Ulična hrana

Ufff, pisati post u 2 ujutro. Ovo mora da je prvo.
Već sam napomenuo nekoliko puta ako se ne varam kako ponekad izgleda da Meksikanci uopće ne kuhaju. Razlog zbog čega sam donio taj zaključak su ulični štandovi gdje se prodaje svježe pripremljena hrana.

Ti štandovi uglavnom su najzaposleniji ili rano ujutro ili kasno navečer, ili tokom ručka. Koje li glupe izjave. Kao što rekoh 2h ujutro su, ali sve za čitatelje, kojih nema previše, hehehe.

Također sam napomenuo kako sam bio izričito upozoren da kao stranac moram paziti te izbjegavati ovakve načine prehrane. Međutim moram priznati da sam potajno uvijek htio probati nešto sa ovakvih mjesta. Izgledalo mi je kao idealan način da prođem inicijaciju za biti u Meksiku.
Ove subote sam konačno ispunio tu želju. Sad kad pišem vidim da je ovo kao da sam skočio iz aviona, ali ljudi stvarno, da ste čuli kako su mi ljudi govorili da moj mali žgoljavi europski želudac nije dorastao lokalnoj uličnoj kuhinji, i vi bi imali iste poglede. Uglavnom kao i uvijek ljudi previše SERU.
Pogotovo ljudi koji nisu probali nešto, ali imaju sasvim razrađeno mišljenje na temelju nečijih drugih iskustva. U subotu nakon kuglanja sa prijateljima smo otišli na ugao neke ulice (iskreno nemam pojma gdje sam bio) gdje se nalazilo ovo

 photo 904771_10151620708751499_615282690_o.jpg

Kad velim ulična hrana mislim na uličnu hranu. Improvizirani šator koji stoji na uglu ulice. Bez stolica, bez ičega. Samo šator, pločnik, stup od rasvjete i cesta. U ovome slučaju i crkva iza nas da upotpuni sliku.

Da sad krenemo na hranu.
Ovdje se u biti nudile dvije stvari.

1. Tostada

 photo 906848_10151620709176499_420689085_o.jpg


 photo 920556_10151620708741499_1430520342_o.jpg

Tostada je, koliko sam naučio tvrdo tijesto. Rekao bih kukuruzno. Tijesto je više manje slično čipsu. Na slici možete vidjeti proces pravljena ovih poslastica. Mala napomena, ovdje da je sve što se ovdje nudilo bilo vegetarijansko.

Na vrelu platu stave malo sira koji se otopi. Tada na tu podlogu od sira stave više manje što vam srce zaželi. Na komadu desno vidite da su na sir stavili malo pire krumpira, pa malo pire od graha (ovdje imaju pire od graha), malo čilija. Nakon što se to malo zagrije na vrh stave tvrdo tijesto, načos tijesto, čips tijesto kako god želite to nazvati.

Ovo su neke stvari koje možete staviti unutra.

 photo 476300_10151620708861499_1875195581_o.jpg

Vidite gdje se nalazi pire, zatim imate čili crveni pa zelene papričice, smeđe su nasjeckane gljive. Crna stvar je iskreno najzanimljivija. Crna stvar je plijesan od kukuruza ili pljesniv kukuruz. Iskreno više puta sam naišao na ovo, ali još nisam probao. Svaki put kad mi objasne što je nekako izgubim tek.
Ja sam na svoj stavio pire grah, čili i gljive.

