Mjesečina iznad Trešnjevke http://blog.dnevnik.hr/tresnjevacka-mjesecina

utorak, 30.11.2010.

Dok prolazi studeni...

Danas me baš uhvatila nostalgija neka. Sjetila sam se naših početaka. Sjetila sam se dana kako smo se upoznali, kako smo izlazili zajedno, kako smo prohodali. Sve je bilo totalno smiješno, totalno spontano i naopako. Klinjo je inače bio prijatelj od moje seke kojeg ja uopće nisam doživljavala kao nekog potencijalnog dečka. Mlađi od mene, konstantno neozbiljan, non-stop po klubovima,... Slušala sam priče od seke o nekoj njegovoj bivšoj curi s kojom je dugo bio i koja ga je ostavila, a on je i dalje patio za njom. I mislila sam se stalno, ma koja budala, pa kad ga neće, šta slini za njom?? A onda sam se sjetila i sebe prije nekoliko godina, pa sam prestala tako razmišljat. Štoviše, bilo mi je žao jer sam znala jako, jako dobro kako je to...

Najsmiješniji je bio naš prvi izlazak. Moja seka se stalno s njim dopisivala preko msn-a i tako jednu večer nas dvije pričale s njim preko kamere i ona zaspala, a ja i on nastavili se dopisivat. Ni dan danas se ne sjećam o čemu smo mi pričali, niti kako je to završilo tako da se mi dogovorimo za zajednički izlazak :-)) Sjećam se jedino da je ležao na krevetu naslonjen na jastuke i tipkao sa mnom i da mi je bio prepresladak.

Naš dogovor je bio negdje početkom tjedna za subotu. Do subote se nismo ni čuli i ja sam mislila da je on to sigurno zaboravio. U subotu oko podne mi zvoni mobitel sa nepoznatog mi broja i javim se ja, kad on zove. Zanimalo ga jel vrijedi dogovor za izlazak. Bila sam totalno ušokirana činjenicom da je on to stvarno ozbiljno mislio. Nakon par mjeseci mi je ispričao da je i on mislio kako ja sigurno neću htjeti ići i nije mogao vjerovati da ću stvarno izići s njim. Čak se i dogovorio sa ekipom za izlazak ako naš dogovor propadne :-)))

Ali, iako nije bio siguran da ćemo stvarno izaći van, svejedno se sredio da sam ostala bez teksta. A nije ni njemu bilo svejedno mene vidjeti. Mala obukla u sred siječnja vruće hlačice, čizmice, kratku majicu :-))

Prvo smo završili na cugi i little chat. Ja sam mu objašnjavala kako sam iz duge veze, i da mi je trenutno samo do malo zabave, a on da se je oporavio od prošle veze i da se osjeća spremno za novu vezu :-))

Totalno smo naopaki :-DD

Nakon tog izlaska smo se skoro 2 mjeseca ljubakali, izlazili, mazili se, a da nismo uopće bili u vezi. To je kod nas bila faza istraživanja :-)) A onda smo jedne večeri bili sami u mojoj sobici u domu, ljubili se kao i skoro svaki dan do tada, kada je Klinjo izvalio iz neba pa u rebra: Hoćeš li biti moja djevojka?

Bila sam toliko ušokirana da nisam znala što uopće reći. Nisam znala je li ozbiljan ili me zeza.
- Je li to ozbiljno ili proba? - pitala sam.
- Proba. - rekao je.
- Ako je proba, onda je moj odgovor NE! - nasmijala sam se.
- Sada znam što bi mi odgovorila da je ozbljno! - rekao je i počeo se smijat.

Nakon toga smo se još smijali i zezali u sobi. Uopće nisam obraćala pažnju na njegove riječi. Uopće ga nisam shvaćala ozbiljno. Slušali smo radio, pjevušili, zezali se na račun nekih naših prijatelja (znamo da to nije lijepo :-))

Pola sata kasnije me opet pitao hoću li mu biti djevojka. Ovaj put je bilo stvarno.Mislim da vam ni ne moram reći što sam mu odgovorila, vidi se po mom tickeru sa strane :-))

A kako je Mjesečina uopće postala Mjesečina?

Klinjo je zaslužan za to, naravno.

Došao je jedan dan da mi mora pustit jednu pjesmu koja ga na mene podsjeća.



Nije mjesečina to što sja u noći,
to su tvoje oči pune ljubavi!


Danas je zadnji dan mjeseca studenog... jedva čekam da završi...nije mi bio loš, nego jako se veselim prosincu, izgleda da donosi neke novosti...neke lijepe vijesti...držite fige!

