Trenerski blog

08.04.2014., utorak

Posjed lopte 4vs4+1 u dva prostora


NAZIV VJEŽBE: Posjed lopte 4vs4+1 u dva prostora
CILJ VJEŽBE: Posjed lopte, pressing u fazi obrane
BROJ IGRAČA: 18
VELIČINA PROSTORA: cca. 55x35m
OPIS VJEŽBE: U dva zasebna prostora igra se posjed lopte 4vs4+1 džoker. Cilj ekipe u posjedu lopte je zadržati ju što dulje kod sebe, a protivničke ekipe oduzeti loptu. Igra traje cca. jednu i pol minutu nakon čega trener daje znak i počinje odbrojavati. Ekipe koje nisu u posjedu lopte mijenjaju prostore i unutar 10 sekundi moraju oduzeti loptu u drugom prostoru. Ako su oduzele loptu dobivaju jedan bod, a ako nisu, ekipa u posjedu dobiva. Nakon toga ekipe nastavljaju igru u prostoru u kojem se nalaze.


KOMENTARI: Čest problem na treninzima je organizacija većeg broja igrača u vježbe u kojima će svi biti maksimalno aktivirani. Prednost ove vježbe je to što je svaki od 18 igrača uključen u igru, pošto u svakom posjedu lopte sudjeluje po 9 igrača. Druga prednost je to što je igra dinamičnija u odnosu na klasičan posjed lopte radi promjene prostora. Ekipa koja nije u posjedu mora na trenerov znak brzo reagirati i u drugom prostoru u dosta kratkom periodu oduzeti loptu.
VARIJACIJE: Glavne varijacije odnose se na brojčani odnos ekipa unutar prostora. Ovisno o broju igrača s kojima raspolažemo na treningu, igrati se može sa jednim ili dva džokera, pa čak i bez.

Oznake: SPORT, nogomet, trening, nogometni trening, posjed lopte


03.11.2013., nedjelja

Šutiranje na gol nakon primanja lopte sa okretom



NAZIV VJEŽBE: Šutiranje na gol nakon primanja lopte sa okretom
CILJ VJEŽBE: Primanje lopte pod pritiskom, šutiranje na gol, 1vs1 u fazi napada i u fazi obrane
BROJ IGRAČA: 5
VELIČINA PROSTORA: cca. 25x20m
OPIS VJEŽBE: Za ovu vježbu potrebna su 2 gola, 3 igrača i 2 golmana. Golmani brane svaki na svome golu, a igrači stoje po jedan pored svakog gola, dok je treći na sredini terena. Vježba kreće od igrača 1 koji dodaje loptu igraču 2 koji se nalazi na sredini terena. Igrač 2 prima loptu i okreće se prema golu na suprotnoj strani, te šutira. Nakon šuta na gol igrač 2 dobiva loptu od igrača 3, ponovno je prima okrečući se prema golu na suprotnoj strani, te ide u akciju 1vs1 sa igračem 1. U slučaju da igrač 1 oduzme loptu, može postići pogodak na suprotni gol.

KOMENTARI: Da bi ova vježba ima što bolji učinak, vrlo je važno izvoditi je maksimalnim intenzitetom. Igrač 1 čim je dodao loptu igraču 2 izlazi na njega i pokušava mu stati što bliže radi sljedeće akcije u kojoj će igrač 2 primiti loptu od igrača 3 i krenuti 1vs1 sa njim. Igrač 2 u tom će trenutku morati što prije primiti loptu od igrača 1 i šutirati na gol da bi sam sebi omogućio više vremena i prostora za primanje lopte od igrača 3. Primanje lopte ovisit će upravo o tome koliko daleko će se igrač 1 nalaziti od igrača 2.
VARIJACIJE: Kao eventualna progresija ove vježbe može se u zadnjem dijelu dati mogućnost akcije 2vs1. Što znači da igrač 2 u trenutku primanja lopte od igrača 3 ima više opcija. Ako mu igrač 1 onemogućuje okret sa loptom prema golu na koji mora postići pogodak, on može odigrati povratnu loptu igraču 3 i nastaviti se kretati otvarajući prostor samome sebi za dobivanje lopte ili otvarajući prostor igraču 3.

Oznake: SPORT, nogomet, nogometni trening, šutiranje na gol, prijenos lopte, 1vs1, 2vs1, totalni-nogomet.com


01.09.2013., nedjelja

1vs1 sa dvije lopte



NAZIV VJEŽBE: 1vs1 sa dvije lopte
CILJ VJEŽBE: Završnica nakon situacije 1 na 1, postavljanje obrambenog igrača u situaciji 1 na 1, agilnost, eksplozivnost
BROJ IGRAČA: 3
VELIČINA PROSTORA: cca. 15x10m
OPIS VJEŽBE: Jedan napadač stoji 15-ak metara udaljen od gola okrenut prema njemu. Nekoliko metara dalje stoji obrambeni igrač okrenut leđima tom istom golu. Između njih dvojice nalaze se dvije lopte postavljene desno i lijevo od obojice. Cilj napadača je odabrati jednu od dvije lopte, povesti je i pokušati postići pogodak, dok ga obrambeni igrač mora spriječiti. Obrambeni igrač smije reagirati tek kada je napadač dotaknuo jednu od lopti, što napadaču omogućuje da kroz što više promjena smjerova zavara suparnika i sam sebi otvori dovoljno prostora za završnicu.
KOMENTARI: U ovoj zanimljivoj vježbi igrači će "kroz loptu", osim nekih tehničkih i taktičkih elemenata, raditi i na razvoju motoričkih sposobnosti, kao što su agilnost i eksplozivnost. Napadača treba poticati da napravi onoliko promjena smjerova, zaustavljanja i ponovnog kretanja koliko mu je dovoljno da obrambenog igrača izbaci iz ravnoteže i udalji ga od sebe kako bi sa što manje otpora šutirao na gol. Na taj način i jedan i drugi igrač će kroz situaciju iz igre napraviti svrhoviti trening razvoja motoričkih sposobnosti, za razliku od vježbanja bez protivnika, lopte i situacije.


Oznake: SPORT, nogomet, trening, nogometni trening, 1vs1, dribling, završnica, šutiranje na gol, agilnost, eksplozivnost


27.08.2013., utorak

Pomoćno-nastavne igre u nogometu

Autor: Mario Huzjak, voditelj škole Nogometni centar Maksimir


Pomoćno-nastavne igre u nogometu imaju za primarni cilj usvajanje, stabilizaciju i automatizaciju tipičnih struktura situacija (čitaj taktička priprema) koje se pojavljuju u nogometnoj igri. S primjenom pomoćnih igara u sustavu školovanja igrača počinje se nakon što je dijete relativno dobro usvojilo tehničke elemente koji su mu potrebni za kvalitetno ostvarivanje komunikacijskog kanala unutar određenog zadatka. Metodički redoslijed odvija se na više razina, od osnovnih pomoćnih igara 3vs1 i 4vs2 na početku pa do različitih kako informacijski tako i energetski zahtjevnijih igara kroz koje igrač prolazi u svom razvoju (3vs1 sa promjenom mjesta, 4vs2 sa progresivnom predajom prilikom izmjene koridora, posjed 4vs4vs4 sa paraboličnom loptom…itd). Primjena pomoćnih igara na igrače ima visok nivo informacijskog pa često i energetskog opterećenja. Uz već navedeno trener mora imati znanja o energetskim procesima koji se odvijaju u sportaševu organizmu za vrijeme određene pomoćno-nastavne igre kako bi ciljano utjecao na razvoj željenih funkcionalnih kapaciteta igrača, makar sam svjestan da malo stručnjaka ovom segmentu poklanja pažnju, pogotovo u radu s mladim sportašima. Kada govorimo o primjeni pomoćno-nastavnih igara onda moram spomenuti i metodu kojom se koriste mnogi treneri, a koja za cilj ima formiranje osnovnih stereotipa suradnje. Smatram da je to sasvim pogrešan put jer se na taj način ne razvija situacijska inteligencija te kreativnost igrača, za što se smatra da je jedan od bitnih elemenata u kreiranju vrhunskog nogometaša. Pojam stereotip korisnije bi bilo upotrijebiti u tehničkoj pripremi te u poučavanju tipičnih struktura suradnje 2, 3, 4 igrača u fazi napada i u fazi obrane, ali taktičko djelovanje u situacijskim uvjetima sastoji se od prepoznavanja situacije, pretraživanja motoričke memorije te pronalaženja najboljeg rješenja, što se primjenom ove metode ne razvija u potpunosti dok su pomoćno-nastavne igre idealne za razvoj upravo tog segmenta.

