kurvabezmotike na privremenom boravku u santiagu
utorak, 30.09.2008.
I may not be the young one very long
|
Odličan je osjećaj probuditi se ujutro i vidjeti da ti je tokom noći pokisao sav veš koji si jučer nakuhavala 2 sata. I nije pokisao u nekom zabitom alpskom selu, nego u jednom od najzagađenijih gradova na svijetu. Sjajno! Odličan osjećaj broj 2 je vidjeti da je temperatura pala za otprilike 10 stupnjeva i da je opet zima. Fantastično! Odličan osjećaj broj 3 je kad te usred tuširanja zapljusne mlaz ledene vode jer je nestalo plina. Ma kakav welness! Odličan osjećaj broj 4 je pred kraj kuhanja uzeti Vegetu s police i vidjeti da je glupa kantica prazna. Kako sam sretna! Odličan osjećaj broj 5 je kad te baba susjeda (ona koja je prije bila ivl bič from hel, a sad je hipi) usred čik pauze odvuče u svoj stan da ti pokaže goblene i stolnjake koje izrađuje. Koja dobra zabava! Grozan je osjećaj markirati faks i naguravanje u metrou i vući se cijeli dan po stanu ko kuhana noga s kavom u jednoj i mačketinom u drugoj ruci. Grozno! Mislim da je ovaj dan zaslužio da ga se dokrajči 700tim pregledavanjem najbolje serije u povijesti čovječanstva - The Young Ones (Tomislav, hvala ti na Jangvansima navijeke i zavijeke. A i na ostatku kolekcije:). Napomena za one koji nisu upoznati sa serijom: Kao i puno dobrih stvari u životu (uzmimo za primjer kavu, seks, vino, pivo, depeche mode, cigarete ili sushi) prvi put je bezveze, ako ne i potpuno užasno, ali poslije se čovjek navuče. Toliko razglabanje o mojim opsesijama me sad izaziva da vam nabrojim 20 ljudi zbog kojih povremeno pomislim da se neki primjerci homo sapiens sapiensa imaju pravo razmnožavati (i s kojima bi se rado razmnožavala i ja da mi razmnožavanje spada u dugoročne planove i da nemam muža, jel;) ali neću to učiniti. Umjesto toga ću poželjeti sretan put i veselo sve ono što će doći poslije puta jednoj mojoj prijateljici koju poznajem od vrtića i koja me osvojila kao petogodišnjakinja time što je znala nacrtati majmuna u kavezu (majmun! i još u kavezu! odmah se moglo naslutiti tko će raditi pokuse na životinjama kad odraste hihihi) i koja je jedina moja prijateljica s kojom sam se potukla (u prvom osnovne, zbog knjige - MENI JE SMETALA TVOJA KOSA, GLUPAČO!) i koja je negdje u to vrijeme dobila i naočale na koje sam bila ljubomorna pa sam izmislila starcima da me boli glava i da ništa ne vidim, u nadi da će takvu laž popušiti i oftamologica u Sigetu i dodijeliti mi očale kakve je imala moja prijateljica. To je ista ona zbog koje sam odjebala prvo žvaljenje na osnovnoškolskom novogodišnjem tulumu jer je par dana prije rekla da joj je zgodan moj snubitelj, a bio je i meni, al ona je prije rekla, a prija mi je, jel, pa si je onda našla skroz desetog žvalitelja na tulcu, a ja sam ostala posrana ljubodjevica (kurbo! mislim da ti to dosad nisam nikad rekla hihihi) ali sam zato popušila prvu cigaretu od koje sam se skoro udavila (zapravo prvu cigaretu sam popušila par godina prije ali ovako prisjećanje dobiva na dramatičnosti:) i sjećam se da je bio crveni Marlboro u pitanju. I Nino. Ne crveni, mislim smeđi. Uglavnom, ta moja prijateljica me ponekad i užasno nervira (npr. kad nas je u srednjoj sve odjebala na dvije godine zbog dečka - nema oprosta, sklodowska!) ali neću sad o tome da se ne naljuti i ne povuče poziv u svoj budući stan s točkastim zavjesama u Camdenu. Eto, ja tu kurbetinu poznajem već 19 godina, što znači da nam je prijateljstvo već godinu dana punoljetno. A kad kurba doktorira to će prijateljstvo biti punoljetno godinu dana i u zemljama u kojima moraš imat 21, što me navodi na razmišljanje o uvodnom stihu foršpana najgenijalnije serije svih vremena koji sam okačila kao naslov na ovaj post. Ne brigajte, neću razmišljati o starenju jer ja nisam patetična (iako ponekad slušam Balaševića i Cohena i redovno zasuzim kad čujem Hurt u izvedbi Johnnyja Casha) nego sam odrješita treš kraljica svemira pa ću Tini posvetiti prvu u seriji Ajme koji treš pjesama: Dakle, glupačo, peruanska Tigrica s Orijenta pjeva samo za tebe. Odličan je osjećaj kada skužiš da ti prijateljica koju znaš cijeli život ide ća. Ovo ide u kategoriju Obitelj. |
- 23:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 29.09.2008.
