kurvabezmotike na privremenom boravku u santiagu

nedjelja, 02.11.2008.

Stigle smo. Hostel je glup.

Sad je 10.

U hostelu smo. Stigle prije sat vremena.

Koka jede, a ja ocito tipkam. Jer sam vec jela. U to ne trebate ni sumnjat.

Mrzimo ovaj hostel.

Glup je.

Ne puste nas u sobu do 3.

TRIPOPODNE!

Oni ne razumiju da smo se mi 22 sata vozile u busu.

Mislim, Koka je dezinficirala sjedala, ali to je jednostavno nedovoljno.

Covjek nakon 22 sata u busu, pa makar on bio i kul krevet-bus, smrdi. Ili se bar osjeca kao da smrdi.

(Mi ovo drugo naravno jer uvijek mirisimo ko ljubicice).

Krenule smo jucer u 10. Dok je milostiva setala po kolodvoru ja sam sjedila i cuvala stvari. A slusala sam i muziku. Kad sam napiknula plej na onom govnu od ajpoda, zasvirao je pjesmuljak od Kraftwerka. Onaj iz Smogovaca.

I bas je takva bila atmosfera. Smogasta i smogovicasta.

Nemam laptop pa mi fale dijakriticki znakovi. I naopako su mi slova.

I to me zivcira.

Uglavnom krenule smo oko 10 i ja sam se bas poveselila jer su nam odmah dali hranu. Ja volim jest u busu. Uglavnom samo to i radim.

Hrana je bila suhonjava i sastojala se od sendvica sa snitom sira i salame. Bljak.

Al sam ga ipak pojela. I svoj i Kokin.

Imale smo mi i spakiranu hranu. Bas smo se fino potrudile:

Falafel, salata, krastavci, camembert, pite...i sve vakumirano u male plasticne vrecice.

Kad smo stigle na granicu, vidjele smo da se ni u Argentinu ne smiju unosit prehrambeni artikli.

To nas nije bas razveselilo.

Ja sam isla pricat s autobusnim osobljem.

Prvo sam pricala sa stjuardom. Objasnila sam mu da K ne jede meso i da mi jednostavno ne mozemo baciti hranu. To se protivi nasoj vjeri. Nisam mu rekla da smo zbog svercanja papice vrlo nedavno kaznjene. Stjuard se nasmijesio i rekao da ce on rado sakrit vrecice ali da pitam i vozaca. Vozac je bio debeljuskast i drag. S njim sam pregovarala preko prozora.
Iza mene je bila gromada leda, a svuda okolo Ande. Odlucio je nasoj hrani pruziti utociste.

Stjuard mi je na kontroli putovnica uzeo ocale jer su potpuno neodoljive i hvala vam moji dragi prijatelji sto ste mi ih kupili. Izgledao je ko fesn homoseksualac s tim na glavi i bas mi je zao sto ga nismo slikale.

Dosta zena u busu je imalo istu frizuru. Bilo je i nekoliko komada djece, ali su srecom sutila. Imali smo i svecenika dinaroidnih crta lica u dugackoj halji.

Kad smo se nakon sat i po henganja na granici napokon utrpali u bus, stjuard je s kanticom poceo skupljati dobrovoljne priloge.

Dale smo mu sve kovanice koje smo imale, ali zanimalo nas je cemu to sluzi pa smo pitale bracni par smrdljivih carapica koji je sjedio iza nas.

Rekli su nam da je to za tipa koji vadi kofere iz busa i baca ih na rendgen.

Dakle:

skupljaju se dobrovoljni prilozi za osobu koja vadi kofere iz busa, produzuje vrijeme cekanja na glupoj granici i povecava mogucnost da ce vam pronaci i baciti hranu koju ste brizljivo spakirali prije puta.

I nitko se ne buni.

Simpatican neki narod.

Vjerojatno ni njega ne placaju (kao ni klince koji vam u supermarketu pakiraju hranu u vrecice) pa jadan ovisi o dobroj volji nadrkanih putnika.

Voznja je nakon toga trajala jos nekih 18 sati ali mi se vise neda tipkat pa mozete upotrijebiti mastu i zamisljati kako nam je bilo.

Idem nac neku kavu prije nego sto ugrizem nekoga. A i osjeti se neciji smrad iz usta ovdje.










- 13:12 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv