Caught in the trapula

< rujan, 2004 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Tokijske pričice
Meet Tokyo, part I
Japanci kao ekološki osvješteni radoholičari bez smisla za odijevanje i humor
Lude noći Roppongija
O balkanskim barbarima i gejšama
Organiziranost i pedantnost Japanaca
Stanovanje u Tokiju
Podstanarstvo
Vodič za razmjenu vizitki
Kako zbariti Japanku
Tokijska željeznica i metro

Places to go
Forum.hr
Nokaut forumi

BLOG.HR
Zanimljivi
Hal:UI
Ptica Trkachica
Marita
Jimblog
Plavuša sa Harvarda
The Flapper Girl
Big Mamma
Barbie Lobotomy
Zrinsko pismo
Jesus Quintana

Korisni
AUTOfreak
Hot
Direktor svemira

Simpa
Ane
Ida
Jordan
Bestijica
Bridge
Loptica skochica
Regina Elena

Trla baba lan
Plodovi zemlje
Drito Konj
Placebine halucinacije
Mentalne diareje
Jupiter
Soulfox
Love & marriage
T.R.A.S.H.

All over the world
Bushman
New York city
Eureka
The Last Broadcast
Laos

Designerski wow
Duchess
Rat design
My virtual lounge
Melted

Cool Recycle bin
Scorpy
Annie De Meni
Keks i smrad
Usagino igralište
Dax
Pixie

Opis bloga
Za obične besmrtnike.
Trapula mail

30.09.2004., četvrtak

Može li prosječni Hrvat živjeti u Japanu?

Na ovo pitanje odgovor nije lak. Iako se isprva čini da bi svatko mogao živjeti u zemlji zdravim ekonomskih uvjeta, život u Japanu nije nimalo lako prihvatiti.
Za početak tu je jezična barijera jer veliki dio Japanaca engleski jezik slabo govori, tako da bi se možda lakše sporazumjeli na engleskom u Timbuktuu nego u Japanu. Ukoliko namjeravate duže boraviti u Japanu nužno je naučiti jezik. Japanski jezik čak i nije toliko težak za učenje, no mukotrpno je razumjevanje brojnih sinonima koji se koriste ovisno o kontekstu i situaciji. Međutim, kada ste kao gaijin (stranac) bačeni u sredinu u kojoj se 0-24 govori japanski, onda vam puno brže japanski ulazi u uho.
Potencijalni problem je i kanji, japansko pismo koje broji više od 2000 znakova, tako da su potrebne godine da bi se naučilo u potpunosti. Štoviše, čak sam čuo da i veći broj Japanaca ne poznaje cijeli kanji?!

U prilagodbi na japanske uvjete života vjerojatno bi prosječnom Hrvatu velike probleme stvara mali milijun društvenih pravila, odnosno pravila koja se odnose na niz situacija u kojima se svakodnevno nalazite. Mislim da nije preoštro reći da Japanci robuju društvenim pravilima, te je njihovo ponašanje izuzetno stereotipno. Čini vam se da ti ljudi gube veći dio svoje osobnosti upravo zbog štovanja svih tih silnih pravila, a to je upravo suprotno sa temperamentom i snažnom individualnošću ljudi sa naših prostora.

Nadalje, japansko je društvo prilično zatvoreno u prihvaćanju stranaca. Načelno Japance vidimo kao srdačne ljudi nasmijanih lica, no to je izdanje koje se nudi po defaultu. Oni nisu takvi zato jer se doista tako osjećaju, već zato što je u njihovoj kulturi ukorijenjen takav odnos prema strancima i ljudima općenito. Međutim, u realnosti stvari su nešto drugačije i stranac uvijek ostaje stranac u Japanu. Ako naučite jezik do savršenstva i dalje ćete biti stranac i Japanci će vas najčešće gledati u čudu i potpuno će zblokirati kada čuju tečni japanski iz usta stranca.
Glede zapošljavanja prednost se ipak daje domaćim ljudima. U Japanu je odgoj relativno rigorozan i djeca se od malih nogu podvrgavaju stanovitom režimu koji ima zadatak od njih napraviti poslušne jedinke tog velikog društva. Stranac teško može doći do kvalitetnog zaposlenja jer se za većinu stručnih poslova traže posebno propisana znanja i vještine, a prilagodba "u hodu" i filozofija "snađi se druže" nisu prihvatljivi kao kod nas.
Sljedeća stvar koja bi na poslu mogla smetati prosječnog Hrvata u Japanu jest stroga hijerarhija u kojoj su radnici doslovce potlačeni. Šefovi su inače vrlo strogi i zahtjevni, a osoblje koje je podređeno poštuje izuzetno svoje šefove i naučeno je da ne izražava svoje mišljenje već da obavlja posao za koji je angažirano. Kreativnost je u većini poslova podvrgnuta poštivanju hijerarhije i opisu posla kojeg je potrebno slijepo slijediti. Iako takvo društvo ne može dobiti peticu za umjetnički dojam, ono je sa funkcionalne strane gotovo savršeno i cijeli taj japanski mehanizam radi precizno i savršeno kao švicarski sat.

Ono što bi mene posebno smetalo prilikom dužeg boravka u Japanu jest potpuno novi režim prehrane. U Hrvatskoj se jede obilno i kripno (hranjivo), kako mi Dalmoši kažemo, a u Japanu naglasak je na umjerenosti i zdravijoj prehrani. Kruh kao namirnica ne postoji u japanskoj kuhinji, a umjesto njega poslužuje se riža. Meso na tanjuru u standarnim porcijama izgleda kao dva sljepljena ćevapa iz Rubelja, dok se naglasak daje na prilozima.
Iz svih tih razloga moji japanski prijatelji me poznaju kao izjelicu, jer obično pojedem 3 japanske porcije u prosjeku. Naravno, do "europskih" ili hrvatskih porcija može se doći u restoranima, ali vjerujem da nitko ne bi bio orjentiran na svakodnevnu prehranu u restoranima kada bi živio u Japanu. Drugim riječima, Japan je odličan izbor za sve one koji imaju problema sa kilogramima!