Marta na službenom putu
|
Dosta sam se smucala po birtijama, tulumima i povorkama zadnjih dana. Bilo je baš zabavno, o da:) Reći ću samo da je ulazak u drugi mjesec mog obitavanja ovdje dostojno proslavljen. Zapravo ulazak u 3.? Obično babe tako govore: Da, moja unuka je jučer slavila rođendan, ušla je u 18. godinu, zamisli. Kako brzo rastu ta djeca. Sjećam se blablabla. Nije ušla u 18., nego ima 17. Kada želi kupiti cigarete ne može reć: ušla sam u 18. Mislim da tako nakaleme tu dodatnu godinu samo zato da naklapanje o prolaznosti vremena dobije na težini. Dakle, tu sam već 2 mjeseca. A čini se kao dva tjedna. Eh, kako ide to vrijeme:D Jučer sam bila na gej prajdu. Vidjela sam transvestita koji izgleda kao Super Silva, samo s manjim sisama. I upoznala Danijevog prijatelja koji je pljunuti Neven Ciganović. Zaboravila sam fotić pa vas na moju veliku žalost ne mogu počastiti slikovljem:( Bila je to povorka genijalne odjeće, cipela i perika. I zabavnih ljudi i treš muzike. Dobila sam gej cvjetić duginih boja za u kosu (dobro se uklopio pored mog crvenog koji Mirna mrzi) i dva gejpedera su se posvađala koji će mi posudit svoju jaknu. Bila sam kratkih rukava, a zasjeli smo poslije paradiranja na livadu s pivkanima. U 3 popodne, kad sam izašla, bilo je 27 stupnjeva ali je zato čim je zašlo sunce postalo hlaaaadno za popizdit. Srećom pa još uvijek ima kavalira i njihove tople odjeće, kad već ima djeva u nevolji bez jakne i fotoaparata. Zanimljivo je da ovdje prema koloni nije letjelo kamenje. Nitko nije pokušao baciti Molotovljev. Ljudi koji su stajali sa strane su se uglavnom smijuljili i mahali. A pandura je bilo svega nekoliko. Nitko nije živčanio čak ni zbog zaustavljenog prometa. Baš mi je bilo neugodno kad sam se sjetila kako to sve izgleda doma. Pričala sam s Danijevim novim bojfrendom kojem sam zaboravila ime (na lokalnom jeziku dečko se kaže pololo, hihi:) koji je Gringo ali su mu roditelji porijeklom iz Portorika pa srećom ne posjeduje odurni izgovor. Prvo smo zbog Portorika pričali o onoj epizodi Seinfelda kad Kramer slučajno zapali portorikansku zastavu, a onda su krenule žalopojke dvaju stranaca na pitanja na koja su prisiljeni stalno odgovarati: Njegove - Zašto dva puta? Iako za Busha nije glasao nijednom, uvijek i iznova to mora svima objašnjavati. Arrrgh. Moje - 1) Emir Kusturica 2) Možeš li mi objasniti rat u Jugoslaviji? Jebo vas Emir Kusturica i rat u Jugoslaviji. I još mi nitko ne vjeruje da se Kusturica ne izgovara Kustur(i)ka. No dobro, bar više nije nogomet u igri ko prije par godina. Budući da sam jučer vidjela da Kusturka i njegov No smoking orkestar za par dana imaju koncert ovdje, mislim da neću iz kuće izlazit. Jednom mi je doduše jedan tip, nakon što me pitao odakle sam, s osmijehom od uha do uha rekao: pička ti materina. Nisam ga isprve dobro shvatila jer čilenjosi za izgovor imaju talenta koliko i amerikanci ali kad je ponovio ulovila sam bit. Pa sam mu fino rekla conchetumadre. Iako sam pristojna i rijetko psujem kasnije sam mu ipak slovkala matere i njihove spolne organe da ga se drugi put bolje razumije. Imao je prijatelja iz Hrvatske međutim dotičnog je očito dopao sat hrvatskog jezika, a ne povijesti jer se sljedeće pitanje odnosilo na razdoblje '91-'95. Budući da svi (iz nekog neobjašnjivog razloga) uvijek misle da sam iz Francuske ili Španjolske, mislim da ih neko vrijeme neću ispravljat. Treba mi godišnji od Nemanje i raspada bivše države. I da, nakon dva mjeseca još uvijek ne osjećam nostalgiju za domom. Dragi Lastane da li sam normalna? Pustit ću vam zato jednu pjesmu posve neprikladnu* za ovakve apatride kao što sam ja ali u izvedbi mog najnovijeg idola (Quintane su ostavile malo mjesta i za njega): Martina nova argentinska opsesija klik klik P.S. Bio mi je poznat ovaj pjesmuljak pa sam se sjetila istoimenog Almodovarovog filma i one grozne scene kad Penelope Cruz kao fol pjeva. Pjesma je ista, ali Gardel je puno bolji  P.P.S. Razmjestila sam namještaj u sobi i sad vješanje veša na štrik više nije ekstremni sport. Jeeeij! *pjeva o povratku u domovinu. |
- 04:01 - Komentari (9) - Isprintaj - #
četvrtak, 25.09.2008.
