kurvabezmotike na privremenom boravku u santiagu
srijeda, 31.12.2008.
Stigla ja kućama!
|
|
- 12:42 - Komentari (7) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 29.12.2008.
Šetnja
|
Kao što sam već rekla, sapunjara je bila prekinuta zbog dokolice i okolice. Na vam sad slikovlje. Bili smo u raščupanom Valpu, šmekerskoj Vinji i orkanskopoetskoj Isla Negri.   Hostel u Valparaisu. Miss hostela rekla bih ja.   Maca papučarica sa stajliš suncobranom i oku ugodan dućan.   Ima tih stepenica posvukud, ali isplati se, ne samo u inat celulitu:     Do Vinje del Mar je najbolje pješke jer onda imate odličan razlog da odmorite butine terasi desno...   A možete se i trajno naseliti. Život na visokoj nozi, mmmm:     Na ručak se može u kuću brod kod Kapetana Ducala, a na razonodu kurabama:   Budući da ja ne trpim konkurenciju, mi smo se razonodili u Isla Negri   Otkrila sam da je moja najdraža alga vrlo multipraktična svježe pokupljena s plaže     Budući da Cochayuya ima samo po Čiletu krasnom, ne preostaje mi ništa drugo nego da mi Maks kupi ovaj kućerak, smješten nedaleko od Nerudine bivše nastambe   Prije kupnje morali smo se konzultirati s pokojnim glavom i bardom čilenjoskog pjesništva   Oduševio se što ćemo biti susjedi i taman kad smo cjelovom zapečatili dogovor (iako je pjesniku glava smrduckala po galebljoj kakici) naišao je kubanski hipi koji voli bubanj i naslikavanje   pa smo odlučili dati petama vjetra (a baš je puhalo taj dan i bili su ogromni valovi) jer nas hipiji plaše i preziremo pletivo. |
- 06:33 - Komentari (14) - Isprintaj - #
petak, 26.12.2008.
Almodovar meets Marisol, ali fucks Jose Andres - Grand finale
|
Pisava suprotno očekivanjima nije skrenuo pogled. Kako li se samo usuđuje gledati me tako drsko? promrmljala je zlovoljno Cimerica. Lepi je slegnuo ramenima, a Bratić je, poznat i kao vrlo sukobljiva persona, lupio šakom o stol i rekao: To nijednoj ženi ne treba! Osveta je obavezna. sestrično!!!!! Cimerica i Lepi su mu objasnili da se sad više ništa ne može učiniti, međutim Bratić je inzistirao na sučeljavanju. Njegovo podrivalačko umijeće i promili koji su se polako ali sigurno multiplicirali u Cimeričinoj krvi učinili su svoje. Osokoljena lošom pivom, riječima podrške i bojnim pokličima, Cimerica je ustala i krenula prema stolu za kojim je sjedila Pisava. Kao u usporenom filmu, razmicali su se ljudi i stolice, a kravine zjenice su se širile praćene nosnicama. Iako ju nije upikla vilicom u oko, Cimerica je Pisavu dobrano opendrečila. Napomena: pretpostavljam da bi opendrečiti trebalo imati neke veze s pendrecima, ali meni je ta riječ super, a budući da Cimerica nema pendrek nije mi preostalo ništa drugo nego da pendrečim ljude tuđim šakama. Hvala na razumijevanju. Dakle, Pisava se nije ni snašla, a već su njegovim pomno našminkanim licem curili potoci sline, krvi i razmazane maskare. Budući da pendejo nije bio sam, u obranu mu je stalo društvance koje ga je do maloprije okruživalo za stolom. Čim je prva šaka dotakla Cimericu, Bratić je bijesno poput risa skočio i razbacao sve kurvokravine prijatelje i prijateljice. Međutua, kako je usputno žvajznuo i Pisavu, navukao je na sebe bijes ostalih posjetitelja birtije koji su do tad neometano uživali u ketfajtu. Kako su naime kvartovski pijanci mogli znati da se iza dopičnjaka, šljokica, dramatične fasade i natapirane grive skriva jedan najobičniji loš i zao