Chichen Itza

Nastavak na prošli post ću prekinuti ovim postom. Naime jedan od razloga zašto je Cancun isto privlačan je da se nalazi u Yucatan regiji.
U toj regiji se nalazi Chichen Itza. Chichen Itza je imenovana/o za novih 7 svjetskih čuda 2007. Tako da je definitivno jedno od mjesta koje morate posjetiti ako se nalazite blizu Cancuna.
Chichen Itza se nalazi kojih 3-4 sata normalne vožnje od Cancuna. Nažalost zbog veće udaljenosti teško da ćete stignuti stati i uživati previše u ostalim mjestima, tako da si definitivno jedan dan uzmite samo za posjet ovog mjesta.

Svi više manje imati na umu neku sliku kad Vam se spomene ovo mjesto. Možda ako ste gledali film Apocalipto od Mel Gibsona.
Ipak, ipak, moram napomenuti par stvari.
Kad vam netko spomene svjetsko čudo, imate osjećaj čak i prije nego ga vidite da ćete biti začuđeni, zadivljeni, jednostavno ostati paf. Pa moram reći da Chichen Itza nije pobudila to u meni. Nažalost možda nisam bio objektivan zbog nekoliko razloga.

 photo DSC_0599.jpg

Nemojte me krivo shvatiti, mjesto je lijepo i definitivno se ga isplati vidjeti, ali recimo nisam doživio onaj osjećaj skrušenosti, koji sam recimo doživio hodajući Hermitage-om. Onaj osjećaj kako je ljudska rasa u određenim uvjetima bila sposobna stvoriti nevjerojatne stvari.

Što je u jednu ruku žalosno. I opet imajte na umu da je ovo samo moje mišljenje, tako da nemojte ovo uzeti zdravo za gotovo.

 photo DSC_0564.jpg

Glavi problem za mene je bio da nažalost niste mogli doći ni blizu samih spomenika, već ste morali sve razgledavati izdaleka. Naravno da ovo ima smisla da bi se očuvalo ovo za buduće naraštaje ali opet

 photo DSC_0622.jpg

Ovo je mjesto se zove Hram tisuću ratnika. Svaki stup predstavlja ratnika i valjda njegov doprinos društvu. Bilo bi fascinantno da možete hodati između tih stupova i dobiti osjećaj kako je to bilo pred vise od 3000 godina. Međutim možete samo vidjeti.

Samo gledanje možda i ne bi bilo problem da iz vas svakih 2 sekunde neki Meksikanac pokuša prodati neku stvar. Umjesto da uživate samo čujete " mi Amigo, one dolar, one dolar". Iskreno kužim da moraju prodati stvari, ali zašto to ne ograniče na ulaz, međutim u svakom dijelu gdje je hlad imate štandove koji prodaju suvenire. Tako da imate hram od 3000g i tipa koji vas gnjavi da kupite nešto. Nažalost meni je sve to poprimalo oblik nekog tematskog parka ne svjetsko čudo.

 photo DSC_0613.jpg

 photo DSC_0602.jpg

Naša grupa je nažalost (što smo kasnije skužili) bila preškrta da plati vodiča. Nažalost zato jer je količina informacija koje možete dobiti o pojedinim mjestima jednostavno smiješna. Za svaki dio imate malo malenu kamenu ploču sa par rečenica na engleskom. Sa vrlo vrlo šturim informacijama. Tako da obavezno uzeti vodiča dok ste tamo. Nažalost se nisu potrudili približiti mjesto za trusite koji ne žele vodiče.
Ajde možda to i nije tako loše, ali opet.

 photo DSC_0580.jpg

Neki ljudi će prepoznati ovo mjesto iz jednog crtića.

 photo DSC_0581.jpg

Međutim ako se odvojite od svih ljudi nađete neko mirno mjesto ponekad vas dočeka i prizor poput ovog

 photo DSC_0629.jpg

 photo DSC_0634.jpg

I tek tada vidite da je sve napravljeno od kamena, te počinjete shvaćati koliko je muke trebalo da se digne ovaj kamen tamo, pomakne onaj tamo. I počnete poštovati mjesto.

Čak ako i brzo letite kroz mjesto, treba vam dobrih 1h da posjetite, pa računajte na to.

