< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

hrana, muško-ženski odnosi i ostale općeljudske teme





Kogo

Blog
Kogo
posvećen kuhanju, gastronomiji i drugim svjetovnim užicima by Derza & Trenk

Trenutna tema: Mala pomoć u kužini #1
Radno vrijeme bloga
svaki radni dan od 8 - 4
subotom nedjeljom i praznikom nisam online


kontakt
kogo.trenk@gmail.com










utorak, 10.04.2007.

Roman: Ukleti dijamant

U prenoćištu su se našli s Vladimirom.
- Ste imali sreće? – priupita.
- Sreće jesmo, ali ovaj idiot je napravio sranje – reče Maja – Jesi li ti nešto doznao.
- U gradu se priča o ukradenom blagu, o pečatnjaku ništa. Također postoji takozvana „Gradska straža“, samozvani čuvari grada. Zamijenili su konje i kočiju za nekoliko dijamanata. Oni se danas sastaju u ponoć i bilo bi dobro nekako se ugurati među njih. Nihovi sastanci se svode na pijančevanje, ali sigurno bi se dobile korisne informacije.
- I što još znaš o toj „Gradskoj straži“?
- Skupina koja terorizira grad. Predvodi ih stanoviti Bartol, probati ću pronjuškati gradom i pronaći ga.
- Ah, Bartol – uzdahne Maja – imam osjećaj da ga nećeš pronaći niti da će večeras prisustvovati sastanku.
- Ste ga našli? – upita Vladimir –I zašto misliš da neće biti na sastanku?
- Ženska intuicija.
- Ali moja muška intuicija mi govori da će biti tamo. – s ponosom se uključi Bero.
Izvadio je Bartolovu glavu iz torbe, nabio je na mač i stavio iznad svoje. Na kraju se ogrnuo Vladimirovim kaputom.
- I što kažete?
- Ideš mi na živce. – reče Maja –I što misliš tako otići među onu bagru?
- Naravno, samo mi daj dijamant.
- Evo ti ga. Odi i nadam se da će te ubiti. Dala bi ti oproštajni poljubac, ali ne znam u koju glavu.

- - - - - - - - - - - -

Bero je, s nataknutom glavom, ušao na sastanak Gradske straže.
- Što ti se dogodilo čovječe? – zapitali se ljudi iz gomile – Izgledaš nekako blijedo i ukočeno.
- Ovaj dijamant, drugovi moji, je uklet! Vidite što je napravio do mene.
- Pa, Dimitrije je čovjek od povjerenja! Godinama poslujemo s njime. – počne neki visok i mršav tip razgovor s Berom. Bero je pretpostavio da je to osoba s posebnim statusom u Gradskoj straži.
- Dimitrije, znači Dimitrije – u brk si je rekao Bero. Ime lopova sada je poznato. A onda se glasno obratio prisutnima – Bio je od povjerenja, ali više nije.Trebamo ga pronaći i osvetiti se. Prvo trebamo saznati gdje je IIii otišao.
- Ali, znaš da je krenuo u Pogograd. Zajedno smo pili kada je rekao da ide tamo sklopiti neki veliki posao.
- Uh, izgleda da mi je ovaj dijamant pošemerio pamet…
- I glas!
- Da, ovo prokletstvo mi je promijenio facu i glas i počeo sam zaboravljati
- I kaput, - dobaci netko iz gomile – zakleo bi se da nikad prije nisi imao ovakav kaput.
- Ovaj, izgleda da se prokletstvo počelo širiti na stvari… No dobro. Osjećam da mi nije preostalo mnogo vremena pa da se primimo posla. Podsjetite me o čemu smo još razgovarali pa da napravimo plan.
- Dimitrije je rekao da ide u Pogograd, - nastavio je visoki – spominjao je neki nakit i veliki posao nakon kojeg će u penziju. Dali smo mu konje i kočiju za ovo prokletstvo i otišao je. A plan je vrlo jednostavan: presresti ćemo ga i ubiti.

Beri se nije svidjela ideja o ubojstvu jer bi se potraga za pečatnjakom vjerojatno zakomplicirala. Izgubio bi jedini trag kojeg je imao.
- Ne, ubojstvo nije dobra ideja!
- Daj, prokletstvo te je totalno omekšalo. Prepusti to nama.
- Nije me omekšalo nego taj gad zaslužuje primjereniju kaznu.
- No dobro, uhvatit ćemo ga, mučiti jedno tjedan dana i ubit. Umrijeti će u mukama.
- Mislim da imam bolju ideju. – diplomatski će Bero – Uzmite ovaj dijamant i stavite ga u čeličnu kutiju da ne širi dalje prokletstvo. Nađite gada i natjerajte ga da ga proguta. Neka prođe kroz iste moje muke! Jedino budite pažljivi, čim ga Dimitrije proguta, pobjegnite da vas ne zarazi!

Rulja je glasnim vikanjem i udaranjem kriglama o stol odobravala Bartolovu odnosno Berinu ideju. Iako je Bero imao potpunu kontrolu nad ovima, neki unutarnji glas mu je rekao da je vrijeme da nestane.
- Kako me vjerojatno više nećete vidjeti, - počeo je svoj oproštajni govor – želio bi vam reći da sam uživao u svakoj pljački, svakom silovanju i svakoj paleži s vama. Uz to smo se predivno brinuli za ovaj grad. Bez nas bi ovdje vladala anarhija, napravili smo dobar posao. Ali svemu dođe kraj i s tugom u srcu odlazim. Pozdravljam vas i znajte da će moj duh uvijek biti s vama.

Govor je dirnuo pripadnike Gradske staže. Bilo je neobično gledati ove ljude masnih brada kako brišu suze dok je Bero izlazio.


- 08:28 - Komentari (9) Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se