 photo 479175_10151620708946499_468554811_o.jpg
Ovo su tvrdi dijelovi u kojima sam pričao. Kukuruzno tijesto pečeno u vrelom ulju.
U konačnici dobite ovo

 photo 905271_10151620709231499_531161454_o.jpg

Sve još malo posipate sirom, malo zelja, još malo čilija i quacamole i dobite gotovo jelo.
Ovaj nazvati ću ga snack je odličan ukusan, te što je najbolje, prilagođen vašim željama. Možda sam malo pretjerao sa čilijem, ali nije bitno. Vrlo jednostavno jelo koje se može napraviti bilo gdje. Čim sam progutao prvi zalogaj već sam razmišljao kako da skombiniram drugi komad. Stvarno sam uživao. Da budem iskren ponešto i u činjenici da mogu stari ovim uštogljencima u uredu da sam probao i nešto sa ceste. Međutim nemojte se zavaravati, hrana je bila odlična. Super dapače.
Moram ovdje priznati da iako je ulična hrana, nisam vidio nikakve znakove da je higijena bila loša ili bilo kakve ostale probleme. Hrana je napravljena vama pred očima, sa svježim sastojcima. Ipak moram priznati da sam imao lokalnu pratnju koja je znala što radi.

Izgleda mi kao savršena hrana za veću ekipu ljudi negdje u prirodi. Ako vam je dosadilo samo roštiljati uvijek.

2. Druga hrana je bila, zaboravio sam ime, hehehehe.

 photo 919935_10151620709266499_1714323881_o.jpg
Ovaj snack je sličan ali malo drugačiji. Vidite gdje žena mijesi tijesto To je kukuruzno tijesto. Uzme kuglicu u ruku napravi kao deblju palačinku i unutra opet stavi što zaželite

 photo 919662_10151620709311499_208767025_o.jpg
Tada zatvori palačinku napravi opet kuglicu od toga i sve to skupa ide u vrelo ulje.
Ovo je rezultat

 photo 920038_10151620709341499_438433417_o.jpg
Sve u svemu, ja sam uživao, nadam se da ste nešto malo naučili o lokalnoj hrani, te ako nekog za 1mj vidim da prodaje ovo negdje u gradu, tužiti ću za autorska prava, hehehe

 photo 920858_10151620709096499_936016662_o.jpg
Ako znate neko da Vas odvede na neko ovakvo mjesto, moj tolpi savjet je da obavezno probate. I obavezno napravite da bude ljuto.

P.S.

Pozdrav iz Meksika.


Oznake: hrana, mexicka hrana


25.04.2013. u 09:37 sati | 3 Komentara | Print | Link | Na vrh

Voziti auto u Mexico City-u

Je abnormalna ludnica, da budem iskren i brz.

Iako sam samo imao auto ovdje tjedan dana, jer iskreno auto u Mexico City-u vam baš i ne treba za svakodnevnu upotrebu. Taksi je jeftin, metro je jeftin. Naravno ako živite ovdje, a niste ko ja samo u prolazu, tada je to druga priča.

Mogu reći da sam se u svojih 7 godina kako radim i putujem vozio po zemljama koje nisu poznate po sigurnoj vožnji. Od bliskog istoka, gdje mi Saudijska Arabija prva pada na pamet, Južna Afrika, gdje sam prvi put vozio po lijevoj strani, moram priznati da je Mexico do sada najzanimljivija, najuzbudljivija i najstresnija zemlja za voziti.

Od kuda početi.
Možemo početi od prometnih pomagala. Ljudi iz Europe su recimo naviknuti na prometne znakove, na označene linije na cestama. Promet većini ljudi, bar meni, je uvijek nekako povezan sa određenim pravilima, zakonom, redom. Ovdje toga nema.
Naravno i ovdje postoji semafori, prednost prolaza, ali sve to izgledaju kao pojmovi koji su se izgubili negdje davno u vremenu.

