Mjesečina iznad Trešnjevke http://blog.dnevnik.hr/tresnjevacka-mjesecina

utorak, 22.03.2011.

Klinjina umjetnost

Odlučih maknuti se od onog tužnog prošlog posta i vratiti se novim, vedrijim stvarima! Stavit ću slikicu mjesečine iznad Trešnjevke koju je Klinjo uslikao svojim mobitelom jedne večeri dok smo šetali. To je zabilježeno samo par dana nakon što mi je poslao Tošinu Mjesečinu i rekao da je to ''moja'' pjesma. Priželjkujem nam mnoge zajedničke šetnje po mjesečini, poljupce u noći, one naše zagrljaje :-)) Čak sam ga maloprije i probudila da se dokopam ove slikice, valjda će mi oprostit :-))



...Nije mjesečina to što sja u noći,
to su tvoje oči pune ljubavi!...


Voli te tvoja mjesečina!

22.03.2011. u 00:52 • 13 KomentaraPrint#^

subota, 19.03.2011.

Kao razbijeno staklo...

Ovo je bila jedna od najgorih noći u mom životu...ništa nisam spavala...svako malo sam se trznula iz sna pokušavajući sebe uvjeriti da je sve bio san...ali nije...nažalost...

Sinoć sam se gadno posvađala s Klinjom. Neću niti spominjat koliko gadno jer mi odmah suze navru na oči... I sve zbog iste stvari koja se ponavlja u zadnje vrijeme...mojom krivnjom...
Ali, ne mogu si pomoći... Imam bolesnu potrebu riješiti svaki problem u životu, i to sam uvijek do sada smatrala vrlinom...a sada mi se obija o glavu... Ta moja osobina (još uvijek ne mogu definirati je li vrlina ili mana) me stalno košta svađa i suza... i uvijek ja moram popustiti...
Ali ovaj put stvarno ne mogu, unatoč svoj boli u mom srcu koja je kao da mi netko zabija komade razbijenog stakla u srce, jednostavno ovaj put ne mogu pregaziti svoj ponos... Ja se ne znam ponašati u situacijama kao da ništa nije bilo...znam da je drugima tako lakše...lakše od suočavanja sa problemom...ali ja ne mogu...

I mogu zbog toga biti i dosadna i naporna ići na živce i izgubiti sve očito, ali ne mogu kontra sebe...

Ako mi se dokaže da sam u krivu, napisat ću svoju ispriku i na sve jumbo plakate u gradu, ali u suprotnom jednostavno ne mogu...

Kada netko povrijedi nešto što tebi kao pojedincu znači, meni je to nepoštovanje...
Kada nekome sve objasniš i ispričaš se zbog uvreda izgovorenih u ljutnji, a on tvoju ispriku ignorira, meni je to nepoštovanje...
Kada se meni nešto prigovara, a kasnije ta ista osoba radi to isto i onda je to u redu, meni je to licemjerno...

Jedino mi je žao što je Klinjo u sredini cijele te priče i što se to odražava na nas ovako kako se odražava, ali ovaj put neću popustit...makar ono sinoć bilo da sam ga vidjela zadnji put u svom životu...

I duša mi se raspada od boli, ali i moj ponos je dio mene i kad ga izgubim neću ni biti više onakva osoba kakvu Klinjo zna pa što ću mu onda?

Umorna sam od gledanja kroz prste i pravljenja da ništa nije bilo...to traje već 2 mjeseca...i nemam snage više...

Ako Klinjo nema razumijevanja za to, meni je stvarno žao...ali drugačije ne mogu...

Voli te tvoja mjesečina!

19.03.2011. u 13:23 • 4 KomentaraPrint#^

četvrtak, 17.03.2011.

Je li poklon ili dar?

Prije nego opet prođe puno vremena do mog novog posta odlučih riješiti jednu misteriju. Ako mi uspije, naravno.

A misterij je vidljiv i u naslovu ovog posta!

Dakle, poklon ili dar - pitanje je sad!