transvestit? Pred njihovim pijanim očima u tom se trenutku odvijao scenarij iz loše sapunjare: Nimalo trijezan tip tuče ženu ljepoticu! Pijanci su morali reagirati i obraniti djevu u nevolji. To znači da se Bratić uskoro našao pred topotom nesigurnih nogu i paljbom lelujavih šaka. Ne bi li spasili živu glavu. Bratić, Cimerica i Lepi (koji u ovoj priči ima ulogu participant observera) dali su petama vjetra i utočište su pronašli u kafe baru iza ugla. Umjesto da srede dojmove, dovedu se u red i odu kući, veličanstveni trio je zalijevao svoj bijes novim pivama i bacao kletve na najnotornijeg transvestita u čileanskoj prijestolnici. Cimerici nije trebalo dugo da ustane i pobjegne natrag na mjesto zločina. Poput posljednjeg Mohikanca uletila je uz urlik kroz otvorena vrata i zaustavila se tik pred Pisavinim stolom. Tek što mu je opalila novu šamarčinu, našla se u nečijem naručju. Ne, to nije bio princ na bijelom konju.... Mišićave ruke pripadale su vlasniku birtije koji je ovaj put odlučio problem riješiti u startu. Iznijeo je Cimericu (koja je cijelim putem vikala: Kurvo! Bolje da me ne sretneš ponovo! Dabogda ti međunožje vrvilo tisućama devinih ušiju, a ruke bile prekratke da se počešeš! i slične prijateljske pozdrave) i predao je u ruke kavalira s kojima je vežu prijateljstvo i krv, a koji su je ovaj put odlučili pričekati ispred ringa, naslućujući kako će stvar završiti. Dok su se pijani i poraženi pobjedonosno (da, pobjedonosno! krava je ipak dobila svoje!) vukli kućama, Cimerica se zaklela da s Pisavom više neće progovoriti ni riječ. Obećala je Lepom i Bratiću da je više neće ni tući i to je obećanje do danas održala. Ricardo je netragom nestao, drugi akteri orgija su molili za oprost koji su djelomično i dobili, a Pisava i danas izbjegava Cimericu po Santjaškim ulicama. Ona živi s momkom koji ne brije na orgije u simpatičnom stanu u centru Santiaga i udijeljena joj je čast da u svojoj nastambi ugosti i Kurvu bez motike, kraljicu svemira, koja je svojim perom ovjekovječila cimeričinu tužnu, ali nadasve dramatičnu i unikatnooriginalnu pripovijest. Fin! |
- 18:18 - Komentari (14) - Isprintaj - #
srijeda, 24.12.2008.
Prekid programa
|
Ispricavamo se svim gledateljima, ali doslo je do iznenadnog prekida programa. Ravnateljica televizije sluzbeno je otputovala u najljepsi grad u svemiru, poznat i kao Valparaiso te je stoga emitiranje popularne sapunjare i ostalih aduta zimske sheme tre tresh shik tevea otkazano do daljnjega. Ravnateljica ne moze obavljati svoje duznosti na racunalu bez dijakritickih znakova, a ometaju je i glasne zene gringo naglaska te se ucestalo pita: Zasto te lajavice nisu proizveli s prigusivacem u ustima? Osim toga, ravnateljica pati jer je danas prvi put u zivotu izgorila na suncu a obilato se zacementirala faktorom 50 i 30. Isto se dogodilo i njenom bodigardu koji je po prirodi cigan te mu rak-dojce luk bas i nije priroden, pa sad zajedno brigaju brige i spremaju se ispiti buteljicu crnog (ne crvenog, stoko!) vina. p.s. ravnateljicu ometa i iznimna zamascenost misa. fuj. p.p.s. znam da vas sve zanima i da ste nestrpljivi: povratak u Santiago predviden je za sutra navecer, nakon posjeta Isla Negri i jos jednoj u nizu kuca Pabla Nerude, covjeka kojega je ravnateljica naucila lijepoj rijeci i politickom aktivizmu Srdacan pozdrav, njezino velicanstvo Kurva |
- 02:43 - Komentari (5) - Isprintaj - #
srijeda, 17.12.2008.
