Zlobni smijeh i lupa probudila je junake. Pospane glave provirene kroz prozor kočije su ugledale ne baš lijepi prizor: bili su okruženi s dvadesetak šumskih razbojnika. Izašli su lagano van, ne pomišljajući na otpor zbog brojčane razlike. Vladimir ih je gledao ispod oka procjenjujući ih, Maja je bila sretna što to nije Gradska straža, a Bero je na iznenađenje svih skočio skupljati svoje pripravke. Nekoliko pretrpljenih udaraca je bila mala cijena za spašavanje takvog blaga.
- Ha ha. – počne s komunikacijom jedan od razbojnika – Šef Štef će biti zadovoljan ovim plijenom: kočija, konji i zgodna cura.
- Ako mi ne spadamo u plijen...– morao se uplesti Bero – mi bi vas pozdravili o otišli. Ajmo Vladimire...
Još jedan udarac u glavu. Maja je vidjela da opet mora intervenirati:
- Oprostite mom neukom slugi, ne shvaća baš najbolje.
- Neka se smiri inače ću ga početi rezbariti mačem.
- Dopustite nam da skupimo stvari i poći ćemo s vama.
- Prvo predajte svo oružje pa skupite stvari. A ovoga ću osobno nadgledati.
- - - - -
Razbojnici su ih odveli u svoj kamp okružen drvenom ogradom. Nekoliko baraka, štala, otvorena vatra na dva mjesta, puno blata... Vođa, Šef Štef je titrao od zadovoljstva. Uobičajeni podvizi su bili opljačkati neku od okolnih bandi ili seljaku oteti jare. Ovo nije bio bogati kraj koji su trgovci i pošteni ljudi su ga zaobilazili u širokom luku.
Maju i društvo je odveo u baraku koja je predstavljala stožer.
- Zadovoljan sam dečki s vama. Sve pohvale. – a onda se okrenuo Maji – Što tako zgodna cura radi u mojoj šumi?
- Krenula sam baki odnijeti kolače kada su me tvoji zgrabili.
- Ako se želiš igrati dobro, i ja se volim igrati, ali te upozoravam, kada se ja igram bude suza. Zato promisli prije slijedećeg odgovora. Počet ću s nečim jednostavnijim: kako se zoveš?
- Maja.
Bio je zadovoljan uspostavom autoriteta.
- Dobro, što te dovelo u moju šumu?
- Mi smo iz Kraljevskog biološkog društva. Proučavamo biljni i životinjski svijet.
- Što se tu ima proučavati? Zna se da ima jelena i veprova i da rastu hrastovi i bukve. Ne ispituješ li ponovo moje strpljenje?
- Ne, nipošto. Želimo proučiti građu i metabolizam zeca, vidjeti čime se hrani da bi znali zašto je tako brz.
- I zašto je?
- Ne znam, tek treba otkriti. Tvoji grubijani su nas prekinuli u proučavanju. Ono što smo prije uspjeli zaključiti da dobro vidi jer jede mrkvu.
- Jede mrkvu i ima dobar vid? Zanimljivo, nastavi.
Uspjela ga je impresionirati, još nekoliko nerazumnih pojmova pa će moći početi sa svojim planom
- Da, a interesantno je spomenuti da medvjedu tolika snaga jer jede cvijet maka.
- I ako ja jedem mak, biti ću jak kao medvjed?
- Ne baš, metabolizam, probava čovjeka i medvjeda nisu jednake što zahtjeva dodatnu pripremu maka da dobiješ takvu snagu. Ako mi vratiš torbu, imam takav pripravak, piše na njemu „Makova vodica“, dovoljan da cijelom tvojem društvu da nadljudsku snagu.
- Ha, ha, ha. Ako uzmeš napitak moći ćeš srediti Velikog Joleta?
Mrcina od 100-tinjak kila i tupog pogleda se blesavo smješkala u kutu sobe.
- Naravno.
- Koji tjedan! Najprije je onaj srao dijamante, a sada cura tvrdi da može pobijediti velikog Joleta.