Prilikom izbora pomoćnih igara potrebno je voditi računa da su one što bliže situacijskim uvjetima, te da igrač prepozna linije kretanja, principe, te zakonitosti koje igra pred njega postavlja.

Prije svega trener mora poznavati ciljeve i funkciju pomoćno-nastavne igre koju primjenjuje na svojim treninzima. Izuzetno je bitno da prije izvedbe igračima kvalitetno objasni iz kojih razloga se baš ta vježba koristi te kakva je njena situacijska vrijednost. Trener mora objasniti zakonitosti te zahtjeve igre kako bi izbjegao čestu pojavu gdje se pomoćna igra odvija na principu „ja tebi-ti meni“…

Pomoćno-nastavne igre imaju izuzetan značaj u planiranju kondicijske pripreme igrača jer, ukoliko se pravilno izvodi pred igrače postavlja energetske zahtjeve koji su slični nogometnoj utakmici. Integriranim pristupom razvijamo bitne dimenzije treniranosti sportaša koje će mu omogućiti bolju situacijsku efikasnost.

Navest ćemo samo dio pomoćnih igara koje su neizostavni dio u školovanju svakog nogometaša:

A) POMOĆNO-NASTAVNA IGRA 3vs1
a. U koridoru 3 igrača pokušavaju zadržati posjed lopte. Cilj vježbe je upoznavanje igrača sa osnovnim strukturama situacija koje se pojavljuju u nogometnoj igri. Mlađi uzrasti vježbu najprije izvode poluaktivno (širenjem ruku igrač s loptom pokazuje drugima gdje trebaju otvoriti), a kada usvoje linije kretanja, aktivno.

B) POMOĆNO-NASTAVNA IGRA 4vs2
a. U koridoru 4 igrača pokušavaju zadržati posjed lopte. U usporedbi sa pomoćnom igrom 3vs1 u ovoj pomoćnoj igri se pojavljuju još dva principa a to su dubinsko rješenje, te suradnja 2 igrača u fazi obrane.

C) POMOĆNO-NASTAVNA IGRA 3vs1 SA PROMJENOM MJESTA
a. Ova igra je nadogradnja na klasičnu 3vs1 s tim da se pojavljuje i situacija promjene mjesta. Nakon odigrane lopte te promjena mjesta dvojice igrača bez lopte, izuzetno je bitna koordinacija između igrača s ciljem pravovremenog popunjavanja prostora.

D) POMOĆNO-NASTAVNA IGRA 4vs2 SA PROMJENOM MJESTA

E) POMOĆNO-NASTAVNA IGRA 6vs3

F) POMOĆNO-NASTAVNA IGRA 4vs2 SA PROMJENOM KORIDORA
a. Nakon 4 pomoćna dodavanja u jednom slijedi progresivni pass s ciljem tranzicije prema naprijed

G) POMOĆNO-NASTAVNA IGRA 5vs2 – MODIFICIRANO
a. Igrač 1 odigra loptu i izlazi iz kvadrata i ne smije dobiti prvo povratno dodavanje. Igrač 2 odigrava te izlazi van dok se igrač 1 uključuje u igru.

H) POMOĆNO-NASTAVNA IGRA 3vs3+2
a. U koridoru se odvija posjed lopte 3vs3 s tim da ekipa koja je u fazi napada ima i dva pomoćna rješenja izvan koridora. Broj dodira se određuje prema kvalitativnim sposobnostima igrača.

I) POMOĆNO-NASTAVNA IGRA 4vs4vs4
a. U igri sudjeluju 3 ekipe po 4 igrača. Nakon što ekipa 1 odigra 5 dodavanja slijedi parabolična lopta na ekipu broj 2. Treća ekipa ima za cilj izlaskom u presing onemogućiti komunikacijski kanal između ekipa 1 i 2.

Oznake: SPORT, nogomet, trening, pomoćno-nastavne igre, 3vs1, 4vs2, 3vs3+2, 5vs2, 4vs4vs4, Mario Huzjak, Nogometni centar Maksimir, posjed lopte


18.07.2013., četvrtak

4vs2 sa promjenom polja



NAZIV VJEŽBE: 4vs2 sa promjenom polja
CILJ VJEŽBE: Posjed lopte, progresija nakon posjeda lopte, korištenje širine i dubine prostora za igru, suradnja 2 igrača u fazi obrane
BROJ IGRAČA: 9
VELIČINA PROSTORA: cca. 20x10m
OPIS VJEŽBE: Za ovu vježbu potrebna su 2 prostora za igru. U jednome četiri igrača (napadača) igraju posjed lopte protiv dvojice obrambenih, a u drugome trojica čekaju loptu od igrača iz prvog prostora. Cilj četvorice iz prvog prostora je napraviti 6 dodavanja i nakon toga proslijediti loptu trojici u drugom prostoru. Kada je cilj ispunjen, dvojica obrambenih idu za loptom u drugi prostor pokušati oduzeti loptu, a trojici napadača priključuje se i jedan napadač iz prvog prostora koji se u tom trenutku nalazi najbliže njihovom.
KOMENTARI: Kvalitetan posjed lopte ili ševa moraju, osim samog zadržavanja lopte, imati nekakav cilj. Zadržavanje lopte u jednom prostoru do unedogled i bez jasnog cilja može biti monotono za igrače, a i nije u funkciji same igre. U ovoj vježbi nakon zadržavanja lopte na jednom dijelu terena, potrebno je proslijediti ju dalje i pronaći nekoga od svojih suigrača na udaljenijem dijelu terena. Na taj način igrači u posjedu lopte u trenutku najvećeg protivničkog presinga mogu prenijeti težište igre na dio terena na kojem ima manje igrača. Najbliži igrač iz polja iz kojeg je lopta upućena u drugo priključuje se u posjedu na drugoj strani terena, te tako u ovoj vježbi dobivamo i jednog "veznog" igrača koji je uvijek u prilazu ekipi koja je u posjedu lopte. Također treba napomenuti i dosta visoke energetske zahtjeve koje ova vježba postavlja pred dvojicu obrambenih igrača. Radi promjene polja mijenja se brzina igre, kao i udaljenost koju obrambeni igrači moraju pretrčati da bi oduzeli loptu.
VARIJACIJE: Igra se može igrati sa više ili manje igrača u poljima, sa većim ili manjim brojem potrebnih dodavanja za promjenu polja, te sa ograničenim ili neograničenim brojem dodira igrača u posjedu lopte. Ono što ja obično stavljam kao pravilo je to da bi dvojica obrambenih postali napadači, moraju ostvariti jedno dodavanje između sebe nakon oduzimanja lopte, što napadačima daje šansu da nakon kratkog prekida posjeda brzo povrate isti. Također, obrambeni igrači nakon oduzimanja lopte obojica postaju napadači, a jedan napadač koji je "pogriješio" i onaj koji mu je dodao loptu, postaju obojica obrambeni igrači.