Almodovar meets Marisol, ali fucks José Andrés, epizoda treća
|
Nakon što je čuo Pisavine riječi, Lepom je ispao jezik do poda. Uspio je prozboriti samo dramatično: Kakomolim? Na što mu je Lajka odgovorio da ih je bilo četvero, slegnuo ramenima i rekao da su bili pijani. Lepi je izletio iz birtije i nazvao Cimericu čim se dokopao prvog telefona. Rekao joj je samo sljedeće: Sve je istina i gore je nego što smo mislili. Cimerica je problijedila, sjela za stol, pušila i čekala Ricarda. Sigurno je i tapkala nogom po podu, a noktima po stolu i zasigurno su je morile najcrnje osvetničke misli. Zasula je Ricarda pitanjima čim je došao. On se bezuspješno pokušavao obraniti ponavljajući kao papiga da su to sve laži, ne bi li se na kraju ipak slomio pred nemilosrdnim ispitivanjem i rekao da je istina, ali da se on ničeg ne sjeća jer su ga zli pederi drogirali. Cimerica mu je na to rekla: Lažeš, stoko! i dodala neizbježno i legendarno: Ja sad idem, a kad se vratim ne želim vidjeti ni tebe ni tvoje prnje u svom stanu. Da je imala mobitel, sasvim sigurno bi teatralno obrisala brojeve svih aktera. Ovako je jedino dramatično što je mogla napraviti bilo pljuckanje na Ricarda s vrata. Navečer se vratila u dekontaminiran stan i ispila nekoliko piva s Lepim i bratićem koji su je kao pravi prijatelj i rođak došli bodriti u teškim trenucima. Nije im se dalo čamiti u zagađenom dnevnom boravku, pa su odlučili izaći van. Došli su santjaški Krivi put, sjeli za stol i naručili. Taman kad su pomislili da će se moći malo opustiti od napornog dana, Cimeričin zlovoljan pogled susreo se s kurvinjskim Pisavinim.... |
- 13:20 - Komentari (12) - Isprintaj - #
nedjelja, 14.12.2008.
Almodovar meets Marisol, ali fucks José Andrés, epizoda druga
|
Budući da se u muci poznaju junaci, Lepi se nakon kraćeg premišljanja odlučio za cimericu te ju je stoga nazvao i rekao joj što je čuo. Cimerica je zapanjeno poviknula: Šta?! i Ricarda, koji je vrlo praktično u tom trenutku bio kod kuće (njezine!), odmah pozvala na red. Ricardo je kukuleleknuo, zgrozio se i odmah se bacio u samoobranu ističući svoju zgroženost cimeričinim pederskim prijateljima, sve samim iskvarenim lažovima, pacovima i homoseksualno orijentiranim ali ipak u svijetu moralnih vrijednosti posve izgubljenim zlotvorima koji su na njegova u seksu, ljubavi i životu ispravna pleća natovarili takve nezamislive optužbe samo iz razloga što znaju da je bolji od njih i da ih prezire takve pokvarene i iskvarene i bolesne. Cimerica mu nije rekla da puši kurac jer je to očito već napravio nego se odlučila na primjenu u ovom trenutku jedine ispravne taktike: doće maca na vratanca aka čekanje. Osim toga, budući da je i ona junakinja, nije htjela zivkati Lajku i provjeravati istinitost navoda jer bi to sasvim sigurno rezultiralo okončanjem romantične veze između Lepog i odabranika njegovog srca. Kako svog prijatelja ugodne vanjštine poznaje iznimno dobro, znala je da njegova veza neće predugo potrajati, pa je odlučila strpljivo čekati. Nakon tjedan, dva mogla je krenuti u akciju. Lepi i veza su se razišli, mada, kako se saznalo na pivanki, ljubav je pukla Lajkinim posredstvom - Ricardo ga je nazvao nedugo nakon ispitivanja kojem je bio izložen. Cimerica je to saznala, kao što rekoh, na pivanki jer je Lepi nije htio dodatno opterećivati u tim teškim trenucima, a kasnije je jednostavno zaboravio. Baš slatko. Ipak, stvar još uvijek nije bila istražena, a Lepi se spletom okolnosti našao na pivi u gradu s Lajkom, Pisavom i nekim tipom, dalje u tekstu NT. Pisava je bio cimeričin vrlo blizak prijatelj, čak jedno vrijeme i sustanar. Trenutno mislimo da je obična glupa kravetina i loš transvestit i dabogda mu rasla gusta brada ko precjedniku i dlake iz ušiju. Uglavnom, Lepi je na pivi odlučio blefirati pa je rekao: Čujem da je Ricardo sve priznao Cimerici. Iako je prijateljica 4ever prijateljica 4ever, bilo mu je teško oko srca jer su ipak sklopili pakt o držanju jezika za zubima pa je odlučio probati s malo laganja. Ipak, nije mogao sakriti iznenađenje kad je Pisava (!) podviknuo: Koja kretenčina, dogovorili smo se da ćemo šutiti! |
