pogled na nju izmami pomalo kiseli osmjeh. Marina. Samo je nestala, prije skoro dvije godine? Niti riječi, ni pozdrava ni objašnjenja, ništa. Jednostavno prestala postojati. Skoro mjesec dana samo izlazili, sexali se po mračnim haustorima i poljskim putovima, ludovali, a onda naprasno, nestala. Još bar mjesec dana sam obilazio mjesta gdje smo i sami izlazili, ali bez uspjeha. Svoje društvo i prijatelje je ljubomorno čuvala za sebe i u tih mjesec dana sam saznao samo da radi u Zagrebu i da je na godišnjem odmoru kod roditelja. Profesorica likovnog u nekoj zagrebačkoj osnovnoj školi. Toliko mi je htjela reći, a ja nisam puno pitao misleći da ima vremena za upoznavanje tih detalja. Pa, dobro, godilo mi je u to vrijeme da imam nekoga samo za ludovanje i povremen susrete koji su uvijek završavali sexom. I to kakvim. Uh. Predavala se potpuno u to, izluđivala me prstima i svojim gipkim tijelom, dovodila do toga da sam samo želio biti veliki, tvrdi kurac koji će ju dovesti do vrhunca, koji će joj zatitrati svaki dio tijela. Nisam imao puno žena, ali ona je nešto posebno, nešto što mi je pokazalo da postoji žena koja se daje, bez zadrške, koja želi i koja zna izvući iz muškarca ono što ni sam nije svjestan da može dati. Eh, Marina.
Priđem šanku, naručim piće i ponovo pogledam prema njenom društvu. Dvije žene i muškarac, koji se napadno naginjao prema njoj i nešto pričao razmahujući se rukama. Okrenem se nazad prema šanku, gledajući u piće i u mislima na onu zadnju noć kada smo se sexali na klupi u parku. Ona na meni, suknjom skrivajući svoju golotinju, ja sa hlačama oko nožnih članka i ustima punim njene duge kose, strahujući od nailaska prolaznika, svršavamo uz njeno stenjanje i škripu kamenčića pod mojim nogama.
- Jesi li me zaboravio?probudi me iz misli poznati glas.
Okrenem si i pogledam nasmiješeno lice, njene oči koje su još uvijek imale onaj čudan, vragolasti sjaj.
- Ne, Marina. Nisam te zaboravio, samo sam iznenađen da te ponovo vidim.
- Ti iznenađen? Koliko se sjećam, a sjećam se jako dobro, tebe nisam mogla ničim iznenaditi.
- Ipak si uspjela, kada si otišla bez riječi. Nisam se nadao da ću te ikada više sresti.
- Eto, tu sam. Nadam se da ti je makar drago što me vidiš, jer meni je.
- Drago mi je, često pomislim na tebe.
Pogledam pored nje, muškarac se sada privukao njenoj prijateljici i istim žarom pričao nešto, a prijateljica ga napeto slušala i glasno se smijala. Očito joj je godila pažnja tog pomalo pripitog muškarca. Marina je pogledala u istom smjeru i nasmijala se.
- Vidim da me prijateljica više ne treba. Ne znam što je vidjela u njemu, navaljuje da ju upoznam s njim već dosta dugo, a tip je ljiga. Hoćemo li mi na neko mirnije mjesto pobjeći, negdje gdje se može razgovarati?
- Hajdemo i meni je ovdje bučno.
Izašli smo van i krenuli prema mom autu. Uhvatila me je ispod ruke i privukla se blizu mene. Uradila je to tako lako i nenametljivo, kao da svaki dan hoda sa mnom rukom pod ruku. Sjeli smo u auto i krenuo sam niz ulicu. Nije mi padalo na pamet nijedno mjesto gdje bi mogli u miru razgovarati. Pričala mi je, pokušavala objasniti svoj iznenadan odlazak, koji mi više nije ni bio bitan. Sad je tu. Ono što je bilo, ostalo u prošlosti. Kao da je osjetila o čemu razmišljam, pružila je ruku prema mojoj butini i lagano ju pomilovala.