Oznake: nogomet, trening, nogometni trening, posjed lopte, 4vs2, SPORT, dodavanje, napad, obrana


17.05.2013., petak

4vs2 u 2 polja



NAZIV VJEŽBE: 4vs2 u 2 polja
CILJ VJEŽBE: Brza transformacija iz faze obrane u fazu napada, posjed lopte
BROJ IGRAČA: 8
VELIČINA PROSTORA: cca. 20x10m
OPIS VJEŽBE: Osmero igrača podijeljeno je u dvije ekipe po četiri, s time da svaka ima svoje polje. Igra počinje tako da četvorica igrača jedne ekipe, u svome polju, igraju posjed lopte protiv dvojice iz suparničke ekipe. Druga dvojica iz suparničke ekipe ostaju u svome polju. Četvorica u posjedu, moraju loptu što duže zadržati kod sebe, a dvojica oduzeti loptu i proslijediti je suigračima u suprotno polje. Nakon što je lopta oduzeta igra se seli u drugo polje u koje ulaze dvojica igrača koji su u prethodnoj akciji bili obrambeni i dvojica koji su bili u posjedu lopte, a sada postaju obrambeni. Igra se dalje nastavlja kao i maloprije.
KOMENTARI: Ovo je jedna vrlo zanimljiva vježba u kojoj je, kao što je već napisano, naglasak na što bržoj transformaciji iz faze obrane u fazu napada i obrnuto. Obrambeni igrači nakon oduzimanja, loptu moraju proslijediti svojim suigračima i što prije im se priključiti u ulozi napadača, odn. ekipe u posjedu lopte. U tom trenutku napadači brzom reakcijom stignu oduzeti loptu čak i prije nego ona napusti njihovo polje.
VARIJACIJE: U igru se može uvesti bodovanje. Npr. nakon 10 uzastopnih dodavanja ekipa dobiva jedan bod. Tako ćemo nakon određenog vremenskog perioda koliko traje jedna igra dobiti i rezultat (npr. 4:3).


Oznake: SPORT, nogomet, nogometni trening, 4vs2, posjed lopte, obrana, napad


14.05.2013., utorak

Nogotenis

Otkad sam započeo raditi trenerski posao treninge održavam kombinirano u "tri smjene"- ujutro, popodne i navečer. Dok popodne i navečer obično radim grupne treninge u kojima se baziram na raznim igrama, kako bih aktivirao što više igrača i utjecao na razvoj ekipnog djelovanja, u jutarnjoj smjeni, radi manjeg broja igrača, provodim treninge u kojima pokušavam utjecati na individualne sposobnosti i znanja pojedinaca. U treninzima takvog tipa klasična igra na 2 gola u glavnom dijelu nije bila moguća, već smo trebali naći nekakvu alternativu. Nakon kratkog eksperimentiranja i isprobavanja igri koje bi na najbolji način objedinile natjecanje i zabavu koju igračima pruža i sama igra nogometa, stali smo na nogotenisu kao najboljem rješenju... Nije dugo trebalo da igrači jednostavno postanu ludi za ovom igrom i željni nadmetanja jedni protiv drugih. I dok su se igrači natjecali i zabavljali, mi treneri mogli smo promatrati pozitivne učinke ove igre na njihove sposobnosti i znanja. U tim trenucima javila se ideja da organiziramo natjecanje u kojem bi naši igrači međusobno odmjerili snage, ali u kojem bi ipak na prvom mjestu bili druženje i "odmor" od svakodnevne borbe za bodove na utakmicama. Međutim, vijest o turniru ubrzo se proširila i van našeg kluba, pa čak i kvarta, te su se ubrzo počeli prijavljivati igrači iz klubova diljem grada Zagreba (pa čak i okolice). 17. i 18.3.2012., zajedno sa svojim kolegama Jakobom Delićem i Mislavom Gašparovićem, organizirao sam prvi nogotenis turnir za dječake rođene 2000. i 2001. godine pod nazivom "Trešnjevka 2012.", na kojem je nastupilo 24 para iz mnoštva različitih klubova (Trešnjevka, Dinamo, Zagreb, Lokomotiva, Inter Zaprešić, Croatia Sesvete, Sesvetski Kraljevec, itd.). Turnir je bio pun pogodak i još i prije završetka tog prvog turnira, djeca su počela ispitivati kada će biti sljedeći. Do danas su održana ukupno 3 turnira (jedan svakih pola godine) i na svakom sljedećem turniru broj prijavljenih parova bivao je sve veći. Na zadnjem, održanom 27. i 28.4.2013., parovi su bili raspoređeni u 8 skupina po 4 ekipe.
Prva dva turnira pobjednici su bili dečki iz GNK Dinamo Zagreba, Filip Kosić i Leo Rajnović, koji su svojom igrom to definitivno zaslužili, a ponašanjem pokazali što je fair play. Treći puta najbolji su bili bivši Trešnjevčani, a danas igrači NK Zagreba, Karlo Prpić-Bosanac i Sven Vujković.



U cijeloj toj nogotenis maniji, koja je zahvatila sve te klince, i kod mene se javila želja da još više proučim ovu igru. Htio sam detaljno proučiti na koje to sposobnosti utječe ova igra, kada je najbolje i u konačnici ima li je smisla uopće primjenjivati u treningu nogometaša. Moj kolega za Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, Marijan Tukerić, napisao je diplomski rad na temu "Primjena nogotenisa u razvoju funkcionalnih i motoričkih sposobnosti nogometaša". U nastavku teksta nalazi se sažetak toga rada sa nekima od njegovih važnijih dijelova...

O NOGOTENISU

Nogomet i različite varijante nogometne igre ostavile su mnogo tragova u različitim kulturama. Na svijetu danas ne postoji osoba koja nije čula za nogomet ili neku njegovu modifikaciju. Počeci nogometne igre mogu se pratiti kroz različite kulture širom svijeta. Tako otprilike prije 3000 godina „tsu chu“ se igrao u Kini. Riječ „TSU“ (eng. kick the ball with feet) u prijevodu znači udarac lopte nogom, a „CHU“ (eng. a ball made of leather and stuffed) lopta načinjena od kože. Kako se razvijao nogomet kao sport tako se paralelno s njim razvijao i nogotenis, iako pravila igre nisu još dugo utemeljena. Danas smo svjedoci toga da je nogotenis postao neizostavni dio nogometnih treninga diljem svijeta, te često možemo pročitati u različitim novinskim člancima : „Messi se odmara u rodnom Rosariju i igra nogotenis“ , „Mandžukić otkrio: 'Škarice' sam isprobao na nogotenisu“, „Nogotenis na popodnevnom treningu - NK Dinamo Zagreb!!“. Moramo spomenuti i slavne tenisače, Rafaela Nadala i Novaka Đokovića, koji su također zaigrali nogotenis.
U svijetu postoji preko 80 godina i trenutno ima preko 50 000 registriranih natjecatelja u više od dvadeset zemalja. Svjetska organizacija koja okuplja nogotenisače zove se FIFTA (Federation International Footballtennis Association). Najrazvijenija nogoteniska velesila je Češka koja ima registriranih 565 nogoteniskih klubova raspoređenih u sedam liga. Nogotenis je nastao u Čehoslovačkoj tijekom treninga nogometaša juniora NK Slavije Prag oko 1922. godine. Cilj igre je bio da se igrači zabave s loptom na način da tehniciraju i prebacuju loptu preko nekakve prepreke. Isprva su koristili drvenu klupicu, a nedugo nakon toga počeli su koristiti užad zavezanu za stupove zabijene u zemlju. Istovremeno slična igra se igrala u mjestu České Budějovice. Na početku je to bila igra za svakoga koja nije bila zahtjevna i sadržavala je vrlo jednostavna pravila. Prva pravila se spominju 1940. godine od autora Kulhánek-a, Borkovec. Kako je igra postajala svake godine sve popularnija tako se sve više zemalja uključivalo u natjecanja, pa se 1987. godine osniva International Footballtennis Association (IFTA) u Biel u Švicarskoj. Međunarodnu nogotenisku organizaciju (IFTA) činile su sljedeće zemlje: Švicarska, Engleska, Italija, Rumunjska i Njemačka. Prvo europsko prvenstvo u Švicarskoj organizirano je 1991. godine koje koje je osvojila reprezetnacija Slovačke, dok je prvo svjetsko prvenstvo organizirano u Slovačkoj 1994. godine. Od tada, pa sve do danas redovno se održavaju Europska i svjetska prvenstva u nogotenisu.
Nogotenis je sportska igra u kojoj igrači naizmjenično prebacuju loptu preko mreže, pri čemu su napad i obrana osnovni taktički principi. Za vrijeme svakog udarca igrač se nalazi u napadu, a nakon njega u obrani pri čemu napad i obranu ne smijemo zamijeniti s ofenzivnim i defenzivnim udarcima. Igrač odigrava ofenzivni udarac kada je u mogučnosti kontrolirati pravac i brzinu udarca te ravnotežu tijela. U protivnom igrač će odigrati defenzivni udarac.


