pjesak u gaćama

Voziti auto u Mexico City-u

Je abnormalna ludnica, da budem iskren i brz.

Iako sam samo imao auto ovdje tjedan dana, jer iskreno auto u Mexico City-u vam baš i ne treba za svakodnevnu upotrebu. Taksi je jeftin, metro je jeftin. Naravno ako živite ovdje, a niste ko ja samo u prolazu, tada je to druga priča.

Mogu reći da sam se u svojih 7 godina kako radim i putujem vozio po zemljama koje nisu poznate po sigurnoj vožnji. Od bliskog istoka, gdje mi Saudijska Arabija prva pada na pamet, Južna Afrika, gdje sam prvi put vozio po lijevoj strani, moram priznati da je Mexico do sada najzanimljivija, najuzbudljivija i najstresnija zemlja za voziti.

Od kuda početi.
Možemo početi od prometnih pomagala. Ljudi iz Europe su recimo naviknuti na prometne znakove, na označene linije na cestama. Promet većini ljudi, bar meni, je uvijek nekako povezan sa određenim pravilima, zakonom, redom. Ovdje toga nema.
Naravno i ovdje postoji semafori, prednost prolaza, ali sve to izgledaju kao pojmovi koji su se izgubili negdje davno u vremenu.

Ako se vozite Mexico City-em, prvo sto ćete zamijetiti da uopće nema nikakvih prometnih znakova. Nema znakova za ograničenje brzine, nema znakova za pravo prolaza. Tu i tamo vidite neku zabranu skretanja, ali koliko sam primijetio, to je više za zabavu nego za stvarno reguliranje prometa.
Druga stvar su križanja i linije na cestama. Križanja, pogotovo malo veća, recimo gdje se križaju dvije jednosmjerne ceste sa dvije trake, definitivno nisu za ljude slabog srca. Ovdje naime nema, ili ja nisam shvatio, nekakvog pravila. Ako imate semafor, ljudi se drže prava prolaza. Ali ako nema, svaki se bori za svoj prolaz. Uglavnom se svi zguraju u križanje i tada jednostavno idete, gledate ljude iz suprotnog smjera u oči, dajući im do znanja da ste vi na redu itd. Kaos kaos kaos.
Treća problematična stvar je činjenica da nemam bas nikakvih oznaka na cesti. Većina bijelih linija je izblijedila, tako da nikad ne znate u kojoj ste traci. Prestrojavanje je klasično molim boga da ne umrem.
Ovdje je okretanje glave za mrtvi kut SVE.
Ceste same po sebi nisu loše, nema previše rupa, glatke su, nema smeća na njima, čak su i dobro osvijetljene, međutim ležeće policajce nikad nećete vidjeti sve do trenutka kad polijećete u autu skupa sa svim stvarima koje nisu pričvršćene.
Većina cesta ima dediciranu liniju za autobusni i taksi promet, ali naravno to baš ništa ne znači.
Kad sam iznajmio auto vozio se po toj traci, odjednom se pojavio policajac i iza njega bus koji je išao u krivom smjeru. Smiješno.

Policija. Ljudi su me upozoravali da nema smisla uzeti auto jer će vas policija uvijek zaustaviti i tražiti pare. Osim policajca koji na raskrižju reguliraju promet, nikad nisam vidio da bi netko nekog zaustavio i reko, e prekršio si zakon. Tako da su te priče glupost. A najlakše je to vidjeti po količini prometa, Jednostavno nemaju gdje zaustaviti i izvaditi nekog iz prometa. Iako koliko sam čuo, to je možda bilo prije. Sad je policija malo manje korumpirana nego je to prije bio običaj.
Najiritantnija stvar ovdje je da se policija UVIJEK ali UVIJEK vozi sa uključenim rotirkama, bez zvučnog signala. Prvi put sam uvijek imao osjećaj, sad će me zaustaviti. Ali nikad se nije desilo. Velim vozio sam samo tjedan dan, ali opet.

Trube su esencijalni dio prometnog mentaliteta ovdje. Ako idete u raskrižje, samo malo zatrubite da date drugome do znanja da ne mislite stati, pa neka stane on.
Za čudo već sam mjesec dana ovdje i nisam nikad vidio niti jednu nesreću. Čak niti neki mali udarac ili nešto slično. Valjda ako odrastete u tom okruženju, postane vam normalo.

Ovdje imaju onaj "po meni ultra glupi" američki stil cesta, gdje uz glavnu cestu imate manju, na koju imate oštre ulaze i izlaze. Iz tih malih cesta tada skrećete lijevo ili desno. Ulazak ili izlazak iz tih malih cesta je ravno samoubojstvu, jer nemate mali dio trake koji bi vam omogućio da se priključite u normalni promet (kao recim doma kad izlazite iz benzinske ili nešto slično). Nego brutalno oštro uletavanje i izletavanje
Ako stojite ili ste prespori na nekom mjestu, odmah imate trube iza sebe.

Jesam li još nešto zaboravio. Ah da, kružni tokovi ovdje nisu kružni tokovi već obična raskrižja sa nečim u sredini. Zamislite kako sam se iznenadio kad sam vidio da ljudi u kružnom toku idu osim normalnim desnim putem (desno zaokružite do druge strane) i lijevim. Za recimo treći izlaz, kod nas čovjek mora proći prvi pa drugi i onda lijepo desno skrenete u treći. Ovdje možete odmah sa 1 na 3 po lijevoj strani. Valjda kužite što želim reći.
Uz nedostatak prometnih znakova, teško je i navigirati gradom. Po meni jako su loše označene prometnice. Ok nakon Njemačke, sve je loše označeno, ali generalno nikad ne znate di je koja ulica.
GPS je ULTRA OBAVEZAN. Ili možete ići old school sa papirnatom mapom. Ali sve u svemu, morate imate nešto jer po znakovima nećete nikud doći. Pogotovo noću.

Sve u svemu, ultra zanimljivo. Ako netko voli ovakav stil vožnje obavezno preporučam. Ako se bojite prometa, nije vam ugodno ako netko ispred van skrene a da ne da žmigavcom, NEMOJTE niti pod živu glavu ovdje razmišljati da iznajmite auto. Nakon 5 minuta isključiti ćete se van prometa drhtureći ko prutić na vjetru.
Prvi put što sam pokupio auto i prošao pola grada od aerodroma do svog stan, uffff. Drhturio sam, heheheh. Ali kao i sve, čovjek je biće navike. Nakon nekog vremena naviknite se na ovo.

Brijem da vozim ovdje 2,3 mjeseca, kod kuće me ama baš nište ne bi moglo izbaciti van takta.

Najčudnija stvar, skoro zaboravio reći, je činjenica da se na autocestama svi voze kao bakice. Sporo, pristojno, dostojanstveno. Ograničenje ovdje je 110 na autocestama, a moram reći da su im autoceste super, i vjerujte mi svi se voze 110. Nema idiota koji se ganjaju, nema tipa koji vam se gura na guzu. Nakon gradskog prometa, kao da ste došli iz neke mećave na proljetnu livadu gdje leptirići skaču sa cvijeta na cvijet.

P.S.
Pozdrav iz Mexica. Vrijeme je ovdje predivno.