- 18:02 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Almodovar meets Marisol, ali fucks José Andrés
|
Bila sam neki dan s cimericom i pederima na čajanki. Zapravo pivanki. Kako su cimerica i pederi najbolji prijatelji 4ever od mladih dana, nakon nekoliko iskapljenih čaša počeli su s neizbježnim: E jel' se sjećaš kad smo... i Znaš onda kad je... U većini slučajeva kad se ljudi prilikom izlaska krenu prisjećati prethistorijskih dogodovština u koje nisam uključena dobijem instant proljev. (Isto se događa i s prisilnim divljenjem tuđim slikama. Neki dan me tu jedan inače drag mladić otprilike 40ak minuta pilao sa svojim digitalnim uspomenama - prijatelji, rodbina, bend, ljetovanja. Kad je rekao: Joj, šteta, nema više ja sam skoro vrisnula od sreće) Rijetko, ali ipak ponekad tokom prepričavanja tuđeg djetinjstva, mladosti i služenja vojnog roka dogodi se i da ne lupkam noktima po stolu ili još nevjerojatnije - da zašutim na više od pola sata. Kad pričaju cimerica i pederi to je uglavnom tako. Šutim, slušam i čudim se, iako uopće nisam pjesnička duša. Meni je naime cimerica spominjala svoju bivšu priju, a sad omraženu kurabu koju smatramo ružnim transvestitom jer je mrzimo i glupa je. Spominjala sam je i ja ovdje, ali nikad zapravo nisam pitala što se točno dogodilo. Sad znam, pa ćete saznat i vi: Almodovar meets Marisol, ali fucks José Andrés, epizoda prva: Jednom davno živjela je moja cimerica sa svojim dečkom. Dečko je metafora i simbol jer je tip bio stariji od nje 20 godina. Zato što nije baš bio momak i zato što joj više nije dečko zvat ćemo ga dalje u tekstu Ricardo. Ricardo je stalno kenjao cimerici što ima puno gej prijatelja, neprestano joj je držao propovijedi o razvratu i nemoralu i zgražavao se nad njezinim filmskim ukusom, točnije onim njegovim dijelom koji uključuje ljubav prema Almodovarovom opusu. Jedan od pedera s pivanke, cimeričin prijatelj iz djetinjstva, mladosti i odrasle dobi (zbog kojeg se njena sklerotična baka brine, pa ju je jednom pitala: kada će te više taj mladić zaprositi, mota nam se po kući već 15 godina) u to je vrijeme također bio u sretnoj vezi. Zvat ćemo ga dalje Lepi jer je lijep. Osim u sretnoj vezi, Lepi je bio i u divljoj fazi, pa je prilikom jednog izlaska svoju vezu prevario: Izašao je s prijateljem koji je ujedno bio i cimeričin prijatelj, zvaćemo ga dalje Lajka, i završio u njegovom stanu s nekim drugim tipom ili u orgijama, nisam baš sigurna, ali mislim da je ovo drugo. Sljedeći dan mu je bio bed, pa je zamolio Lajku, koji je poznat i kao Radio Mileva, da bar jednom drži jezik za zubima. Lajka se osjetio povrijeđenim što mu nitko ne vjeruje, pa je rekao Lepom da će mu zauzvrat odati jednu svoju tajnu i da ako se izlaje jedan, onda se ima pravo izlajati i drugi. Lepi se složio i Lajka mu je rekao sljedeće: Pojebao sam se s Ricardom. (Sad zamislite dramatičnu muziku i Lepog kako sa grozom u očima trzajno okreće glavu prema kameri) Nakon što ga je više puta pitao jel se spolno odnosio na cimeričinog Ricarda i nakon što je više puta dobio potvrdni odgovor, upao je u pravu sapuničarsku dilemu: Najbolja prijateljica ili dečko? (Opet dramatična muzika. Ovaj put zamišljen pogled) |
- 17:06 - Komentari (9) - Isprintaj - #
petak, 12.12.2008.