ZAŠTO PRIMJENJIVATI NOGOTENIS U NOGOMETNOM TRENINGU?

Nogotenis je sport koji je izuzetno pogodan u svim uzrasnim kategorijama nogometaša za razvoj bazičnih antropoloških karakteristika kao što su zdravstveni status, funkcionalne, motoričke i kognitivne sposobnosti, te konativne osobine ličnosti.

ZDRAVSTVENI STATUS - sprječavanje nastanka ozljeda kroz različite oblike dinamičkog stretchinga i povećanje fleksibilnosti donjih ekstremiteta čime se utječe i na povećanu amplitudu pokreta koja je izuzetno važna kod izvođenja udaraca. Također utječe i na poboljšanje rada proprioceptora koji su izuzetno važni da ne dođe do nastanka ozljede uganućem ili iščašenjem.

FUNKCIONALNE SPOSOBNOSTI - povezane sa djelotvornošću sustava za transport kisika. Svatko tko je jednom igrao nogotenis zna da zahtijeva izuzetno naprezanje transportnog sustava u organizmu. Ti zahtjevi se mogu povećavati ili smanjivati u zavisnosti o postavljenim pravilima, većem ili manjem terenu, te o broju igrača unutar jednog polja.

MOTORIČKE SPOSOBNOSTI - razvoj kvantitativnih motoričkih sposobnosti. U nogotenisu su to najviše snaga i fleksibilnost, iako najviše dolazi do razvoja kvalitativnih sposobnosti i to koordinacije, agilnosti, ravnoteže i preciznosti.

KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI - razvoj ove sposobnosti izuzetno je važan u razvoju mladih nogometaša jer one utječu na prijem, obradu, zadržavanje i korištenje motoričkih informacija.

KONATIVNE OSOBINE LIČNOSTI - kroz nogoteniski trening dolazi do lakše socijalizacije unutar ekipe, suradnje sa svojim suigračem ili više njih, te razvoja osobina ličnosti koji su izuzetno bitni za nastavak sportske karijere.

Kondicijska priprema mladih nogotenisača prije svega služi kao prevencija ozljeda i kao izgradnja temelja koji neće biti odmah vidljiv u igri, ali će u budućnosti omogućiti nesmetan razvoj mladog nogometaša. Kao što sam prije napomenuo nogotenis ne zahtijeva mnogo uvjeta koji su potrebni za njegovu izvedbu. Pogodan je za uvodni dio treninga u kojem igrači pripremaju svoj organizam za glavni dio. Također se može primjenjivati i u završnom dijelu kao sredstvo relaksacije i smirivanja napetosti. Često je primjenjiv i kao dopunska vježba.
Ono što je važno naglasiti je da je izuzetno bitan za razvoj tehnike u svim uzrasnim kategorijama koja se očituje u svim aspektima koje nogometna igra zahtjeva od nogometaša.
Sami intenzitet postavlja trener brojem igrača u polju i veličinom terena, a ekstenzitet vremenom.


Oznake: SPORT, nogomet, nogotenis, nogometni trening, Jakob Delić, Mislav Gašparović, Marijan Tukerić, Trešnjevka 2012., Trešnjevka 2013., nogotenis turnir


09.04.2013., utorak

6vs4



NAZIV VJEŽBE: 6vs4
CILJ VJEŽBE: Široko stajanje igrača u fazi napada, zajedničko djelovanje u fazi obrane
BROJ IGRAČA: 10
VELIČINA PROSTORA: cca. 15x15m
OPIS VJEŽBE: U ovoj igri 6 igrača igra posjed lopte protiv 4 suparnika. Igrači stoje u rasporedu prikazanom na gornjoj slici, i to na sljedeći način- u ekipi od šest igrača četvorica stoje izvan prostora za igru, a dvojica unutar. Njihova četiri suparnika svi stoje unutar prostora.
Igra počinje od ekipe šestorice koji moraju dodavanjima ostvariti što duži posjed lopte, dok ekipa četvorice mora taj posjed prekinuti, ne izlazeći iz prostora za igru, tj. ne napadajući vanjske igrače. Nakon što je posjed prekinut, ekipa četvorice pokušava ostvariti što više dodavanja, a od ekipe šestorice, svi igrači pokušavaju u što kraćem vremenu povratiti posjed. To znači da vanjski igrači moraju ući u prostor za igru da bi to ostvarili. Nakon povratka posjeda lopte, ekipa šestorke što prije mora stati u početni raspored i nastaviti sa posjedom.
KOMENTARI: Svi smo mi treneri nebrojeno puta govorili svojim igračima "u fazi napada se raširite, a u fazi obrane skupite". Evo i vježbe koja to automatski zahtijeva od igrača. U rasporedu na početku igre ekipa u posjedu lopte stoji široko. Nakon gubitka posjeda igrači koji su stajali široko moraju ući u prostor za igru i pokušati uzeti loptu. Samim ulaskom u taj prostor ekipa radi gustoću na terenu, odn. skuplja se.
VARIJACIJE: U naprednijoj varijatni može se uvesti bodovanje nakon ostvarivanja određenog broja dodavanja. Npr. ekipa šestorke dobiva jedan bod nakon ostvarenih 8 dodavanja, a ekipa četvorke nakon 5. Na taj način igra će postati još dinamičnija, a ekipa šestorke će još brže morati djelovati u fazi obrane, odn. u fazi oduzimanja lopte.

Oznake: SPORT, nogomet, 6vs4, posjed lopte, obrana, napad, trener, nogometni trening, trening, vježba


07.04.2013., nedjelja

Igra na 2 gola- posjed lopte



NAZIV VJEŽBE: Igra na 2 gola- posjed lopte
CILJ VJEŽBE: Ekipno djelovanje u fazi obrane i fazi napada, brza transformacija iz faze obrane u fazu napada, posjed lopte, završnica na gol
BROJ IGRAČA: 12
VELIČINA PROSTORA: 35x25m
OPIS VJEŽBE: Dvije ekipe od po 5 igrača igraju jedna protiv druge na terenu sa postavljenim golovima. U igri sudjeluju i 2 džokera, koji igraju za ekipu u posjedu lopte i koji su ujedno i golmani. Jedna ekipa ima za cilj samo posjed lopte, a druga oduzeti loptu i postići pogodak na bilo koji od dva gola na terenu.
KOMENTARI: Ovu vježbu najbolje je organizirati kao natjecanje tako da se gleda koja će ekipa postići više pogodaka u određenom vremenskom periodu (npr. dvije minute).
Ovom vježbom može se utjecati na nekoliko taktičkih djelovanja, kao što su transformacija iz napada u obranu i presing. Ekipa u posjedu lopte, nakon gubitka istoga, mora što efikasnije djelovati u fazi obrane, pošto protivnička ekipa može postići pogodak na oba gola. Ako se dvije ekipe natječu koja će postići više pogodaka onda automatski i jedna i druga, kada su u ulozi bez posjeda lopte, moraju težiti tome da što više puta prekinu posjed protivnika. To će uspjeti jedino organiziranim i zajedničkim presingom.
VARIJACIJE: Može se igrati i tako da se unutar trajanja jedne igre ekipi u posjedu lopte boduju ostvarenih svakih 8 dodavanja. Protivnička ekipa tada mora raditi još veći pritisak želi li ostvariti pozitivan rezultat.

