Mjesečina iznad Trešnjevke http://blog.dnevnik.hr/tresnjevacka-mjesecina

ponedjeljak, 05.09.2011.

Kako te volim dulje nego te znam...

Davno, još dok sam bila djevojčica, postojala je neka slika NJEGA, dječaka mojih snova, dječaka koji će izrasti u muškarca mojih snova :-)

Uvijek sam mami govorila da ću se udati za savršenog muškarca, a ona me uvijek sa smiješkom pitala da kakav je to savršen muškarac. Nikad joj zapravo nisam znala odgovoriti na to pitanje. Jednom prilikom sam joj rekla: - Znat ću kad ga vidim!

Iako, ruku na srce, postojala je vizija savršenog muškarca. Ali, teško je zapravo objasnit što je savršen muškarac. U mojoj dječijoj glavi to je bio netko koga su proizveli američki filmovi. Uvijek otvara vrata svojoj ženi, uzme joj kaput, uvijek je drži za ruku, donese joj često cvijeće, grli je dok spavaju, uvijek kaže da je voli i mnogo drugih stvari.

Par godina kasnije, savršen muškarac je bio vitez iz romana koji se bori protiv sviju za svoju dragu, koji je toliko hrabar i neustrašiv da se ne boji apsolutno ničega i nikoga.

A onda je djevojčica odrasla. Prestali su je zanimat vitezovi i neki usiljeni kavaliri, željela je zapravo muškarca. Željela je muškarca kojem će ona biti najvažnija, muškarca koji će uvijek biti uz nju, muškarca koji će je zagrlit kad ima loš dan, muškarca kojem je noć loša ako mu ona nije dala pusu u obraz prije spavanja. Željela je muškarca s kojim će u smijehu prolazit kroz život, muškarca koji će dubit na glavi da je nasmije, muškarca koji zna sve njene mušice i svejedno je voli i trpi. Željela je muškarca kojem nije problem cijelom svijetu reći da je voli, koji će prijatelju koji se često svađa sa njegovom dragom i kojeg zna 10 godina reći da će se u slučaju potrebe prije odreć njega nego nje, muškarca koji će reć da mu ne smeta da mu kažu da je papučar ako tako nazivaju to što je voli i što bi sve napravio za nju. Željela je muškarca kojeg nije sram reć pred prijateljima da je vjeran i da to nikada ne namjerava promijeniti.

I tražila ga je stalno. A muškarce koji su prolazili kroz njen život je nastojala ugurati u te kalupe. Pokušavala je od njih napraviti svoje idealne muškarce. A to je bilo krivo. I koliko je vremena potrošila na takve i suza isplakala. A jedino je trebala čekati...

I voljela je takvog muškarca cijeli svoj život. Voljela je muškarca kojeg nikad nije upoznala... Voljela je sve što bi on njoj predstavljao :-) I kada ga je upoznala, ni tada nije znala da je on sve to. Upoznala ga je u periodu kada se na jednom drugom polju njen cijeli život raspadao uz osobu kojoj je jutarnje maženje DOSADNO. Već prvi put kada sam to čula sam trebala spakirati stvari i otići, ali ne... ja sam i dalje pokušavala STVORITI od njega nešto što on nije...

I zamislite, kada sam upoznala svog savršenog muškarca išao mi je na živce!! Živciralo me što je bio pun radosti, što se uvijek glasno smijao, što su svi pričali kako predobro pleše, što ima predivne plave oči. Sve me na njemu živciralo. Do jednom kada mi se čak učinio simpatičnim, drugi put je čak mi bio i malo zgodan, treći put mi nije išla na živce toliko njegova prisutnost. Ali i dalje nije bio moj savršen muškarac, nije bio ni nalik tome. Jednu večer smo svi završili na plesu i mogu reći da se i sada sjećam kako me izvrtio tu večer i mislila sam se: - Vidi ti malog kako dobro pleše :-) Ali i dalje nije bio MOJ muškarac. Ja sam čekala svoga pravog i nisam više htjela trošit vrijeme na neke koji to nisu. I dan danas ne znam kako i ne znam čime je izazvano da mi dođemo jedno do drugog i da postanemo ono što smo danas. Ne znam u kojem je trenutku postao savršeni muškarac mog života.Je li to bilo kada me nakon tjedan dana veze odveo svojoj mami? Ili je to bilo kad smo prvi put spavali cijelu noć skupa pa nisam mogla zaspat od uzbuđenja nego sam ga gledala cijelu noć? Ili je to bilo kad sam ga vidjela kako pokisnut za moj rođendan ulazi u naš kafić sa najljepšom tortom koju sam ikad dobila? Ne znam otkada ga volim, imam osjećaj da ga volim oduvijek.

I nije moja prva ljubav, nije prvi muškarac u mom životu kojeg sam poljubila, zagrlila. Neću reći da nisam imala život prije njega kada jesam, ali imam osjećaj da sam sve to morala proći kako bih njega pronašla.

Ovo je post o mom Klinji, o muškarcu koji je sve što sam poželjala! I hvala mu za sve što ga čini takvim.

P.S. Ipak nisam bila u pravu. Krivo sam rekla mami. Nisam znala onaj tren kada sam ga vidjela, ipak sam morala pogledat par puta :-))

Voli te tvoja mjesečina!

05.09.2011. u 02:34 • 26 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se