Bettie Page
|
Bettie Page je pin up kraljica i kraljica općenito. Umrla je sinoć, u 85. godini. Mislim da ću joj danas odati počast na odjelu s donjim vešom. :( |
- 17:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #
srijeda, 10.12.2008.
Hrabro naprijed
|
A sad idem u boj u boj za honorar svoj. Pogačo, nadam se da si zadovoljan što zbog tebe sad ne mogu lakirat nokte i peć kolače! Mrzim rad i ratovanje s tastaturom. |
- 18:02 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Štafeta mladosti
|
ime: treščik šik kurva bez motike nadimak: marta da saznam da me neka cura trača, ja bih: joj rekla crn ti obraz na divanu, kravo glupa nedojebana. (crn ti obraz na divanu sam ukrala od sklodowske i samo sam čekala priliku da upotrijebim to negdje). najviše komplimenata dobila sam na račun: svoje bezgranične pameti i revolucionarno-diktatorskog potencijala. osim toga navodno ličim na lidiju, što mi je skroz okej. kad se osjećam seksi, odjenem: se, pa razodjenem. iznenadit ćete se kad vam kažem da nikada u životu nisam: prdnula. najbolji ljubavni savjet koji sam dobila glasi: I don't care if you don't want me, I'm yours, stoko! posljednji put sam plakala: prekjuče. slomila me financijska kriza i kozmička nepravda. weltschmertz je to. mislim da je super kad muškarac: meni kupuje poklone. totalno sam ovisna o: kavi, cigaretama, donjem vešu i akiju kaurismakiju. lijepo je biti u vezi, zato što: ti veza onda dođe u južnu ameriku prokletu na sunce što sja. znam da sam zaljubljena: kad malo spavam, a nisam nadrkana zbog toga. outfit u kojem provodim slobodno vrijeme je: posve glamurozan. pokrij se ušesima lauren bacall! nikada ne izlazim iz kuće bez: osobnog vozača. može me instant ohladiti kod dečka: piskutav glas, sitne ručice i debela guzica. moja najlošija osobina: užasno sam skromna. na sebi najviše volim: zadivljene poglede. . najčudniji trač koji sam čula o sebi: je da trenutno živim u čileu. moja najgora navika je: čik čik čik pogodi to mi treba to mi godi. kad je u pitanju fizički izgled: ne češljam se ni ja, o djevo bajna. prijatelji me stalno zadirkuju zato što sam: boje me se, nikad me ne zadirkuju. Svečano predajem štafetu onom koji je želi uzeti. Hipnotisana? Sklo? Yohaillna? Mrkva? Eniuvan? |
- 17:03 - Komentari (5) - Isprintaj - #
La Pequeńa
|
Krenula sam Mrkvi odgovarat na zadnji komentar, zapravo pitanje o izvjesnoj fejk Amy Winehouse i odjednom sam shvatila da bi takvo ovlaš spominjanje jedne rastom male osobe, ali dušom i srcem velike umjetnice, na dnu stranice i sitnim slovima, bilo ekvivalent kozmičkoj nepravdi, dakle na ovom blogu potpuno neprihvatljvo ponašanje. Zato će La pequeńa dobiti cijeli post, što bi joj sasvim sigurno bilo drago. Dakle, spomenuta mlada dama je čileanski patuljak transvestit. Genijalka. Voli imitirati slavne žene: Amy Winehouse: Majka Tereza: Striptizeta iz metroa: I najbolja, Hillary Clinton: Ako vam ovo nije dovoljno i želite još katarzičnog iskustva koje La Pequeńa donosi, ukucajte u YouTube tražilicu ''comediaotravez''. To je kanal preko kojeg Felipe Avellano, nazovimo ga PR službom male imitatorice i još poneke ličnosti, uveseljava šaroliko internet pučanstvo. Živili oni meni sto godina! |
- 13:26 - Komentari (8) - Isprintaj - #
utorak, 09.12.2008.