Društvo se pogleda. Nije li to trag za lopovom? Je li moguće da je Gradska straža našla Dimitrija i natjerala ga, po Berinim uputstvima, da pojede „ukleti“ dijamant.
- Neko je srao dijamante? – Maja se zainteresira – Zanimljiva priča, možeš li je ispričati?
- Možda nakon večere, prvo borba. Ne vjerujem u tvoje čari prije nego se u vjerim na vlastite oči. Pobijediš li ga, bogato ću te nagradit, izgubiš li jao si ga tebi. Uzmi ga da vidimo.
Popije li Makovu vodicu pasti će u dubok san. Nije htjela ni pomišljati što bi se onda dogodilo.
- Ne smijem ga popiti
- ŠTO?!? Htjela si nas otrovati?
- Nikako, napitak djeluje mjesec dana, a popila sam ga prije početka puta. Uzmem li ga još jednom, bilo bi pogubno.
- Dobro, bori se ovako. Bez magije ga ne možeš pobijediti, ali izgubiš li jao si ga tebi.
Veliki Jole se ustao iz svog kuta dok je Maja polagano skidala čizme.
- Zašto se svlačiš?
- U ovom sam kao u oklopu. Moram se moći kretati.
Uz istu ispriku je podigla suknju iznad koljena. Dodana prednost u startu nije na odmet.
Pogled na njene prstiće hipnotizirao je Velikog Joleta. Maja je bacila čari, ne magične nego one jače, ženske. Stali su na metar jedan od drugoga. Veliki Jole si nije mogao pomoći, pogled mu je bio zakovan na Majina stopala.
Gomila sa strane je digla buku. Isti tren kada je Šef Štef dao znak za početak, Maja se ramenom zaletjela u Joletova prsa desnom rukom zahvativši mu pritom vrat, lijevom nogom je napravila iskorak i pokosila ga desnom sa stražnje strane. Jole se našao na podu. Prije nego što se snašao, Maja ga je uzela u zahvat čvrsto prislonivši prsa na njegovu glavu. Jole ju je, naravno, jednom rukom mogao odbaciti, ali htio je da ovaj trenutak traje, da traje vječno po mogućnosti. Desetak sekundi nakon što se nisu micali, Šef Štef je prekinuo borbu proglasivši Maju za pobjednicu.
Dragi čitatelj, ovaj roman je već odmaknuo s radnjom, polagano će se završavati, a nemam naslov. Ako imate dobar naslov, molio bi da ga prodložite.
Nedavno smo žena i ja slavili godišnjicu braka. Uz neke sitnice dobili smo priručnik obećavajućeg imena: „Seksualne igrice“. S nestrpljenjem sam čekao odlazak gostiju s proslave da bacim pogled na poklon. Kako je bilo kasno plan je bio slijedeći: prije spavanja teorija, u jutro praksa.
Stranica 18, porezna prijava: „Jedan partner je obučen u poslovno odijelo, sjedi za stolom prekrivenim papirima. Drugi glumi osobu bez novaca za plaćanje poreza i pokušava dogovoriti 'alternavini' način…“.
Žena: - Izvolite…
Ja: - Dobar dan. Dobio sam ovu poreznu prijavu koja je, mislim, pretjerana.
- Mogu li vidjeti?
Prekapam po džepovima i vadim popis za dućan.
- Evo, tu su prihodi i rashodi pa…
Predajem „dokumente“.
- Da, to je suma koju trebate platiti. 17.000 kuna. Ne vidim nikakvu grešku.
- Možda nema greške, ali znate, žena, djeca pa ako bi se nekako mogli dogovoriti. Da imam novaca platio bi tokom godine.
- U prijavu stoji kako imate dobre prihode, na to ste trebali misliti prije.
- Stvarno nemam novaca, može li neki dogovor? – vadim novčanik kojeg žena istrgne iz ruke.
- Da, jadnih 20 kuna. Želite prijedlog? Hm, dobro: u City Centru sam vidjela super cipele za bijednih 800 kuna. Vaš dug od 17.000 za samo 800 kuna na tri rate!!!