I prije nego krenete u potragu za jednim od mnogobrojnih pravopisa našeg vrlog jezika, stanite. Ovdje se ne radi o nikakvoj gramatičkoj caki iako su Klinji i meni te najomiljenije :-)) I bez obzira što se nekada i dobrano zakačimo, obožavam naše gramatičke rasprave i raspravice! A što ćete...kada imate jednog Slavonca i jednu Dalmatinku i takve stvari dođu na tapet :-))

No, gurnimo mi sada to pod tapet i vratimo se na ono što je ovdje bitno.

Dakle, poklon ili dar - pitanje je sad!

Vjerojatno su neki skužili da je skoro Klinjin rođendan. I isto tako vjerojatno neki znaju da je ovaj blog bio dio prošlogodišnjeg Klinjinog rođendanskog poklona. I u čemu je fora?

Za sve naše zadnje događaje koje smo slavili zezala sam Klinju da što će mi kupiti, i odgovor je uvijek bio:- Poklon!

A znate da moj Klinjo kad malo popije uvijek sve kaže što ga pitate? I tako pitam ja njega jednom prilikom malo nacvrcanog da što ću dobiti, a on meni, pogađate:- Poklon!

A ja reko: -Ne može to tako, već si mi rekao da ću dobit poklon, smisli nešto drugo, ne može uvijek isto!

- Dobro, onda DAR! - reče ljubljeni moj.

Dakle, poklon ili dar - pitanje je sad!

I izgleda da nakon što i malo popije ne mogu izvući taj odgovor iz njega...

A Klinjo za svoj rođendan će dobit poklon. Ili možda ipak dar? :-))

Pitanje je sad!

Voli te tvoja mjesečina!

17.03.2011. u 01:16 • 4 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 07.03.2011.

Nakon dugo vremena...

Stvarno je već sramota koliko dugo nisam bila tu... Prošla je i naša prva godišnjica, a ja ništa nisam napisala. I nije da nisam htjela... Kako nisam imala laptop svoj, net mi nije baš uvijek bio pri ruci pa mi je jako teško zapravo bilo napisati post. Čak i kada sam imala mogućnosti, nekako me inspiracija nije hvatala. Ali sada sam napokon opet tu. I od prije 4 dana imam svoju makinju; sada ću moći uvijek napisati post kada me uhvati inspiracija. I ne mogu opisati koliko sam sretna zbog toga. A da vam i pokažem mojeg novog ljubimca:


Tako prije 2 tjedna prođe i naša prva godišnjica. Kako je Klinjo rekao prva od najmanje 70 još. Stvarno bi bilo predivno idućih 70 godina i dalje gledat to isto lice i te iste plave oke. Bilo bi tako divno i dalje biti dio njegovog života jer ja stvarno sebe više ne mogu zamisliti niti jedne sekunde uz nekog drugog. Ne postoji više niti jedan dan mog života koji bih željela provesti bez njega. Volim ga do te mjere da mislim da moj život bi bez njega izgubio svaki smisao. I nisu ovo samo fraze, sve ovo ima itekakvog smisla. Inače nisam osoba koja će otkrivati previše svoju ranjivost, ali neku večer nisam se mogla kontrolirati, rekla sam mu da me nikad ne ostavi. Do sada to nikad nikome nisam rekla, ne znam zašto, ali nikad nisam valjda došla do te faze da bih strepila nad vlastitom sudbinom ako bih ostala bez voljene osobe. Ali ovaj put sve to ima smisla. I da me ostavi, nije da bih se ubila. Nemam ja snage za dignuti ruku na sebe... Ali, mislim da bi me tuga uništila...

Ma ne želim niti razmišljati o takvoj mogućnosti... znam jedino da volim svaku sitnicu njega. Volim ga čak i kad me izritira do te mjere da se tresem pol dana, volim i kad gleda cestu umjesto mene, volim što mu mogu stavit na tanjur sve što ja ne volim...

Volim čak i ono kad se zna izvuć nekom genijalnom rečenicom nakon što zezne pa se ne mogu ljutit na njega...

I iako kaže da se ja stalno ljutim na njega, nije istina. Nekad se naljutim ako u nekoj situaciji ne da sve od sebe, a znam da može i da ima potencijala za to...

I veselim se tih idućih 70 godina uz njega čak i kad me naljuti, a i kad me grli toliko nježno da se ne bih nikad odvojila od njegovog zagrljaja...

Zauvijek, voli te tvoja mjesečina!

07.03.2011. u 00:15 • 3 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se