Stray Cats
|
Leš1 Leš2 Oba leša spavaju, a ja moram pisat seminar. Zadnji za ovaj mjesec, napokon! Kao što se vidi iz priloženih slika, imamo mačku viška. Leš broj 2 je onaj koji dolazi na češkanje. Zapravo, prikladnije glagolsko vrijeme bi bilo - dolazio je. Gato lindo (jer je stvarno lijep, nije ovakav kilav ko na slici) nas je odlučio posvojiti. Puna dva dana je proveo ispred vrata obitelji MirandaAstorgaArndtMaglov. Mislili smo da se bar noću vrati u dvorište, ali jučer smo skužili da spava u tegli za cvijeće pored prozora. Ah, flor de nuestro campo:) Dodatak: Sad mi je susjeda rekla da joj mačka 2 obavlja nuždu u teglu za cvijeće pred stanom. Koji je to igrač. Mi imamo 5 tegli pred vratima, ali nije lud da kenja po rukama koje ga hrane dok se nastoji uguzit u ovu velebnu internacioalnu palaču. Hihihi. Ta susjeda je prije bila prototip zle susjede koja mrzi ljude, posebno djecu. Ono, baba from hell. Životinje ne trebam ni spominjat. I onda joj se nešto desilo i postala je dobra bakica. Grli dječicu i uzgaja cvijeće i dobrosusjedske odnose. Za ilustraciju ću reć da me jedva pustila da vratim njenim teglama dostojanstvo. |
- 17:27 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Pronađeno je kiselo vrhnje!
|
Ou jea!!! P.S. I koštalo je 20kn 2 deca  |
- 00:08 - Komentari (6) - Isprintaj - #
nedjelja, 21.09.2008.
Lujo ipak plače
|
Ova pjesma mi je cijeli dan u primozgu. Iz tog razloga sam sad pogledala sve Vaya con Dios spotove na Jutjubu i primijetila da je Lujo prisutan i ovdje. Ovaj put u ulozi ženika, a ne švalera-svodnika. Primijetila sam i da su im spotovi genijalni što znači da sam do sad živila u neznanju. Dobro da je ta nepravda ispravljena. Sinoć sam čitala ovaj svoj tulavi blog u guglovom prijevodu na španjolski i engleski. Hihihihi. To je sjajno. Evo primjer: I onda je prošao dedica s nekom zviždaljkom koja liči na usnu harmoniku ali zapravo to nije. Y luego pasó Dedić con una sirena que litchi usnu el acordeón, pero en realidad no lo es. And then he passed Dedic with a siren that lychee at usnu harmonica, but actually it is not. Uz zanimljiv instrument, u koji je puhao bez prestanka, dedica je gurao drndajuća kolica puna čudnih krpica. Junto con un instrumento interesante, en la que el puhao sin cesar, es Dedić gurao drndajuća carros llenos de extrańo parche Along with an interesting instrument, in which the puhao without ceasing, Dedic is gurao drndajuća carts full of strange patch. Dedić!:D ili Zluradi cerek je prerastao u samozadovoljni smiješak kad sam vidjela osobnu. Cerek maligno se cultiva en samozadovoljni sonrisa cuando vi el personal. Malignant cerek is grown in samozadovoljni smile when I saw the personal. Ispala sam prekrasno! Ispala'm hermoso! Ispala'm beautiful! Prestajem sad s tim. Nastavljam s kućnim ljubimcima. Znam da sam dosadna već s tim mačketinama, ali i najkamenije srce (u mom slučaju najgadljivije-mačke u kuhinji, bljak) bi se otopilo da mu se Gaton sjedne na ramena dok čisti šparoge i oblizuje se dok usput desnom šapicom pokušava bar neku strugotinu ulovit. Ono što sam htjela reć je da je danas dokazano i potvrđeno da on nema ama baš nikakav nagon za preživljavanje. Kreten je skočio na šparet na kojem se kuhala kava i pokušao ponjušit plamenik. Trebam li napominjat da mu brkovi trenutno i nisu baš simetrični i stajliš? Osim Gatona, imamo novog mačka uličara koji svakodnevno dođe pred vrata na 20 minuta češkanja, To traje već 3 tjedna. Potpuno nas je osvojio i Fabiola mu je već 4 puta provjeravala spol ne bi li ga ipak udomili. Svaki put je isti, jebi ga. Ja mislim da je ženskog roda, ali to ne pomaže. Uglavnom, prvo što sam htjela reći (prije nego što sam se zanijela s gore navedenim stvarima) je da me užasno živciraju ljudi koji važno i učestalo koriste sljedeće izraze: ter, dočim, ovakov, takov Osim što nemaju veze s mozgom i hrvatskim jezikom (dobro ajde, neki imaju, al nećemo cjepidlačit:), gotovo uvijek ih upotrebljavaju ljudi koji: a) žele da im tekst zvuči argumentirano a glupi su b) dijele ime i prezime s popom prognanim na Velebit c) misle da je ''Bog i Hrvati'' citat iz Biblije d) nastoje koristiti latinske poslovice u svakodnevnom govoru e) ne znaju latinski f) čitaju uradak zvan Haravathi Tu ne ubrajam ljude koji koriste ter zato što su Slovenci. Samo da se zna. Za ovakov i takov ne nalazim nikakvo opravdanje. A dočim me jednostavno nervira. Baš kao i mnoge druge riječi koje neću sad nabrajat jer već mogu vidjet neke moje prijatelje kako kolutaju očima. Hihihi. Druga stvar je da sam htjela navesti još par bizarnosti koje sam saznala/primijetila otkako sam ovdje, a uvijek vam ih zaboravim opisat: Arańa del rincon* To đubre od pauka voli živjeti u Santiagu. A posebno u stanovima - zato se valjda i zove *pauk iz kuta. Prilično je otrovan, rana od ugriza npr. izgleda ovako Upute za odbranu kako ne bi u Santiagu doživjeli svoje poslednje dane nije moguće poštovati kad živite u sobi od dva kvadrata: 1) Krevet ne bi trebao stajati uz zid. A gdje da ga stavim? 