kurvabezmotike na privremenom boravku u santiagu

srijeda, 05.11.2008.

Buenos Aires, 3. dan: noge nam otpadose

Danas je jako vruce.

Jako, jako.

Vrucina mi je draga, ali ne kad planiram obic pola grada.

Zadnje dvije noci me bockaju neke zivine, pa osvanem prelijepa s plikovima na licu, nogama, trbuhu, ruci...

Juce i danas smo obisle svasta: Madonnin grob i groblje opcenito, Recoletu, Bocu, Palermo, Plazu de Mayo i pripadajucu joj aveniju, bile smo cak i u muzeju koji je divan i krasan i u kojem mi se nije ni pishalo, ni zijevalo, niti me napadala tjeskoba i ludilo.

Moze li mi netko objasniti zasto mi se inace uvijek, ali uvijek u muzejima pisa?

Madonnin grob je dosadan. Ja sam se nadala nekoj puckoj poboznosti, stovanju, drami i sicilijanskim udovicama, a vidjela sam samo gomilu turista u kratkim hlacama.

Groblje opcenito je nadasve zanimljivo - iako tu pociva gomila velevaznih ljudi (koje vam necu nabrajat jer mi se neda, a i svi ocito imate internet), ono sto je nama privuklo paznju su grobnice.

Grobnice su ostakljene i nalaze se iznad zemlje.

Lijesovi su vrlo vidljivi.

Buduci da su vratasca uglavnom razvaljena, posvuda su objeseni lokoti.

Jednom lijesu je bio strgan poklopac i nesto je virilo iz njega.

Ja mislim da je bila kost.

Ali nisam sigurna.

Naletile smo i na grobnicu koja je taman bila pod obnovom.

Radnici se istina nisu odmarali, ali su zvizdali i slali nam pusice.

Koka je uslikala neku prastaru grobnu fotelju koju su izbacili na prolaz.

Tesko je bit mrtav i nemat fotelju.

U Recoleti se osim groblja nalaze i brojne druge stvari.

Mi smo ih vidjele, a vi ih mozete zamisliti.

Boca mi je miss Buenos Airesa.

Iako je tamo stadion + sve te neke odurne nogometne stvari i neidentificirana smrdljiva vodurina po kojoj PLUTAJU automobilske gume, a koja je navodno nekad bila rijeka, sarene trosne kucice i blesave skulpture koje vire sa prozora i krovova ucinile su da zaboravim da mrzim nogomet i sjetim se koliko je Buenos Aires super.

Pile smo pivu u nekoj tango birtiji, a konobari su nas pokazivali prolaznicima.

To je ujedno bio i jedini put da mi je netko spomenuo Sukera. I nekog Tudora.

Mi smo im objasnile da vrijedi jedino Slaven Bilic.

Na umu smo naravno imale njegovu estetsku vrijednost.

U Palermu sam si kupila najkulikad haljinu, odjevni predmet o kakvom vec godinama sanjam i zbog kojeg se danas cijeli dan zaljubljeno smijuljim.

Plaza de Mayo i Avenida de Mayo su skroz okej.

Napokon smo zavrsile sa sluzbenim razgledavanjem, sto znaci da sutra mozemo u soping razgledavanje i istrazivanje punktova navedenih u Bizarnom vodicu kroz Buenos Aires.

U petak mozda odemo i van.

Hell yeah!


- 13:29 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se