Sve u svemu obavezno posjetiti to mjesto. Međutim jel bi ja posjetio opet da imam priliku, iskreno sumnjam

E da, sunce je ultra ultra jako, pa se pazite.

P.S.

Pozdrav iz Mexica.

Oznake: Chichen_Itza, mexico, svjetsko čudo


29.05.2013. u 09:23 sati | 6 Komentara | Print | Link | Na vrh

Cancun (I)

Pretprošli petak smo se kolege i ja odlučili posjetit Cancun. Ako vam je možda poznati Cancun od nekud ali se ne možete sjetiti da vam malo pomognem

 photo spring-break-cancun.jpg

Cancun je poznat po Spring Break-u. Iako nažalost ili sreću nisam imao prilike ići u Cancun tokom Spring Breaka, moj dojam je možda malo drugačiji od nekih ostalih ljudi. Iako čak i uz tu iznimku Cancun je Las Vegas sa plažom.
Naime sam grad Cancun je isti kao i svaki drugi meksički grad, ali zona gdje se nalaze hoteli je nešto što se treba vidjeti. Milijun hotela jedan na drugome. I ovdje ne govorim o socijalističkim hotelima kakve vidimo na našoj obali, već onakve kakve vidite pa eto u Las Vegasu.

Ovaj dojam totalno pojačava činjenica da po meni Cancun nije u Meksiku. Prvo svi pričaju engleski ,a drugo sve je u dolarima, te svi ljudi vade kalkulatore da vam izračunaju cijenu u lokalnoj valuti (pesosi naime).
Međutim nemojte da vas ovo zavarava, Cancun je predivno mjesto. Budući da se nalazi na Karibima, možete očekivati ono što i očekujete od Kariba. Sunce, bijeli pijesak, ocean, palme i mojito i (ovo zadnje je moje)

 photo DSC_0297.jpg

 photo DSC_0287.jpg

Budući da nas je bilo više, nismo uzeli hotel već resort, tako da smo svi bili u jednom apartmanu. Iako nije bio all inclusive kad se probudite rano ujutro i siđete dolje i dočeka vas ovo

 photo DSC_0279.jpg

nekako vam nije bitno.

 photo DSC_0427.jpg

Ovaj post ću podijeliti na tri dijela. Svaki dan jedan post, jer se iskreno isplati. U Cancunu smo odsjeli četvrtak navečer, petak subota i nedjelja. Ako će netko ići tamo obavezno mu preporučam rentati auto, jer je ultra jednostavno snalaziti se. Imate jednu dvije ceste.

Cancun je maksimalno turističko mjesto kojem je glavno da izvuku čim više para iz vas. Međutim za uzvrat imate nevjerojatnu ponudu raznoraznih aktivnosti i stvari za raditi. Mi smo odlučili igrati se sa delfinima.
Iako sam i prije bio na delfin show-u, ovo je prvi put da sam bio u bazenu sa tim predivnim životinjama.

 photo 003_3.jpg

I mogu vam reći da je nešto posebno. Svi znamo da su delfini inteligentne životinje, te vam je svakodnevnica da vidite psa koji prati naredbe ili se igra sa ljudima, ali ovo je nešto drugačije. Možda jer ipak niste ili nisam naviknut da tako razmišljam o bićima koja žive u vodi, bili oni sisavci ili ne.

 photo 023_23.jpg

Jedino što mogu reći da su delfini vrlo gumeni, hehehe. Tokom programa, dobite neke informacije o delfinima, te nakon što vam trener pokaže trik, natjerate delfina da ponovi stvar. Sve je to trenirano i znate da delfin to radi zbog ribe, ali iskreno osjećao sam se kao onaj dječak u "Fliper-u" (ako je netko dovoljno star da se sjeća)

 photo 032_32.jpg

Plus delfini na neki način uvijek izgledaju da se smiju te da su sretni. Sve u svemu jako lijep doživljaj i preporučio bih ga svima.

Uglavnom tako smo proveli poslijepodne.
Završiti ću ovaj post malo opisujući kako izgleda noćni život u Cancunu. Naime negdje na sredini zona hoteliere imate par klubova koji opslužuju potražnju za zabavom. Iako brijem da je tokom sezone puno više partija na plažama, ovo su tipični komercijalni klubovi.
Način ulaska je Američki. Na ulici kupite ulaznicu koja košta od 60-100 USD. Dobite narukvicu za upad, i tu cijenu je uključeno sve. Znači svakakav alkohol koji poželite. Tako da si mogu misliti kako je tamo tokom sezone.