Oznake: SPORT, nogometni trening, posjed lopte, nogometni teren, presing, dodavanja, završnica


04.04.2013., četvrtak

Šutiranje na gol iz trokuta



NAZIV VJEŽBE: Šutiranje na gol iz trokuta
CILJ VJEŽBE: Primopredaja lopte, brza reakcija u fazi obrane i fazi napada, završnica na gol
BROJ IGRAČA: 5
VELIČINA PROSTORA: 25x15m
OPIS VJEŽBE: 3 napadača stoje u rasporedu trokuta kako je prikazano na slici iznad teksta. Između njih nalazi se jedan obrambeni igrač. Igrač sa loptom ima zadatak uputiti ju jednom od napadača koji mora postići pogodak. Lopta može biti upućena bilo kojem napadaču. U tom trenutku obrambeni igrač mora što brže reagirati i pokušati spriječiti napadača da postigne pogodak.
KOMENTARI: U ovoj vježbi naglasak je na dvije stvari. Jedna je brza reakcija obrambenog igrača, a druga primanje lopte napadača, odnosno prvi dodir. Obrambeni igrač u trenutku upućivanja lopte ne zna kojem će napadaču ona biti upućena, stoga mora biti spreman brzo zatvoriti i jednog i drugog napadača. Napadač, kod primanja, loptu mora usmjeriti dalje od protivnika koji je aktivan u oduzimanju. Tu do izražaja dolazi taj prvi dodir koji je u raznim situacijama u igri vrlo često odlučujući. Vrhunski nogometaši imaju skoro do perfekcije izrađen prvi dodir. Obratite li pozornost na njihovo primanje lopte uočit ćete da je svaki puta usmjeravaju dalje od protivnika ili u slobodan prostor. Savršenim prvim dodirom mnogi igrači prikrivaju neke svoje nedostatke.
VARIJACIJE: Druga varijanta vježbe može biti ta da napadač ima na izbor primanje lopte i udarac na gol ili može odigrati povratnu loptu igraču od kojeg je dobio loptu i njih dvojica kreću u 2vs1 napad.

Oznake: SPORT, nogometni trening, šutiranje, gol, obrana, napad, trokut, dodavanja, brzina, završnica


02.04.2013., utorak

3vs2



NAZIV VJEŽBE: 3vs2
CILJ VJEŽBE: Djelovanje igrača u fazi obrane i fazi napada, završnica na gol
BROJ IGRAČA: 6
VELIČINA PROSTORA: 30x15m
OPIS IGRE: Prostor za igru podijeljen je na zonu za igru i na nebranjenu zonu (16m). Cilj napadača je ući u nebranjenu zonu, u koju obrambeni igrači ne smiju, te postići pogodak. Cilj obrambenih igrača je ne dopustiti napadačima ulazak u tu istu zonu, te postići pogodak na jedan od dva mala gola u zoni za igru. Pravilo ofsajda primjenjuje se samo u nebranjenoj zoni. Znači napadači se u trenutku upućenog dodavanja ne smiju nalaziti u nebranjenoj zoni.
KOMENTARI: Ovo je odlična vježba za uigravanje dva stopera koji će ovim putem naučiti pravilno postavljanje u odnosu na protivnika i loptu. Na crtežima ispod teksta može se vidjeti i na koji način. Kada se lopta nalazi kod centralnog napadača dva stopera stoje u liniji, usko i povučeno. Kada se lopta nalazi kod krilnog napadača jedan stoper izlazi na igrača sa loptom, a drugi mu dijagonalno zatvara leđa. Otežavajuća okolnost za stopere je ta da moraju reagirati brže i efikasnije nego u igrama bez ovih dviju zona, jer oni zapravo čuvaju jednu cijelu liniju širine 15-ak metara, a ne gol.
VARIJACIJE: Vježba se može izvoditi i u drugim odnosima, npr. 4vs, 3vs3, 2vs2, 2vs1, u većem, odnosno manjem prostoru.

Oznake: SPORT, nogometni trening, 3vs2, obrana, napad, dodavanja, tehnička, taktika


Igra na 4 gola



NAZIV VJEŽBE: Igra na 4 gola
CILJ VJEŽBE: Posjed lopte, okretanje strana, brzo djelovanje u fazi obrane i fazi napada
BROJ IGRAČA: 12
VELIČINA PROSTORA: 30x20m
OPIS VJEŽBE: Dvije ekipe od po 5 igrača igraju jedna protiv druge uz pomoć 2 džokera koji uvijek igraju za ekipu koja je u posjedu lopte. Ekipa u posjedu lopte mora ostvariti 6 uzastopnih dodavanja nakon kojih mogu postići pogodak na bilo koji od 4 gola. Pogodak se može postići unutar označenih zona ispred golova, što znači da pogodak vrijedi samo iz neposredne blizine. Ekipa koja je postigla pogodak nastavlja igru izvođenjem auta. Kada je jedna ekipa prekinula posjed lopte drugoj, niz dodavanja prve ekipe prekinut je tek kada je druga ostvarila barem jedno dodavanje. To pravilo omogućuje da ekipa nakon što je izgubila posjed može brzom reakcijom vratiti loptu i nastaviti niz dodavanja od broja na kojem je stala prije gubitka.
VARIJACIJE: U igri se može povećati ili smanjiti broj zahtijevanih dodavanja, može se igrati na većem ili manjem prostoru i sa većim ili manjim brojem igrača.

Oznake: SPORT, nogometni trening, treneri, posjed lopte, igra na 4 gola, 5vs5, dodavanja


01.04.2013., ponedjeljak

Novosti

Video je vjerojatno najbolji način za prikazivanje nogometnih vježbi... Ali organiziranje snimanja, pregledavanje snimaka, montiranje uspješnih akcija, itd., iziskuje dosta vremena i napora. Da ne spominjem i nekoliko totalno bezuspješnih snimanja nakon kojih se nije našlo ni 2-3 minute kvalitetnog materijala. Zato, da bih povećao produktivnost i pojednostavio svoj rad, sam morao naći drugi način prikaza.
Na tržištu se danas nudi jako puno kompjuterskih softvera koji omogućuju vrlo pregledno i detaljno kreiranje nogometnih vježbi. Od mnoštva, trenutno jedan od najpopularnijih i najjednostavnijih je "Tactics Manager Software". "Tactics Manager" je softver koji služi isključivo za skiciranje. Nije kao, recimo, "TactFOOT" ili "TactX" koji imaju mogućnost animacije i pokretanja igrača i rekvizita. Najnovija verzija "Tactics Manager-a" je verzija 1.9, koju zasad imam samo u trial verziji, što mi je bilo dovoljno da kreiram desetak vježbi koje ću ovdje pokazati i objasniti.
Za početak sam napravio malo kazalo za sve one koji ne znaju koji se simboli koriste za određene akcije u dijagramima nogometnih vježbi.



Sad kad smo se pobrinuli da ne bude nesporazuma u tumačenju određenih dijelova dijagrama, možemo krenuti! Javim se brzo sa sljedećim postom...

Oznake: SPORT, nogometni trening, software, Tactics manager, vježba, kazalo


05.03.2013., utorak

"Ševa"

Ne bi ovo bio blog na temu nogometa i nogometnog treninga, a da se ne dotaknemo jedne od najpopularnijih pomoćnih igara, u nas znane kao „ševa“. Izvođena na pravi način ova igra može biti iznimno korisna i zabavna za igrače koji je izvode. Neki treneri je toliko vole, pa tvrde kako je to „igra sa puno elemenata prave nogometne igre“, „najkorisnija pomoćna igra“, itd.

