Mjesečina iznad Trešnjevke http://blog.dnevnik.hr/tresnjevacka-mjesecina

srijeda, 30.11.2011.

U susret Božiću

Bliži se i to vrijeme, vrijeme Božića. Već smo zapalili prvu adventsku svijeću i time započeli pripreme za doček rođenja Isusova.

Taj blagdan je inače blagdan radosti, blagdan pomirenja, ljubavi, sreće i blagostanja. Blagdan svega lijepog.

Iskreno, neću reći da me ne veseli Božić, ali recimo to tako da me ne vesele predbožićni dani, frustriraju me ljudi oko mene. Ne želim biti zavidna, ali zadnjih godina me tako frustriraju moje prijateljice i znanice, moja majka i ostale žene iz moje okoline, zapravo ni krive ni dužne.

Kako sam već 5 godina u Zagrebu, studiram i živim u studentskom domu, moje ''pripreme'' za Božić se svedu na odlazak kući mojoj obitelji 2-3 dana pred sam Božić. U studentskom domu i nisam u mogućnosti imati toliko božićni ugođaj. A imam osjećaj kao da svi oko mene polude u to vrijeme. Sve gore navedene žene u mom životu počinju pričati o tome koliko vrsta kolača će peći ove godine, kupuju nove ukrase za božićna drvca, traže božićni stolnjak, ubruse, tanjure, svečane posude za juhu, kupuju poklone, metre papira za umotavanje, šibe za Nikolinje i raznorazne sitnice kako bi njima i njihovim najmilijima Božić bio što ljepši, svečaniji, raskošniji itd. A mene tada uhvate takve frustracije...

Doma dođem na sam kraj i više se ne osjećam dijelom tih božićnih priprema, moja obitelj u neku ruku vodi svoj život kojeg ja više, ruku na srce, nisam dio. Nosim njihovo prezime još uvijek, slavim Božiće s njima, ali meni tu nedostaje malo ''moga'' u svemu tome. Nedostaje mi onaj osjećaj da sam ja bila dio tih priprema. S druge strane, Klinjo se priprema sa svojom obitelji, on je dio njih, dio njihovih božićnih rituala. Ja se osjećam kao da nigdje ne pripadam u svemu tome. Ne želim biti nezahvalna, nije da ne volim svoju obitelj, ali moje cijelo biće vrišti za nečim ''mojim'' u svemu tome. Htjela bih Klinjin i moj Božić, htjela bih naše drvce, naše ukrase od kojih će svaki za par godina imat svoju priču, htjela bih naš božićni stolnjak, naše jaslice, našu pšenicu sa trobojnicom, naš adventski vijenac. Htjela bih ja peći božićne kolače, upalit radio na najjače i pjevat božićne pjesme iz svega glasa. Želim se probuditi uz Klinju na božićno jutro i gledat mu izraz lica dok otvara poklon koji sam mu kupila i da se grlimo cijeli dan, da pogledamo jedan od klišejskih božićnih filmova po milijunti put...

Kad ću ja dočekati naš Božić?

Voli te tvoja mjesečina!

30.11.2011. u 23:54 • 16 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se