Tokom dana sam na bazenima upoznao neke dvije Ruskinje koje su studirale u Americi, pa budući da samo lago mogao srati da sam radio u Rusiji, lako smo se sprijatelji, hihihhi.
Uglavnom kako ostale kolege nisu baš bile zainteresirani za izlazak, otišao sam sa njima van.
Izabrali smo Coco Bongo klub. Ako je nekome od nekud to poznato, to je klub u kojem Jim Carry u filmu Maska zavađa Cameron Diaz.
Coco Bongo u biti nije noćni klub. Coco Bongo je toliko toga više. I sumnjam da ima nešto slično bilo gdje drugdje. Coco Bongo je noćni klub, kazalište i cirkus. Mislim da bi ga to opisalo sasvim dobro. Naime glavan atrakcija i počeku je klub poznat su plesne i muzičke točke koje se izvode tokom večeri.
Izvode se muzičke točke gdje se emitiraju svjetske zvijezde, pa sve od ljudi koji lete na žicama preko cijelog diska i rade vratolomije. Atmosfera je nešto što se teško opiše. Obavezno posjetit. Slike nemam jer je bilo pretamno, ali odite ne youtube pa pogledajte malo, neće vam biti žao. Jedini problem je gužva prevelika gužva. Tako da sam se sa Ruskinjama vratio oko ponoći natrag u hotel.

Evo tu ću završiti. Sljedeći post u ponedjeljak, nadam se. Ne, biti će u ponedjeljak.

P.S.
Pozdrav iz Meksika.

Oznake: Cancun, delfini, plaža


22.05.2013. u 09:20 sati | 2 Komentara | Print | Link | Na vrh

Ulična hrana

Ufff, pisati post u 2 ujutro. Ovo mora da je prvo.
Već sam napomenuo nekoliko puta ako se ne varam kako ponekad izgleda da Meksikanci uopće ne kuhaju. Razlog zbog čega sam donio taj zaključak su ulični štandovi gdje se prodaje svježe pripremljena hrana.

Ti štandovi uglavnom su najzaposleniji ili rano ujutro ili kasno navečer, ili tokom ručka. Koje li glupe izjave. Kao što rekoh 2h ujutro su, ali sve za čitatelje, kojih nema previše, hehehe.

Također sam napomenuo kako sam bio izričito upozoren da kao stranac moram paziti te izbjegavati ovakve načine prehrane. Međutim moram priznati da sam potajno uvijek htio probati nešto sa ovakvih mjesta. Izgledalo mi je kao idealan način da prođem inicijaciju za biti u Meksiku.
Ove subote sam konačno ispunio tu želju. Sad kad pišem vidim da je ovo kao da sam skočio iz aviona, ali ljudi stvarno, da ste čuli kako su mi ljudi govorili da moj mali žgoljavi europski želudac nije dorastao lokalnoj uličnoj kuhinji, i vi bi imali iste poglede. Uglavnom kao i uvijek ljudi previše SERU.
Pogotovo ljudi koji nisu probali nešto, ali imaju sasvim razrađeno mišljenje na temelju nečijih drugih iskustva. U subotu nakon kuglanja sa prijateljima smo otišli na ugao neke ulice (iskreno nemam pojma gdje sam bio) gdje se nalazilo ovo

 photo 904771_10151620708751499_615282690_o.jpg

Kad velim ulična hrana mislim na uličnu hranu. Improvizirani šator koji stoji na uglu ulice. Bez stolica, bez ičega. Samo šator, pločnik, stup od rasvjete i cesta. U ovome slučaju i crkva iza nas da upotpuni sliku.

Da sad krenemo na hranu.
Ovdje se u biti nudile dvije stvari.

1. Tostada

 photo 906848_10151620709176499_420689085_o.jpg


 photo 920556_10151620708741499_1430520342_o.jpg

Tostada je, koliko sam naučio tvrdo tijesto. Rekao bih kukuruzno. Tijesto je više manje slično čipsu. Na slici možete vidjeti proces pravljena ovih poslastica. Mala napomena, ovdje da je sve što se ovdje nudilo bilo vegetarijansko.