Voli te tvoja mjesečina!

30.11.2010. u 14:00 • 2 KomentaraPrint#^

četvrtak, 25.11.2010.

Jedan autobiografski u kasne noćne sate...

Iako je kasno i trebala bih spavat, baš mi se piše. Provodi mi se vrijeme na ovom mjestu gdje najbliže osjećam Klinju kada nije pored mene...

Znam da sam ponekad nerealna, ali od prve naše zajednički prospavane noći mrzim spavati sama. Mrzim buđenja kad nije pored mene. Ponekad imam noćne more da će se nešto dogoditi i da ga nikad više neću poljubiti, da se nikad više neću probuditi pokraj njega, da ga nikad više neću gledati kako spava...

Kada se trznem iz sna shvatim da su to samo moji unutarnji strahovi kojima se zapravo ne bih trebala opterećivati. Ali kada je podsvijest ponekad jača od mene. Ne mogu joj se oduprijeti. Ipak, svaki naš novi zajednički dan mi ulijeva sigurnost da smo tu, i da se ništa neće promijeniti po tom pitanju. Lagano prevladavam sve svoje strahove, pa i one najdublje.

Snagu mi ulijeva tako snažno sjećanje na one savršene trenutke kad spava pored mene pa kad otvori oči (točnije, otvori jedno oko) i nasmiješi se onim svojim bedastim osmijehom od kojeg bi se i ledenjak otopio :-) Baš zbog toga ga želim zauvijek pored sebe. Postoji bar deset tisuća stvari koje još želim da zajedno napravimo :-)

A zašto mene ponekad love ti strahovi da će se nešto loše dogoditi? Teško je to za objasniti. Prije Klinje sam jednom voljela jako i mislila sam da to neće nikada završiti. Da ću voljeti zauvijek. A onda je došao kraj. Totalno nenadano i neočekivano.Mislim da mi se u samo par sati cijeli svijet srušio. Bila sam, doslovce, danima u teškoj depresiji kojoj se nije nazirao kraj.

Tada sam razmišljala kako više nikada neću voljeti, i kako sam potrošila vlastitu ljubav. Razmišljala sam kako cijelu svoju ljubav možemo potratiti na jednu osobu. Može se voljeti tako snažno i tako duboko da za nekog drugog ništa ne preostane. I da nikad neću uspjeti popuniti tu prazninu koja je ostala iza njega jer kako uopće pronaći zamjenu za nekog kog si smatrao ljubavi svog života???

Koliko sam samo bila u krivu...cccc... ali može mi se oprostit, ta bila sam dijete od nekih 17 i pol godina. Nakon toga sam napravila niz pogrešaka u svom životu. Nakon nekih godinu i nešto dana počela sam prihvaćati opaske drugih kako sam još mlada i da jednostavno prebolim neke stvari. Počela sam shvaćati da nikada neću biti žena nekome tko mi je toliko puno značio. I tada sam u svoj život pustila drugu osobu. Ta druga osoba je bila nova prilika koju sam dala samoj sebi, ali iz krivih razloga. Znala sam da više neće bit povratka na staro, a željela sam jednog dana dom i obitelj. Željela sam ostvariti svoju najveću životnu želju - postati mama. Smatrala sam da ću ga s vremenom uspjeti zavoljeti bar dio koliko bivšeg. I počelo se događati nešto vrlo neobično. Mi smo bili sve duže i duže zajedno, te je to čak dovelo do zaruka i pripremanja svadbe. Nakon nekog vremena sam shvatila da stvarno više nema ni traga bivšeg u mojoj glavi, ali da ni prema zaručniku ne osjećam dovoljno ljubavi da provedem čitav život s njim. Nije da ga nisam voljela, bio mi je drag i voljela sam ga na neki neobičan način, ali to nije bilo dovoljno za doći pred oltar i obećati ljubav do groba. Nisam tako zamišljala brak i obitelj. I otišla sam. Raskinula sam zaruke, otkazala vjenčanje i otišla zauvijek.

Bez obzira što sam ja bila ta koja je to sve napravila, nije mi bilo ni najmanje lako. Ipak se tu radilo o 3 i pol godine mog života. nije lako sve ostaviti i otići, pogotovo kada počinjete graditi zajednički život. Ali nije mi žao, i još nisam niti sekunde požalila svoju odluku.