Prosječnom Balkancu vjerojatno bi bio i pun kufer reda koji je u Japanu dostupan u svim segmentima, a možda je preciznije reći da je i precizno izrežiran. Primjerice, Japanci čak i na semaforu čekaju u redu i neće se nikad pretrčavati ako je na semaforu velika gužva. Nema teorije da će prijeći cestu preko crvenog, a ako to učini Balkanac (poput mene), onda će pomisliti da mu je sigurno dijagnoza daltonizam, jer to se jednostavno NE radi.

Ono što je mene posebno smetalo kod Japanaca jest nedostatak osjećaja za humor. Oni jesu nasmijani narod, ali to je zaista samo default lice koje pokazuju iz pristojnosti. I šalama se smiju iz pristojnosti, a većinu "našeg" humora jednostavno nisu u stanju razumjeti. Kada sam pogledao par humoristčnih serija na japanskoj televiziji, jasno mi je bilo na kakav humor oni reagiraju. Najviše se hihoću na djetinje gluposti, gegove i smiješne situacije, tako da skoro termin "baza" ili "fora" ne postoji u njihovom rječniku. Pokušao sam par puta nabaciti pošalicu u društvu, no dočekale su me zblesirane face i pristojni smijeh koji nije imao veze sa šalom. Ali ako recimo otiskaš majicu sa printom "I'm chicken" svi će ti se smijati do boli. Kako razumljivo ha?

Može li dakle prosječni Hrvat živjeti u Japanu? Ma naravno da može, ali ako nije spreman saživjeti sa japanskom kulturom i načinom ponašanja onda će jako teško izdržati i osjećati će se kao "Pale sam na svijetu". Dobra ekonomska klima sigurno je glavni razlog zašto bi se netko odmah odlučio za život u Japanu, no moja iskustva kazuju da ni taj razlog ne bi bio dovoljan za ostanak u toj zemlji, jer život je jednostavno prerazličit u odnosu na sve što smo dosad proživjeli.

- 08:32 - Komentari (14) - Isprintaj - #

29.09.2004., srijeda

Kraj sage o naslovnici, zvijezdama i Cosmu

Ovo će biti posljednji post na temu naslovnice bloga, drugih blogera i članka objavljenog u Cosmu. Iako smatram da sam pogodio bit stvari i igara na blogu, jer inače ne bi bilo toliko graje, izveo sam nekoliko pogrešnih zaključaka i pošteno je da se ispričam.
Iz razgovora sa potpisnicom članka u Cosmu doznajem kako debelakrava nije imala nikakav utjecaj na odabir "zvijezda" u Cosmu. Moj je zaključak bio pogrešan dakle, jer sam ju povezao sa tekstom na osnovu informacije da radi u Cosmu (a više ne radi). Moja je kritika članka bila pogrešno usmjerena, ali i dalje njen sadržaj ostaje isti. Isticanje blogerskih zvijezda vodi prema polarizaciji, za koju upravo mene optužuju.

Iako uredništvo negira postojanje prijateljskih veza i šlepanja određenih likova na naslovnici, mislim da je jasno kako toga ima, a ujedno je i jasno da se to ne namjerava promijeniti. Moji su tekstovi prihvaćeni kao žestoki napad na te osobe i zbog toga su se neki osjećali prozvani reagirati. Ja nisam kritizirao ljude, već blogove koje pišu. Nemam nikakvi osobni konflikt sa Usagi i debelomkravom, a za debelukravu inače vjerujem da je simpatična osoba. No ocjena nečijeg bloga treba se temeljiti na kvaliteti i zanimljivosti štiva, a ne na prijateljstvu i simpatičnosti.

Glede zadiranja u moje komentare, za čime je jedna osoba iz uredništva hitro posegnula, imam za reći samo dvije stvari. Komentar koji je ostavljen bio je uvredljiv i zadirao je u privatni život spomenutih. Ja sam ga uočio preko PDA dok sam bio vani i namjeravao ga ukloniti jer je bio neprimjeren. Druga važna činjenica u ovoj priči je ta da je netko samoinicijativno maknuo taj komentar bez ikakvog objašnjenja. Mogu prihvatiti da je ponekad potrebna brza reakcija, ali u tom slučaju je potrebno i obavijestiti blogera zašto se to sve tako napravilo.

Stav je kompletnog uredništva da je moj blog loš, tako kažu. Ne kužim što on još radi na Cool listi onda, jer nije valjda da su svi ovi na Almost cool listi još lošiji? Nekome se svidi što pišem, nekome ne i ja to normalno prihvaćam. Ne pišem za široke mase nego pišem kako me dođe, a u ovaj kutak Interneta ne treba uopće ni zalaziti netko kome se ovaj blog ne sviđa. U prijevodu, da napišem nešto malo bolje od "Zbogom oružje" biti ću u kombinaciji da mi se tekst istakne. Jeeeeeee!

Administrirati blog.hr je krvav posao. Neki to rade jako dobro, neki dobro, a neki opet loše. Mislim da su sve moje reakcije dosad bile većinom utemeljene, no bitno je to da nisu bile napisane kako bi se srušio blog.hr već kako bi se neke stvari promijenile. Jer ljudi, ovo je zajednica, a ne carstvo grupice ljudi. Netko mora raditi red, ali jedini dežurni kriterij treba biti objektivnost.

Slažem sa sa mišljenjem većine da se na mom blogu i previše pričalo o naslovnici bloga i ljudima koji je uređuju. Slažem se i sa time da postoji niz drugih tema koje bi bile zanimljivije za čitanje, tako da ću nadalje vjerojatno posegnuti za nekom od njih.
Dok smišljam o čemu bih mogao slovkati ovih dana, preporučam vam neke starije tekstove, sa ovog lošeg bloga:


- 09:42 - Komentari (17) - Isprintaj - #

28.09.2004., utorak

Uredništvo briše komentare samoinicijativno?!