Na vrelu platu stave malo sira koji se otopi. Tada na tu podlogu od sira stave više manje što vam srce zaželi. Na komadu desno vidite da su na sir stavili malo pire krumpira, pa malo pire od graha (ovdje imaju pire od graha), malo čilija. Nakon što se to malo zagrije na vrh stave tvrdo tijesto, načos tijesto, čips tijesto kako god želite to nazvati.

Ovo su neke stvari koje možete staviti unutra.

 photo 476300_10151620708861499_1875195581_o.jpg

Vidite gdje se nalazi pire, zatim imate čili crveni pa zelene papričice, smeđe su nasjeckane gljive. Crna stvar je iskreno najzanimljivija. Crna stvar je plijesan od kukuruza ili pljesniv kukuruz. Iskreno više puta sam naišao na ovo, ali još nisam probao. Svaki put kad mi objasne što je nekako izgubim tek.
Ja sam na svoj stavio pire grah, čili i gljive.

 photo 479175_10151620708946499_468554811_o.jpg
Ovo su tvrdi dijelovi u kojima sam pričao. Kukuruzno tijesto pečeno u vrelom ulju.
U konačnici dobite ovo

 photo 905271_10151620709231499_531161454_o.jpg

Sve još malo posipate sirom, malo zelja, još malo čilija i quacamole i dobite gotovo jelo.
Ovaj nazvati ću ga snack je odličan ukusan, te što je najbolje, prilagođen vašim željama. Možda sam malo pretjerao sa čilijem, ali nije bitno. Vrlo jednostavno jelo koje se može napraviti bilo gdje. Čim sam progutao prvi zalogaj već sam razmišljao kako da skombiniram drugi komad. Stvarno sam uživao. Da budem iskren ponešto i u činjenici da mogu stari ovim uštogljencima u uredu da sam probao i nešto sa ceste. Međutim nemojte se zavaravati, hrana je bila odlična. Super dapače.
Moram ovdje priznati da iako je ulična hrana, nisam vidio nikakve znakove da je higijena bila loša ili bilo kakve ostale probleme. Hrana je napravljena vama pred očima, sa svježim sastojcima. Ipak moram priznati da sam imao lokalnu pratnju koja je znala što radi.

Izgleda mi kao savršena hrana za veću ekipu ljudi negdje u prirodi. Ako vam je dosadilo samo roštiljati uvijek.

2. Druga hrana je bila, zaboravio sam ime, hehehehe.

 photo 919935_10151620709266499_1714323881_o.jpg
Ovaj snack je sličan ali malo drugačiji. Vidite gdje žena mijesi tijesto To je kukuruzno tijesto. Uzme kuglicu u ruku napravi kao deblju palačinku i unutra opet stavi što zaželite

 photo 919662_10151620709311499_208767025_o.jpg
Tada zatvori palačinku napravi opet kuglicu od toga i sve to skupa ide u vrelo ulje.
Ovo je rezultat

 photo 920038_10151620709341499_438433417_o.jpg
Sve u svemu, ja sam uživao, nadam se da ste nešto malo naučili o lokalnoj hrani, te ako nekog za 1mj vidim da prodaje ovo negdje u gradu, tužiti ću za autorska prava, hehehe

 photo 920858_10151620709096499_936016662_o.jpg
Ako znate neko da Vas odvede na neko ovakvo mjesto, moj tolpi savjet je da obavezno probate. I obavezno napravite da bude ljuto.

P.S.

Pozdrav iz Meksika.


Oznake: hrana, mexicka hrana


25.04.2013. u 09:37 sati | 3 Komentara | Print | Link | Na vrh

Voziti auto u Mexico City-u

Je abnormalna ludnica, da budem iskren i brz.

Iako sam samo imao auto ovdje tjedan dana, jer iskreno auto u Mexico City-u vam baš i ne treba za svakodnevnu upotrebu. Taksi je jeftin, metro je jeftin. Naravno ako živite ovdje, a niste ko ja samo u prolazu, tada je to druga priča.

Mogu reći da sam se u svojih 7 godina kako radim i putujem vozio po zemljama koje nisu poznate po sigurnoj vožnji. Od bliskog istoka, gdje mi Saudijska Arabija prva pada na pamet, Južna Afrika, gdje sam prvi put vozio po lijevoj strani, moram priznati da je Mexico do sada najzanimljivija, najuzbudljivija i najstresnija zemlja za voziti.

