kurvabezmotike na privremenom boravku u santiagu
utorak, 05.08.2008.
Pleptirići, pingvini, plamengosi i pank
|
Ande Ogromne su i danas ih se opet moglo vidjeti jer je dugo padala kiša pa se razvedrilo. Očito je da sam malo opsjednuta ali nisam baš navikla biti okružena lancem grdosija planinskog tipa pokrivenih snijegom. Unatoč tome što prezirem sve vrste fizičke aktivnosti (dobro, skoro sve:) dođe mi da stavim pinklec na rame i zabrijem na alpinizam. A mrzim i snijeg zapravo. Šoping Iako je ovdje skoro sve primjetno jeftinije, opet svaki put u supermarketu ostavim 100 kn. Cijeli grad je velika tržnica i malo mi je falilo da si danas kupim mamuze. Rekla sam si - Pa dobro Marta, koji ćeš kurac s mamuzama? Nemaš čak ni kaubojske čizme. Iako sam i čizme vidjela pet minuta kasnije uspjela sam se obuzdati pa sam si kupila samo grickalicu. Tek sam sad otkrila zašto moj tata poludi svaki put kad mu spomenutu stvar izgubim. Gdje se to kupuje? Ja sam tražila otkad sam stigla i danas sam je napokon našla kod nekog tipa koji je prostro tepihić na cesti i na njega posložio gomilu raznih stvarčica, među ostalim i zlu napravu koja se ovdje zove cortaun(nj)as. Odjeću nisam kupovala (nije mi još sjela stipendija:T) ali sam primijetila vrlo zanimljivu stvar - ovdje sve lutke za odjeću (aka lutke glupače) imaju velike guzice. Genijalno! Čileanci/ke Superbuenos. Za razliku od nas, koji se volimo prikazivati boljima nego što jesmo i koji svakoj iole poznatoj osobi pronađemo hrvatskog pretka u 72. koljenu pradjedove susjede i koji smo izumili sve dobro što postoji na svijetu i koji živimo u najljepšoj zemlji i i kojima je za sve uvijek kriv netko drugi, Čileanci će sebe predstaviti u nešto lošijem svjetlu. Reći će vam kako su glup, jadan i lijen narod, kako ništa ne znaju napraviti kako treba i čudit će se kad im kažete kako ste baš htjeli doći u Čile i ne, nije vas nitko na to natjerao i ne, nisu vam propale sve druge opcije. Ja zbog toga prema Čileu i Čilenjosima trenutno osjećam dragost koja je veća i od Andi i od Čilea samog. Kad se s nekim upoznajete - pusa je obavezna. Mene kao evil bitch from hell je to malo osupnulo jer mi i nije najdraža stvar na svijetu da me bale nepoznati ljudi, ali navikla sam. Budući da sam svima pružala ruku i bila zbunjena zbunjenim reakcijama, Fabiola je skužila moju pogubljenost i rekla mi da se tu ljudi cmaču. E pa, when in Rome... Moram priznat da sam bila malo nespretna prvih par puta. Ja se ljubim s prijateljima koje nisam dugo vidjela, s prijateljima kad sam pijana ili s prijateljima koji nekud odlaze. Tako da nisam znala kud bi s rukom - kao treba li se i rukovat i ljubit, daje li se jedna pusa ili dvije (dal da sad okrenem obraz il šta?), treba li osobu pusnuti ovlaš ili baš moram centrifugirat nečije lice...Uglavnom, savladala sam tehniku ali bilo je tu svakavih dilema. Kad sam već kod slinavih stvari, ovdje se čitavo vrijeme ljube (s jezicima, ne prijateljski) ljudi svih uzrasta na otprilike svakoj klupici ispod drveta, u apoteci, na zidiću, u metrou, na stanici i u dućanu. Ne znam primjećujem li to zato što mi fali Maks ali uvjerena sam da su ovdje ljudi puno ljubljiviji nego doma. U Zagrebu sam žvaleće penzionere vidjela možda dva puta u životu, tu ih vidim svaki dan. Svo to općegeneralno ljubakanje vodi naravno i do povećane proizvodnje djece. Ljubakanje i zabrana pobačaja. Ljudi mojih godina u pravilu imaju bar jednog, ako ne i dva potomka. Imaju ih i puno mlađi. (I baš neću sad spominjat razne Kaćunke, Jezerince i Bakoviće i zamišljat ih kako zadovoljno trljaju masnim, ljigavim ručicama) Santiago Santiago bonito:) Nema tu nekih bogznakakvih stvari za vidjet u onom nekom tipičnom smislu, ali meni je predivan. Arhitektura (i moderna i popularni kolonijalni stil) je za stat i slinit. U Zagrebu imam 3 zgrade u kojima želim stan - Vitićevu kuću brod u Laginjinoj, neboder na križanju Veslačke i Prisavlja i neboder na Trgu. Ovdje sam našla otprilike 82. Čak i smog mi nekad dobro izgleda. (Sad, dok još nije utjecao na moj respiratorni sustav...) Neki dan sam razmišljala o tome kako sam tu i kako ću biti tu još neko vrijeme i kako je lijep Santiago i skužila sam da sam se zaljubila u ovaj grad. Baš su me uhvatili neki leptirići u trbuhu. P.S. Fabiola i ja smo cijelo jutro slušale južnoamerički pank s kazeta koje je iskopala ispod kreveta. Moje uglavnom europske kazete su nažalost doma u ladicama ali sam joj zato s kompa pustila KBO! i Parafe. |
- 03:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