2) Krevet ne bi trebao stajati uz prozor. -II- -II- 3) Bar jednom tjedno bi trebalo pomaknuti svo pokućstvo i temeljito očistiti stambeni prostor. Nemam kamo pomaknuti pokućstvo. Stambeni prostor čistim svaki dan. 4) Roba ne bi trebala biti obješena na vrata/zidne vješalice Moji ''ormari'' su mići, a robe ko u priči. Ju što mi neko ne objavi knjigu poezije? 5) Uglavnom shvatili ste. Za aranju sam saznala prije 2 tjedna kad smo pričali o životinjama kojih se bojimo. Franziska je rekla kako se užasno boji paukova, pa sam joj objasnila da joj ja besplatno prebacim pauka iz sobe na slobodu ako će ona od mene tjerat sve golubove. Na to su Fabiola i Julien zajedničkim snagama vrisnuli i zabranili mi evakuiranje paukova rukama. I na bilo koji drugi način. Gamad je užasno brza i plašljiva pa ako niste spretni (a ovdje su svi brzo primijetili da ja nisam) bolje je ne dirati ih. Druga stvar je krema od puža. Crema de caracol. Napravljena od puževa tj puževe sluzi prodaje se svugdje. To im dođe nešto kao nama Zagrebački melem. Prilično sam sigurna da sam je vidjela jednom na nekoj ''Top deset bljak stvari'' internet listi. Krema koja uključuje bilo kakvu vrst sluzi (a da je ja svojim neukim okom mogu uočiti - na ovim kremama je puž i nacrtan) neće u moj neseser. Moj mozak vidi baba de caracol a čuje cervikalna sluz. Bljaaaak. Treća i posljednja stvar (za one koji su izdržali do ovdje) je poštanski sandučić. Cijeli moj ulaz ovdje dijeli jedan. To je sanduk s poklopcem i bez ključa, što znači da svaki dan moram prekopati svu poštu - račune, pisma i opomene svih susjeda- kako bi vidjela dal su mi više stigle krpe s Ibeja. Ako uopće stignu. Do mene, jel. |
- 06:36 - Komentari (7) - Isprintaj - #
subota, 20.09.2008.
Monoskrib
|
Jučer su počele Fiestas patrias. Danas su, budući da je petak, u punom zamahu. 18.09.1810. Čile se, recimo to tako, počeo osamostaljivati - sazvano je vijeće koje je trebalo predstavljati nasljednika svrgnutog kralja i koje je proglasilo Čile samostalnom republikom (unutar španjolske monarhije, razumije se:). 19.09.poznat je kao (u slobodnom prijevodu) "Dan slavnih podviga čileanske vojske". Nekad je bilo obavezno (pod prijetnjom visoke novčane ili kazne odvođenja na popularna ispitivanja) izvjesiti zastavu na svaku kuću/zgradu. Srećom, danas više nije. Mi međutim zgradovsku zastavu ipak imamo. Vijori nam se nad hodnik-balkonom već skoro tjedan dana i iznimno nervira Fabiolu, a još iznimnije zabavlja mačku. Tokom Fiestas patrias svi jedu empanade i napijaju se. Kao i većina lokalnog stanovništva, i ja sam Fiestas patrias dočekala 17. za šankom. Doduše na još jednom u nizu rockabilly koncerata ali to vam sve dođe na isto. 18. ujutro na radiju počinje nabrajanje stradalih. I ne prestaje do nedjelje. Jutros smo tako saznali da se izvjesni NN utopio u lokvi vode na ulici. Bio je toliko pijan da nije mogao pomaknuti glavu, a očito nije bio te sreće da naleti Pamela Anderson (ili Mič Bjukenon) u crvenom kupaćem i spasi ga od utapanja. Htjela sam vam još prošli tjedan objaviti hit listu ali nisam stigla jer me mori i gromi glupi faks. Dakle, ovo su top 3 pjesmuljka ilitiga pjesme od kojih otkad sam ovdje ne mogu nikako pobjeć (nije da se žalim): Na broju jedan već skoro 30 godina stoje Los Prisioneros. Oni se u svojoj skladbi vrlo opravdano pitaju zašto ne odu ća svi ti ljudi koji se prave jako pametni jer su bili u Europi i sad stalno kenjaju kak je u Njemačkoj bolje nego u Čiletu i kak su u Parizu ljudi kulturniji i bolje se oblače. Ovu pjesmu (i ovaj bend općenito) znaju i vole svi. Iberhit u svakom slučaju. Tko nije skužio da može kliknut na Los prisioneros i općekulturno se uzdizat - NEK KLIKNE TU! (Broj jedan je i Victor Jarra naravno sa svojom Amandom, al to sam vam već stavila. Tko je markirao, tu je popravni.) Na broj dva ću staviti nešto što vjerojatno nije svim