- Vozi me na neko mirno mjesto, negdje gdje ćemo biti sami.
- Idemo kod mene? Nedavno sam kupio jednosoban stan, tu blizu, nije daleko?
- Hajdemo onda, da vidim gdje si se to skrasio.

- Jesi li u nekoj vezi?upitala me izlazeći iz auta.
- Ne, puklo je prije dva mjeseca. Ti?
- Ah, kod mene puca svako malo, stalno je toplo-hladno. Sada je baš hladno, jako.
Nisam znao što odgovoriti nato, samo sam ju uhvatio za ruku i poveo prema ulazu u zgradu. Prije nego što sam upalio svijetlo na stubištu, gurnula me na zid i poljubila čvrsto se privijajući uz mene. Dok su nam usne bile spojene, trljala je svoje tijelo o moje, prstima mi mrsila kosu, polako spuštala ruke na grudi i milovala sve niže i niže. Zastenjao sam kada je dotakla već tvrd kurac, koji se napinjao, sputan gaćama i hlačama. Zubima mi je ugrizla usnu kada ga je dotakla, boljelo me, ali nisam uzmaknuo, samo ju jače privukao, rukama uhvatio za guzove i poželio odmah tu, na ulazu stubišta. Rukama sam stiskao i gnječio, ispitivao njeno tijelo, dok mi je njen jezik sve luđe i jače ulazio u usta, dok me zubima grickala i lagano grebala noktima po vratu, prsima. Njen topli dah, njen potmuo stenjanje, raspaljivalo me i ništa drugo na svijetu nije bilo, samo ona i njene usne, tijelo koje sam milovao. Okrenem ju leđima na zid, zavučem ruku ispod suknje i svučem, skoro strgam gaćice. Dok ih je skidala s jedne noge, otkopčavao sam šlic na hlačama i osjetio kako njena drhtava ruka miče moju i ulazi u hlače, gnječila ga je i zavukla ruku u gaće. Odgurnula me malo od sebe, pogledala ga držeći ga na dlanu. Podigla jednu nogu i stavila ju oko moga boka i nabila se na njega. Ruke je obavila oko moga vrata, drugu nogu podigla i prekrižila na mojim leđima. Ulazio sam brzo, gladno, jako. Želio sam ju, želio sam ju od prvog pogleda, tamo u baru. Zabijao sam se u nju, sve jače i brže i uskoro nisam mogao izdržati pod navalom strasti i njenih prstiju koji su se zarivali u moja leđa, vrat, njenih usana i zubi, njenog vrelog tijela.
Držao sam ju još uvijek s kurcem u njoj, hvatao dah, dok sam osjećao kako mi koljena drhte, kako i ona diše brzo, otvorenih usta, raščupana i čvrsto pripijena uz mene.
- Nadam se da imaš nekog pića u stanu, grlo mi se osušilo.
- Naravno da imam i meni je potrebno nešto, hajdemo.
Brzo je pokupila gaćice sa poda, ugurala u torbicu, dok sam se zakopčavao i krenuli smo gore, prema stanu.


Još uvijek slatko umoran od sexa na stubištu, sipam joj sok od brusnice i gledam njeno lijepo lice, gledam kako popravlja kosu i njen pogled ispod šiški. Zna ona, zna da to pali kod nas muškaraca, taj pogled, pun obećanja, zaigran, tajanstven. Vidim joj to po blagom smiješku koji se pojavio na njenim punim usnicama. Vidjela je i da mi je skoro neprimjetno ruka zadrhtala od tog pogleda. Sjeo sam kraj nje i polako ispio gutljaj soka, godila mi je hladnoća i trebalo mi je nešto da mi navlaži suha usta. Naslonila je glavu na moje rame. Osluškivao sam njeno disanje, mirisao njenu kosu i uživao u toplini njenog tijela.
- Gdje ti je kupatilo?
- Tu, u hodniku, vrata desno.
