Tratinčica
31.05.2008., subota
 Početkom Svibnja imala sam veliku ćast biti prisutna na prvoj samostalnoj izložbi Zdenka Krulića... Dok promatramo njegove crteže postepeno prestajemo biti iskljičivo gledaoci, spoznajemo da je crtež duhovno stanje i postajemo sudionici njegova svijeta... U biografiji Zdenka Krulića doznajemo da je još u osnovnoj školi bila zapažena njegova likovna darovitost...  No Zdenko Krulić nije ostao na crtežu... Prešao je i na kiparski rad... Prvo je crtao stabla a potom i fizički prodro u njih...  Godinama, desetljećima ovaj je rođeni crtać doticao svojim osjetilom list, granu. stablo, vodu i oblak ... Crtać crtajući mijenja tok vremena.Usporio ga je svojom olovkom. Da li je zato odabrao prirodu? Daleko je bliže istini pomisao da je priroda odabrala njega. Uložila je ogroman trud da stvori ovakog crtaća posredstvom kojeg će moći progovoriti o sebi. Morala mu je podariti moć krajnje istančanog opažanja. Potom ga prožeti postojanošću i dubokim mirom...zatim mu dati snage da se odvoji od svijeta a potom i smjelosti da nam se vrati... ..napisao je kritičar Bogdan Mesinger....  Nama je preostalo da gledamo i uživamo a kasnije i da se družimo sa umjetnikom velikog srca...  Zahvaljujem svima koji su nam omogućili ovakav krasan doživljaj a ponajviše hvala umjetniku što je podijelio svoja zapažanja i svoje osjećaje sa nama... |
