Caught in the trapula

17.11.2004., srijeda

Demonstracija sile - Trapula na Almost cool listi

Kaže Jesus Quintana da bi trebalo tražiti službeno očitovanje zašto je uredništvo bloga odlučilo razotkriti moj identitet. E pa moj štovani kolega JQ, evo ti službenog očitovanja uredništva! Moj blog je fino prebačen na Almost Cool listu, uz zadovoljno naslađivanje ekipe ovog projekta. Malo me pomalo ispraćuju pa sam tako dobio i službeni etiketu persona non grata, samo još fali zvuci Lenjinovog marša. Vjerojatno čekaju u zasjedi moj sljedeći post, da vide kako ću se čupati i kidati za mjesto pod suncem.
E pa neću. Nekako mi je gužva pod tim vašim blogerskim suncem, pa ću rađe prijeći u neupadljivu hladovinu. S obzirom da se baš osjećam fino svježe, bilo bi mi zadovoljstvo biti na Fresh listi, pa ako može moj štovani prijatelj Anderlon u par klikova preseliti me među široke narodne mase.

Ne bih ni riječ rekao da je moj blog premješten na Almost Cool listu zbog neredovitog pisanja, ili zbog sve slabije kvalitete tekstove. No ovdje se uopće ne radi o tome, već o čistoj demonstraciji sile kako bi se pokazalo da kolovođe projekta mogu kirurški odrezati sa bloga svakog tko im nije po volji.

Dragi moji posjetitelji i blogerske kolege, nije uopće pitanje u listi na kojoj se blog pojavljuje, jer kvaliteta nekog bloga ne gleda se samo kroz mjerila uredništva. Isključivo je cijela priča pitanje principa, jer je do preseljenja na Almost Cool listu došlo nakon mog jučerašnjeg posta, koji je jasno pokazao da je otkrivanje mog identiteta bila namjerna osobna pogreška od strane uredništva. U košarci bi imao dva slobodna bacanja i loptu sa strane, a ovako je loptu uzelo uredništvo jer ono diktira cijelu igru, dok se pravila u hodu mijenjaju prema nekim subjektivnim kriterijima.

Za kraj veliki osmijeh uredništvu i veliki zagrljaj svima koji su redovno navraćali na ovaj blog.

- 15:00 - Komentari (147) - Isprintaj - #

16.11.2004., utorak

Imamo Trapulu!

Dobro, vidim da je vrijeme napisati nešto o Trapulinoj nedavnoj blogerskoj apstinenciji. Dobio sam nekoliko e-mailova u kojima se ljudi pitaju "što se to dogodilo sa Trapulom", a ja im ovim putem zahvaljujem na pažnji.

Stvar je vrlo jednostavna. Moj identitet otkriven je zasad neutvrđenom broju ljudi, a s obzirom da su neki među njima teški tračeri, jasno je da će uskoro i vrapci na grani znati tko je zapravo Trapula.

Krenimo redom. Kada se blog.hr stavljao u pogon ljubazno sam pozvan od voditelja projekta da otvorim svoj blog i da dam svoj obol u kreiranju kvalitetnog i zanimljivog sadržaja. Tražio sam anonimnost i dobio je, moj identitet je bio poznat samo jednoj jedinoj osobi. Sve je očito bilo cool dok Trapula nije dirnuo u osinje gnijezdo, osvrnuvši se nekoliko puta na klanove koji su se stvorili na blogu, te na šlepanje pojedinih blogera na Cool listi.
Uredništvo bloga je izjavilo kako liste odražavaju stav uredništva, a stav uredništva se očito gradio na shvaćanju blog.hr-a kao privatne igračke. Tekstovi kritike su objavljeni samo na mom blogu, gdje bih kao autor bloga trebao imati punu slobodu izražavanja mišljenja. Neki su šutke odlučili trpiti igrice urednika i milih im guzolizaca na blogu, Trapula je odlučio napisati ponešto o tome, a većina blogera samo je stidljivim kimanjem glave izrazila slaganje sa upućenim kritikama.

