Raskoš i ljepota života žive neuništivo u meni...

srijeda, 17.12.2008.

KUTIJA POLJUBACA

Početak priče ide daleko u prošlost kada je otac kaznio svoju petogodišnju kćerkicu jer je izgubila neku vrlo dragocjenu stvar. Novca je u tom vremenu bilo vrlo malo. Bilo je božićno vrijeme. Slijedećeg jutra je djevojčica donijela mali poklon i rekla: "Tata, to je za tebe." Tati je bilo vrlo neugodno, ali kada je otvorio kutiju i vidio, da unutra nema ničega, jako se naljutio. Kćerkicu je prekorio: "Zar ne znaš ako nešto pokloniš, očekuje se da se u kutiji nešto i nađe?" Djevojčica ga je žalosno pogledala i suznim očima rekla: "Tata, ali nije prazna. Do vrha sam je napunila poljupcima samo za tebe." Tata je bio ganut. Kleknuo je pred kćerkicu, jako je zagrlio i zamolio za oprost. Do kraja života čuvao je tu kutiju pored kreveta i uvijek, kada se osjećao izgubljeno i očajno, otvorio ju je i iz nje uzeo jedan nevidljivi poljubac i sjetio se ljubavi koju je kćerka spremila unutra. Svatko od nas ima kutiju punu poljubaca i ljubavi, koju nam poklanjaju prijatelji, djeca, Bog... Ne postoje važnije stvari koje bi mogli dobiti.>

- 13:53 - Komentari (66) - Isprintaj - #