Pravila ševe dosta su jednostavna. Jedna od njenih specifičnosti je da se igra na manjem prostoru i sa ograničenim brojem dodira po lopti. Veličina prostora i broj dodira ovise o broju igrača koji u njoj sudjeluju i o ciljevima, tj. zahtjevima igre. Obično je igraju 2, 3, 4 ili više igrača sa jednim, dva ili više dodira, protiv brojčano inferiornijeg protivnika. Znači, igraju je dvije ekipe- jedna kojoj je cilj loptu dodavanjima zadržati u posjedu (zvat ćemo ih- napadači) i druga koja ima za cilj prekinuti taj posjed (obrambeni igrači). Posjed lopte je prekinut kada obrambeni igrač dotakne loptu, izbaci je izvan polja ili kada napadač napravi pogrešno dodavanje i loptu sam izbaci van. U tom trenutuku jedan napadač (obično onaj koji je pogriješio) postaje obrambeni igrač, a jedan iz ekipe obrambenih igrača prelazi u protivničku ekipu.
Ševa ima svoje brojne pozitivne učinke od kojih bih istaknuo to da uči igrače brzom i pravovremenom djelovanju u uvjetima ograničenog prostora i protivnika u neposrednoj blizini.
Ja osobno ševu često primjenjujem u radu na svojim treninzima, ali ovakvu opisanu eventualno u uvodnom dijelu. Moj cilj je ševu što više približiti situacijskim uvjetima i igračima postaviti neke dodatne zadatke. Smatram da uz svoje prednosti ona ima i nedostatke. Ako je toliko slična igri i situacijama iz nje zašto obrambeni igrači uz puno manje napora mogu osvojiti loptu?? U utakmici nije dovoljno okrznuti loptu ili je izbaciti van terena da bi je oduzeli protivniku. Također mislim da jedna akcija unutar ševe prerano završava. Jedno važno taktičko djelovanje u nogometu je reakcija ekipe u trenutku izgubljene lopte. Puno ekipa pokušava u što kraćem vremenu ponovno uspostaviti posjed nad njom. Zašto ne i tu mogućnost ubaciti u ševu?!
Uglavnom, sljedećim videima prikazane su tri različite ševe koje koristim na svojim treninzima. U nijednoj ševi za prekidanje posjeda lopte nije dovoljno loptu dotaknuti, okrznuti ili izbaciti iz polja, već je prvo iskontrolirati kako bi se mogao ostvariti postavljeni zadatak.





Prvim videom prikazane su dvije ševe sa odnosom 3vs1, ali sa različitim zadacima. U prvoj obrambeni igrač napadačima loptu mora oduzeti i uspostaviti kontrolu nad njom. Znači, nije dovoljno loptu samo dotaknuti, okrznuti ili izbaciti van terena. Po svemu što sam dosada naveo ovo bi bila osnovna ševa pomoću koje će igrači steći navike kojima će se kasnije lakše priviknuti na svaku sljedeću koja je malo kompleksnija.
U drugoj ševi se izvan sve četiri strane prostora za igru nalaze četvero malih vrata. Obrambeni igrač nakon oduzimanja lopte mora u vođenju proći kroz jedna od njih. Naravno, prvi uvjet za ostvarenje navedenog cilja je da obrambeni igrač loptu najprije iskontrolira..
Drugim videom prikazana je ševa 4vs2 u kojoj obrambeni igrači za prekidanje posjeda lopte napadača moraju ostvariti jedno dodavanje između sebe. Kao i u pravoj igri loptu je nakon oduzimanja potrebno proslijediti do jednog od svojih suigrača. Ovaj zahtjev traži od obrambenih igrača što bržu kontrolu lopte, radi ostvarenja dodavanja.

Važno je napomenuti da svaka od ove tri ševe u trenutku izgubljenog posjeda lopte omogućava povrat istoga. Obrambeni igrači nakon oduzimanja lopte moraju što brže djelovati kako bi ostvarili postavljeni zadatak, a napadači obično imaju nekoliko sekundi za ostvarenje ponovnog posjeda. Na taj način obje su ekipe maksimalno aktivne, a time je i igra dinamičnija. Igrači su prisiljeni brzo razmišljati što u današnjem nogometu postaje sve važnije.
Ovo su samo neke varijante ove popularne igre. Druge varijante i mogućnosti su, kao i sama igra nogometa, neograničene..

Oznake: SPORT, nogometni trening, ševa, posjed lopte, dodavanja, nk trešnjevka, 4vs2, 3vs1


15.01.2013., utorak

Kontrola lopte

Ok, nakon malo psihologije vraćamo se na blaže teme. Sljedeće poglavlje- Kontrola lopte!

Upravo je kontrola lopte osnova tehničkog učenja u nogometu. To je jedna od prvih stvari koja se uči prilikom upisivanja nogometaša u škole nogometa i jedna od stvari na koju se nadograđuje učenje drugih znanja kroz sve razvojne faze nogometne naobrazbe. Od najranijih početaka bavljenja nogometom cilj je kod igrača razviti savršenu kontrolu lopte sa obje noge. Radi toga učenje ovog tehničkog elementa zapravo nikad ne prestaje, već se u određenim periodima uči više, odnosno manje.
Tu moram citirati Miroslava Ćiru Blaževića iz nedavnog video isječka, u kojem na treningu svojim igračima govori: "Upoznaj se s tom loptom. Postani intiman, krajnje intiman s njom..." Iako je on to rekao na svoj specifičan način, u pravu je. Zbližite se s loptom i ona će vam postati najbolji prijatelj. Naravno, Ćiro je to rekao na treningu seniorske ekipe, što samo još više potvrđuje važnost ovog elementa.
Igrači sa savršenom kontrolom lopte u svakom trenutku igre mogu steći prednost nad suparnikom. Messi, Ronaldo, Iniesta ili Xavi to najbolje dokazuju. Upravo sam nabrojao igrače, koji se za veći dio svog uspjeha mogu zahvaliti genetici i Bogomdanom talentu, ali koji ne bi bili to što jesu da nisu proveli na tisuće sati trenirajući sami sa loptom.

U sljedećem videu nalaze se nekoliko osnovnih vježbi vođenja lopte i driblinga koje radim na treningu sa svojim igračima. Kod svih vježbi cilj je igrače naučiti što pravilnijoj izvedbi i što prije im usaditi pozitivne navike. Jedna od njih je pogled, koji ne smije biti cijelo vrijeme na lopti, nego mora biti i podignut. Ali to je valjda jedna od onih stvari koje trener mora ponavljati godinama... Osim kontrole lopte igrač mora u svakom trenutku znati gdje se nalaze ostali igrači na terenu. Zato je vježbe kontrole lopte najbolje raditi sa više igrača istovremeno unutar označenog prostora (npr. 15x15m). Na taj način igrač obavezno mora držati pogled gore da ne bi došlo do sudara sa ostalima unutar prostora. Radi boljeg prikaza vježbi na videu igrači su vježbe izvodili jedan po jedan.

Oznake: SPORT, nogometni trening, kontrola lopte, tehnička, nk trešnjevka, Zagreb, Hrvatska


03.01.2013., četvrtak

Trener i dijete sportaš

Kada radiš trenerski posao.. zapravo bilo koji posao, ali naročito trenerski, očekuj puno kritika. S vremena na vrijeme nađe se pokoji dobronamjernik koji te jednostavno želi uputiti. Želi ti pomoći tako da ti ukaže na tvoje mane, na tvoje greške i, naravno, da ti kaže kakav bi trebao biti(?!). Svatko tko je bio vrhunski igrač, osvajao sve moguće i nemoguće turnire, utjerivao strah u kosti svim braničima, ali u pionirima NK Prigorja iz nečega, zna sve o nogometu! I nema sumnje da nije u pravu..

Nedavno sam čuo stvarno odličnu kritiku na svoj račun- Preblag si prema djeci (igračima). -Kako preblag?! -Ne dereš se na djecu. Ja više volim kad se netko na mog malog zadere, onda on tek krene.. -Pa jel mene djeca ne slušaju?? -Pa slušaju.. -Jel na treninzima nedisciplina?? -Pa ne.. - :-/



Uglavnom.. Kineziološki fakultet u Zagrebu ima svoju Bibliju. Ona se zove "Teorija i metodika treninga" i napisao ju je prof. Dragan Milanović. Nema studenta koji je ikada bio na fakultetu, a da nije muku mučio sa ovim predmetom. Alfa i omega svega bitnoga u sportu. I danas se naježim kad pogledam sve one tablice i definicije koje sam mjesecima učio da bih prošao ispit. U prvoj poslanici Teorije i metodike treninga, zvanoj "Teorija treninga" stoji da ukoliko se promatra i analizira trenera djece i mladih sportaša, mogu se uočiti 3 tipa.