Ako se vozite Mexico City-em, prvo sto ćete zamijetiti da uopće nema nikakvih prometnih znakova. Nema znakova za ograničenje brzine, nema znakova za pravo prolaza. Tu i tamo vidite neku zabranu skretanja, ali koliko sam primijetio, to je više za zabavu nego za stvarno reguliranje prometa.
Druga stvar su križanja i linije na cestama. Križanja, pogotovo malo veća, recimo gdje se križaju dvije jednosmjerne ceste sa dvije trake, definitivno nisu za ljude slabog srca. Ovdje naime nema, ili ja nisam shvatio, nekakvog pravila. Ako imate semafor, ljudi se drže prava prolaza. Ali ako nema, svaki se bori za svoj prolaz. Uglavnom se svi zguraju u križanje i tada jednostavno idete, gledate ljude iz suprotnog smjera u oči, dajući im do znanja da ste vi na redu itd. Kaos kaos kaos.
Treća problematična stvar je činjenica da nemam bas nikakvih oznaka na cesti. Većina bijelih linija je izblijedila, tako da nikad ne znate u kojoj ste traci. Prestrojavanje je klasično molim boga da ne umrem.
Ovdje je okretanje glave za mrtvi kut SVE.
Ceste same po sebi nisu loše, nema previše rupa, glatke su, nema smeća na njima, čak su i dobro osvijetljene, međutim ležeće policajce nikad nećete vidjeti sve do trenutka kad polijećete u autu skupa sa svim stvarima koje nisu pričvršćene.
Većina cesta ima dediciranu liniju za autobusni i taksi promet, ali naravno to baš ništa ne znači.
Kad sam iznajmio auto vozio se po toj traci, odjednom se pojavio policajac i iza njega bus koji je išao u krivom smjeru. Smiješno.

Policija. Ljudi su me upozoravali da nema smisla uzeti auto jer će vas policija uvijek zaustaviti i tražiti pare. Osim policajca koji na raskrižju reguliraju promet, nikad nisam vidio da bi netko nekog zaustavio i reko, e prekršio si zakon. Tako da su te priče glupost. A najlakše je to vidjeti po količini prometa, Jednostavno nemaju gdje zaustaviti i izvaditi nekog iz prometa. Iako koliko sam čuo, to je možda bilo prije. Sad je policija malo manje korumpirana nego je to prije bio običaj.
Najiritantnija stvar ovdje je da se policija UVIJEK ali UVIJEK vozi sa uključenim rotirkama, bez zvučnog signala. Prvi put sam uvijek imao osjećaj, sad će me zaustaviti. Ali nikad se nije desilo. Velim vozio sam samo tjedan dan, ali opet.

Trube su esencijalni dio prometnog mentaliteta ovdje. Ako idete u raskrižje, samo malo zatrubite da date drugome do znanja da ne mislite stati, pa neka stane on.
Za čudo već sam mjesec dana ovdje i nisam nikad vidio niti jednu nesreću. Čak niti neki mali udarac ili nešto slično. Valjda ako odrastete u tom okruženju, postane vam normalo.

Ovdje imaju onaj "po meni ultra glupi" američki stil cesta, gdje uz glavnu cestu imate manju, na koju imate oštre ulaze i izlaze. Iz tih malih cesta tada skrećete lijevo ili desno. Ulazak ili izlazak iz tih malih cesta je ravno samoubojstvu, jer nemate mali dio trake koji bi vam omogućio da se priključite u normalni promet (kao recim doma kad izlazite iz benzinske ili nešto slično). Nego brutalno oštro uletavanje i izletavanje
Ako stojite ili ste prespori na nekom mjestu, odmah imate trube iza sebe.

Jesam li još nešto zaboravio. Ah da, kružni tokovi ovdje nisu kružni tokovi već obična raskrižja sa nečim u sredini. Zamislite kako sam se iznenadio kad sam vidio da ljudi u kružnom toku idu osim normalnim desnim putem (desno zaokružite do druge strane) i lijevim. Za recimo treći izlaz, kod nas čovjek mora proći prvi pa drugi i onda lijepo desno skrenete u treći. Ovdje možete odmah sa 1 na 3 po lijevoj strani. Valjda kužite što želim reći.
Uz nedostatak prometnih znakova, teško je i navigirati gradom. Po meni jako su loše označene prometnice. Ok nakon Njemačke, sve je loše označeno, ali generalno nikad ne znate di je koja ulica.
GPS je ULTRA OBAVEZAN. Ili možete ići old school sa papirnatom mapom. Ali sve u svemu, morate imate nešto jer po znakovima nećete nikud doći. Pogotovo noću.