Od kuda početi.
Možemo početi od prometnih pomagala. Ljudi iz Europe su recimo naviknuti na prometne znakove, na označene linije na cestama. Promet većini ljudi, bar meni, je uvijek nekako povezan sa određenim pravilima, zakonom, redom. Ovdje toga nema.
Naravno i ovdje postoji semafori, prednost prolaza, ali sve to izgledaju kao pojmovi koji su se izgubili negdje davno u vremenu.

Ako se vozite Mexico City-em, prvo sto ćete zamijetiti da uopće nema nikakvih prometnih znakova. Nema znakova za ograničenje brzine, nema znakova za pravo prolaza. Tu i tamo vidite neku zabranu skretanja, ali koliko sam primijetio, to je više za zabavu nego za stvarno reguliranje prometa.
Druga stvar su križanja i linije na cestama. Križanja, pogotovo malo veća, recimo gdje se križaju dvije jednosmjerne ceste sa dvije trake, definitivno nisu za ljude slabog srca. Ovdje naime nema, ili ja nisam shvatio, nekakvog pravila. Ako imate semafor, ljudi se drže prava prolaza. Ali ako nema, svaki se bori za svoj prolaz. Uglavnom se svi zguraju u križanje i tada jednostavno idete, gledate ljude iz suprotnog smjera u oči, dajući im do znanja da ste vi na redu itd. Kaos kaos kaos.
Treća problematična stvar je činjenica da nemam bas nikakvih oznaka na cesti. Većina bijelih linija je izblijedila, tako da nikad ne znate u kojoj ste traci. Prestrojavanje je klasično molim boga da ne umrem.
Ovdje je okretanje glave za mrtvi kut SVE.
Ceste same po sebi nisu loše, nema previše rupa, glatke su, nema smeća na njima, čak su i dobro osvijetljene, međutim ležeće policajce nikad nećete vidjeti sve do trenutka kad polijećete u autu skupa sa svim stvarima koje nisu pričvršćene.
Većina cesta ima dediciranu liniju za autobusni i taksi promet, ali naravno to baš ništa ne znači.
Kad sam iznajmio auto vozio se po toj traci, odjednom se pojavio policajac i iza njega bus koji je išao u krivom smjeru. Smiješno.

Policija. Ljudi su me upozoravali da nema smisla uzeti auto jer će vas policija uvijek zaustaviti i tražiti pare. Osim policajca koji na raskrižju reguliraju promet, nikad nisam vidio da bi netko nekog zaustavio i reko, e prekršio si zakon. Tako da su te priče glupost. A najlakše je to vidjeti po količini prometa, Jednostavno nemaju gdje zaustaviti i izvaditi nekog iz prometa. Iako koliko sam čuo, to je možda bilo prije. Sad je policija malo manje korumpirana nego je to prije bio običaj.
Najiritantnija stvar ovdje je da se policija UVIJEK ali UVIJEK vozi sa uključenim rotirkama, bez zvučnog signala. Prvi put sam uvijek imao osjećaj, sad će me zaustaviti. Ali nikad se nije desilo. Velim vozio sam samo tjedan dan, ali opet.

Trube su esencijalni dio prometnog mentaliteta ovdje. Ako idete u raskrižje, samo malo zatrubite da date drugome do znanja da ne mislite stati, pa neka stane on.
Za čudo već sam mjesec dana ovdje i nisam nikad vidio niti jednu nesreću. Čak niti neki mali udarac ili nešto slično. Valjda ako odrastete u tom okruženju, postane vam normalo.

Ovdje imaju onaj "po meni ultra glupi" američki stil cesta, gdje uz glavnu cestu imate manju, na koju imate oštre ulaze i izlaze. Iz tih malih cesta tada skrećete lijevo ili desno. Ulazak ili izlazak iz tih malih cesta je ravno samoubojstvu, jer nemate mali dio trake koji bi vam omogućio da se priključite u normalni promet (kao recim doma kad izlazite iz benzinske ili nešto slično). Nego brutalno oštro uletavanje i izletavanje
Ako stojite ili ste prespori na nekom mjestu, odmah imate trube iza sebe.