S obzirom da im argumentiranje situacije nije išlo od ruke, uredništvo se odlučilo okrenuti protiv Trapule i zaigrati na kartu otkrivanja njegovog identiteta. Svjesno ili nesvjesno, informacije su procurile vani i nekolicina mojih bivših forumaških kolega javilo mi se e-mailom, navodeći kako nisu ni u snu mogli pomisliti da sam ja Trapula. S obzirom da se nisam družio sa blogerima po kavicama i tulumima, jasno je da je moju anonimnost odlučila prekinuti osoba koja je jedina znala tko sam. Valjda stav uredništva ha?

Onomad mi je kolega Anderlon rekao kako pokušavam napraviti senzaciju na blogu jer mi je zapravo želja privući pozornost. Zanimljivo, baš mi se učinilo kako je zapravo blog.hr svoju popularnost odlučio temeljiti na senzacijama, jer nema drugog objašnjenja zbog kojeg je bloger vibby pribijen na križ. Vibby je kao žrtveno janje prinesen svevišnjem kako bi blog.hr imao senzaciju više. Stav uredništva možda?

U biti, sve je ovo jako smiješno. Dok se igraš po nekim tuđim subjektivnim pravilima, onda si zaštićeni virtualni lik. Kada počinješ plivati uzvodno onda ti jaka struja skine virtualnu masku i ostaješ gol pred očima virtualne zajednice. Nije stvar u tome da postoje tekstovi zbog kojih bi se morao stidjeti ili nekome opravdavati, već je cijela situacija pitanje principa. Anonimnost je bila moj izbor, ali stav je uredništva bio da sam taman fino spreman za razotkrivanje.
Normalno je da je sa anonimnošću nestalo i pravog entuzijazma za pisanjem bloga. Ostao sam na blogu, ali možda me već sutra ne bude, no sigurno neće biti srcedrapateljnih pisama jer to nije moj stil. Aj živili ...

- 16:36 - Komentari (36) - Isprintaj - #

15.11.2004., ponedjeljak

Kad priroda popizdi

Vidite što se događa kad priroda popizdi. Nezapamćeno nevrijeme u Dalmaciji donijelo je neke sasvim nove slike, tako da je na kolnicima čak moguće pronaći i dijelove ribarskih kaića. Veći broj borova platio je glavom, a deseci kuća su sada dostupni u cabrio varijanti.
Zanimljivo mi je bilo danas slušati neke gospođe u tramvaju, koje su garant odlazile na neki kozmetički tretman. Bunile su se kako vjetar jako puše i kako su ovo nemogući životni uvjeti. Pih, malo tu nešto zapirka i već se gospođama smrzlo dupe. Ovaj zagrebački vjetar je nula u odnosu na orkanske bure koje bijesne po Dalmaciji, posebno po otocima. Iz prve ruke doznajem kako je nekoliko ljudi iz mog mjesta ozljeđeno jer ih je vjetar doslovce otpuhao. U takvoj situaciji normalno je da su telefonske linije povremeno u kvaru, a kad nestane i gradske rasvjete onda vam ne preeostaje nego da se uživite u atmosferu neočekivanog armaggedona.

S obzirom na rastuće nezadovoljstvo "jakim" vjetrom u gradu Zagrebu, Trapula predlaže na ovo prohladno (ovdje mi sad fali riječ - rekao bih novembarsko ali po hrvatskom mi studenačko zvuči ultra glupo) jutro osnovne mjere predostrožnosti. Za početak osoboma ispod 70 kila tjelesne težine zabranio bih izlazak iz kuće, zbog premlitave povezanosti sa podlogom po kojoj hodaju. Mi stokilaši možemo mirno šetati u borbi sa vjetrom, dok se naše drage manekenkice ne mogu kretati bez pratnje naočite gospode ili unutar prijevoznog sredstva.
Nadalje, predlažem da ne parkirate vozila blizu kontejnera, jer bi vam se moglo dogoditi da vam vozilo po povratku sliči na luna-park. Burna vremena uvijek raznose smeće na sve strane, pogledajte samo našu općegospodarsku situaciju.
A treći savjet adresiram isključivo zgodnim mladim damama. Ukoliko Vam je hladno, osjećate se usamljeno i nespremno za borbu sa silama prirode, javite mi se e-mailom i možda budete upravo Vi ta sretnica koja će uživati u Trapulinom toplom brlogu :-).