Sve u svemu, ultra zanimljivo. Ako netko voli ovakav stil vožnje obavezno preporučam. Ako se bojite prometa, nije vam ugodno ako netko ispred van skrene a da ne da žmigavcom, NEMOJTE niti pod živu glavu ovdje razmišljati da iznajmite auto. Nakon 5 minuta isključiti ćete se van prometa drhtureći ko prutić na vjetru.
Prvi put što sam pokupio auto i prošao pola grada od aerodroma do svog stan, uffff. Drhturio sam, heheheh. Ali kao i sve, čovjek je biće navike. Nakon nekog vremena naviknite se na ovo.

Brijem da vozim ovdje 2,3 mjeseca, kod kuće me ama baš nište ne bi moglo izbaciti van takta.

Najčudnija stvar, skoro zaboravio reći, je činjenica da se na autocestama svi voze kao bakice. Sporo, pristojno, dostojanstveno. Ograničenje ovdje je 110 na autocestama, a moram reći da su im autoceste super, i vjerujte mi svi se voze 110. Nema idiota koji se ganjaju, nema tipa koji vam se gura na guzu. Nakon gradskog prometa, kao da ste došli iz neke mećave na proljetnu livadu gdje leptirići skaču sa cvijeta na cvijet.

P.S.

Pozdrav iz Mexica. Vrijeme je ovdje predivno.

Oznake: vožnja, Mexico City, auti


19.04.2013. u 09:35 sati | 0 Komentara | Print | Link | Na vrh

Putujemo Meksikom : Taxco

Mislio sam opet ovaj post početi sa nekom isprikom, ali eto predomislio se pa neću. Umjesto da cvilim ovdje, odlučio krenuti sa postom.

Onaj tjedan dok smo otišli u Pueblu, treći slobodni dan smo otišli na drugu stranu Mexica, zapadno-južnu da posjetimo mali ali poznati grad zvan Taxco.

Sam grad je udaljeniji od Pueble, tako da je put trajao malo duže, međutim u ovome slučaju to mi uopće nije smetalo, jer je put bio puno veća uživancija. Osim jednog većeg grada na putu do Taxca nismo vidjeli nikakvu industriju ili nešto što bi mi smetalo. Na prvoj pauzi za kavu, stali smo na benzinskoj na sredini ničeg. Prvo što me iznenadilo je bio miris prirode i miris boreva. Ne bi vjerovali koliko sam mogao to osjetiti. Naime zrak u Mexicu Citiy-u i nije baš nešto. Tj. sranje je. Baš me zanima koliko ekvivalenta cigareta sam popušio udišući ovaj zrak. Tako da miris prirode je nešto što mi je donijelo osmijeh na lice. Sama činjenica da te neke tako male stvari mogu razveseliti, dodaje poseban osjećaj. Totalno u novom okruženju, nova zemlja i novi doživljaji i onda te razveseli miris borova. Okk, odlutao sam.

 photo P1110742.jpg

Cesta koja ide prema Taxco-u je ista cesta koja vas vodi do Acapulca, što se također vidi po slici. Dobite taj karipski doživljaj. Sve u svemu kao što sam reko vožnja je bila ugodna. Međutim tada smo skrenuli greškom sa glavne ceste i krenuli po lokalnoj cesti. Jedino što mogu reći je hvala bogu. Bili smo nagrađeni prizorima malih sela i malih mjesta. Ja iskreno kad putujem ovakve prizore najviše volim, jer vas nekako najviše uvuku u samu sredinu.

 photo P1110755.jpg
Jedino što mi je sad žao da nismo stali u nekome od sela i malo se prošetali.

 photo P1110757.jpg

 photo P1110775.jpg
Ova scena me nekako najviše podsjeća na moje zamišljenu sliku ruralnog Meksika. Kasnije je bio i Meksikanac na magarcu, ali ga kolega nije baš dobro uhvatio kamerom
Kao što rekoh, svidjelo mi se mjesto. Mali restorani koji su bili pupkom puni. Sve više i više vjerujem da Meksikanci ne kuhaju kod kuće već uvijek jedu vani.