Jesam li još nešto zaboravio. Ah da, kružni tokovi ovdje nisu kružni tokovi već obična raskrižja sa nečim u sredini. Zamislite kako sam se iznenadio kad sam vidio da ljudi u kružnom toku idu osim normalnim desnim putem (desno zaokružite do druge strane) i lijevim. Za recimo treći izlaz, kod nas čovjek mora proći prvi pa drugi i onda lijepo desno skrenete u treći. Ovdje možete odmah sa 1 na 3 po lijevoj strani. Valjda kužite što želim reći.
Uz nedostatak prometnih znakova, teško je i navigirati gradom. Po meni jako su loše označene prometnice. Ok nakon Njemačke, sve je loše označeno, ali generalno nikad ne znate di je koja ulica.
GPS je ULTRA OBAVEZAN. Ili možete ići old school sa papirnatom mapom. Ali sve u svemu, morate imate nešto jer po znakovima nećete nikud doći. Pogotovo noću.

Sve u svemu, ultra zanimljivo. Ako netko voli ovakav stil vožnje obavezno preporučam. Ako se bojite prometa, nije vam ugodno ako netko ispred van skrene a da ne da žmigavcom, NEMOJTE niti pod živu glavu ovdje razmišljati da iznajmite auto. Nakon 5 minuta isključiti ćete se van prometa drhtureći ko prutić na vjetru.
Prvi put što sam pokupio auto i prošao pola grada od aerodroma do svog stan, uffff. Drhturio sam, heheheh. Ali kao i sve, čovjek je biće navike. Nakon nekog vremena naviknite se na ovo.

Brijem da vozim ovdje 2,3 mjeseca, kod kuće me ama baš nište ne bi moglo izbaciti van takta.

Najčudnija stvar, skoro zaboravio reći, je činjenica da se na autocestama svi voze kao bakice. Sporo, pristojno, dostojanstveno. Ograničenje ovdje je 110 na autocestama, a moram reći da su im autoceste super, i vjerujte mi svi se voze 110. Nema idiota koji se ganjaju, nema tipa koji vam se gura na guzu. Nakon gradskog prometa, kao da ste došli iz neke mećave na proljetnu livadu gdje leptirići skaču sa cvijeta na cvijet.

P.S.

Pozdrav iz Mexica. Vrijeme je ovdje predivno.

Oznake: vožnja, Mexico City, auti


19.04.2013. u 09:35 sati | 0 Komentara | Print | Link | Na vrh

<< Arhiva >>

< svibanj, 2013  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Komentari da/ne?

Opis bloga

Dnevnik hrvatskog slobodnog mladog bivšeg FER-ovca koji je putuje poslovno po različitim zemljama.
Nakon skoro dvije godine na Bliskom Istoku, nakon Riyadh-a i Bahraina,
radnja se odvijala u Sankt Petersburgu u Rusiji. Rusija prošla, pa malo lutao po balkanu. Nakon skoro pa pola godine Kosova, bio na drugom kontientu. Točnije Johannesburg/Pretoria u Južnoj Africi. Bio jedno vrijeme u Europi (sušno razdoblje bloga), a sad sam u Mexicu.

Opis različitih običaja i života u zemlji kroz moju svakodnevnicu


Kontakt:

pisc99@yahoo.com-mail
pisc99- Skype kontakt

Copyright by pisc99

Linkovi

Mountain bike product reviews
EngHr rječnik
EngDeu rječnik
MTB trail reviewsjavascript:%20void(0);
SpanishDict

Blogovi

Akcije (obavezno posjetit):


Ufff nije me bilo predugo ovdje.



One koje obožavam čitati (ili gledati):


Marina Kuharica
Mala od palube
Kiki's Parlour
gosponp profesor
alexxl
KinkyKolumnistica
Ribafish
Kucanica u Japanu
Eurosmijeh
little black book
vodoinstalaterske kronike
otrovna

Drago mi je vidjeti da još uvijek ima vetarana ovdje :-)
Nadam da ću dodati neke nove.

Koje čekam da se vrate:

CHOCO
JJA
Athena Air
S ulica Kabula i malo sire
Hybrid


Grbovi zemalja

Photobucket - Video and Image Hosting
Photobucket
Photobucket
Photobucket
kosovo1
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket

Photobucket

Image Source,Photobucket Uploader Firefox Extension
 photo Untitled.png

eXTReMe Tracker

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se