Nakon svih tih grešaka nisam uopće htjela više prepuštat se ljubavi, bar ne neko duže vrijeme. Željela sam završiti fakultet, zaposliti se, a ljubav kad dođe. I došla je. I prije nego sam se stigla okrenuti. Pola godine nakon svega toga u moj život je ušao Klinjo kao tornado i otada više ništa nema smisla. Sve što se dogodilo između nas ja dan danas smatram neobjašnjivim. Al kad bolje razmislim, objašnjenja nisu ni potrebna. Bitno da smo mi sada tu, i da smo zajedno. Sve drugo je manje bitno. Svaki put kad me Klinjo pogleda onim svojim predivnim plavim očima znam da se ne trebam bojat i da su svi moji strahovi bezrazložni.

A i shvatila sam nešto grozno. Shvatila sam da sam postala ljubomorna. Ja, koja sam uvijek prezirala svaki oblik ljubomore, postala sam ista takva. I nije to ona posesivna ljubomora, neg ona sitna. Al svejedno, tu je. I to me toliko opterećuje jer ju nikada prije nisam osjećala. A možda to znači da tek sada zaista volim?!?

Neka je tu, samo nek ne hara previše :-D

Voli te tvoja mjesečina!

25.11.2010. u 01:34 • 5 KomentaraPrint#^

utorak, 23.11.2010.

Red plesa, red čokolade :-)

Prošli vikend je baš bio za pamćenje. U subotu je Klinjinoj mami bio rođendan pa smo fino papali u jednom restoranu na Savi. Pravi obiteljski ručak :-)

Nakon toga smo dragi i ja odlepršali do Prisavlja na sudjelovanje u emisiji 'Ples sa zvijezdama' i jako dobro se zabavili. Čak se je Klinji svidjelo i više nego na televiziji. Baš nam je bilo dobro. Pogotovo kad imaš sređena najbolja mjesta u studiju - Vip :-)) Kada uživo sudjeluješ, vidiš koliko je to drugačije nego na televiziji. A i zanimljivo je vidjeti kako se snima neki show.

Jedino, bila sam razočarana ispadanjem Zijada Gračića i partnerice Tihane Devčić jer mi je on među dražima u ovogodišnjoj postavi showa. Po mom mišljenju nisu trebali oni ispast, nego Petar Vlahov i Ana Domišljanović. Ali možda je to i subjektivno mišljenje, budući da, osobno, nikako ne favoriziram Vlahova.

Prosudite sami:





Kako god bilo, lijepo smo se proveli :-)

A nakon showa smo večer proveli u mojoj maloj studentskoj sobici. Bilo je uključeno i malo zločestoća, ali to je i tako često kod nas :-) A i u ponoć smo slavili punih 9. mjeseci pa smo si dali oduška :-)

Poklonila sam Klinji najbolju čokoladu od jagoda na svijetu, i jednu od najdražih mu među svim čokoladama:



P.S. Koga zanima, ima je za kupiti u Lidlu :-D

Voli te tvoja mjesečina!

23.11.2010. u 18:37 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 19.11.2010.

U duhu crtića :-D

Ovih dana je sveopća manija likova iz crtića na opće nam poznatom fejsu. A ja naprosto obožavam crtiće. Pogotovo one originalne Walt Disney-eve. Želja mi je jednog dana imat sve njihove originalne dvd-ove i bajke na polici u svom domu. Želja mi je da moja djeca imaju predivno djetinjstvo ispunjeno smijehom. Hoću da mi se smijeh i veselje ore cijelom kućom, da padaju sa stolica od smijeha :-D

Albert Einstein je rekao:

«Ako želite da vam dijete bude pametno, čitajte mu bajke! Ako želite da bude još pametnije, čitajte mu bajke još više!»


Hvala Bogu i Klinjo je lud za crtićima tako da se u tome slažemo :-D

Neke uspomene iz djetinjstva:


Snjeguljica i sedam patuljaka, 1938. Prvi Disney-ev dugometražni crtić


Bambi


Pepeljuga


Alisa u zemlji čudesa


Petar Pan


Dama i skitnica


101 dalmatinac


Knjiga o džungli

Ima još mnogo nezaboravnih crtića, pa i ovih novijih koji nisu Disneyevi. Nadam se da ću sve stići pogledat sa svojom djecom. Iako će to biti da po ne znam koji put gledam neke od njih.

A koji je Mjesečini i Klinji najdraži crtić?


Kralj lavova - definitivno naš izbor broj 1


Voli te tvoja mjesečina!


19.11.2010. u 13:24 • 2 KomentaraPrint#^

četvrtak, 18.11.2010.

Nema slike, nema tona...