Nakon prelijepih panorama planinskih vrhova došli i do mjesta.

Taxco je najviše poznat po svojim rudnicima srebra, te je klasificirani kao najveći rudarski grad u Latino Americi u svoje doba. Iako sam grad ima više znamenitosti, dvije znamenitosti dominiraju gradom.

Prva je pogodili ste, katedrala, Santa Prisca

 photo P1110798.jpg

Kao što vidite crkva je napravljena od predivnog roznog vapnenca. Stvarno je pinki i moram priznati da izgleda jako lijepo. Ako ništa Španjolci su znali napraviti ljepu crkve. Iskreno kad vidim moderne crkve, opet nema usporedbe.
Međutim ova crkva čak ima i lijepu priču. Crkvu je naime izgradio poslovni čovjek. Čovjek koji je bio vlasnik svih okružnih rudnika srebra. Te usprkos svom bogatstvu, gradnja ga je skoro bankrotirala. Crkvu je napravio da zahvali bogu što je uspio postati toliko bogat.

 photo P1110808.jpg
Sve ovo je u prekriveno čistim zlatom.

 photo P1110830.jpg
Crkva se nalazi na lijepoim malim trgom koji obilaze tradicionalne Meksičke bube. Mexico City ih skoro pa više nema.
Do vrha se popeli kroz labirint tržnica, od kojih nemam slika jer sam izgubio mob, tako je nestalo i pola slika. Evo ipak se požalio.

Kako je ovo grad srebra, cijeli grad je trgovina za trgovinom srebra.
 photo P1110828.jpg
Tko me zna da sam popriličan fanatik za srebrom, međutim razočarao sam se u ponudi. Očekivao neke lokalne motive i običaje, međutim sve je standardno turističko sranje. Od 100 trgovina sve imaju apsolutno isto. Niti jedna nema ništa posebno. Iako bi se ženama sviđalo, vjerujte mi kad vam velim da je pomalo razočaravajuće. Turizam je došao i u ovo malo mjesto duboko u brdima. Činjenica da puno prodavača priča super engleski govori sve.

 photo P1110815.jpg
Sve u svemu gradić je ultra živi i prekrasan.

Druga atrakcija je kip Isusa koji pazi na gledajući na grad.

 photo P1110836.jpg

 photo P1110841.jpg
Kao što vidite grad je na brdu, te bez stepenica nigdje. Zato reko da se probijali kroz labirinte tržnica. Samo je par cesta, dok su ostalo prolazi i putić.

Sve u svemu, obavezno posjetit ovaj grad. Ako ćete ikad morati birati, ovaj obavezno prije Pueble uzeti.


P.S.
Pozdrav iz Meksika. Od sada postovi samo sa tekstom, bar do 24.4 kad Galaxy S4 izlazi, mmmmmmmmm.
Uživajte.




Oznake: mexico, Taxco


16.04.2013. u 09:46 sati | 5 Komentara | Print | Link | Na vrh

Putujemo Meksikom : Puebla (II)

Prvo, ispričavam se što kasnim sa postom. Trebao je doći jučer, ali pokušavam postati post tako da se objavi prije podne u vašoj vremenskoj zoni, što mi je problematično.

Uglavnom da krenemo dalje.

Kao što sam rekao Pueblo ima previše lijepih stvar da sve zguram u jedan post. Pa da nastavimo.