čilenjosima iberhit ali ovima s kojima ja provodim vrijeme je. Mislim da nije prošlo više od dva dana zaredom, a da ovo nisam čula: Alaska i Boli me dupe što drugi misle o meni. Alaska je inače Španjolka i mogli ste je vidjeti u prvom Almodovarovom filmu. Pjesma postoji i u izvedbi neke čileanske pevaljke ali ova Girl George verzija mi je bolja:D To je inače himna svih pedera, pankera i ostalih koji misle da ih svi gledaju . Treće mjesto je moj osobni izbor i nova opsesija. Svi oni koje sam već natjerala da to pogledaju, ne moraju kliktati vi ostali - molit ću lijepo. Los Quintana su dva brata koja se vole oblačiti u sestre i zijevati na davnašnje hitove. Inače su Argentinci ali na moju sreću žive u Santiagu i svaki četvrtak i subotu upriliče predstavu u Teatro Bellavista. Mislim da ćete shvatiti o čemu se radi ali za svaki slučaj budem vam ukratko prepričala: Tip zove ženu. Tip ostavi ženu. Žena zove najbolju frendicu. Najbolja frendica je kurbetina izdajnička. Za kraj (jer sad moram odlučit hoću li učit, izić ili leć) objavljujem transkript razgovora koji se održao prije 8 dana na faksu između žene koja me nervira i tipa prema kojem od tog četvrtka gajim osjećaje odobravajućeg tapkanja po ramenu: Anojing bič (dalje u tekstu AB): Ummm, why are you so boring? Potapšam te po ramenu (dalje u tekstu PTPR): I'm not boring. AB: But you never say a word... PTPR: That's because you never stop talking about yourself. Neugodna tišina. AB: Ummm, like, that's not true. Whenever I say something you just stare at me, not saying anything. PTPR: Well, you don't leave me time. AB: I'm just trying to lead a conversation. PTPR: Conversations tend to be led in two directions. The thing you're leading is called monologue. P.S. Danas oko 11 i po navečer mačka je nestala. Tj. ja sam mislila da je nestala, a bila sam sama doma. Kako sam bila na balkon-hodniku i ostavila pritvorena vrata od stana prepala sam se da je šmugnuo pored mene i pobjegao na cestu. Prvo sam pretražila stan - sve sobe, kuhinju, wc, pomicala ormare i sofe, gasila muziku, osluškivala, zvala, mamila hranom i krpom za koju misli da mu je ljubavnica. Onda sam pretražila cijelo stubište, odurno mračno dvorište, gledala ispod auta parkiranih na cesti. Bila sam luda. Blago rečeno. Zamišljala sam kako ga je proždrijelo neko čudovište, jer on vam je glupast i nema agresivne ni obrambene instinkte. Nakon 20ak minuta vratila sam se u stan u poluplaču i našla kretena kako sjedi na kauču. Nije mi htio reć gdje se sakrio pa sam ga promatrala. Nakon 15 minuta se odao: Zavuče se ispod jastuka na sofi i onda se uvuče u rupu ispod naslona za ruku. Malo se promeškolji i nakon toga nepomično i bez ispuštanja ikakvih zvukova provede određeno vrijeme u unutrašnjosti kauča. Ne znam što radi, a mislim da ni ne želim znat. Budala. |
- 06:06 - Komentari (12) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 15.09.2008.
Tko o čemu, ja o hrani
|
Mislim da mi je došlo proljeće. Napokon. Već drugi dan zaredom se po danu može bez jakne, danas čak i u kratkim rukavima. (Opaska: Da, znam da je vama hladno. Bilo je i meni. Dva mjeseca bez grijanja.) S proljećem su došle i šparoge iz Perua na kvartovsku nedjeljnu tržnicu. Tako sam ih s guštom transformirala u fritaju.. i teška srca bratski podijelila na dva tanjura. Ipak, ni sat i po kasnije moja požrtvovnost bila je nagrađena. Napokon pravi čileanski specijalitet! Možda sirova izgleda ko ona špek-koža za grah i možda smrdi gore od kuhanih papuča, ali brate mili u salati je za prste polizat. Njam, njam, njam. Zove se cochayuyo (što znači da se čita kočajujo) i po zanimanju je alga koja živi u subantarktičkom području, pa tako i na krasnoj čileanskoj obali. Kao što ste mogli vidjeti na slici, prilično je velika, naraste čak i do 15 metara. Zdrava je bla bla, ali koga to zanima nek si nađe detaljnije informacije na netu. Ja znam samo da ima puno kalcija i joda. Jesam li već spomenula da je jako fina? Jeli smo je na salatu i recimo da maaalo podsjeća na hobotnicu. Mmmm, da. (Opaska 2: Spava mi se. Ovaj post je zamišljen kao brzinski osvrt na moje današnje kulinarske doživljaje. Brzinski jer želim da mi što brži doživljaj bude san. Vjerojatno ću sanjati kiselo vrhnje, smokve i ćevapose - ah, kako mi nedostajete i kako vas se često sjetim!) Jesam li spomenula da sam doručkovala fritule/uštipke?) |
- 07:11 - Komentari (8) - Isprintaj - #
nedjelja, 07.09.2008.
This means war!