Evo u koje se kasne sate pišu postovi... A kad ne stignen priko dana. Cili prošli tjedan san radila na jednoj konferenciji i nisan stigla spavat, a kamoli pisat postove. A i ono malo slobodnog vrimena što san imala tribalo se malo i Kljinji posvetit :-D Baš mi jadnoj teško palo :-D

A i nisan se osjećala baš dobro ovih dana. Svake godine me u isto vrime uvati temperatura i nisan ju priležala jer san morala radit i naravno da se pogoršalo. Nije moglo stat samo na tome. Odma se zalipija i sinusitis i upala uha. Ali priživit ću :-D Neće grom u koprive :-D A i obećala sam Klinji da ću ga cili život gnjavit i ne mogu sad odustat :-D

I znan da će mu ovi post cili bit iritantan jer je na lokalnom dalmatinskom govoru pisan, al moran ga malo zezat kad se cili tjedan kačimo oko pravopisa, izgovora i standardnog jezika. Bože sačuvaj... Bolje bi bilo umisto toga da smo neki drugi zajednički jezik tražili :-D

A želim napisat i nešto što nema veze s ovom temom, ali me je poprilično iznenadilo. Ugodno, moram priznat. Zato da bude zabilježeno zauvijek - izjava jednog Kljinjinog prijatelja od neki dan:

Ja ne razumijem zašto sve te žene traže savršene muškarce. Savršeni muškarci ne postoje. Žena je ta koja čini muškarca savršenim.


Amen.

Voli te tvoja mjesečina!

18.11.2010. u 01:08 • 0 KomentaraPrint#^

četvrtak, 04.11.2010.

Esencijalna pitanja :-D

Kako volim naše dana kada su esencijalne stvari na tapetu. Volim kada sjednemo u auto i napravimo naš krug oko grada da riješimo pitanja koja nas muče.

Ponekad se takva pitanja nametnu neočekivano. Ali uvijek dođemo do kompromisa. Po mom mišljenju, kompromis je najvažniji u međuljudskim odnosima. Ako nema kompromisa, a strane su tvrdoglave, jako teško se može doći do nekog rješenja. Što se tiče nas dvoje, oboje smo tvrdoglavci. Ponekad i previše. Ali i to je nešto što sačinjava nas same. To je nešto bez čega ne bismo bili osobe kakve jesmo. Ali učimo se polako popuštanju. Učimo se kompromisu.

Ponekad se i naljutimo, iako ja više u zadnje vrijeme. Al trudit ću se ljutiti na njega što manje. Želim da se osjeća što sretnije uz mene, da se osjeća posebno.

Prije 2 dana smo razgovarali o našoj budućnosti. Razgovarali smo o tome kako organizirati život, kada odraditi neke važne životne poteze. Trenutno je najvažnije da stvorimo neki svoj kutak, mjesto gdje ćemo se skrasiti. Klinjo će početi raditi i čim bude u mogućnosti, dići će kredit i kupiti neki stančić za nas dvoje. A nakon toga ja preuzimam palicu koliko budem u mogućnosti. Na meni je opremanje tog našeg kutka. I ne mogu opisati koliko se veselim tome. S kolikim uzbuđenjem čekam početak našeg zajedničkog života...

To vrijeme kada ću spavati pored njega i buditi se pored njega. Vrijeme kada ćemo kuhati zajedno u našoj maloj kuhinjici. Vrijeme kada ćemo birati kućanske aparate. Vrijeme kada ćemo se unjižiti jedno pored drugog na kauču i gledati neki film.

Kada razmišljam o zajedničkom životu, uvijek se sjetim njega kako mene opiše kao buduću majku. Kada kaže da me zamišlja na podu zatrpanu sa tonom legića i autića. Jedva čeka da kupi tepih na cestu pa da se može igrati autićima sa svojim sinom. A najsmiješnije mi je kada kaže da će znati odmah da sam trudna jer da ću svijetliti kao najjača žarulja. Da će mi oči svjetlucat ko zvijezde.

Svakim danom sve više mi je jasno koliko ja volim svog Klinju. Unio je toliko sreće u moj život da ne znam više što mogu poželjeti od života.

Zapravo, imam dvije sitne željice :-)) Jedna je na putu ostvarenja za:

Daisypath Wedding tickers

Tog dana će Mjesečina postati najsretnija žena na svijetu - Klinjina gospođa :-D

P.S. Datum neću otkriti, morat ćete sami izračunati :-D

Voli te tvoja mjesečina!

04.11.2010. u 17:12 • 7 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se