Sabado Gigante
|
Ja sam u subotu gledala Sabado Gigante na televiziji, što je nešto kao 7. noć, ali zapravo nije sedma nego šesta jer ne ide nedjeljom i nisu je ukinuli nego postoji već jedno 800 godina, od '62 ili '86 kak se uzme. To je mješavina Jerryja Springera, Noćne more, Oprah, Kola sreće, Djevojke iz snova, Izbora za Miss Zagrebačke županije, Golih vijesti, Binga, Večere za pet. Novogodišnjeg programa i One Tree Hilla. Bila sam potpuno opčinjena. Voditelj je don Francisko. Ovo gore je izbor najboljeg dupeta održan 2004. Užasno mi je žao što vam nemrem titlove stavit ali guzice pričaju sve jezike, pa eto. Nisam išla na more jer mi se nije dalo s nikim pričat ni družit ni pit ni kupat ali sam zato baš uživala samujući u stanu 3 dana. Jedino me po noći bilo strah. Osim toga: Opet nam se zaštopala kada. Fuj. Kupila sam si hlače od poliuretana. Njam. Na plastičnim hlačama piše da se ne smiju prat nego samo krpom brisat. Bljak. Nisam mogla Grgu nigdje nać. |
- 01:04 - Komentari (13) - Isprintaj - #
utorak, 02.12.2008.
Bubimir, Bubimir, Bubimir!
|
Zjakanje je grozna stvar. Danas sam na Monitoru našla link za nove Dieselove reklame koje su blago rečeno genijalne! Pete The Meat Puppet i Hair Bath Hero. Inače, cijele dane gljivim. Pomalo me to počelo izluđivat. Probudim se u 12 i po pa sam nervozna. Pa pijem kavu. Pa jedem. Pa trošim novce koje nemam. I tak. Ja jesam lijena i volim bit besposlena ali ovo je već peti dan koji tratim bezveze pa me počinje hvatat neurotičnost. Trebala bi počet neš radit. Nestale su čileanske obaveze ali dvije hrvatske su još tu. Problem je što mi se u ovih par dana nerad baš zasjeo na glavu i ne mrda. Osjećam se ko da imam temperaturu od đabalebarenja. Očito dobro funkcioniram samo ako imam gomilu obaveza. Kada ih ostane samo par, pa se kao krenem odmorit, onda me taj glupi odmor paralizira. Ko one ženetine kojima je posao trošenje tuđih novaca, pa im dnevni napor postane odlazak kozmetičarki. Fuj. Sad me sve svrbi koliko sam inertna. Pljačka. Mene još uvijek nitko nije pokrao. Iako su me plašili svakavim pričama prije dolaska. Nemoj slučajno hodat s nakitom po cesti! Istrgnut će ti naušnice iz uha! Nemoj dizat puno novaca s bankomata! Pazi na torbu! Nakita nemam, naušnice sam zadnji put u ogledalu vidjela kad sam imala 12 godina, puno novaca na računu nažalost ne posjedujem, a torbe ostavljam po svukud jer sam ciganče seljanče i živciram tom svojom osobinom drage mi prijatelje. Iako na torbi nemam ciferšlus, dosad nitko iz nje nije ništa izvukao. A i da je sumnjam da bi si baš omastio brk. Ipak, znam da se jedna bitanga neku večer vrlo propisno omastila na D. Upoznali se lijepo ljudi u nekoj birtiji, zbližili se i družili u stanu od D. Činilo se D. da im je baš fajn i herclih. D. je ispio ponuđen mu sokić i onda se odjednom probudio s glavoboljom, a bez laptopa, mobitela, novaca, kartica i sjećanja. I bilo je 4 popodne. Otišao je D. na posao, ne sjeća se uopće kako je tamo stigao. Šef je protrnuo kad je vidio u kakvom je stanju, a