Ustala je i otišla u hodnik. Sjedio sam i otpio još malo soka. Osjećao sam kako mi kroz tijelo struji nemir, lagano uzbuđenje i onaj osjećaj nekog slatkog zadovoljstva.
- Imaš li čisti ručnik negdje?
- Imam, sačekaj, sad ću ti donijeti.
Ustanem i krenem prema ormaru, u sebi si predbacujući što nisam bacio ručnik u korpu za pranje, jer mi je ostalo tragova krvi od brijanja jutros na ručniku. Meni ne smeta, ali nisam se nadao da ću imati nekog u stanu. Otvorim vrata mojeg malog kupatila i ugledam nju, gola, potpuno gola, stoji i čeka da joj pružim ručnik. Uzela ga je iz moje ruke i odmah ušla u tuš kabinu.
- Ti nećeš na tuširanje?
Ovakav poziv ne bih nikada odbio, ostvarenje mojih maštarija, tuširanje s ženom.
Skidao sam se brzo, praćen njenim pogledom dok je namještala vodu. Ušao sam pod mlaz, tople, ugodne vode i priljubio se uz vlažno golo tijelo žene. Uzeo sam svoj gel za tuširanje i istresao na ruku.
- Sada ćeš mirisati kao muškarac.
- Ne, mirisati ću kao ti, tvojim mirisom. Volim kako mirišeš.
Lagano sam prelazio preko njenog tijela, polako prstima ne želeći propustiti nijedan dio tog glatkog, mekog tijela. Osjećao sam kako njene ruke klize po mome, kako mi prsti prebiru po tijelu, kako lagano gel klizi i stvara pjenu koja je padala niz nas. Ljubila mi usne dok su kapljice kao topla ljetna kiša padale po nama. izašli smo iz kabine, uzela ručnik i brisala me njime. Prelazila po tijelu, upijala se voda, a usnama pratila nježnu tkaninu. Kao da je željela i usnama pokupiti svaku kap vode s moga tijela. Omotala nas je ručnikom i ljubili smo se, dugo, polako, nježno. Usisavala mi jezik, igrala s njime svojim, grickala usnice i ljubila po licu, vratu dok su joj se prsti uvlačili u moju kosu.
Izašli smo iz kupatila i krenuo sam rasklopiti kauč.
- Čekaj. Daj mi deku i plahtu ovamo, da nam napravim krevet.
Pomaknula je mali stolić, oslobodila prostor i raširila deku na podu. Izvukao sam jorgan iz ormara, kojim sam se pokrivao samo zimi i stavio na deku, a ona plahtu na njega.
- Evo, to će biti dobro, još jastuke i pravi bračni krevet.
Legao sam pored njenog još uvijek toplog tijela i počeo milovati.
- Lezi potrbuške.
Poslušno sam se okrenuo, a onda osjetio kako je legla na mene, prekrivajući me svojim tijelom, osjećajući njene bradavice na leđima, poljupce na vratu,iza uha, ramenima. Lagano se podigla i masirala mi svojim nježnim prstima vrat, ramena, prelazila jagodicama niz kičmu, gnječila i stiskala, dok sam zadovoljno stenjao ispod njenih raširenih butina, osjećajući na bedrima toplinu njene pice. Nikada me nitko nije masirao i ovo što sam sada osjećao je bilo kao da lebdim u nekom međuprostoru, kao da me dodiruje ruka anđela. Opušten, miran, tek ubrzano disanje i potmulo stenjanje otkrivalo je koliko uživam u dodirima i njenim prstima.