Priroda je popizdila. Ajde nadajmo se da je poput svake žene, pa će nakon ove bure stići i umiljata bonaca. Ček, sad mi je baš sinulo! Pa priroda je u PMS-u :-).

- 11:20 - Komentari (21) - Isprintaj - #

12.11.2004., petak

Stidljivi sjaj Interlibera i bijeda INFO sajma

Jučer je i za posjetitelje otvoren INFO sajam. Odlučio sam skoknuti do Velesajma sa kolegom, iako sam znao da tamo neću vidjeti ništa revolucionarno. Ipak, kao i svake godine, odlučio sam posjetiti sajam i dati malu podršku tom eventu koji nikako da dočeka bolje dane. Moram priznati da mi se nije uopće gledalo šepurenje T-Mobila i Vipa, koje se moglo očekivati s obzirom na raspored snaga na tržištu. S druge strane sjetio sam se da obično imaju dobre mačke na štandu, tako da 30 kuna i nije tolika visoka cifra za gledanje zgodnih pripadnica ljepšeg spola.
Čim sam kročio u prvi paviljon jasno je bilo da je T-Mobil odlučio biti najuočljiviji, pa je uzurpirao najveći dio paviljona. Neke velike gužve na samom štandu i nije bilo, tako da smo imali priliku baciti kratku recenziju hostesa koje su se odsutnim duhom hihotale na fore "elegantno popunjenog" djelatnika T-Mobila.
VIP je pak imao jednu jaaaako zgodnu hostesu, to je prava firma! Nisu ni ostale bile za baciti, a sam štand zauzeo je čitav paviljon. S obzirom da je većio dio štanda bio popunjen naoko udobnim foteljama za odmoranje umornih posjetitelja, Vipov štand mi je više sličio na zlatna doba vinkovačke željezničke stanice.

Šetajući sajmom lako je bilo zaključiti da je broj štandova manji nego prije par godina. Svake se godine INFO srozava jer manje i srednje firme jasno uviđaju da od prezentacije na INFO sajmu nema gotovo ničeg opipljivog. Većina firmi se pojavljuje radi održavanja imidža, a igrači poput Siemensa, Ericssona, te spomenutih Vipa i T-Mobila ne trebaju razmišljati o cijenama štandova jer ih to dođe kao pošteni gablec za njihove managere. Također nisam uspio primjetiti nijednu firmu koja se bavi isključivo web dizajnom i razvijanjem Internet stranica, što samo potvrđuje tezu da se na INFO sajmu ne mogu postići rezultati zbog kojih bi se takve firme odlučile na nastup.

Tradicionalni kutak za gamere bio je i ovog puta osiguran, a čim smo kročili unutra bilo nam je jasno tko stoji iza svega. Već mi lagano ide na jetru ta roza boja, a vjerujem da će polako postati trend, isto kao što je bio slučaj sa narančastom. Ako ste željni buke i akcije, popraćene klicanjem i glasnim lajanjem osoba adolescentske dobi, onda ćete se dobro snaći u tom paviljonu. Ja sam se dovoljno dugo zadržao da bih bacio pogled na hardveraj, a izmijenio sam i par pogleda sa hostesom koja se dosađivala na nekom no-name štandu, te se nakon toga kulerski pokupio yeaah.

I to je bilo to. Uz nekoliko manjih štandova firmi koje su donijele neke novotarije na INFO, tu završava priča o INFO sajmu. Dakle, više od 20 min. vam neće trebati da pregazite cijeli sajam ako dolazite kao običan posjetitelj, bez namjere zadržavanja na programu sajma.