Ha, znači došli smo i do tu čak. Ovaj dični blog ide zaista u jednom hopeless smjeru, jer vozači su se oteli kontroli. Danas je netko iz uredništva pobrisao komentar kojeg je jedna osoba ostavila na mom blogu. Znači bloger više nije taj koji odlučuje o brisanju komentara, već se i ta igrica nalazi u rukama neke nezrele osobe?

Evo što se dogodilo pa procijenite sami. Neki lik je ostavio komentar na moj posljednji post, kritizirajući Usagi i debelukravu. Dakle, on to nije napravio na blogu od dotičnih ili negdje u public dijelu, već na mom blogu. Ja sam komentar uočio i iako se slažem sa dijelom komentara, mislim da je potpisnik pretjerao jer je potegao neku privatnu spiku, koja nije tajna, ali joj možda nije ovdje mjesto.
Bez obzira na to, logično bi bilo da uredništvo reagira tako da sa mnom, kao potpisnikom ovog bloga, stupi u kontakt i zatraži da se to pobriše. Ovo je ipak moj blog i moj tekst.
U komentarima je bilo uvredljivih riječi upućenih meni, no ja to nisam pobrisao. Međutim, to izgleda nikoga nije zaboljelo, ali nekoga su žešće upiknule otrovne strelice koje je tip lansirao prema Usagi i debelojkravi. Iako se neću prikloniti bezobraznim komentarima, baš me zanima koliko će još trebati proći vremena da se netko "višnji" sjeti razborito postupiti i maknuti dotične blogove sa Cool liste?
Jasno je kao dan da veći dio blogera dijeli takvo mišljenje. Ako se to pak ne računa onda ne kužim zašto se uopće pokretali blog.hr, pa mogli ste imati redakcijske blogove i svi sretni.

Ovako, nisam uopće namjeravao nastavljati spiku od jučer, no mislim da je nečija intervencija na komentare sa mog bloga bila poptuno nepotrebna i subjektivno navođena. Možda i ovaj tekst ne poživi više od par minuta, sve ovisi o raspoloženju određenih osoba. Ma najbolje da počnete polako zatvarati i blogove koji vam nisu po volji. Sloboda pisanja, yeah right.
- 14:29 - Komentari (27) - Isprintaj - #

27.09.2004., ponedjeljak

Blog je moj

Živ sam. Vraćam se blogu, ali još uvijek ne u punom sjaju. Iskreno, daleko sam od starog Trapule koji vas je povremenom uveseljavao svojim umotvorinama. Prolazim kroz jedno teško razdoblje i nemam neku veliku volju za pisanjem ili razgovorom, no smijehom i zezancijom se mogu pobijediti razne bolesti, pa tako i ovakva razdoblja.

Za vrijeme ove blogerske apstinencije pratio sam povremeno blog.hr i zaključio da se u ovoj virtualnoj zajednici ponavlja stereotipni scenarij virtualnih zajednica. Sa vremena na vrijeme pojave se novi likovi koji privuku pažnju, ali većina njih ima kraći rok trajanja. Blogerski veterani prolaze kroz razdoblja različitog blogerskog entuzijazma, tako da osciliraju između briljiranja i nedostatka inspiracije.
Nadalje, na našem blogu.hr-u su sve više prisutni klanovi, a poneki već imaju i redovne radne sjednice uz omiljeni kofeinski napitak. Veći je broj virtualnih klanova, od kojih neki imaju za cilj formirati jedan prostor u kojeg ulaze samo odabrani, dok drugi imaju za cilj pokoriti blog.hr i učiniti ga svojim. Ljudi očito konstantno zaboravljaju da je blog jedna neozbiljna stvar i grupna igračka ...

S obzirom da nisam bio rapoložen za pisanje, mogao sam u posljednje vrijeme pratiti blog očima običnog posjetitelja. Jučer me je fino dočekala vijest vezana uz naše istaknute blogere koji su se pojavili u Cosmopolitanu. debelakrava, inače blogerica koja se šlepa na cool listi na račun poznanstva sa voditeljima projekta, dobila je priliku kreirati i sadržaj naslovnice. Wow, čestitke.
Tri najistaknutija blogera po Comospolitanu (čitaj po debelojkravi) su DritoKonj, leb i Annie, koja je ujedno proglašena i najvećom zvijezdom blog.hr-a. Pazi pazi, sad već imamo i velike zvijezde. S druge strane kad promislim kakvi su se kompleksaši provukli u status zvijezde u Big Brotheru, lakše mi je shvatiti što se ovdje događa.
Svaka čast "odabranima", ali mislim da ovdje postoji veći broj blogova koji su zaslužili biti rame uz rame sa spomenutima, a možda i za prsa ispred njih. Pritom ne mislim na sebe, već na niz blogova kojima se konstantno uskraćuje pozornost, a itekako je zaslužuju.
Ali zbog toga što potpisnica teksta ima simpatije prema navedena 3 blogera, cijelo se blogersko pučanstvo treba diviti njenom "stručnom" odabiru koji je osvanuo na naslovnici. Hoće li već jednom netko skužiti da je subjektivnim izborima mjesto na određenom blogu, a ne na tako istaknutom mjestu?

Za kraj želim zahvaliti svima koji su mi e-mailom pružili podršku i ispričavam im se ujedno što nisam odgovarao. Lijep pozdrav želim uputiti onima koji su se obradovali mom nestanku sa bloga, uz poruku da ćemo se nažalost još virtualno susretati.
A sad sorry moram ići, idem do grada registrirati jedan full novi cool klan. Politički program ove nove grupe objaviti ću u nekom od sljedećih tekstova, a zasad se ujedinimo pod jednim motom:
BLOG JE MOJ!
- 10:12 - Komentari (44) - Isprintaj - #

19.09.2004., nedjelja

Na mukah ...

Kao što ste primijetili ne javljam se već danima. U mom životu trenutno se događaju velike turbulencije, većinom loše. Nemam vremena ni volje za razne stvari, a kamoli za bloganje. Izgleda da sam došao do faze u životu kada doista moram upoznati samog sebe. Biti će to jedna nezaboravna pustolovina kako se čini.