Na vrhu obližnjeg brda nalazi renovirana Španjolska tvrđava.

 photo 2013-03-28162305.jpg
Same tvrđava i nije nešto spektakularno. Nešto što bih i ja mogao izgraditi. Međutim tvrđava se nalazi u ogromnom parku, koji je pun modernih muzeja i starih skulptura.

 photo 2013-03-28163236.jpg
Nažalost, budući da smo mogli birati između dva turistička autobusa odabrali smo onaj di je bila manja gužva. Međutim to smo platili time da je cijela tura bila na Španjolskom. Ovdje bih htio napomenuti da bih čovjek očekivao puno stranca te turista, ali ipak većina turista ovdje su Španjolskog podrijetla. Tako da iskreno jako rijetko vidite tipične Japanske trusite ili snježno bijele Engleske bakice i dedeke.

Kao što sam rekao park ima par fenomenalnih novih i modernih muzeja i egzibicionih centara.

 photo 2013-03-28163705.jpg

 photo 2013-03-28163419.jpg
Budući da ste na vrhu pruža vam se lijepi pogled na grad. Ovo je samo slika jednog malog dijela. Zamislite da ovako vidite sve oko brda. A kao grad nije nešto preveliki. Pogled pruža tipičan pogleda na grad, te nažalost ne mogu reći da vam panorama grada oduzima dah.

Međutim ovaj ratni spomenik je nešto posve drugo

 photo 2013-03-28163840.jpg

Moram priznati da što se tiče čistoće i sređenost turističkih lokacija, imam samo riječi hvale. Mislim da ljudi općenito imaju dojam da je Meksiko prljavo mjesto, međutim reko bih da se varaju, bar generalno, ali o tome drugi put.

Kad smo se vračali prošetali smo kroz ulicu koja je krcata štandovima koji nude samo hranu svih veličina i boja.
Počinje ovako.

 photo 2013-03-28165606.jpg
Znači ovo nisu baš nešto organizirani štandovi kakve možda očekujete kod kuće koje prodaju kolače i kobasice. Ovo sve više izgleda jako improvizirano i svaki ima neki svoj poseban štih.
Kao što vidite većina ljudi prodaje ovakve male tortilje na koje stavljaju različite stvari.

 photo 2013-03-28165631.jpg
Ptičja perspektiva iz vrha autobusa.

 photo 2013-03-28173046.jpg
Kad prolazite pokraj tih štandova možete zamijetit da sve to izgleda poprilično prljavo. Mene su uvijek fascinirale iz kakvih sve kantica i kanta uzimaju te umake koji su na suncu, ali mislim da lokalcima to baš ne smeta. Uglavnom ovo nije neka regionalno lokalna kuhinja, vidio sam te stvari i na drugim mjestima.

 photo 2013-03-28173112.jpg

Da me ubite nemam pojma kaj je to. Mislio da su gljive ali nisu. Uglavnom izgledalo je odvratno.

 photo 2013-03-28173131.jpg
Kao što rekoh, obiteljski biznis.

 photo 2013-03-28173136.jpg
Kvaliteta slika nije nešto, moja greška, sljedeći put će biti bolje.

E sad ovdje moram napomenuti da nam je bilo IZRIČITO savjetovano da ne jedemo hranu iz ovakvih mjesta. Jer da citiram neke ljude, dobiti ćeš novi šupak. A sad voziti natrag 3h sa nečim ovakvim u želucu mi se nije dalo. Plus velim, neke stvari su izgledale toliko čudno da bi trebao vodiča da mi veli kaj je kaj.
A to mi je i naviše falilo. Činjenica da ne znam što je što. A ovaj put sam bio prevelika kukavica da probam. Sad ispitivati ljude što je to, ovo ono. Moram reći da smo bili umorni, te je ovo bio na putu prema autu. Trebao bih se možda više potruditi ako već pišem putopisni blog, ali polako, tu sam tek 1mj. Biti će vremena, pa će i biti postova gdje ću više informacija imati o samoj hrani.
Toliko o Puebli. Iskreno očekivao sam više, ali opet nisam bio razočaran. Problem je bio u vožnji koja nas je dosta iscrpila.