Okrenula me na leđa i mogao sam vidjeti njeno lice, njene grudi i tijelo. Mogao sam vidjeti kako joj oči svjetlucaju, kako su joj obrazi rumeni od užitka. Sagnula se i poljubila me, i počela usne spuštati sve niže ni niže. Ljubila mi je svaki dio kože, grickala bradavice i stomak, prelazila prstima preko tijela, grebala me noktima pazeći da bude nježno, da me izludi. Polako je spuštala glavu prema dolje, kosu povlačila za sobom i škakljala me njome po stomaku. Osjetio sam joj usne na kurcu. Poljubila ga je, sitnim poljupcima sve do korijena. Pomaknuo sam joj kosu i gledao kako joj jezik prelazi po njemu. Pogledala me, pogleda zamagljenog i uzela ga u usta. Napinjao se, pulsirao, dok je jezikom igrala oko glavića i uvlačila ga duboko među usne. Uhvatila ga je rukom, uspravila i jednim brzim trzajem nabila se na njega. Uzdahnula je, lagano zastenjala, mirno je sjedila na njemu, a onda zarila prste u moja prsa i počela se divlje nabijati. Uvijala je bokovima, trzala se, uvlačila i izvlačila iz sebe moj tvrdi kurac dok joj je kosa padala po licu, prsti zabijali u moja prsa sve jače i jače. Osjetio sam ju kako pulsira u pici, osjetio kako ga stišće i otpušta sa svakim pokretom i kako svršava nepomična, bez daha, ukočena, ispuštajući neki mukli uzdah, jauk, krik. Svršio sam s njom, osjetio kako mi niz kurac curi izmiješani sokovi, moji i njeni. Legla je na mene, brzo dišući, osjetio sam kako nam srca udaraju skoro u istom ritmu, kako nam se tijela polako opuštaju. Pružila je ruku i sa stolića dokučila čašu soka, otpila malo i dala meni. Poljubila me i legla pored, prebacivši ruku na moja prsa.zagrlio sam ju i mirno, bez riječi smo ležali jedno pored drugog. Pokrio sam nas prekrivačem, nije se ni pomakla, samo se još više priljubila uz mene. Gledao sam ju, njene sklopljene oči, njeno mirno, lijepo lice, kosu. Gledao sam ju ni sam ne znam koliko dugo, zaspala je, spavala tu pored mene u mom zagrljaju i samo mi je to bilo bitno. Tu je.

Probudila me lupa vani na ulici. Ležao sam sam na podu, nje nije bilo. Osluškivao sam, nadao se, možda je u kupatilu. Tišina. Ustao sam i vidio da njenih stvari nema, ni poruku nije ostavila, ni pozdrav, ništa. Tek otisak usana na jastuku i tragove njenih prstiju na prsima.
- 21:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

a nekad sam drkao na nju..

Nekoliko mjeseci nisam bio u svom selu. Malo prigradsko naselje, desetak kilometara od grada. Tu večer odlučim malo se provozati, vidjeti staro društvo, popričati s nekim iz onih, mladih, ludih dana. Obično smo se skupljali u buffetu pored nogometnog igrališta. Polazno mjesto za odlazak na zabave u susjedna sela, obilazak gradskih kafića i za zadnje piće prije spavanja na povratku.
Uđem unutra, pogledam. Sve isto. Gazda Mate sjedi za šankom, briše čaše, narodnjaci trešte iz zvučnika i nekoliko mladih momaka. Sve isto. Samo nikoga poznatog, osim gazde. Rasulo se društvo, ne zalaze više ovamo ili griju guzu ženama doma.
- Pa, gdje si ti? Dugo te nisam vidio ovdje?
- Bok, Mate. Ah, evo navratio malo. Nema se vremena, posao, jebiga.
- Čuo sam da si se razveo, a poslije toga ništa više. Gdje si u gradu ili si odselio?
- U gradu sam, nisam nikamo odselio. Što ima nova kod tebe? Kako posao, ide li?
- Slabo, sve slabije. E, nekada je bilo ono pravo, ali ide nekako, gura se.
- Gura, kad ima u čega. Ima li ovdje išta za guranje?
- Naleti, kako kada…ovi mladi čuda stvaraju nekada, popiju više nego ti i ja u najboljim godinama. Nekada se pitam, odakle im toliko novaca? Al' da nije njih, davno bih ključ u bravu.
- Neka njih, neka. Od nečega se mora i živjeti. 'Ajmo mi jednu popiti, za stara vremena.