Interliber je pak druga priča. Ovaj sajam se svake godine poboljšava, a ovog puta su dva paviljona Interlibera bila prepuna nakladnika sa doista velikom ponudom knjiga raznih žanrova. Ukoliko ste ljubitelj knjiga u ovim velikim paviljonima ćete provesti sate ako želite detaljno pogledati naslove koji se nude. Nisam propustio priliku pokupovati knjiga Herbertovu Dinu, Kozmos Carla Sagana i dvije knjige Stephena Hawkinga. Kupio sam i par simpatičnih manjih knjiga koje su se prodavala po doista smiješno niskim cijenama, tako da sam Interliber napustio sa punom vrećicom knjiga. Iako je informatika moja branša, na Interliberu sam potrošio više od sat i pol vremena, što vam jasno govori o kvaliteti INFO sajma na kojem sam bio 20-ak minuta. Iako je Interliber godinama bio u sjeni INFO sajma, mislim da se taj odnos snaga sve više mijenja.

Znate li koji je dio INFO sajma najbolji? Ćevapi, ukoliko ugrabite mjesto. Taj štand je definitivno najposjećeniji.

- 09:45 - Komentari (4) - Isprintaj - #

08.11.2004., ponedjeljak

E dežela sjebala te EU

Zaputili se mi u četvrtak u deželu, djelomično poslom. Na granici opći pretres vozila i putnika, te izrazito prgavo ponašanje carinika smo preveli kao "dobrodošlicu" Hrvatima u Europsku Uniju. Još žešću dobrodošlicu iskusio je jedan državljanin BiH kojeg su sa granice vratili natrag jer nije imao vizu za Sloveniju. Morati ću pratiti općepolitičku situaciju malo bolje, jer sam prvi put na granici čuo da BiH državljani trebaju vizu za Sloveniju. "Protjerani" čovjek imao je tretman najtraženijeg kriminalca po Interpolovoj listi, a carinik ga je častio uvredama i prijetnjama da više nikada neće preći slovensku granicu. Mi smo to sve pratili u čudu, a možete misliti koliko je začuđen bio taj čovjek, koji je prihvatio to da nije poštovao propis, ali nije nikako mogao shvatiti bezobrazno ponašanje policije i carine.

Pređemo mi granicu i sjednemo odmah u neki kafić na benziskoj pumpi, te razgovaramo o cijeloj priči. Uto nam uleti konobarica sa komentarom "aha, evo još je dio svijeta upoznao našu Europsku Uniju", nastavivši priču kako je običnom stanovniku jebenije nego ikad od osamostaljenja države.

Za jednu državu koja je kročila u EU Slovenija ima očajne ceste i vrlo lošu signalizaciju. Itekako smo se namučili dok smo stigli do Trbovlja, a određeni dijelovi ceste su bili toliko uski da je promet bio naizmjeničan, reguliran semaforom. Spomenuti ćemo i povratak prema Zagrebu, kada su svi naši automobili nasjeli na istu foru - tabla kaže lijevo Zagreb, a nakon nekoliko metara postoji tabla za Zagreb sa strelicom udesno. Doma se vraćaš na "eci peci pec".

Plus toga, kakva je to EU kada se i dalje sve plaća u tolarima, a u dobrom dijelu države možeš plaćati i u kunama. Janezi se pretvaraju da ne znaju hrvatski, ali znaju uzeti kune od Balkanaca s kojima graniče. Kune su dobre, a Hrvati su niža vrsta, poznata po kriminalu i lopovluku. Valjda su tu foru pokupili iz Austrije, gdje u Metrou upozorenje za lopove piše na njemačkom i hrvatskom jeziku.

Primijetili smo da su Slovenci poprilični nacionalisti, no nikako mi ne ide u glavu kako su onda toliki broj Mehmeda i Nemanja povukli sa sobom u EU. Država im je puna doseljenika iz Srbije i BiH, čak ima i dosta Hrvata. Očito se svi tiskaju u državu koja se najbliže primakla Europi. Moraju malo pripaziti jer kažu da je Slovenija toliko mala da ju možeš proći sa rezervom benzina. Eh da, jedan od suputnika je odvalio još jaču foru. Pitanje: "Zašto skijaški skakači na Planici kreću na skok sa putovnicom?" Odgovor: "Da ne bi imali problema kad doskoče u Hrvatsku". :-)

Kroz priču sa lokalnim stanovništvom skužili smo da se dobrobiti Europske unije još uvijek ne naziru na horizontu običnog čovjeka. Neke su stvari poskupile i to je jedino što ljudi primjećuju zasad u preobrazbi Slovenije u europsku državu. Zlobnici bi rekli kako su preko noći asimilirani.
Još uvijek po kafićima i restoranima Hrvati su dočekani kao begovi puni para. Kažu oni nama "ma super je vama Hrvatima, to je život". E dežela dežela ...