P.S.

Pozdrav iz sunčanog Meksika.




09.04.2013. u 09:29 sati | 2 Komentara | Print | Link | Na vrh

Putujemo Meksikom : Puebla (I)

Iako kasnim, prvo da svima zaželim Sretan Uskrs.
Sad možemo dalje.

Kako je ovdje tokom Uskrsa srijeda, četvrtak i petak bio slobodan, ja i kolega odlučili smo rentati auto i malo posjetit neka turistička mjesta van Meksiko City-ia. Meksiko ja naime načičkan mjestima koje se isplati vidjeti. Meksiko uz svoju originalnu povijest ( Azteci i Maje) ima i vrlu bogatu povijest koju su nametnuli Španjolci tokom osvajanja Novog kontinenta.

Nekoliko mjesta van glavnog grada možete poprilično dobro istražiti tokom jednog dana.
Puebla je jedan od gradova koji je idealan za jednodnevni izlet. Grad se nalazi samo kojih 100-120km van glavnog grada, međutim čak i uz maksimalnu upotrebu autocesta, put će vam trajati min 2h u jednom smjeru, ako ne i više. Promet i vožnja u Meksiku je nešto za što mi treba još jedan post da opišem sve svoje dojmove, tako da ćemo to ostaviti za drugi put.

Meksiko City se nalazi doslovce u dolini velikog vulkana, tako da je okružen planinama, što je i razlog zagađenja zraka. Budući da je u kotlini teško čisti zrak dolazi. Uglavnom Puebla se nalazi doslovce istočno od glavnog grada. Put između Puebla i Meksika je blago rečeno bio razočaravajući.

Jako puno prometa.

 photo 2013-03-28100747.jpg

sa hrpom ljudi koji prodaju sve i svašta. Od penkala do sladoleda i kolača na plus 28 koliko je već bilo. Moram ovdje napomenuti da ipak nisu naporni i agresivni. Ako velite da niste zainteresirani maknu se. Također se ne morate bojati da vam ne uskoče u auto i pokradu sve, kao recimo u Južnoj Africi.

Kako su Puebla i Meksiko City blizu, imate jedan dio ničeg a ostalo su industrijske zone. Tako da priroda nula bodova, neke zanimljivosti putem nula bodova. Kad usporedite recimo JAR i ovo, ovdje nećete niti jednog trenutka doživjeti trenutka kada čete reći WOW, ovo se stvarno ne vidi svaki dan.

Puebla.
Puebla je, kako se reklamira, bio prvi PRAVI španjolski grad. Znači to je prvi grad gdje se Španjolci nisu naselili u grad starosjedioca i preuzeli ga već su ga osnovali. Što se jako dobro vidi. Činjenica da je pravi Španjolski grad je i sva njegova čar. Grad je inače 1987 imenovan World Heritage Site.
Pokraj Puebla se nalazi ogromna WV tvornica (najveća van Njemačke). Otkuda toliko karakterističnih Buba u Meksiku
Međutim Puebla je, kako bih to reko komad zlata zakopan u govno. Da bi došli do stare Španjolske sredine, morate se probiti kroz odvratni dio grada koji je nastao okolo.. Kad smo dolazili, stvarno nismo vidjeli što je tako spektakularno.
Međutim dok dođete u središte, stvarno vam se smiješak razvuče po licu.

 photo 2013-03-28131101.jpg

 photo 2013-03-28160931.jpg

Nemojte da vas malo oronula fasada zavara. Svaka zgrada je druge boje, što daje mjestu posebnu čar.

 photo 2013-03-28160421.jpg

 photo 2013-03-28132109.jpg

 photo 2013-03-28160436.jpg

Centar je jedno veliko šahovsko polje sa ulicama koje su sve pod pravim kutem. Svaka ulica ima predivne zgrade. Grad je naime poznat po fasadama koje su napravljene od keramičkih pločica. Moram priznati da ovo stvarno izgleda prelijepo i ugodno oku. Kad usporedite modernu zgradu i ovakvo nešto vidite koliko je moderna arhitektura bezdušna i jednostavno hladna. Usudio bih se reći ružna.