|
Ah, nedjelja. Taj i inače prekrasan dan počeo je Franzikinim urlikom. Dotrčala sam u njenu sobu taman dok je urlik evoluirao u njemačko-španjolsku psovku koja bi u slobodnom prijevodu uključivala pse, matere, razmnožavanje i poneku kreativnu kletvu. Puta madre od susjede koja živi u stanu iznad našeg istresla je kroz prozor veću gomilu dlaka. Ljudskih. Glupača je vjerojatno šišala sina. To smo saznale kasnije. Dlake su formirale tepih na zidiću uz prozor i ono naodurnije od svega - kontaminirale sinoć oprani veš koji se sušio na štriku. Našim malim stanom u ovom se trenutku prolomio i moj urlik. I ja imam veš ispod prozora. Trknula sam do svoje sobe, skočila na krevet i s majice uklonila OGAVNU KUGLU OD DLAKA. Mom prozoru i mom vešu usud je bio naklonjeniji jer osim te OGAVNE DLAKAVE KUGLE nije bilo ničeg drugog. Franziska je otpuhala tepih, istresila veš i ponovo ga bacila u mašinu. Susjedi smo jedno pet minuta spominjale užu i širu rodbinu, a onda je Franziska odlučila stvar riješiti licem u lice. Budući da su Fabiola i Julien u Valparaisu, posjet susjedi nije nam se u prvi mah učinio kao najbolja ideja. Franziskin bijes pobijedio je nepisana podstanarska pravila pa je uzela nož i uputila se na drugi kat. (Šalim se, nije uzela nož) Vratila se nakon par minuta i rekla: Dijete je ošišano, a mama je u kupaoni. Doći će kad se otušira. Mama naravno nije došla, a osim ako se nije utopila u kadi to znači samo jedno: This means war! Da se samo ispričala, sad ne bi razmišljala kako je treba dočekat u hodniku. Urlik broj dva. I tri. Ti su bili moji i uslijedili su nakon očevida u kupaoni i sobi od F&J. Obje su se mačke pokakale PORED kutije s pijeskom. Budući da se to prije nije događalo, ne znam treba li se protumačiti kao neka poruka/prosvjed ali od danas znam da ja mačku doma neću imat osim ako ne postoji neka koja sama skuplja svoj drek. Očajni uzdah u kuhinji. Također moj. Izgubila sam gumicu od miksera sinoć i ne mogu je nać. Nadala sam se da će se pojavit preko noći. Ali nije. Nevjerojatno...Imala sam je u ruci i onda je nestala. Dakle mora bit u kuhinji, a nigdje je nismo uspjele nać. Bez toga je mikser neupotrebljiv, a ne troši mi se lova na novi. Mislim da ću pomaknut ormar. Možda je pala iza. Zašto baš meni? Zemljo, otvori se. Hahah. Ili bolje zašto uvijek meni? Koliko sam stvari dosad izgubila? Ovo su bila retorička pitanja. Uzvik oduševljenja. Zajednički. Bile smo na tržnici tu u kvartu. Zapravo to nije tržnica nego ulica koja se vikendom pretvara u tržnicu. Htjela sam kupiti ribu ali odlučila sam prespavati taj poriv budući da se ista prodaje na štandu. Bez frižidera. I bez leda. Budem sljedeći vikend. Kupila sam zato ovo:  Ljubičasti kukuruz. -Od njega ću napravit sok aka chi(n)chu moradu. Neki mići rozi krumpir kojem sam zaboravila ime. -Kad saznam kako se zove naći ću i recept kako se upotrebljava. Pepino. - E, to ću ogulit i pojest jer je jako fino.  |
- 21:37 - Komentari (7) - Isprintaj - #
subota, 06.09.2008.
Suspicious Minds
|
Petak, 21:00h Fabiola: Oćeš ić sa mnom na koncert? Marta: Ne. Fabiola: A daaaj. Zašto? Marta: Ne može, moram rano ustat sutra i moram učit. Petak, 22:00h Fabiola: Daj dođi bar vidi najavu i plakat. Marta: Evo me. (Vuče se prema Fabiolinoj sobi odlučnog lica i punih usta) Ajme, vidiiii. Divine je na plakatu. Jesu ti to oni prijatelji što se maskiraju što su trebali svirat prije 2 tjedna? Fabiola: Je. Oćeš ić? Marta: Mmmm, ma ne znam. Moram učit, jooooj, fuj. A kad ideš? Fabiola: Za 20 minuta. Ajde, ajde. Marta: A kolko ćeš ostat? Fabiola: Ma samo 2, 3 sata. Sutra moram rano na bus. Marta: Ma ne, ostajem doma. Fabiola: Iiiiih, nastupa ova pička odvratna. Marta: Šta? Fabiola: Gad smrdljivi. Marta: Pa jel gad ili pička? Fabiola: Oboje. Mrzim to govno transvestitsko. Marta (podiže obrvu, ćuli uši): Zašto, šta je bilo? Fabiola: Ništa osim što mi je bio cimer i najbolja prijateljica dok se nije spetljao s mojim dečkom u mojoj sobi. Fuj. Marta: Ajme, grozno. Glupača glupa! 20 minuta kasnije Marta stoji na balkonu u oblaku dima. Znatiželja pobjeđuje zdrav razum. Marta: A kolko je upad? Fabiola (uz pobjednički smješak): 2000. Marta: Ma idem. Očito je da nemam karakter pa čemu onda gluma. A i želim vidit tipa koji ti je oteo dečka. Ahahaha. Fabiola: Ma znaš šta...Idi se ti bolje oblači jer moramo bit kod Dafninog prijatelja za pola sata. 40 minuta kasnije Marta priča s Julienom na balkonu i čeka Fabiolu koja se šminka. Neda mi se više pisat dijaloge jer zvuče ko iz hrvatskih serija. Gadno. Uglavnom, stigle smo kod Dafninog prijatelja sa sat vremena zakašnjenja. U Santiagu brojevi ulica, zgrada i stanova nemaju veze sa zdravim mozgom, a kasnile bi vjerojatno i puno više da nas pogubljene nije našao neki ulični security i