1. TIP: Trener zahtijeva, naređuje, kažnjava, govori često: moraš, smiješ, ne smiješ. On uči djecu dobrom ponašanju, vjeruje da je dobar trener samo ako je strog i kritičan i ako puno zahtijeva. Oni koje takav trener poučava odnose se prema njemu i trenažnim zadacima ili kao adaptirana djeca (i kritičan i strog trener s njima voli raditi) ili kao buntovna djeca (i ovakav trener ne zna što će s njima, diže od njih ruke, otpisuje ih,...)

2. TIP: Trener se brine za uspjeh onih koje poučava, zaštićuje ih onda kada je to potrebno, često govori: bravo, odlično..., smješka se, zna zagrliti, podržati, a oni koje on poučava ponašaju se tijekom treninga kao slobodna djeca. Trener poznaje njihove strahove i težnje, odlazi u školu i intervenira ukoliko je potrebno. Nekima od sportaša je kao drugi otac...

3. TIP: Trener koji promatra, mjeri, analizira prikupljene informacije i predviđa temeljem onoga što je uočio i temeljem onoga što zna. On je svjestan potrebe da usvaja nova znanja i koristeći se svojim znanjima i uvidom u trenažnu situaciju naređuje i zahtijeva kada je potrebno, podržava i štiti kada prepozna da je to efikasnije. Ovaj trener koristi svoju intuiciju i znanja i dobro zna što će s buntovnom djecom, oslobađa potencijale preadaptirane djece, dobro usmjerava i maksimalno koristi potencijale slobodne djece.


Na ovaj način opisana su tri osnovna tipa trenera mladih sportaša. Prvi trener ponaša se kao strogi i kritični trener, drugi kao blagi i njegujući, a treći kao realna autonomna osoba koja razmišlja, provjerava i pretpostavlja. Trećeg trenera dijete najčešće dugoročno doživljava kao najboljeg trenera. On je onaj vješti stručnjak koji koristi svoje znanje i intuiciju za individualizirani pristup djetetu sportašu. Taj trener može zadovoljiti ne samo djetetove potrebe za kretanjem, sigurnošću, ljubavlju i pripadanjem, nego i djetetovu potrebu da ga drugi poštuju i da se samoaktualizira.

I prvoopisani i drugoopisani trener čine djecu sportaše na neki način ovisnima o sebi i stvaraju svojevrsnu simbiozu, odnosno stvaraju tako snažne veze da njihovo raskidanje predstavlja za mlade ljude frustraciju, a sama prijetnja odlaska takvih trenera, osobito onoga blagoga, kod mladih sportaša može izazvati pravi separacijski strah. Rezultat rada ovakvih trenera su mladi sportaši koji teško odrastaju, oni počinju vjerovati da su uspješni samo uz takva trenera, da bez njega (s obzirom da nemaju razvijeno samopoštovanje i da se nisu samoaktualizirali) ne mogu dosegnuti i zadržati željenu razinu sportskih rezultata. Oni postaju ovisni ne samo o konkretnoj osobi, nego i o načinima na koje ih je takav trener motivirao i mobilizirao (pohvala, pokuda, kazna i sl.) jer tijekom svoje interakcije s takvom osobom nisu razvili vlastite kriterije i strategije procjene, nego su postali ovisni o vanjskom potkrepljenju. Odnosno, oni su prihvatili stav da su nešto učinili dobro ili loše samo ako im trener to kaže. Uz takve trenere sportaši ostaju djeca svojih očeva. Kad takvi treneri odlaze iz kluba, prividna kohezija, uspostavljena međusobnom ovisnišću trenera i sportaša, naglo se narušava. Zbog narušavanja kohezije i drugih posljedica njegova odlaska, stječe se dojam da je taj trener nezamjenjiv i da je za njegove učenike gubitak nenadoknadiv.

Međutim, ako je tako izuzetan trener razvijao u svojih učenika ne samo primarno sportska znanja, vještine i sposobnosti, nego i druge sposobnosti i osobine sportaša koje rezultiraju odrastanjem, osobnom autonomijom - zašto su djeca (koja to već dugo nisu) ostala djeca i to vrlo usamljena? Kojem je to imaginarnom cilju ovaj trener težio??

Oznake: SPORT, nogometni trening, treneri, psihologija, dijete sportaš


19.12.2012., srijeda

Ponašanje roditelja prema djetetu sportašu

Ovo je tekst napisan od strane jednog mog kolege nogometnog trenera (koji je htio ostati anoniman:-)) i nepoznatog psihologa (a možda i psihologinje). Htio sam ga objaviti i na oglasnoj ploči u klubu, ali ne bih htio da bude krivo shvaćen. Piše na kraju, a ja ću napomenuti i odmah na početku- TEKST JE NAPISAN SARKASTIČNO i nemojte ga shvatiti doslovno! Ako prepoznate sebe u njemu... E, to nije dobro. Ako prepoznate nekoga drugoga... Ni to nije dobro. Uglavnom, ovo vrijedi pročitati, možda se malo nasmijati, ali i zamisliti...

KAKO BI SE RODITELJ TREBAO ODNOSITI PREMA DJETETU SPORTAŠU?

Prvi korak je, naravno, da dijete čim ranije uputite u sport. Možda sa 3 ili 4 godine. Ma ustvari, zašto bi i čekali toliko dugo? Rastežite ga još u kolijevci da bude fleksibilan od malena. Najbolje bi bilo dati mu loptu, reket ili bilo koji drugi rekvizit ovisno, naravno, o vašem izboru, čim se rodi mjesto dude. Nikada nisu dovoljno mladi da im usadite težnju za velikim postignućima u životu.
Zatim, trebali bi biti sigurni da ih pritišćete dovoljno nemilosrdno, neumoljivo i neprestano. Jer djeca danas jednostavno ne razumiju što je sve potrebno da bi se postigao uspjeh. Prema tome, vaša je zadaća kao roditelju pomoći im da shvate kako put do uspjeha ne vodi kroz igru i zabavu. Morate im dati do znanja kako je potrebno raditi naporno, vježbati. Morate to shvatiti jako ozbiljno pa prema tome počnite s tim čim ranije.

Zajedno sa svim tim, već na početku preuzmite kontrolu i pobrinite se da shvate koji su im prioriteti (zanemarimo sada činjenicu da to uopće nisu njihovi prioriteti nego vaši). U tome pomaže ako ih tretirate malo strože. To je bitno u izgradnji karaktera i njihove unutrašnje snage kroz duži period u njihovom životu. Morate imati na umu da na vrhu nema mjesta za slabosti. Prema tome nemojte dopuštati svojoj djeci nikakve takve osjećaje a pogotovo nemojte dati da troše vrijeme na bezvezne i besmislene dječje igre. To je potrošnja vremena koje je vama od ključne važnosti.
Zapamtite, potrebno je puno discipline da bi se postalo prvakom. Nema veze ako dijete u cijelom tom procesu zamrzi sport. Tu se radi o ozbiljnom poslu i takvo nešto vam ne smije stati na put niti vas zanimati.

