Ukupni poredak Treking lige Joška Božića nakon dvije utrke: http://www.srk-alba.hr/index.php/matches
Poznato je da smo „Miiii Hrvati!!!“ među najvećim seronjama na svijetu. Nakon što nas nisu uspjeli uništiti Mlečani, Mađari, Turci, Austrijanci i Srbi, naše lopovske vlade uništit će nas u puno kraćem vremenu od onog koje je na raspolaganju stajalo strancima i uvijek nam nešto ne paše, pa da onda u tom svjetlu krenem najprije sa zamjerkama: mnogi se slažu da se Moreno malo zaigrao sa stazom i da su i ultra i planinarska staza bile malo predugačke s obzirom na dosta orijentacije, no isto je tako činjenica da je staza bila ista za sve pa – izvolite! Vidjevši da je malo pretjerao, ukinuo je dvije kontrole, a zeznuo one koji su izračunali da ne stižu do limita na Crnu Puntu i odustali. No, koji se organizator barem jednom nije preračunao sa stazom, čak i na svjetskim utrkama koje se diče članstvom u nekakvom svjetskom kupu i startninom od dvije tisuće eura. Što se ultre tiče, ona je ionako za konjine (štono bi rekao Moreno i mnogi – „elitna disciplina“) i ova je ispala taman, bez dvije ukinute točke i bez limita, a možda je planinarska ipak malo prezahtjevna za ljude koji su se došli prošetati pa je to potrajalo do mraka. Ok, tu je Activa kategorija, ali moj je savjet manje kilometara ako ima puno orijentacije. I nipošto nisam za to da se organizatori dogovore o kilometarsko/visinskim kategorijama jer svaka utrka, od mjesta do mjesta i od godine do godine, treba biti drugačija, otoci teško mogu skupiti tri tisuće metara visinske razlike, a ne bi bilo dobro da baš sve utrke budu predugačke jer bi nas sve zajedno ubilo sedam ili deset utrka preko 60 kilometara. Ako se netko nekad ponovo potrudi napraviti stotku ili više, nek se bodovi množe s 1,5 i to je to.
A sad prelazim na dobre strane kojih je bezbroj: krenimo od onog trekerima najvažnijeg, a to je staza i kraj u kojem se nalaze. Prekrasan grad, prekrasan kraj, asfalt, makadam, uske planinarske stazice, markirane i nemarkirane, brda, zemlja, kamenjar, stazice tik uz obalu, provlačenje kroz šikaru i makiju, svega po malo uz neprestan pogled na more, a oni koji su htjeli i coasteering, forsiranje obale ilitiga škraping, mogli su si ga priuštiti od svjetionika Ravni do Crne Punte. Kao bonus na sve to, uskršnja subota počastila nas je savršenim vremenom (sunčano uz idealnu temperaturu i osvježavajući povjetarac) za koje nisu zaslužni organizatori, ali svejedno hvala, nije smetalo :) One praktične, meni puno manje važne stvari, ali organizacijski jako zahtjevne, funkcionirale su savršeno: veliki parking stotinjak metara od starta i cilja, briefing uoči utrke u nenategnuto vrijeme u gradskoj vijećnici, tako da svi mogu čuti što se priča i na miru se pripremiti za utrku, za ova recesijska vremena i treking općenito prebogate nagrade uz originalni i neponovljivi „pehar“ u obliku velikog uskršnjeg jaja, lijepe i kvalitetne majice u kojima ćemo se još godinama susretati po raznim trekinzima (to je važno napomenuti jer majice s mnogih naših cestovnih utrka požive tek nekoliko pranja), izvrstan ručak koji je nudio i vegetarijancima prijateljski menu te odličnu atmosferu kako na startu, tako i na cilju... I još jednu stvar nikako ne smijemo zaboraviti – vječiti problem Treking lige za njene prve petoljetke, a to je računanje ukupnog poretka, Labinjonci su, točnije Alen, riješili odmah po svom ulasku u Ligu, objavivši ga u rekordnom roku, dan nakon završetka utrke.
Za sve gore navedeno uzimam si za pravo u ime svih natjecatelja zahvaliti Morenu, ljudima na kontrolnim točkama i svima koji su na bilo koji način sudjelovali u zahtjevnoj organizaciji ove utrke, a posebno čestitam Mauriciju, kojem je ovo, iako je već godinama u vrhu, prva pobjeda u utrci Treking lige, a siguran sam da nije i zadnja...
