< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

hrana, muško-ženski odnosi i ostale općeljudske teme





Kogo

Blog
Kogo
posvećen kuhanju, gastronomiji i drugim svjetovnim užicima by Derza & Trenk

Trenutna tema: Mala pomoć u kužini #1
Radno vrijeme bloga
svaki radni dan od 8 - 4
subotom nedjeljom i praznikom nisam online


kontakt
kogo.trenk@gmail.com










ponedjeljak, 18.06.2007.

Roman: Zarobljeništvo (1. dio)

Zlobni smijeh i lupa probudila je junake. Pospane glave provirene kroz prozor kočije su ugledale ne baš lijepi prizor: bili su okruženi s dvadesetak šumskih razbojnika. Izašli su lagano van, ne pomišljajući na otpor zbog brojčane razlike. Vladimir ih je gledao ispod oka procjenjujući ih, Maja je bila sretna što to nije Gradska straža, a Bero je na iznenađenje svih skočio skupljati svoje pripravke. Nekoliko pretrpljenih udaraca je bila mala cijena za spašavanje takvog blaga.

- Ha ha. – počne s komunikacijom jedan od razbojnika – Šef Štef će biti zadovoljan ovim plijenom: kočija, konji i zgodna cura.
- Ako mi ne spadamo u plijen...– morao se uplesti Bero – mi bi vas pozdravili o otišli. Ajmo Vladimire...

Još jedan udarac u glavu. Maja je vidjela da opet mora intervenirati:
- Oprostite mom neukom slugi, ne shvaća baš najbolje.
- Neka se smiri inače ću ga početi rezbariti mačem.
- Dopustite nam da skupimo stvari i poći ćemo s vama.
- Prvo predajte svo oružje pa skupite stvari. A ovoga ću osobno nadgledati.

- - - - -

Razbojnici su ih odveli u svoj kamp okružen drvenom ogradom. Nekoliko baraka, štala, otvorena vatra na dva mjesta, puno blata... Vođa, Šef Štef je titrao od zadovoljstva. Uobičajeni podvizi su bili opljačkati neku od okolnih bandi ili seljaku oteti jare. Ovo nije bio bogati kraj koji su trgovci i pošteni ljudi su ga zaobilazili u širokom luku.
Maju i društvo je odveo u baraku koja je predstavljala stožer.
- Zadovoljan sam dečki s vama. Sve pohvale. – a onda se okrenuo Maji – Što tako zgodna cura radi u mojoj šumi?
- Krenula sam baki odnijeti kolače kada su me tvoji zgrabili.
- Ako se želiš igrati dobro, i ja se volim igrati, ali te upozoravam, kada se ja igram bude suza. Zato promisli prije slijedećeg odgovora. Počet ću s nečim jednostavnijim: kako se zoveš?
- Maja.

Bio je zadovoljan uspostavom autoriteta.
- Dobro, što te dovelo u moju šumu?
- Mi smo iz Kraljevskog biološkog društva. Proučavamo biljni i životinjski svijet.
- Što se tu ima proučavati? Zna se da ima jelena i veprova i da rastu hrastovi i bukve. Ne ispituješ li ponovo moje strpljenje?
- Ne, nipošto. Želimo proučiti građu i metabolizam zeca, vidjeti čime se hrani da bi znali zašto je tako brz.
- I zašto je?
- Ne znam, tek treba otkriti. Tvoji grubijani su nas prekinuli u proučavanju. Ono što smo prije uspjeli zaključiti da dobro vidi jer jede mrkvu.
- Jede mrkvu i ima dobar vid? Zanimljivo, nastavi.

Uspjela ga je impresionirati, još nekoliko nerazumnih pojmova pa će moći početi sa svojim planom
- Da, a interesantno je spomenuti da medvjedu tolika snaga jer jede cvijet maka.
- I ako ja jedem mak, biti ću jak kao medvjed?
- Ne baš, metabolizam, probava čovjeka i medvjeda nisu jednake što zahtjeva dodatnu pripremu maka da dobiješ takvu snagu. Ako mi vratiš torbu, imam takav pripravak, piše na njemu „Makova vodica“, dovoljan da cijelom tvojem društvu da nadljudsku snagu.
- Ha, ha, ha. Ako uzmeš napitak moći ćeš srediti Velikog Joleta?

Mrcina od 100-tinjak kila i tupog pogleda se blesavo smješkala u kutu sobe.

- Naravno.
- Koji tjedan! Najprije je onaj srao dijamante, a sada cura tvrdi da može pobijediti velikog Joleta.

Društvo se pogleda. Nije li to trag za lopovom? Je li moguće da je Gradska straža našla Dimitrija i natjerala ga, po Berinim uputstvima, da pojede „ukleti“ dijamant.
- Neko je srao dijamante? – Maja se zainteresira – Zanimljiva priča, možeš li je ispričati?
- Možda nakon večere, prvo borba. Ne vjerujem u tvoje čari prije nego se u vjerim na vlastite oči. Pobijediš li ga, bogato ću te nagradit, izgubiš li jao si ga tebi. Uzmi ga da vidimo.
Popije li Makovu vodicu pasti će u dubok san. Nije htjela ni pomišljati što bi se onda dogodilo.
- Ne smijem ga popiti
- ŠTO?!? Htjela si nas otrovati?
- Nikako, napitak djeluje mjesec dana, a popila sam ga prije početka puta. Uzmem li ga još jednom, bilo bi pogubno.
- Dobro, bori se ovako. Bez magije ga ne možeš pobijediti, ali izgubiš li jao si ga tebi.

Veliki Jole se ustao iz svog kuta dok je Maja polagano skidala čizme.
- Zašto se svlačiš?
- U ovom sam kao u oklopu. Moram se moći kretati.

Uz istu ispriku je podigla suknju iznad koljena. Dodana prednost u startu nije na odmet.
Pogled na njene prstiće hipnotizirao je Velikog Joleta. Maja je bacila čari, ne magične nego one jače, ženske. Stali su na metar jedan od drugoga. Veliki Jole si nije mogao pomoći, pogled mu je bio zakovan na Majina stopala.

Gomila sa strane je digla buku. Isti tren kada je Šef Štef dao znak za početak, Maja se ramenom zaletjela u Joletova prsa desnom rukom zahvativši mu pritom vrat, lijevom nogom je napravila iskorak i pokosila ga desnom sa stražnje strane. Jole se našao na podu. Prije nego što se snašao, Maja ga je uzela u zahvat čvrsto prislonivši prsa na njegovu glavu. Jole ju je, naravno, jednom rukom mogao odbaciti, ali htio je da ovaj trenutak traje, da traje vječno po mogućnosti. Desetak sekundi nakon što se nisu micali, Šef Štef je prekinuo borbu proglasivši Maju za pobjednicu.



Dragi čitatelj, ovaj roman je već odmaknuo s radnjom, polagano će se završavati, a nemam naslov. Ako imate dobar naslov, molio bi da ga prodložite.

- 18:42 - Komentari (23) Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se