Ne, neću se pozdraviti od bloganja, nastojati ću napisati tu i tamo poneki tekstić. Žalopojke mi nikada nisu išle od ruke, tako da će ovaj blog bolje dane vidjeti kada se podigne i moje raspoloženje ...
- 06:22 - Komentari (18) - Isprintaj - #

13.09.2004., ponedjeljak

Ženski seksualni stilovi

Nakon 15 godina staža u seksualnim aktivnostima smatram da sam kompetentan reći nešto o ženskim stilovima u seksu. Naravno, moje bivstvovanje na ovom planetu prekratko je da bi recenzirao sve stilove. Iza obje rečenice ide veeeeeliki smajlić :-).

Kada rezimiram seksualne partnere u ovih 15 godina, dolazim do nekoliko stilova koje žene najčešće koriste u seksu. Disklejmer kaže da sve navedeno nije puko autorovo iskustvo, već se neki zaključci temelje i na razmijenjenim informacijama.

1. Leš
Odlike ovog stila nije teško pogoditi. Žena leži poput leša i ne daje znakove života. Mana je to što se mora biti maštovit i za sebe i za nju, a prednost leži u tome što joj se može raditi štogod ti padne na pamet. Biti lešinar i nije neki poziv.

2. Mrtva priroda
Ovaj je stil vrlo sličan prethodno navedenom, no kod mrtve prirode naglasak je na vizualom doživljaju.
Cijeli je prizor oku ugodan, ne možete se nadiviti, ali je izrazito statičan i beživotan. Preostaje masturbacija na mrtvu prirodu, jer zadiranje u nju pokvariti će cijelu stvar.

3. Tasmanijska neman
Animirani lik Tazmaniaca je poznat po tome što napravi teško nered gdjegod se pojavio. Lako je zaključiti da je ovaj stil oprečan prethodnim stilovima, no ovdje se često događa da žena odlazi u ekstrem i treba je zauzdavati.

4. Ukroćena mustangica
Mustanzi su divlji konji koji teško mogu biti ukroćeni. Čak i kada su naizgled ukroćeni, u njima i dalje kola divlja, uzavrela krv. Ženka mustangica vatrena je ljubavnica, tako da imati nešto vrlo kvalitetno za jahanje ako je uspijete ukrotiti.

5. Pijana majmunica
Stil "pijanog majmuna" u borilačkim je sportovima poznat po nekonvencionalnim pokretima. Analogijom nije teško zaključiti da pijana majmunica u seksu označava ženu koja se ševi na nekonvencionalan način. U prijevodu to znači određene novotarije u seksu, ali ujedno i vrlo mistične pozicije u kojima se nezna tko koga.

6. Ciklama
Ciklama je toliko krasan cvijet da ga je šteta ubrati. A kada ga ubereš onda moraš biti jako pažljiv jer se lako lomi. To znači da sa ciklamom u seksu nema nikakvih hardcore akcija jer joj po cijelim tijelu piše "fragile".

7. Otvoreni radio
Žene sa ovim stilom seksa najaktivnije su u oralnom području, ali ne u seksualnom smislu već u govornom. Tijekom akcije često pričaju o temama apsolutno nevezanim uz seks i zbunjuju svog dahćućeg partnera. Najbolja taktika je promjena ritma i pozicije, tako se onda mijenja i radio stanica dok ne naletite na pravu frekvenciju.

8. Balkan Express
Ovaj stil dobio je naziv po ženama koje svršavaju kao po traci. Ni ne kreneš ona je već gotova, pa se moraš malo primiriti. Čim opet kreneš žešće opet je gotova. Expresno zadovoljavanje, a vlakovođa gušta minimalno.

9. Đokej
Riječ džokej zapravo je izvedenica od riječi đokej. Đokej je žena koja jaši po đoki, a za neupućene ćemo reći da je đoka stručni izraz sa spolovilo u nekim prostorima bivše Juge. U ovom stilu dolaze do izražaja samo jahačke sposobnosti đokeja.

10. Majmun urlikavac
Žene kojima je blizak ovaj stil testiraju svoje glasovne mogućnsoti tijekom seksa. Kad se susretnete sa ovim stilom jasno će vam biti da u seksu može biti nečega više i od strasti. Recimo decibela.

11. Štokavica
Osnova ovog stila leži u riječi "što". "Što to radiš sada", "Što je ovo", "Što želiš da napravim", "Što ti pada na pamet", "Što, želiš li svršiti?", "Što to guraš" ....

12. Udri jače
"Udri jače manijače
Ubio te grom
Od kad si me napastvao
U srcu si mom

Udri jače manijače
Ti u ritmu tom
Gdje god si me udarao
Nastao bi lom

Ne slušaj me manijače
Kad ti kažem stoj
Jer ja želim osjetiti
Svaki mišić tvoj

Manijak, manijak
To nemože biti svak'
Kad ga vidim moje srce
Kuca tika tak

Al' kažem jače
Jače manijače
Jače, jače manijače
Udri manijače"
- 09:23 - Komentari (36) - Isprintaj - #

11.09.2004., subota

Zagrebački Zoo

Svaki put kad posjetim Zoološki vrt u Maksimiru, ugodno se iznenadim boljim uvjetima života njegovih stanovnika. Jučer sam malu ekipicu vodio u posjet Zoološkom i izgubili smo nekoliko sati u promatranju životinja. Iako bih sve te životinje volio promatrati u prirodi, moram priznati da su uvjeti u maksimirskom zoološkom vrtu sve bolji i bolji. Sjećam se vremena kada bi posjet Zoo vrtu završio sa gorčinom u duši, nakon čega bih sebi rekao da više neću ići gledati te jadne životinje. Međutim, danas većina životinja ima preuređene nastambe, koje doista i sliče na prirodni krajolik u kojima životinje u prirodi borave. Posjet Zoološkom je uvijek lijepa gesta, jer i Vaših 20 kuna nešto znači kao prilog za bolji život svih tih životinja.