D. je protrnuo još više kad je shvatio da je ostao i bez raznih kartica i ključeva koje otvaraju neke važne poslovne ladice i pretince. Pa su ga odveli na policiju. Pa je policija rekla da imaju nekoliko sličnih prijava i da ako gnjidu negdje opet vidi - slobodno može reagirati i zadržati ga dok oni ne dođu. Ol rajt! Najsmješnije od svega je što on stvarno kretena zna iz viđenja. Koliko bahat čovjek može bit? D. je spavao kod nas jer mu je bed doć teti na oči. Teta je super žena, dovoljno je reć da živi s njom, a ne sa starcima jer je eto ona imala razumijevanja u nekim ključnim trenucima, ali ovo je bilo previše i za milu teticu pa je D. odlučio provesti koji dan u egzilu. Odlučio je i da će se uozbiljit, živjet sređenim životom, izlazit samo vikendom, a eventualno nać i svoj stan jer koliko god da voli tetu, vjerojatno bi i njoj dobro došlo malo mira. Ja sam odlučila da ću si kupit torbu s ciferšlusom. Teleton Kad sam već kod pljački, ne bi bilo naodmet informirati vas i o jednoj organiziranoj pljački koja se održala 28. i 29.12. Sjećate li se možda Dajmo im da čuju? E pa, Teleton vam je nešto slično, s razlikom da se održava već 30 godina i da je zapravo utjelovljenje čistog zla. Ako išta mrzim, to su persone koje se busaju u prsa svojim dobrotvorstvom. Teleton je bal takvih spodoba. Da se razmijemo, krasno je meni što su zbog npr. Dajmo im da čuju djeca dobila umjetne pužnice. Ali tragično je da ih je zbog toga uopće bilo potrebno prostituirati na televiziji, smiješno je što su pužnice na kraju platili obični ljudi koji se i bez toga naplaćaju dovoljno poreza na budale, a kojima nitko nije dizao spomenik svakodnevno u medijima, a najgore od svega je što su razni telekomi i firmetine po običaju obrnuli gomilu para glumeći velike dobrotvore i još pritom osigurali medijski prostor koji bi ih inače koštao kao Svetog Petra kajgana. Teleton je projekt koji to čileanskim firmama omogućava već 30 godina. Već 2 tjedna prije televizijskog grand finala ne možete se okrenuti a da ne vidite logo te grozomorne akcije, tv je preplavljen reklamama u kojima je protagonist maltene isključivo Don Francisko - ljigavac koji vodi Teleton program na tv-u i kojem su usta puna bolesne dječice, a novčanik love koju digne na reklamama. Objašnjenje: Don Francisko je od 20.11. pa do 30.11. zaštitno lice za apsolutno sve proizvode, a jedan od uvjeta koje postavlja kako biste njegovu svetost mogli angažirati je da pristanete da reklamu producira njegova šurjakinja (ili kako se to već zove na hrvatskom). Koja divna obitelj! Altruist do altruista! Ako u toku akcije ne donirate neki novac, onda ste govno. Ljudi ispisuju po autima parole i brojeve na kojima telefonski možete ostaviti novce (ovdje funkciju HT-a vrši Telefonica, isto smeće, s istim ''fer'' načinom ustupanja telefonskih linija za ovakve projekte) i općenito ih obuzme entuzijazam i ideja da nekome mogu pomoći sa svojih par pesosa. Što mi je sasvim razumljivo. Ali baš ta Teletonska nedodirljivost je ono što me neopisivo živcira. Ovdje