Mate nam natoči po jedan stock. Uh, dugo ga nisam pio, palio mi je grlo, pa sam naručio i colu, sasuo ju u čašu i nastavio polako pijuckati. Mate je trčkarao po buffetu, poslužujući goste i nastavljao priču. Uvijek mi je bilo simpatično, kako uspijeva prekinuti rečenicu, odnijeti piće i nastaviti kao da je cijelo vrijeme bio tu. Ja bih i zaboravio o čemu smo pričali, ali on je nastavljao točno tamo gdje je stao. Već je bilo poprilično kasno, nije mi se žurilo u stan pa sam sjedio pijuckao, slušao Matu i nadao se nekome od starog društva.
- E, jebiga sada, večeras neću rano doma. - Mate prekine priču, gledajući prema vratima.
Okrenem se, pogledam i nisam mogao vjerovati svojim očima tko ulazi. Kćerka moje profesorice iz srednje škole i sin poznatog doktora iz grada. Otkud oni ovdje? Nisam znao da uopće znaju da ovo postoji, a ne da i zalaze ovamo.
- Znaš li ti njih?pitao sam Matu.
- Kako ne bih znao. Njegov stari mi je mamu liječio, a nju, tko ne zna? Bili su ovdje prije jedno mjesec dana, napila se da ju je odnio do auta. Nisam vidio da žensko može toliko popiti.
Taj podatak nisam znao, ali sam se sjetio koliko sam noći proveo drkajući s njenim likom pred očima. Duge plave kose, malo viša od mene ili je to zbog štiklica, prsata, sa tijelom koje je mamilo da ga se dodirne, strukom da ga se obujmi, guzovima da se zariju prsti u njih. Počeo mi se dizati, kada sam ju sada gledao i mislio o noj. Rijetko viđen primjerak djevojke. Savršenstvo bez mane. Sjeli su u kut buffeta u poluzaklonjeni separe . dok je vješala svoju bundu na vješalicu, podigao se rub haljine i nazreo početak butina. Tajac. Svi su buljili u nju i njenu pozadinu. Nije im bilo za zamjeriti, nimalo. Pogledavao sam svakih nekoliko minuta prema njima, pila je, baš je pila. Mate im je odnio bocu votke i uskoro je bila skoro prazna. Većinu je ona popila. Sve glasnija i glasnija, sve češće je rukama gestikulirala, mahala mu ispred nosa, a on ju pokušavao smiriti.
- Tko te jebe!! Tko si ti, da meni kažeš da ušutim? Tko? Meni?? Ti, jadniče jedan, ti bi mene ušutkao?
- Popila si, dosta je, hajdemo kući.
- Neću!! Jebem i tebe i kuću i ja znam kada je meni dosta, a ne kada mi ti to kažeš! Konobar!
Mate pogleda prema njima, polako odlažući čašu koju je brisao, gledajući prema njima. S izrazom nemoći ode njihova stola, vrati se i uzme novu bocu vodke. Usput pojača malo glazbu s linije i odnese bocu na njihov stol.
Svađali su se. Ustvari, on ju je pokušavao umiriti, a svaka riječ ju je pojačavala i još više ljutila. Odjednom ustane, uhvati ju rukom za mišicu i pokuša podignuti, ali se ona bjesno otrese i ostane sjediti.
- Idi u pičku materinu!! Ja nikamo ne idem.
Stajao je i gledao ju, nešto govorio, ali je bio leđima okrenut i nije se čulo, ali po njenom izrazu lica, očito nešto što ju je još više ljutilo.
- Idi, tko te jebe! Takvih kao ti ima na svakom koraku.
Okrenuo se od nje i brzim koracima izašao van. Kroz prozor sam vidio kako pali auto i odlazi.