A u Zoološkom vrtu sam se prisjetio određenih blogera. Nisam to namjerno napravio, ali jednostavno mi je kompjuter u glavi našao podudarnosti između virtualne skice i realne materije.
Hm, neću o tome, previše me optužuju da pišem o drugim blogerima.

Na slici je detalj sa hranjenja morskih lavova. To je pravi šou program, lavovi skaču na ogradu i bacaju se natrag u bazen, hvatajući ribu i u letu.
- 07:50 - Komentari (10) - Isprintaj - #

09.09.2004., četvrtak

Ufiksana ćurka

Ovo sam jendostavno morao podijeliti sa vama. Naši susjedi sa one strane Dunava imaju jelo koje se zove "Ufiksana ćurka".
Evo oriđiđi recepta od Domaćeg Kuvara:

UFIKSANA ĆURKA

Jedna ociscena curka od 7,0 kg
Medicinski spric, debela igla
Marinat, 3 dl belog vina
Suva slanina, oko 700 grama
Alu folija, oko 3,5 metra
250 grama masti
Tri limuna, so, biber
Igla, konac, cackalice
Kiseli kupus, 1 veca glavica
Najmanje deset zderonja

Curku sredjenu, oko 7,0 kg ciste tezine, pripremiti na sledeci nacin: Uzeti medicinski spric I debelu iglu, pripremiti oko 250 grama svinjske masti, istopiti do tecnog stanja, dodati oko 30 grama soli, sok od dva limuna, razmutiti I uspricati smesu masti u tkivo curke po dubini, na svaki kvadratni santimetar, narocito batake I belo meso gde moze I gusce. Dobro namazati kozu curke limunom I posoliti.

Pripremiti marinat: 3 dl belog suvog vina, koren persuna, celer, mrkva, limun, list persuna, list celera, crni I beli luk u priblizno jednakim kolicinama, ukupno oko 700 grama, malo proprziti na masti, na tihoj vatri, tj. da ostane skoro u svezem stanju I ubaciti u unutrasnjost curke I curku zasiti sa svih strana.

Uzeti tablu suve prosarane mesom slanine, bolje samo susene nego barene pa susene, iseci na kaiseve duzine oko 20 - 25 cm I debljine oko 3-4 mm I obloziti celu curku, narocito batake obaviti, pri cemu slaninu pricvrstiti cackalicama.

Na veliki pleh postaviti 3 lista alu folije, duzine da moze da oblozi celu curku, znaci tri puta po oko jedan metar. Na foliju postaviti velike listove kiselog kupusa, sto vece to bolje. Na ove listove poloziti curku na ledja, vec uvijenu u slaninu. Sa gornje I bocne strane curke obloziti - postaviti takodje listove kiselog kupusa, pricvrstiti cackalicama.

Sve uviti alu folijom koju smo ranije postavili pod curku I to tako da je sa svih strana dobro zatvoreno. Ubaciti u vrelu rernu I peci 5 sati na jakoj vatri, ne dirati do kraja pecenja.

Odmah posle pecenja izneti na sto oko koga se sakupilo najmanje desetoro dobro izgladnelih zderonja, povaditi cackalice, konac, jer se moze desiti da ih neko u alavosti smaze I pojesti sve do poslednjeg. Kupus I marinat se ne jedu! Ne ostavljati “za sutra” jer to onda nije to. Vino hladno “pa mlogo”, spricer, ili vec kako ko voli, salata po zelji.
- 11:27 - Komentari (6) - Isprintaj - #

08.09.2004., srijeda

Tokyo: Imperial Palace

Nakon što sam se riješio mamurluka sa posljednjeg blogerskog partija, osjećam se spremnim napisati jedan konkretniji tekst o jednoj od najvećih turističkih atrakcija u Tokiju. Riječ je o Kraljevskoj palači, koja je zaista jedno impozantno zdanje, ali posjetiteljima nije omogućeno da ga dožive samo u jednom manjem segmentu. Naime, palača je zatvorena za posjetitelje, ali posjet palači bih itekako preporučio zato jer i općeniti vizualni doživljaj cijelog mjesta ima svoju snagu, a posebno su zanimljivi i vrtovi u krugu palače.

Palača je inače službeno obitavalište kraljevske porodice još od 1868. godine, od kada je Tokio i službeno japanska prijestolnica. Palača leži na mjestu drevnog dvorca Edo, koji je sagrađen 1457.,
a iz njega je vladao i poznati šogun Tokugawa. Neću previše odlaziti u povijest, iako me upravo ta materija oduvijek zanimala, no navesti ću još da je upravo Tokugawa zaslužan za veliki boom Tokija. Zahvaljujući njegovom osjećaju za arhitelturu i planiranje, Tokio je brzo izrastao iz običnog gradića u kulturno i političko središte Japana.
15 generacija Tokugawa vladalo je Japanom pune 264 godine, sve dok 1868. nisu predali svoju vlast.
Dvorac Edo je nažalost slabo očuvan ponajviše zbog velikog požara 1657. godine, a ostaci ove povijesne građevine dosta su stradali i od američkih bombi u 2. svjetskom ratu.

Malo predzanje iz povijesti je vrlo dobrodošlo kada se zaputite na ovako znamenito mjesto. Kada sam stigao pred posjed Kraljevske palače, koji se inače nalazi u centru Tokia (Yamanote line vozi do stanice Tokyo i tu se silazi), prvo su mi pozornost privukli kanali koji su odvajali znatiželjne posjetitelje od zgrada. Odmah sam se prisjetio srednjevjekovnih dvoraca koji su bili na isti način zaštićeni od neprijatelja.