odveo do zgrade koju trebamo. Budući da u hodniku sekjuritija nema, stan smo tražile dobrih 10ak minuta. Ovdje su svi stanovi isti. Imaju mačku i nemaju grijanje. Dafnini prijatelji su se raspištoljili kad su čuli da sam iz Hrvatske jer su dečki u Hrvatskoj jako zgodni i jer su hrvatski filmovi super. Ahahahaha. Brzo se ispostavilo da misle na filmove iz 80ih koje su gledali u Cine Arte. Ja sam im rekla da su dečki uvijek zgodni u tuđini, a Fabiola je rekla da je to odlična konstatacija jer je ona gledala moje slike na Fejsbuku i zaključila da imam jako zgodne prijatelje. Eto, veselite se. Ili dođite u Santiago i barite. Nakon dubokoumne rasprave o estetici muškog spola, potrpali smo se u dva taksija i otišli na koncert. "Klub" se nalazi u derutnoj uličici i zapravo nije klub nego dvorište. Odma pored nalazi se pravi klub koji se u prijevodu zove Iskušenje: 3. stupanj i na ulazu ima sliku gole ženske guzice. Odmah ću reć da sam skoro umrla od smrzavanja jer smo u dvorištu stajali pet sati. Prva 3 sata mi nije bilo hladno, ali nakon toga sam počela izgledati kao psihički bolesnik. Plava, pripita, promrzla i s treskavicom. Bendovi: Bend pod rednim brojem jedan: Dosadno. Bend pod rednim brojem dva: Eksperimentalni pank. To prelazi granice dosade. Četiri osobe umotane u celofan i aluminijsku foliju i njihovi instrumenti: 2 klarineta, bas gitara i truba. Bend pod rednim brojem tri: Cramps wannabes koji sviraju tulavu muziku. Žena obučena u lateks bolničarku s golim sisama (dobro, imala je flasterčiće). Tip s crvenim nakurnjakom i škembom. I još dva tipa umotana u krvave zavoje. Pjevač je imao dobru frizuru. Bend pod rednim brojem četiri: Hija de Perra. Napokon! Svi vi moji prijatelji znate kako mene vesele transvestiti u šoubiznisu i općenito. E pa, Hija de Perra dodatno je učvrstila moju ljubav i veselje. Imala je plavu periku, umjetnu pipicu, plastične sise i sidekicka u obliku neke curke koja nije mahala svojim spolnim obilježjima ali je zato imala dobar kostim. Kučkino ćerce ima i film, a trailer možete pogledati tu Poslije kćeri kučke na red je došla zla kučka ali njezin nastup smo bojkotirali iz očitih razloga. Ja sam rekla Fabioli da sam mu uputila par prijekornih pogleda dok sam bila na šanku, a ona me pitala dal mislim da zla kučka izgleda ko žena. Rekla sam joj da mislim da izgleda ko tip u ružnoj ženskoj jakni. To ju je oraspoložilo pa smo pjevale Suspicious Minds u taksiju. |
- 22:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #
četvrtak, 04.09.2008.
Buffering
|
Čitam knjigu od Brodskog koja se zove Bosque quemado. Svaku treću riječ moram tražiti u rječniku. Koja frustracija... Kao kad gledam serije na Free Tv koje se svako malo prekidaju na 10ak sekundi zbog bufferanja. Ja ne znam kako ću napisati taj glupi seminar. Od jada sam se počela kurvati po internetu pa sam se u naletu dokonosti registrirala na Coolinariku. Mislila sam napisati poetski osvrt o tome kako, iako je ljeto jedino godišnje doba koje volim, obožavam one skroz oblačne i sive dane koji imaju miris na maglu, a super su jer su ljudi ljepši i unatoč olovnim oblacima znaš da neće padati kiša. I onda je pala, a moj poetski osvrt je pao u vodu. Doslovno. Mrzim kišu. |
- 17:53 - Komentari (2) - Isprintaj - #
srijeda, 03.09.2008.
Tries' cachay
|
Živcira me što u ovoj zemlji u javnim zahodima nema četke za wc, a opet nikad nisu zasrani kao u Hrvatskoj u kojoj četke nisu samo za kućnu upotrebu. Živcira me što je Čile zemlja ljudi izgubljenih u vremenu i prostoru pa sad ja moram paziti kud idem, na što zaista nisam navikla. Živcira me što ovdje u Metrou glas ne govori Mind The Gap nego Deja de bajar antes de subir, a ipak se gomila kretena nastoji ugurati u vlak prije nego što druga gomila uspije izaći. Živcira me što svi nose djecu u dekama. Živcira me što Čileanci smiju posvojiti dijete samo ako ga ne mogu sami proizvesti. Živcira me što je Gaton ljubomoran na moj laptop i svaki put nastoji skrenuti pažnju na sebe tako da mi se sjedne na tipkovnicu i ostavljajući dlake između tipki me tapka šapicom po nosu. Živcira me što Gaton neće piti vodu iz svoje zdjelice nego samo iz pipe dok ja pokušavam oprati zube. Živcira me što je svaka vremenska prognoza za Santiago netočna i što uvijek strepim hoće li mi pokisnut veš. Živcira me što je jučer bilo prevruće za jaknu, a danas je prehladno za kaput. Živcira me što sam kupila poluzreo ananas u dućanu iako sam ga testirala pomoću cake koju mi je pokazala teta na placu. Živira me što u roku od dva tjedna moram napisati 2 seminara od po 10 strana na španjolskom. Živcira me ženska s medicine s kosom do guzice koja sa mnom sluša latinoameričku povijest i na sve ima neki glup i neuk komentar. Živcira me debela Amerikanka koja je pod predavanjem iz