Ostala je sjediti, zapalila cigaretu, natočila čašu i polako pijuckala. Uskoro je ustala i počela plesati, sama. Smijala se i vrtila oko sebe. Svaki muškarac bi pao od količine vodke koju je polila,ali na njoj se to malo vidjelo. Uskoro smo ostali sami, Mate, ona i ja. Ostali su popili svoja pića i otišli jer je bilo vrijeme za zatvaranje. Svijetla nekog auta obasjaju parkiralište i ubrzo uđu trojica starijih momaka, možda oko 30-tak godina. S vrata počeše glasno pričati i galamiti. Vidno popili, ali onako, taman. Ni pijani ni trijezni. Pogled im odmah padne na plesačicu, pogledaju unaokolo procjenjujući situaciju i uskoro joj se pridruže. Plesali su, skakali, koristeći svaki tren da se očešu o njene bokove, grudi, da ju uhvate oko struka. Nije se branila, hvatala i ona njih, privlačila bliže sebi, trljala se o njih. Mate je svako malo pogledavao prema njima, nosio im piće i vraćao se vrteći glavom lijevo-desno.
- Neće ovo na dobro, neće.
- Što je Mate? Zašto sekiracija, odrasli su, neka sami misle o sebi.
- Znaš što je najgore? Ova trojica su ološ iz susjednog sela. Bez oružja ne izlaze van, samo kavgu traže i koga će iskoristiti. Bolje okrenuti glavu.
Uskoro su se plesači umorili, oznojili i svi četvoro posjedali u separe. Smijali su se, glasno nadvikivali, a oni koristili i drpali ju za sise, butine.
- Koliko vas ide u tucet? Imate li vi s čime?
- Samo reci, hoćeš li jedan po jedan ili svi zajedno?
Smijali su se u glas. Najglasnije ona.
- 'Ajde, dečki, u red. Da vas vidim sada!
Kratko su se pogledali, glasno nasmijali i dvojica ustanu i stanu ispred prolaza za separe. A treći ostane s njom unutra. Mate me pogleda, ja njega. Najradije bih izašao van, ali nisam ga želio ostaviti samog s tom ludom ekipom. Uskoro je prvi izašao van, zakopčavajući se.
- Slijedeći!! - vikala je ona i raskalašeno se smijala.
Ušao je. Malo kasnije i treći. Kad je izašao i on, vratili su se unutra svi skupa i ispili piće do kraja. Ona je ležala na klupici, raširenih nogu, raščupana, raskopčane haljine iz kojih je ispala jedna sisa.
- 'Ajde, spremi se. Mi idemo doma.- reče jedan i ustane,a ostala dvojica ga pratila.
- Eno vam je, poslužite se, ima pičku kao bunar. - dobaci jedan dok su izlazili van.
Nije mi palo na pamet da to uradim, gadili su mi se i oni i ona. Posebno ona. Ponovo se sjetim kako sam se lako palio na nju, čak i večeras kada sam ju vidio i osjetim gorak okus u ustima. Otpijem malo svog pića, pokušam gorčinu zamijeniti drugim okusom, ali ipak ostao je taj gorak okus. Dok sam pio, nekako je ustala, popravila haljinu, uzela bundu s vješalice i teturajući krenula prema vratima.
- Niste platili. – povika Mate za njom.
Polako se vrati prema šanku, otvori torbicu i počne prekopavati po njoj. Klatila se na nogama, što od pića, što od slabosti i napokon pronađe novčanik, izvadi petsto kuna i stavi na šank.
- Jel' to dosta?
- Da, dosta je.
Ne čekajući dalje, okrene se i teturajući izađe van. Mate počne sakupljati čaše i boce sa stolova, a ja dovršim svoje piće.
- Idem i ja, Mate, kasno je već. Drago mi je što sam te vidio i popričao malo s tobom.
- I meni je drago što si navratio iako nije baš dan kako treba.
- Nije, ali makar smo ti i ja još kako treba. Laku noć.
- Laku noć.
Sjednem u auto, zapalim cigaretu, otpuhnem, gorak okus u ustima još uvijek je bio. Krenem polako, nakon par stotina metara, osvijetlim pješaka pored ceste, bunda, teturajući korak i ispružena ruka s palcem gore.
Prođem, gledajući je i dodam gas.

- 10:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

< studeni, 2011  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Studeni 2011 (1)
Svibanj 2011 (3)

Moja priča i priče

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se