U kraljevsku se palaču ulazi preko prekrasnog mosta pod nazivom Ninju bashi, no na glavni ulaz kraljevske palače nisam imao prilike ući, jer je to moguće napraviti samo dvaput godišnje (2. siječnja i na carev rođendan). Evo tog mosta, koji ostane ovjekovječen na filmu ili memorijskoj kartici svih posjetitelja:


Sjeverno od mosta nalazi se Kokyo Higashi Gyoen, dio Kraljevske palače koji je otvoren za javnost.
Teško da ikoga može ostaviti ravnodušnim ovaj dio palače, jer je u njemu moguće pronaći nevjerojatan broj zanimljivih artitekturnih detalja. Velika željezna vrata na ulazu izgledaju kao da su izašla iz neke viteške bajke, a orijentalni ukrasi na krovićima i ostalih dijelovima zgrada su zaista predivan prizor. Evo jednog detalja koji se meni osobito svidio:


Kolorit boja koje se mogu vidjeti u tom vrtu je vrlo raznolik, a cijela ta priroda i građevine koje ona uljepšava, imaju neki japanski smisao i neku logičnu nit. Olako ćete izgubiti par sati ako želite doista doživjeti ovo mjesto, a meni se osobno čini jako bezveznim jednostavno prešprintati ovakvim mjestom čisto da bi se pohvalili da ste negdje bili.
Naravno, najbolje vrijeme za posjet ovom vrtu je proljeće, kada sve procvjeta i dobije jedan bajkoviti štih. U to vrijeme ćete u vrtovima pronaći niz slikara i fotografa, a i ostalih umjetnika, u potrazi za inspiracijom, koju će tu nedvojbeno naći. Kroz priču sa jednim japanskim slikarom doznao sam kako kamen, voda, drveće i cvjetovi predstavljaju 4 osnovna detalja japanskog proljeća u umjetničkom izražavanju.

Još jedno mjesto je doista vrijedno spomena - Kitanomaru Koen. Muljevito jezero i nije neki wow za nas koji smo navikli na ljepote jadranskog mora, ali posebno ovog krajolika je u tome što prekrasna stabla trešnje nadsvođuju jezero. Kažu da u predvečerje ovaj kraj izgleda kao preslikan iz bajke, no nije mi se ipak čamilo tu do večernjih sati.

Kao što sam rekao, nisam imao prilike izbliza vidjeti palaču ni kraljevsku obitelj, jer se dotični ukazuju samo dvaput godišnje. No, s obzirom da ću Novu Godinu dočekati u Tokiju, vjerujem da ću 02. sječnja biti pred kraljevskom palačom kako bi vidio taj događaj. Nije da će me baciti u trans to što će mi netko mahnuti, ali biti će zanimljivo doživjeti to i prenijeti utiske na blog.
- 11:31 - Komentari (17) - Isprintaj - #

05.09.2004., nedjelja

Blogerski party Part II

Po dolasku na mjesto zločina uočili smo još neke blogere koji su na party stigli bez prethodnog grupnog nalaženja. U tom društvu dominantna je bila Regina Elena, dok su se drugi uspijevali nametnuti isključivo kada je dotična hvatala zrak. Statler i Waldorf iz Muppeta dobijaju opaku konkurenciju u debelojkravi i Usagi, koje su proučavale blogere u potrazi za detaljima na kojima bi mogli bazirati sljedeće ogovaranje. Spomenutom dvojcu bez kormilara društvo su činili hipijevski raspoloženi Anderlon i nenametljivi Dario, najveći štovatelji njihovih blogova, a ujedno i potpisnici blog.hr-a.

Nakon što se ekipa udobno smjestila počele su raznorazne blogerske teme. Raspravljalo se o cool listama, ali i o otkazima djelatnicima blog.hr-a koji su se odmetnuli netom nakon male dodjele moći. SadisticoShy se malo oznojio na stolici, dok je mala zvijer koju je doveo popratila temu potmulim režanjem.

.... 4 sata kasnije ...

Trapula: "RealOne, izvadi svoj jezik iz mog uha! Tako ti mlijeka u prahu, pa zar nismo ti i ja blogerske kolege?!"
RealOne: "Ali ja sam se samo divila tvom slušnom aparatu. Čekić, nakovanj i stremen su ti tako seksi, neodoljivi."
Trapula (sa njenom sisom u ruci): "Previše si popila."

Pogled prema ostatku društvanca zblesirao je moja ćudoredna osjetila. Beštijica nije uspjela izdržati udarnički tempo i našla se pod stolom, no nije joj bilo mrsko jer je tamo naletjela na Scorpyja. Zvijer pod stolom je dobila društvo u dalmatinskoj zvijeri!
debelakravu pijanstvo je toliko obgrlilo da je priznala Dariju i Anderlonu kako joj je velika želja biti u sredini seksualnog sendviča sa njih dvojicom, na što su gospoda reagirala ukorom pred isključenje iz blogerske zajednice! Manirom vrhunskog špijuna Trapula je načuo: "Draga debelakrava, mi te šlepamo jer si nam simpa, ne trebaš za Cool listu trošiti svoje prekrasno tijelo".
SadisticoShy sjedio je tamo gdje je sjeo i prije 4 sata, a njegovi kapci postali su sve teži. Taman kad je krenuo u jedan veliki zjeeeeeev, u njegovom krilu se pojavila Bridge, žena uvijek spremna za akciju. I dok je SS pokušao doći do zraka, Bridge ga je snažno priljubila na svoja junačka prsa, a dalje je uslijedila živa romantika.
Za romantiku nije bila raspoložena Regina Elena, ona je više bila u hard-core elementu. Za početak, nije propustila šutnuti u guz krvoločnu zvijer pod stolom, iskalivši tako svoje nezadovoljstvo. Anderlonu i Dariju je očitala bukvicu, a njihovu je pozornost privukla iznenadnim toplesom u trajanju od 2.5 sekunde. Dok je predatorskim očima sijevala po prostoriji, jasno joj je bilo da se divljač mora pronaći uskoro. "Gle leba pijanog i nepomičnog ..."