Žena hitro ustane čvrsto držeći karticu. Prije nego sam se snašao bio sam u autu za City Centar.
Stranica 24 „Igra doktora“
Žena: - Izvolite.
- Javlja mi se određeni bolovi tu dole…
- Mislite kod testisa?
- DA, DA! Kod TESTISA!!!
- Ne morate se sramiti imena intimnih dijelova. Je li bol oštra ili tupa?
- Pa ovaj, valjda tupa. Da se skinem?
- Neće biti potrebno. Imate karcinom bubrega, ovo vam se javlja refleksna bol.
- A možda bi masaža mogla umanjiti simptome?
- Ne vjerujem. Uzmite voltaren, dvije tablete prilikom napada dok ne umrete u narednih dva mjeseca. Na žalost, nema vam pomoći. SLJEDEĆI!!!
Stranica 38: „Sada imate dovoljno iskustva za prijelaz na 'opakije' igrice. predlažem vam igru 'Gospodarice i roba'…
Tu sam večer usisao sve sobe, oprao kupaonicu, skuhao ručak za idući dan, oprao prozore i promijenio posteljinu. Sjećam se odgovora kad sam predložio seks.
- Stvarno pretjeruješ! Igramo se tvojih igrica već 4 sata. Mogli bismo promijeniti aktivnosti, recimo uključiti TV.
O udarcu koljenom u jaja pri igri policajke i lopova neću ni govoriti. Ne shvaćam ovakve priručnike. Čemu služe? Jedina istinita rečenica je da igrice „pružaju nezaboravna iskustva“. Definitivno su mi se usjekla duboko u pamćenje.
Kako je kraj radne godine došlo mi je do zamora materijala i averzije prema računalima. Ovih nekoliko tjedana sam se odmarao od računala, probao sam smanjiti upotrebu samo na nužno potrebno, a kako su mi ona nužno sredstvo za rad, nije bilo previše uspješno. Za početak evo novog nastavka romana (valjda se sjećate što je bilo prije), a ja idem poloviti zaostatke na vašim stranicama.
Hvala svima na komentarima.
Ilija i njegova prodaja oduzela je društvu dragocjeno vrijeme. To je bila mala cijena nasuprot što će Ilija i njegov brat, zahvaljujući cijelom iznosu kupoprodaje uplaćenim u fond, morati robovati 5 godina manje do svog početka novog života. Dodatni problem vremenu je predstavljao Bero jer je našao „fenomenalno, super, ekstra“ mjesto za nabavu svog bilja. Takva kombinacija proplanaka, šikare i šume, godišnjeg doba i meteoroloških uvjeta, se po njemu nikako ne smije propustiti. Bero nije shvaćao negodovanje ostalih, kroz trans će mu duhovi šume reći kamo se lopov uputio. Na kraju se logor postavio po Berinim željama, a ostalo dvoje se pomirilo s izgubljenim danom.
To popodne se Maja posvetila uređenju kočije, Vladimir se uputio u lov da nabavi hrane za sljedeće razdoblje, dok je Bero s nevjerojatnim žarom sakupljao bilje koju su seljani zaobilazili u širokom luku.
---
Nitko Beri nije mogao osporiti autoritet u poznavanju botanike. On je bio fanatik i kada se je prihvatio nekog posla, radio je to cijelim duhom i tijelom. U studij i kasnije znanstvene radove uložio je nevjerojatno puno energije i žara. Doduše, zlobnici su u kuloarima pričali da je taj žar usmjeren isključivo na pronalazak opojnih i halucinogenih tvari. Istina je bila drugačija: taj žar nije bio isključivo usmjeren na te tvari.
Početak njegove znanstvene karijere je, kao i gotovo sve ostalo u njegovom životu, u najmanju ruku čudan. No krenimo redom.