se podrazumijeva da ljudi u stalnom radnom odnosu doniraju jedan radni dan toj lopovskoj akciji. Kao vi radite za džabe, a vaša firma onda te pare ustupi Teletonu. Oni to zovu volontiranje, ali sa slobodnom voljom to nema nikakve veze. Jer se ne može odbiti. (D. je npr. onakav opljačkan i nadrogiran sljedeći dan bio na poslu do 3 ujutro. Od 8.) Činjenica je da razne siromašne banke, telekomunikacijske firme i trgovinski lanci i inače tako dobro plaćaju svoje zaposlenike da bi taj rad koji im njihovi bogati zaposlenici ustupaju krajem 11. mjeseca ovdje trebao predstavljati neku promjenu. Ne smijemo ih osuđivati, ipak oni te novce, umjesto da ih isplate svojim zaposlenicima, uplate Teletonu. To što im se uplaćena lova vrati maltene duplo zbog isto tako besplatne reklame i kasnije povrata poreza, nije bitno. U duši oni su dobri i samo žele pomoći. Ja sam u subotu, 29.12., bila na manikuri pa sam imala prilku vidjeti live prijenos i doživjeti iz prve ruke reakcije koje isti izaziva - bol, plač, suze i odobravanje. Izminjivale su se reklame s Don Franciskom, Don Francisko i gosti u studiju i tragične priče o djeci uglavnom rođenoj s malformacijama za koje mnogi od nas nisu čuli jer su eto imali sreće. Vama suza u oko, njima lova u džep, a djeci ono što ostane i ono što bez gomile novaca ne mogu ni dobiti - liječnička skrb. Već sam pisala da se ovdje zdravstvena zaštita plaća. Postoji i nekoliko javnih (besplatnih bolnica) koje liče na deveti krug pakla i u koje idu isključivo oni koji nemaju drugog izbora. Plaćanje zdravstvenog izgleda ovako: 1) Od plaće vam svaki mjesec uzimaju 300tinjak kuna (ili više, ovisi tko vam je osiguravatelj i kakvu imate policu) 2) Svaki posjet doktoru i dalje plaćate. Plaćate postotak od pune cijene (što opet ovisi o osiguravatelju i polici), a cijene za pregled se koliko sam shvatila, kreću od 50ak kuna pa na dalje. Za svaki pregled. I onda još puno više za svaku eventualnu pretragu, operaciju, boravak u bolnici, lijek... 3) Svake godine plaćate i Teletonu u želji da pomognete onima koji sami ne mogu (a takvih je najviše) pod uvjetom, naravno, da dodatno popunite neke zle blagajne koje ionako punite svakodnevno parama koje nemate. Plaža Za vikend idem u San Antonio. U Klaudijevu kuću na plaži. Juhuhuhu! Opet ću bit egoseksualna. Idem sa strejterskim parom i pederskim parom. Hel jea! Vidjela sam tu u kvartu za kupit ručnik za plažu s trokutastim tipom u gaćama i zamišljenim vukovima koji glume prijatelje tako jednom divljem karakteru. Možda si to kupim da i ja imam svog para na moru jer ipak Maks dolazi tek za dva tjedna. Htjela sam si kupit i jedan bubimirasti badić koji je praktično bio na božićnom sniženju (hihihi, kako bizarno) ali sam odlučila štedit. Bar taj jedan dan. Znate da mi je i ovdje par ljudi upalo sa pitanjem: Znaš na koga ti mene podsjećaš? Lidač me prati na svim kontinentima. Ah, idem neš skuvat. Teške mi je... Bubimir, Bubimir, Bubimir! |
- 20:52 - Komentari (11) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