Plesni podij pripao je Ptici Trkachici, ani i Mariti, gdje je otkriveno da je Marita carica latino ritmova. ane je prkosila disko glazbi dalmatinskim napjevima, te se u maniri Don Quijota upustila u borbu sa zvučnicima. Od Ptice se nije puno ni očekivalo, jer je svima jasno da je njen najvještiji mišić u tijelu jezik. Međutim, Ptica je primjetila da društvance ne pridaje pozornost njenom plesačkom momentu, tako da je pribjegla prljavim trikovima. U ritmu glazbe sa Ptice je polako nestajala odjeća, dok je Trapula sa zgražavanjem pratio ovu nemilu scenu. Kada je Ptica ostala u donjem rublju, igra svjetlosti u prostoriji dala joj je nešto što joj nije Bog dao - sise četvorku! Wow koja mačka ... ali ne, što se to događa??! Marita, pa ti nisi gejpeder?! Iskoristivši Pticina otupjela osjetila Marita joj se prikrala i strastvenim poljupcima ostvarila kontakt sa uzavrelim tijelom naše Ptice ...

Kad se iz zvučnika nekim čudom zaorio Thompson (ane ane, prčkaš li po mjuzi, ili po diđeju?), na scenu je stupila nova postava. xiola bleu i Jordan poskočile su sa svoji stolica na taktove nacionalnog etno ritma, otkrivši svoju pravu prirodu. Alkoholna groznica obuhvatila je Jordan koja je strastveno uzvuknula "Thompson je zakon! Svaka ti dala Marko Perkoviću, a i ja sa njima!" Zagrljenim djevojkama priključio se naš poznati blogerski glazbenik DritoKonj, kojeg su mili zvuci trgnuli iz polusna. Štoviše, DritoKonja je glazba toliko dirnula, da je odlučio prisutnima pokazati svoju atletsku figuru u potkošulji. Classic!

Zar ste mislili da nitko nije pokazao dojke kako treba? Ah ne, BigMamma je u svojoj ekstazi zaboravila na sve, te je spustila dojke na glavu zabezeknutog SS-a, koji se našao u najerotičnijoj sceni svog života. Gole dojke to bijahu! Ovu scenu jednostavno nije mogao propustiti samozatajni Hal, koji je borgovskim koracima pristupio BigMammi započinjući analizu:
"Predmet: dojka
Veličina: velika
Oblik: Prilagodljiv
Uporaba: Primarno prehrambena"

Međutim, nije to bilo jedino što je Hal proučavao. Pazi ovo:
"Spol: Ž
Blog: Maritin kutak
Sex. opredjeljenje: iznenađujuće
Action: Asimilirati"

Za lopticuskocicu je bilo previše svjetla na partyju, onda bolje igra naslijepo. Ipak, snimila je posljednjeg iz trojca propalica (leb, DritoKonj i Jimbo), te mu se mačjim koracima približila.
"Aha, moj si. Napokon da i ja nešto bacim pod jaja (češkanje po gavi). Pardon - okrenem!" - pretvori se mačka u gladnog tigra. Usporeni Jimbo nije imao snage za otpor, pa ga je lopticaskocica olako na leđima iznijela vani ...

.... pred zoru ...

Malo po malo blogerska ekipa je nestajala. ane, xiola i jordan (u jednom od gibanja prema WC-u nježno mi je dala broj mobitela) smanjenom su snagom plesale na ritmove omiljenog im glazbenika, dok je diđej ispunjavao sve želje dinamitne ane. Trapula se odlučio pozdraviti sa ovim dičnim blogericama, krenuo je poljubiti u obraz svoju dragu kolegicu anu, ali opazio je neku bijelu mrlju odmah pored usana.
Trapula: "Ane, što si to pila ili jela"
Ane: "Pila sam capuccino"
Trapula: "Od DJ-a?"
[zabezeknutost]

Nakon što smo pozdravili ostatak ove moćne blogerske ekipe, RealOne i ja samo se uputili prema mom autu.

Trapula: "RealOne, hoćemo li se malo maznuti kod mene?"
RealOne: "Koji ti je, pa ti i ja smo blogerske kolege"
Trapula (taktika za plavušu): "Ali biti će ti lijeeeepo"
RealOne: "Ok onda, može"
[cenzura]

- 09:07 - Komentari (22) - Isprintaj - #

04.09.2004., subota

Blogerski tulum part I

Dojmovi sa jučerašnjeg blogerskog partyja još se nisu slegli. Umjesto tipičnog blogerskog sastanka odlučili smo se za partijanje i to se pokazalo kao pun pogodak. Susret je bio predviđen za ejt-handerd sati, ali su se visoke tenzije i isčekivanja osjećale preko cijelog dana.
S obzirom da sam naviknut na žensko društvo u neposrednoj blizini, na party sam se odlučio pojaviti u pratnji dvije dame. S lijeve strane stajala je ane, inteligentna i brbljava Dalmošica ugodne slike i prilike, koju sam odabrao zbog izvrsnih sugovorničkih sposobnosti. Desnuruku nježno je obavinula atraktivna i zanosna RealOne, plavuša vitkog stasa koja je bila logičan izbor radi pojačanog vizualnog efekta ovog bombastičnog pojavljivanja.
Blogerska ekipa počela se polako okupljati u dogovoreno vrijeme, a među prvima na mjesto zločina stigle su dvije žene, koje su sa svojom pratnjom mogle zauzeti cijeli lift. Brojne vrećice u rukama i dječica u pratnji, a tko to može biti nego BigMamma. Njeni koraci odjekivali su čitavim gradom, čiji žitelji nisu ostajali ravnodušni prema ovoj pojavi, a uz nju je ponosno koračala Cybergirl.
Hrvatske ino-blogere zastupale su 3 djevojke. Iz Austrije nam je stigla Jordan, vesela djevojka u čijoj je pratnji bila cijela ergela smajlića. xiola bleu odlučila je skoknuti na ovo druženje, jer joj je točanje nogu u Temzi postalo malo dosadno, a i Englezi ne slove za neke velike frajere. Eine schone Frau stigla nam je iz Njemačke, a to je upravo ljepuškasta blogerica koja je točno par dana bila u blogerskoj penziji - Bridge!
Na okupljalištu izenandio nas je svojom pojavom SadisticoShy, koji inače i djeluje iz prikrajka/mraka. Ženski su pogledi prostrijelili SS-a, no svi su se projektili odbijali od njegove stasite figure. Na uzici za sobom SS je vukao malu i ružnu, ali krvoločnu zvijer, a nemalo je naše iznenađenje bilo kada je rekao da je riječ o Scorpyju!
Sa mojim junačkim prsima sudarila se Marita, a mili joj se događaj zbio dok je, sa glavom u nebesima, žurila prema okupljalištu razmišljajući o bitku te Einsteinovoj genijalnosti. Niska mlada djevojka, štreberica po definiciji, počastila nas je zaraznim osmjehom.
Najglasniji upad u blogersku ekipicu očekivano su napravile dvije lajave Dalmošice, od kojih je jedna ipak lajavija. Sitna i dinamitna prilika odazivala se na ime Ptica Trkachica, dok je u nešto većoj težinskoj kategoriji na okupljanje stigla bestijica.
Već su se blogerske spike počele rasplamsavati, kada su svoju masku skinule i tri skitnice, koje su ležale od početka nedaleko od nas. U ulogu pijanih izgubljenih slučajeva lako su se uživili leb, Drito konj i Jimbo, inače poznati po svojim istančanim osjećajima za govornu ili pisanu riječ, ali i za čašicu vatrene vode.
I taman kad smo mislili krenuti prema mjestu zločina, metalni zvuci nečijih koraka privukli su nam pažnju. Čovjek-stroj, čudo tehnike i funkcionalnosti, high-tech kompjuterizirani bloger stupio je odlučno pred nas sa borgovskim glasom: "Ja sam Hal. Hal:UI".
Grupicu ljudi užurbano su stizale lobotomirana Barbie i Jesus Quintana, dok je za svima skakutala lopticaskocica.