Bero potječe iz neke kvazi aristokratske obitelji. Djetinjstvo i mladost proveo je okružen razuzdanim zabavama, putovanjima, curama. Takav način života je rapidno trošio obiteljski imetak, no on sam je bio odgajan da ga to ne brine. Na jednom putovanju je upoznao sibirskog šamana. Cijelonoćno druženje Bere, šamana i votke uz šamanove priče o kozmičkim zmijama, otkrivanju novih spoznaja kroz trans u višim stupnjevima svijesti urodile su Berinom vizijom dviju zmija kako se omotavaju jedna oko druge i propinju u nebo. Slijedeći dan si je dao istetovirati te zmije na ramenu što su ujedno postale njegov zaštitni znak.
Taj susret je promijenio Berin život za 360 stupnjeva. 360 kažem jer je jedino našao način kako sa dosadašnjim načinom života postane priznati član društva stabilnih prihoda. OK, promijenio je život za 340 stupnjeva, onih 20 se odnosi na početak studija. Jednaki žar je polagao kako za svoj prirodoslovni studij tako i za proučavanje šamanizma. Njegova putovanja, nikad prekinuta, omogućavala su mu susrete s poznavateljima šamanskog transa. Bacanje u trans pomoću opojnih biljaka (južnoamerička varijanta), a ne samo meditacijom, više mu se svidjela i otud njegova posvećenost biologiji. Zadao si je za životni cilj naći evropsku verziju ayahuasca, sredstva koje će mu otvoriti kozmičke putove spoznaje.
Na Berinu nesreću, ovi prostori nisu blagonaklono gledali na ovakve stvari. Pozitivna stvar je bila što je doba spaljivanja vještica prošlo. Tu činjenicu je Bero često spominjao kao dokaz napretka društva i tvrdio je da je samo pitanje vremena kada će nove ideje naići na odobravanje.
Od samog završetka studija, njegovi radovi su podizali kontroverze. Sam diplomski, benignog naziva „Tradicionalne metode liječenja“ nije prošao sve dok iz njega nije bio izbačen dio o liječenju gnojnih rana stavljanjem pljesnivog kruha. Bero je već tada uvidio nužnost prihvaćanja kompromisa. Bolje red tradicionalnog, red avangardnog, dva reda tradicionalnog, nego biti izbačen iz prirodoslovnog društva.
---
Nekoliko sati kasnije, Bero je u kamp donio raznoliko bilje. Lice mu nije moglo sakriti oduševljenje dok su mu oči titrale žarom malog djeteta.
- Ove biljke će nam sigurno pomoći! Izuzetno korisne…
Vladimir nije dijelio njegovo oduševljenje:
- Mak? Želiš li baciti ljubavne čari na neku djevojku poklonivši joj kiticu cvijeća? A ove gljive, samo ih miči od mene, u mojem su ih selu umakali u mlijeko za tamanjenje muha.
- Od maka, pripravljenog na specijalan način se može dobiti "makova vodica", sredstvo koje može uspavati i najjačeg čovjeka. "Gljive za tamanjenje muha", daj molim te. To je Amanita muscaria u narodu poznatija pod imenom muhara. Biljka što otvara vezu sa šumskim duhovima, otvara nove putove. Uvjeren sam da upravo muhara može dovesti do kozmičkih zmija.
- One zmije koje otkrivaju tajne, da, da… Čuo sam tu priču.
- Nas dvoje idemo leći. – uključi se Maja –Ti ovdje spremaj svoje vradžbine, samo nemoj kontaktirati šumske duhove. Dovoljno je što smo propustili pola dana na tvoje branje. Rano u juto krećemo dalje.
Zlobni smijeh i lupa probudila je junake. Pospane glave provirene kroz prozor kočije su ugledale ne baš lijepi prizor: bili su okruženi s dvadesetak šumskih razbojnika. Izašli su lagano van, ne pomišljajući na otpor zbog brojčane razlike. Vladimir ih je gledao ispod oka procjenjujući ih, Maja je bila sretna što to nije Gradska straža, a Bero je na iznenađenje svih skočio skupljati svoje pripravke. Nekoliko pretrpljenih udaraca je bila mala cijena za spašavanje takvog blaga.