- 08:27 - Komentari (12) - Isprintaj - #

03.11.2004., srijeda

Opet malo o carini

Ja ću popizditi sa ovom našom carinom. Meni se čini da su carinski zakon i ostale propise radili pacijenti Vrapča u slobodno vrijeme. U našoj dičnoj državi teško nas nešto može iznenaditi, jer kako Ameri imaju poštapalicu "only in America" u pozitivnom smislu, imamo i mi "samo u Hrvatskoj", ali u negativnom. Već sam pisao o tome kako predići paket na carini u 4 dana, a nastavak te priče upravo slijedi.

Dođe meni paket na osobno ime sa oko 30 DVD-a. Riječ je o pošiljci za moju firmu, ali pošiljatelj je umjesto naziva firme stavio moje osobno ime na paket. Ja sam tako slao pakete u raznorazne zemlje i primatelji nisu imali osobih problema prilikom predizanja pošiljke, no ovo je Hrvatska i naravno da mora postojati procedura i za to, samo što je još veći problem što ta procedura nema ni glavu ni rep.
DHL mi je javio da se moram obratiti carini i poslati im originalne račune od kupljene robe, te otići osobno u Branimirovu. Za početak sam otvorio stranice www.carina.hr i nazvao operativno dežurstvo da bi došao do broja carinarnice koja je u sklopu Pošte u Branimirovoj. Gospodin koji se javio sa "aaaalloo??" mi je dao broj na kojem sam samo dobio "linija je u kvaru". Opet sam nazvao carinsku operativu, a isti tip mi je rekao "odakle bi sad ja znao koji je broj u Branimirovoj, nisam tamo nikad radio". Da se pokidaš od smijeha, ili jada.

Nakon pretraživanja imenika, zivkanja Pošte i inih, dođem do broja i uspijem doći do carinika. On mi je objasni da prema propisima ne mogu uvesti ništa na osobno ime, ako pošiljka izlazi iz okvira osobnih potreba (recimo 1 DVD se tolerira itd.). Kažem dobro, dajte da popunim papirologiju, pa da gibam. Međutim ne ide to tako easy, treba otići do poštanskog špeditera kod kojeg se popunjava razna papirologija, a u međuvremenu paket prolazi raznorazne kontrole, koje naravno sve plaća primatelj. Imao sam priliku pogledati "kontrolu": tip je sa cigaretom u ustima otvorio paket, probrljao po njemu, a ta m je radnja uredno došla preko 100 kuna.

I tako dok sam visio tamo popričah malo sa carinicom glede slanja pošiljaka vani u inozemstvo. Za svaku komercijalnu pošiljku potrebno je popuniti carinsku deklaraciju, neovisno o tome radi li se o šleperu kukuruza ili jednoj jedinoj majici. Izračun je bio da bi se za 1 majicu vrijednosti 100 kuna trebalo platiti 120 kuna carinske pristojbe + poštarina. Haaaallloo? Umjesto da država stimulira izvoz, ona ga maksimalno onemogućava, a pritom ti na poslovanje lupa i PDV i porez na dobit. Samo u Hrvatskoj, o da. I kaže tako meni carinica da su oni full svjesni nedostataka zakona, ali da je njihov posao primjenjivati zakon ma kakav on bio. Od iste sam osobe doznao kako je više desetaka online shopova u Hrvatskoj krenulo u poslovanje previdjevši troškove carine prilikom izvoza. Par su proizvoda na crnjaka progurali kao gratis itd., a kasnije im je carina sjela na rep i poslovanje prema svijetu je prekinuto, jer računica ne postoji. "Kupujmo hrvatsko" očito teško može biti i inozemna krilatica.

Imamo Hrvatsku!

- 08:55 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>