Blogerski je narod krenuo prema mjestu na kojem se, nekoliko sati kasnije, dogodio nezapamćeni blogerski rusvaj, pijanka nad pijankama sa opscenim i eksplicitnim scenama.

... nastavak slijedi ...

- 09:44 - Komentari (32) - Isprintaj - #

03.09.2004., petak

A sada svi u teretane!

Baš mi je zanimljivo vidjeti kako se otprilike negdje iza Uskrsa teretane i fitness centri počnu puniti. Svatko želi do ljeti dobiti moćnu figuru, a pritom većina pribjegava i lažnim linijama manjeg otpora, u što ulaze razni sportski preparati. Ne znam zašto ljudi ne mogu shvatiti da se u kratkom vremenskom roku ne može postići gotovo ništa značajno, a uporaba sportskih preparata na bazi proteina i aminokiselina ima dugoročan efekt.

Svaku sezonu se događa isto, pred ljetnu sezonu ljudi počinju misliti o izgledu svojeg tijela. Zapravo, tako najbolje pokazuju da ga ne cijene, jer o njemu misle tek onda kada se treba javno pokazivati. Ako je nekome baš jako stalo do toga da bude dobro građen, onda ima cijelu jesen, zimu i proljeće na raspolaganju da bi ljeti natjerao ljude da se okreću za njim. Međutim ne, u ta godišnja doba tijelo je prekriveno odjećom i nije bitno, ali ljeti jest, jer se treba skinuti na plaži. Kako smiješno.

Danas sam nakon odmora ponovno bio malo u fitnessu i mogu reći da nema gotovo ni žive duše. Iza svakog ljeta stanje je takvo, ubrzo će se nositi duži rukavi i mast će se prekriti. Jako su mi smiješna ta razmišljanja i moram reći da više cijenim ponosnog vlasnika pivskog trbuha, nego nekoga tko bi htio postati instant Van Damme po izgledu. Dobro, ja možda malo drugačije gledam na sve to, jer se sportom bavim radi sebe i iz gušta, a ne zbog toga da bih se imao nečim podičiti na plaži. Istina, komplimenti su lijepa hrana za ego, no nisu motiv za treniranje.

Jesen je pravo vrijeme da se počnete baviti laganim treninzima! Kroz godinu ćete imati razdoblja višeg i nižeg sportskog entuzijazma, no sljedeće ljeto ćete svakako dočekati spremnije ako se već sada posvetite treniranju. S obzirom da se niz godina bavim sportom rado ću pmoći svim blogerima glede sportskih aktivnosti, a posebno vježbanja u teretani.
- 21:31 - Komentari (12) - Isprintaj - #

02.09.2004., četvrtak

I opet Trapula

Ne, nisam trajno nestao, iako ni to nije loša opcija. Zadnje dane sam tulumario po Dalmaciji i nisam imao vremena piskarati po blogu, a tulumarenje je ujedno došlo i kao dobra anti-Internet terapija.
Ljeto je zaključeno na najbolji mogući način, cjelodnevnim kupanjem i dangubljenjem, te večernjim izlascima u dobrom društvu. Tulumario sam čak i bez bolje polovice, pa sam bio posebno opasan po okolinu jer onda šaljem signale koji raznima sjebu frekvencije i prijem općenito, a to je jako zabavno.

Uvijek kad se vratim natrag u metropolu teško mi je sjesti za kompjuter i napisat nešto suvislo. Zapravo, nakon ovakvih provoda na blog i Internet gledam kao na nužno zlo, odnosno na zlo koje je manjeg inteziteta od onih drugih, poput dosade i ispijanja bezbrojnih kavica. Na moru slobodno vrijeme ubiješ kupanjem, piciginom, dobrom zezancijom i odmoranjem duše i tijela. I baš sve to dobro legne, te čovjek skuži kako mu Internet i nije toliko bitan. No, znam iz iskustva da ću ponovno srasti sa Internetom u sljedećih nekoliko dana, te će provođenje po Jadranu biti samo podsjetnik da postoji i oaza u pustinji.

O detaljima ovog provoda ne bih previše pričao, samo ću napomenuti da su odjevni predmeti nestajali sa mene u ekstazi večeri, što je čak i dokumentirano digitalnim zapisom. Međutim, ipak ću radije namaknuti koju kunu za objavu tih fotki negdje u novinama, nego ih objaviti ovdje na blogu. Eksluzivno tijelo i poze ipak valja unovčiti.
- 00:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se