Vrlo važno, morate se svakako pobrinuti da, kao brižan i odgovoran roditelj, nadgledate svaki aspekt njegovog treninga. Morate obavezno nadgledati trenera, pratiti djetetov razvoj i ,naravno, ukazati treneru kada krene krivim putem. Pa ne možete valjda ostaviti nešto toliko veliko i važno nekom tamo treneru?! Uostalom postavite jasne kriterije stručnosti trenera koji vam trenira i odgaja dijete; 1. Dijete mi je kapetan i igra – trener je odličan; 2. Dijete igra a nije kapetan i ne izvodi slobodne udarce - trener je dobar; 3. Dijete mi ulazi kao zamjena – trener je loš, itd. Ostalo je manje bitno ili je nebitno. Uostalom ako dijete ne igra onoliko koliko vi smatrate da zaslužuje vjerojatno je za to razlog neznanje trenera ili korumpiranost. Zamislite kako je nestručan taj trener koji u vašem djetetu ne vidi prvaka nego ga vidi u nekom drugom djetetu. Kako ne možete promjeniti klub, jer u vašem gradu egzistira više od 200 nogometnih škola, a vi bi baš htjeli biti u školi koja zapošljava loše trenere uzmite situaciju u svoje ruke. Verbalno kritizirajte trenera prije, za vrijeme i poslije treninga ili utakmice. Tu vam alkohol pomaže da se opustite. Ako ni to ne pomogne nazovite predsjednika kluba, koji ionako nema pametnijeg posla, i pokušajte ga uvjeriti da trener i nije najsretnije rješenje za prosperitet kluba. Fizički obračun sačuvajte za kraj. Ni to nije loš izbor. Neka vaše dijete gleda kako se borite za njegova prava. Biti će vam zahvalno. Uostalom, kome na svijetu može biti stalo do vašeg djeteta više nego vama?? I tko na ovom svijetu bolje od vas samih zna što je najbolje za vaše dijete?? Da, imate pravo, nitko. Da li ste razmišljali da upišete neki tečaj za trenera u trajanju od 7 dana tako da i vi dobijete dovoljno znanja o sportskoj znanosti koja se kod nas zove kineziologija?

I tako vi stalno tjerate i ispravljate svoje dijete, pazeći na svaki njegov korak u sportu. Trudite se usaditi mu sve vrijednosti sportaša… Pa nema veze ako se to dijete nakon nekog vremena osjeća kao objekt. Pokušajte mu osigurati dodatne treninge. Trening prije škole, vježbanje za odmorom, te trening poslije škole. Npr. angažirajte stručnjaka za tehniku da popravi igru slabijom nogom ili atletskog stručnjaka što će vam ubrzati dijete do neslućenih granica. Ako imate mogućnost najbolje bi bilo oko mladog sportaša oformiti tim ljudi koji će imati samo jedan zadatak - sportski uspjeh. Koga briga za njegove osjećaje, želje, mišljenje? Pa što ako se osjeća nevidljivo i usamljeno? Proći će ga to, vi imate veću misiju u planu, dugoročne ciljeve, i na pravom ste putu.

Molim vas, nemojmo sad zaboraviti najkritičniji posao vas kao roditelja: na vama je da zahtijevate izvrsnost i da postavite pred svoje dijete velika očekivanja. Pa tko će mu, ako ne vi, objasniti da se u vrhunskom sportu ništa manje od toga ne tolerira? Prema tome, budite spremni ponuditi mu mnogo kritika i dati mu do znanja da se pogreške neće tolerirati. Ako želi izbjeći vašu ljutnju neće raditi pogreške. Kod kritika budite slikoviti da vas dijete bolje razumije. Tu je dobro koristiti neke od fraza : ''igraš ko' pi...ca'', ''nemaš u sebi kapi krvi'' , ''bojiš se svoje sjene''. Jednostavno...
Pohvale? Pazite se toga! Previše pohvala i tapšanja od vaših će sportaša napraviti slabiće.
Kako bi pravilno izgradili prvaka u vašem sportašu morate ga naučiti da bude izrazito kompetitivan. Morate ga natjerati da shvati da je jedino pobjeda važna i da se jedino to u sportu računa. Nakon toga, ukažite mu i na to da je i pobjeda slaba ako nije savršena. Ne dajte im da troše energiju slaveći pobjede koje nisu savršeno izvedene, u svakom aspektu.
I na kraju, nemojte uopće sumnjati da to što radite nije dobro. Nemojte se previše preispitivati. Pa dijete od 12 - 13 godina zna najbolje što želi biti i raditi u životu. Jednako kao djevojčica koja sa 5 godina želi biti princeza kad odraste. On oduvijek želi biti sportaš i ne treba ga s vremena na vrijeme pitati za alternativu koja ne postoji. Nije problem žrtvovati jedno nebitno kratko životno razdoblje kao što je djetinjstvo da bi poslije uživao u sportskoj slavi .

Ako se pažljivo i dosljedno držite ovih uputa možda ste na pravom putu da vaše dijete postane vrhunski sportaš, a vi ćete biti taj koji će na kraju biti zaslužan za njegov uspjeh.

Valjda ste u svemu ovome uspjeli pronaći i neke male nuspojave. Nadam se iskreno da jeste, jer vaše će dijete nakon ovakvog tretmana vjerojatno biti idealan kandidat za intenzivnu i dugotrajnu psihoterapiju. Da ne govorimo o tome da će vaša djeca vrlo vjerojatno zamrziti sport koji treniraju. Ok, možda mislite da to nema veze ukoliko kasnije stvarno postigne vrhunski uspjeh. Da ne govorimo o tome da će dijete vjerojatno na kraju zamrziti i vas i svu vašu pomoć koju ste mu godinama tako nesebično pružali. Nezahvalno, jel da?



Oznake: SPORT, nogometni trening, treneri, psihologija, roditelj, dijete sportaš


18.12.2012., utorak

NK Trešnjevka- Vježbe dodavanja u trokutu



Ovo je jedan mali set vježbi dodavanja sa igračima koji stoje u rasporedu trokuta. Naglasak kod svih pet prikazanih vježbi je u primo-predaji lopte i u otvaranju. Kod primanja lopte najbitniji je prvi dodir. Prvi dodir se izvodi prema sljedećem rješenju igrača sa loptom. Da bi se zamišljeno rješenje ostvarilo primanje, odnosno prijenos lopte mora biti izvedeno na najefikasniji način.

Oznake: SPORT, nogometni trening, treneri, nk trešnjevka, trokut, dodavanja, vježba, prvi dodir


06.12.2012., četvrtak

FC Barcelona- dodavanja u trokutu

FC Barcelona- triangle passing from Ante Bašić on Vimeo.



Na videu se nalaze isječci sa utakmice finala Lige prvaka 2011. između FC Barcelone i FC Manchester Uniteda u kojima se vidi kako igrači Barcelone, kroz suradnju tri igrača u obliku trokuta, dodavanjima osvajaju dijelove terena, ili jednostavno kroz posjed lopte i kretanja sami sebi stvaraju prostor za igru.
U suradnji 3 igrača često ćete vidjeti situacije 3:1, 3:2 i 3:3 u kojima taktika obrane Man Uniteda nije bila učinkovita. Naime, igrači Man Uniteda pokušavali su suziti prostor igraču koji prima loptu, dok su igrači Barcelone u tom trenutku brzim dodavanjima onemogućili transformaciju Manchesterove obrane prema drugom igraču koji dobiva loptu. Tada se otvara slobodan prostor u koji se seli igra, a iz jedne takve situacije pao je i gol. Često će izgledati kao da igrači Manchestera daju previše prostora protivniku, što je djelomično istina, ali ako znamo da je lopta brža od igrača, a igrači Barcelone rade brza dodavanja, onda je sve jasno...

Oznake: SPORT, nogometni trening, treneri, FC Barcelona, dodavanja, trokut, FC Manchester United, liga prvaka


04.12.2012., utorak

Trening sa visećom loptom



Ovo je video sa nekoliko vježbi na dobroj staroj visećoj lopti. Smatram kako je viseća lopta najbolji rekvizit za poboljšavanje tehnike dodavanja, jer ni na koji drugi način igrač ne može napraviti toliko uzastopnih dodavanja koliko na njoj. Za nju čak nisu ni potrebna ona klasična vješala na koju se obično objesi ova lopta, nego je dovoljan i običan gol, a lopta se može objesiti na prečku.

Uživajte!

Oznake: SPORT, nogometni trening, treneri, viseća lopta, vježba, nk trešnjevka, Zagreb, Hrvatska


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se