književnosti nonšalantno na stol stavila vrećicu čipsa i šuškala sat i po dok je u usta trpala ugljikohidrate prezasićene mastima. I solju. Živcira me što svaki dan pojedem bar jednu čokoladu i gomilu prave hrane. Živcira me što nisam stigla ginekologu na tehnički i sad se bojim da će mi narast druga maternica na glavi. Živciraju me ljudi koji šapću i krevelje se pod predavanjima i uvijek sjede blizu mene. Živcira me što sam od 29.07. samo jednom pojela ribu. Živcira me što (ovdje) svi piju Neskavurdu. Živcira me što moje pazušne i ine dlake počinju inzistirati na tome da ih predam u navoštene ruke nepoznate kozmetičarke. Živcira me što mi još uvijek nisu uplatili svu lovu i što je prvi dio iste kasnio više od mjesec i po. Živcira me što moram čekati pokaz mjesec i po. Živcira me što mi se tepihić u sobi zaprlja za 20 minuta pa ga moram stalno prati. Živcira me što je prijateljstvo dr. Housea i dr. Wilsona na klimavim nogama. Živcira me što neću biti na Kokinom, Sinišinom, Latičinom, Haninom i Mirninom tulcu za ročkas. Živcira me što još uvijek Mirni Š. nisamo kupili rođendanski poklon. Živcira me što neću vidjeti premijeru Maksovog filma. Živcira me što vrijeme brzo prolazi i što dosađivanje da bi ga se usporilo i nije najbolje rješenje. Živcira me što je u ulici kojom svaki dan prolazim neka budala instalirala tri kioska koja su zauzela cijeli trotoar. Živcira me što sam danas platila zakasninu 15 kn, a knjigu sam trebala vratiti prije 4 dana. Živcira me što je ovdje vino koje košta 9kn fino. Zapravo to me ne živcira nego me čini ljubomornom. Sretna sam što sam u Santiagu. Sretna sam i jer sam kupila nove šlape koje Gaton ne ferma ni pet posto, pa ih ne moram tražiti svako jutro jer ih je pizdek negdje sakrio ili na njima spava. I užasno me zabavlja što se boji mušica. Kako mi je draga ta psihotična mačketina. Baš sam dobre volje. |
- 04:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #
utorak, 02.09.2008.
Ah, 80e..njam:
|
Koja internet genijalnost! Na dan kad sam se ja rodila na broju 1 su u UK bili Wham! sa Wake Me Up Before You Go Go, u SADu je žarila i palila Cindy Lauper s Time After Time, a u Australiji Lionel Richie sa Hello. (Stavljam link na spot jer treš i jer bi danas bio ilegalan. Profesore, profesore...  )Tu je link ko hoće vidjeti! |
- 03:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Mislim, stvarno
|
1) Danas sam morala ići po osobnu. Kad sam došla u Policiju nisam mogla sakriti zluradi cerek. U redu za vađenje osobne bilo otprilike 700 ljudi, a u redu za podizanje 4. Kad sam prije 2 tjedna morala stajati u prvom redu, situacija je bila obrnuta. Napokon da i mene zaobiđe Murphyjev zakon! Zluradi cerek je prerastao u samozadovoljni smiješak kad sam vidjela osobnu. Ispala sam prekrasno! Ozbiljno, otprilike 10 puta bolje nego što izgledam zapravo. Divila sam se jedno 10 minuta svojoj osobnoj iskaznici i onda sam shvatila koja je to zapravo kozmička nepravda. Ta osobna vrijedi samo 4 mjeseca! Naravno! Na ovoj koja mi vrijedi 45 godina izgledam ko kobila, na putovnici ko rumunjska kurva u terminalnoj fazi, a na osobnoj koju ću kratko nosati u novčaniku na drugom kontinentu izgledam ko s reklame za preparativnu kozmetiku. Vukla sam se tako po četvrti Brasil shrvana nepravdom koju izaziva slikanje za osobne dokumente i ozbiljno razmišljala da pokažem nekom karabinjeru srednji prst pa da me bar legitimira. 2) S novom osobnom morala sam u ured za profesionalno usmjeravanje da me uslikaju za studentsku metro iskaznicu - tarjeta bip estudiantil. Saga s vađenjem te govnarske iskaznice traje već 3 tjedna. Danas sam napokon dosegla zadnji nivo - slikanje i onda (naravno) čekanje da gotovi dokument pošalju na faks. Ja sam iz nekog razloga mislila da će iskaznica biti gotova isti dan, eventualno do kraja tjedna. Buahahaha. Karma, rekao bi Earl. Tko mi je kriv što sam se zlurado cerekala u Policiji. Iskaznica će biti gotova za mjesec i po! Brže bi moja baba izrezbarila Gundulićev san na zrnu riže. Osim iritantne sporosti, to također znači da ću je od 5 mjeseci boravka moći korisiti ravno 2 i po. Više sam vremena, živaca i novaca potrošila u ganjanju papira i snalaženju po planu grada nego što ću dobiti s tri puta jeftinijim glupim prijevozom. Bolje im je da budem gadna na slici! P.S. Dok sam se nadrkana vraćala kući, u kvartu pored bolnice mi je neki ljigavac ljigavo namignuo dok je u rukama nosio dijete i dok mu je sa strane (pretpostavljam) žena nešto pričala. Tom kretenu sam pokazala srednji prst. Što bi rekao Jodorowsky - dabogda mu svi zubi ispali, osim jednog koji će ga boliti zauvijek. |
- 00:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 01.09.2008.
Daktariii!
|
|
- 06:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