U centru, Zocola, koji je nekad bio mjesto gdje su se dešavale borbe bikova, vješanja itd, sad se nalazi lijepi park i ova ljepotica

 photo 2013-03-28160524.jpg

Puebla Cathedral. Nekad najviša zgrada u cijelom Meksiku. Iako izvana izgleda kao recimo prosječna Europska katedrala, iznutra je drugačija priča.

 photo 2013-03-28132711.jpg

 photo 2013-03-28134008.jpg

Raskoš, raskoš, raskoš. Rimsko katoličke crkve su uvijek bile raskošne, ali ovo je nešto posebno. Činjenica da su imali puno zlata se jasno vidi. Sve je pozlaćeno. Glavni oltar se nalazi unutar svoje posebne kupole, mislim nešto prelijepo.

Osim katedrale cijeli centar je načičkan različitim crkvama.

 photo 2013-03-28131847.jpg

 photo 2013-03-28161625.jpg

Ne sjećam se točne brojke, ali grad se može pohvaliti sa povelikim brojem crkava.


Za sada ćemo ovdje stati. Grad ima puno toga za ponuditi što se tiče turističkih znamenitosti., pa neću biti nepristojan prema njemu i sve pokušati zgurati sve u jedan post.

Ovdje se ispričavam, na kvaliteti slike, ali iz nekog razloga mob mi je sve snimao u 640x480. Nadam se da nije toliko loše.


P.S.
Pozdrav iz Meksika. Šaljem puno sunca u Hrvatsku, čujem da njoj treba.

Oznake: Puebla, putopis, arhitektura


03.04.2013. u 10:01 sati | 4 Komentara | Print | Link | Na vrh

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< travanj, 2013 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          


Komentari da/ne?

Opis bloga

Dnevnik hrvatskog slobodnog mladog bivšeg FER-ovca koji je putuje poslovno po različitim zemljama.
Nakon skoro dvije godine na Bliskom Istoku, nakon Riyadh-a i Bahraina,
radnja se odvijala u Sankt Petersburgu u Rusiji. Rusija prošla, pa malo lutao po balkanu. Nakon skoro pa pola godine Kosova, bio na drugom kontientu. Točnije Johannesburg/Pretoria u Južnoj Africi. Bio jedno vrijeme u Europi (sušno razdoblje bloga), a sad sam u Mexicu.

Opis različitih običaja i života u zemlji kroz moju svakodnevnicu


Kontakt:

pisc99@yahoo.com-mail
pisc99- Skype kontakt

Copyright by pisc99

Linkovi

Mountain bike product reviews
EngHr rječnik
EngDeu rječnik
MTB trail reviewsjavascript:%20void(0);
SpanishDict

Blogovi

Akcije (obavezno posjetit):


Ufff nije me bilo predugo ovdje.



One koje obožavam čitati (ili gledati):


Marina Kuharica
Mala od palube
Kiki's Parlour
gosponp profesor
alexxl
KinkyKolumnistica
Ribafish
Kucanica u Japanu
Eurosmijeh
little black book
vodoinstalaterske kronike
otrovna

Drago mi je vidjeti da još uvijek ima vetarana ovdje :-)
Nadam da ću dodati neke nove.

Koje čekam da se vrate:

CHOCO
JJA
Athena Air
S ulica Kabula i malo sire
Hybrid


Grbovi zemalja

Photobucket - Video and Image Hosting
Photobucket
Photobucket
Photobucket
kosovo1
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket

Photobucket

Image Source,Photobucket Uploader Firefox Extension
 photo Untitled.png

eXTReMe Tracker

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se