kurvabezmotike na privremenom boravku u santiagu
petak, 15.08.2008.
Stanite u red, molim Vas
|
Mnogi od vas upoznati su s bedžem koji od prošle zime nosim na kaputu, uglavnom iz estetskih razloga. Lijep mi je jer je plavo-žut. WC birokrata. Haha, jako smiješno. Baš. E pa meni definitivno više nije smiješno. Htjela sam ga jučer pojesti od muke. Nekoliko sati nakon dolaska primijetila sam (i mislim već napisala) da ovdje za sve postoji red čekanja. Npr. kad dođete u neki dućančić i poželite kupiti empanadu nije dovoljno navedeni pekarski proizvod uzeti i s njim stati na začelje reda na kasi. Ne, ne. Potrebno je prvo stati u red ispred kabine u kojoj se nalazi (u većini slučajeva) sredovječna gospođa. Ta sredovječnoj gospođa naplatiti će vam željeni artikl i zauzvrat vam dati račun i potvrdu. Potvrdu! S tom potvrdom preselit ćete se u drugi red i nakon drugog i uglavnom dugog čekanja dobiti hranu. Naravno, ukoliko potvrdu niste izgubili po putu. U fotokopiraoni na faksu provela sam sigurno jednu trećinu svog boravka ovdje: 1) Stati u prvi red za katalog tekstova. Željene tekstove u obliku koda koji se pored njih nalazi prepisati na za to predviđeni formular. Formular! 2) Stati u drugi red za uzimanje broja. Uzeti papirić s brojem. 3) S papirićem s brojem stati u treći red za čekanje ukazanja broja za predaju formulara. 4) Predati formular. Platiti. Uzeti potvrdu (naravno) i dogovoriti se o terminu preuzimanja kopija koji je u 95% slučajeva sutra. 5) Sutra ne zaboraviti potvrdu. Stati u - sigurno već pogađate - RED! za preuzimanje kopija. 6) Uzeti kopije, otići na predavanje i saznati da vam je profesor prošli put zaboravio reći da treba kopirati i tekstove iz druge skripte. Ja se ne šalim. To je zaista tako. Ova zemlja funkionira kao birokratski WC s mog kaputa. A jučer...  Jučer sam morala ići vaditi osobnu za strance. E sad, ako kvartovski dućani i fotokopiraone na faksu imaju ovako zanimljive sisteme, možete si zamisliti kakav je policijski. Preskočit ću detaljan opis. (Reći ću samo da je jedina super stvar što sa sobom ne treba nosit slike nego vas uslikaju na svakom šalteru fotićem koji je pričvršćen za stol ili webcamom). Osobna će bit gotova 1.9. Uzeli su mi otiske svih 10 prstiju. Cijeli dan sam hodala okolo dimnjačarskih ruku. Još uvijek mi je crno ispod nokta na palcu lijeve ruke. Zato sam sad sretna što sam ponijela svu silu lakova i aceton. Danas sam trebala s Fabiolom na santjaški Hrelić. Od sinoć pada kišurina pa je to nažalost propalo. Pokušat ću se natjerat da pročitam bar dio stvari za faks kad već ne mogu mrdnuti iz stana. E da, odustala sam od poezije. Počela sam čitat članke i došlo mi je da si zabijem kemijsku u oko kako su bili dosadni. Umjesto toga sam uzela glasove imigranata u čileanskoj književnosti. Hrvati, Židovi i Arapi u Čileu. I Čileanci koji su pobjegli od Pinocheta. Kad sam već od ljudi koji su pobjegli od Pinocheta  evo vam jedan koji nažalost nije stigao pobjeći jer je ubijen dan nakon vojnog udara:za općehispansku himnu kliknuti ovdje. Victor Jara je inače ime s kojim se je u Čileu nemoguće ne susresti bar jednom dnevno. Zašto je tako možete pogledati na Google jer se ja sad bacam na čitanje uspomena jedne židovske doseljenice u Čile. P.S.S. ilitiga Podilaženje Samoj Sebi: Ja najčešće* super kuham i ne glumim neku lažnu skromnost po tom pitanju. Znam kuhat i dobro mi to ide, ou jea! Međutua, u zadnjih 15ak dana sam shvatila da moje kuhanje nije super, nego jednostavno bajno i očaravajuće božanstveno. Već 2 tjedna ova tumarajuća djeva svakodnevno hrani sebe i svoje sustanare i poslije svakog obroka pomisli: mmmm, baš je bilo fino. Ovo mora da je spremila neka velemajstorica koja ima crni pojas u termičkoj obradi hrane! *nitko nije savršen:P |
- 23:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
