kurvabezmotike na privremenom boravku u santiagu

ponedjeljak, 17.11.2008.

Watch out, the world's behind you!



Iako sam zadnjih dana radeći jedan glup poslić za neke kvazivažne krkane i babe zlikače osvijestila činjenicu da je svijet zlo, zlo mjesto, odlučila sam ne pisati o tome.

Autocenzuriram se iako sam tužna i ljuta, ali žuč sam već prosula pred skajpove, emesenove i cimere.

Uostalom, važnije su teme nacisti na pederskim rođendanima, kolači od najfinijh jagoda i ponoćno gletanje zidova na ulazu u stan.

Sinoć smo se Koka i ja uredile i u društvu Dafne i Fabiole krenule na opskurni pank koncert u kvartu.

Koka je obula svoje najibergenijalnije polulakirane špic tom waitsovske papke i hlače na kojima joj zavidim i zbog kojih ću je možda ubiti na spavanju. Možda joj i slažem da joj guzica u tome izgleda ko Kaspijsko jezero ne bi li ih se okanula i prestala mi njihovom pojavom vadit mast.

Ja sam nazula svoje lakirane šlape kako bih bila u tonu i skladu s ovom gore kurvetinom, a bogami sam se i utegla u svoj novi korzet nebi li opako izgledala u svojoj najibergenijalnijoj tigrastoj suknji iz Buenos Airesa i ne bi li kurvetini dokazala da mi nije premali, da mogu disat i da neću past u nesvijest.

I tak smo mi užasno zgodne, lakirane i utegnute došle na koncert na kojem je bilo 20 ljudi od kojih su 3 bile pijane trudnice.
Osim pijanih trudnica i njihovih prijatelja, bio je tamo i šanker koji nije imao za vratit kusur, veliki džuboks, prastari spaček bez kotača, nešto zanimljivog slikovlja, ali i stolovi i stolice te nešto posuđa.

To je naime restoran. U kojem se ponekad održavaju opskurni pank koncerti.

Unatoč zanimljivom ambijentu, koncert je bio dosadan pa smo se nakon sat vremena uputile na Klaudijev rođendan.

(Klaudija i Dantea sam već spominjala. To su oni koji žive u neboderu koji ima kuću tulumaru. Rođendan je bio u toj istoj tulumari.)

Ni rođendan nije mirisao na dobro.

Bilo je malo ljudi i uglavnom su bili nezanimljivi.


I onda si je Koka našla novog prijatelja.

Zapravo, on je našao nju.

George!

George se rodio u Čileu ali se pravi Englez. Točnije, Sjeveroamerikanac.

On je dakle jedna od 3 osobe u ovoj zemlji s kojima možete komunicirati na engleskom.

George se Koki odmah učinio čudan i prvom prilikom mi je s gađenjem rekla:

Marta, ovaj tip je ljigav, a ja ću sad cijelu večer morat pričat s njim.

Tako nekako je i bilo.

Osim Koke i ja sam provela cijelu večer pričajući s Georgeom, potaknuta uglavnom znatiželjom.

Fabiola nas je naime zabrinuto obavijestila da je George nacist.

Iako smo je mi pitale da kakav je to nacist koji pohodi pederske rođendane, ona nam je rekla da Klaudio ima čudne prijatelje i da ljigavac ne zna da su D i K muž i muž tj. da misli da su samo cimeri.

Mora da je uvjeren da su jako bliski cimeri kad pored prazne sobe spavaju zajedno u bračnom krevetu.

Ja iako sam seljačina, nisam baš mogla Đuru pitati Oprosti, ali da li si ti nacist?, a Koka je i inače fino djevojče, pa samo mi tako okolnim putevima i neobveznim razgovorom nastojale pobliže upoznati potencijalnog gej frendli nacista.

Đuro nas je pitao:

Koje sve jezike pričamo, gdje je točno Hrvatska, žive li u Hrvatskoj samo Hrvati, da li se može razlikovati etničke grupe po fizičkom izgledu, ne mislimo li da je strašno što u Čileu nitko ne priča engleski, da li nam je čudno što će ovdje za Božić biti 40 stupnjeva i mislimo li da je neprirodno što je Božić uvezen u Južnu Ameriku te postoji li neki hrvatski bend koji je svjetski poznat.

Mi smo mu odgovorile da zajedno pričamo hrvatski, engleski, španjolski, a pomalo i talijanski i njemački. Nabrojale smo mu tko sve živi u Hrvatskoj i objasnile mu da nema "rasnih" razlika, rekle smo mu da je strašno i to što u SADu nitko ne priča ništa osim engleskog, te se za razliku od prosječnog Čileanaca, prosječni Amerikanac zgraža i gadi kad ne može s nekim pričati na svom jeziku. Rekle smo mu da nam se čini da bijeli Božić nije baš neka uobičajena slika ni u kolijevci kršćanstva te smo mu spomenule Laibach (i Kusturicu majkomila) kad već nemamo hrvatskih izvoznih prozvoda.

Đuro je počeo trkeljati o germanskom porijeklu Božića, a na spomen Laibacha mu se ozarilo bljedunjavo lišce, zatreperili su mu veselo tregeri i zatoptale vojničke cipelice koje nisu bile lakirane, a ni lijepe te su nam stoga kvarile subotnji estetski koncept. Kad smo mu rekle da nam su nam Laibach dragi izgledao je vidno zadovoljan i htio se još družiti s nama.

Budući da nam je postalo dosadno i zagušljivo, odlučile smo krenuti našoj antifašističkoj kući i ostaviti istraživanje političkih stajališta nepoznatih ljudi koji nas zapravo uopće ne zanimaju nedovršenim, a po putu smo malo vijećale i zaključile da je Đuro najgora naci vrsta.

Glupavi kvaziintelektualac koji proučava germansku mitologiju, vjeruje u superiornost jedne rase ali ne promiče ulično nasilje nego arijevske kružoke te dosađuje svjetloputim ljudima na tulumima.

Ne bi li isprale gorak okus u ustima odlučile smo sljedeći dan prirediti nedjeljne bakanalije.

Na najkul placu u svemiru, ovom u našem kvartu, nakupovale smo naranče, jagode, dinje, grejp, ananas, limun, trešnje, borovnice i još neke povrtne sitnice.

Jagode su nam inače i jednoj i drugoj jako lijepe ali ih baš i ne volimo jest, više gledat.

Jagode koje se prodaju ovdje su jako crvene, mesnate, sočne i mirisne i maltene ih možete namirisat do kraja ulice.

Kupile smo kilu za 6 kuna.

Pola kile smo pretvorile u sok. Točnije, kašicu. Jako, jako finu kašicu.

Drugu polovicu smo združile s gorkom čokoladom, brašnom, jajima, malo šećera, praškom za pecivo, uljem, mlijekom i pećnicom.

Kad nam je pećnica podarila jako, jako taman, čokoladan i mirisan biskvit, hrskav izvana, a mekan iznutra, sa slatkokiselim rastopljenim jagodama...odlučile smo odati hommage potpunom hedonizmu (jer je to jedini izam koji nas zapravo zanima) pa smo otišle do dućana i kupile sladoled.

Hladni sladoled na toplom hrskavo-mekano-jagodasto-čokoladnom kolaču pripemio je neke za učenje, a neke za gletanje zidova.

Susjedi su danas uredili svoj zid, a naš se guli i ružan je, pa se određeni esteta kasno u noć uhvatio alata.

Koja precizno guli vlagom upropaštenu boju, a koja kucka po tastaturi i piše idiotarije jer joj je muka od učenja i previše kolača sa sladoledom pogodite sami.





- 04:38 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se