Pisao bih o nekim pametnijim stvarima, no trenutno mi je bloganje opterećenje. Bilo je lakše blogati dok smo si svi bili relativno nepoznati na blogu. Sada su se već formirali neki odnosi među blogerima, a formirale su se i skupine blogera. Na Lopticinom blogu vidim da su krenula i blogerska nalaženja, a prema priči vidim da se vodila rasprava i o drugim blogerima, uključujući mene. Nastojim ne pričati o drugim blogerima i zapravo me ne zanimaju informacije o njima,
a posebno me ne zanimaju društva i grupice koje se formiraju. Kod mene blogeri mogu pojedinačno pobuditi interes i neki su to već napravili, pa bi upoznavanje dotičnog blogera ili blogerice bilo isključivo private.
Ovo sve drobim jer je bloganje postalo preosobno. Interna komunikacija sa blogerima vodi kakvom-takvom zbližavanju i upoznavanju, a onda se informacije šire dalje brzinom svjetlosti. Anonimnost ti daje mirnu slobodu izražavanja, a curenje nekih osobnih podataka u javnost literalno je destimulirajuće. Što više znam o ljudima, to mi ova zajednica počinje biti napornija, iako postoje neki ljudi na blogu koje iznimno cijenim. Da se razumijemo, ja sam samostalno odabrao kontakte sa nekim blogerima, tako da je krivica dijelom i na mojoj strani.
Afera sa naslovnicom samo je pokazala koliko je blog isprepleten osobnim odnosima, te kako su aktualni već i i blogerski klanovi. Moja je kritika bila usmjerena na loš odabir tekstova na naslovnici, te na Annie o čijem blogu sam već trošio riječi. Pa što ako netko ne voli nekog blogera i njegov blog? Nekome je neki blog super, nekome je sranje, to je tako. Ne volim ni debelukravu, ni Usagi, ni Scorpyja, ni DritoKonja, ni placebo, a ni još neke. Razlika između mene i mnogih je to što ja to otvoreno kažem. Neki o tome šute, a neki se ponesu najjadnije i ogovaraju iza leđa.
Iskreno, meni su jadna blogerska slizavanja i jadni su mi ljudi koji prema svima imaju isti izvještačeni stav satkan od lažnih smajlića. Jadni su mi blogeri koji preko poznanstava traže mjesto pod blogerskim suncem, jadni su mi oni koji si nabrijavaju brojač jer misle da on mjerilo kvalitete bloga, a posebno su mi jadni blogeri koji se nastoje virtualno upoznati sa mnom i kasnije koriste informacije kako bi si podigli rejting.
A svega toga na ovom našem blogu ima.
Međutim, tu postoji i druga strana medalje, a to su ljudi koji ovdje dolaze nešto suvislo pročitati i ne zanimaju ih interne blogerske gluposti. Ljudi koji se povremeno jave na mejl i pošalju svoje mišljenje ili kritiku, a feedback na takav način je uvijek lijepo primiti. Iako se ponekad pitam što zapravo ti ljudi dolaze ovdje čitati, jasno je da su oni uvijek tu i da će popratiti većinu novih tekstova svojim komentarom ili e-mailom. Neki od njih su došliradi putopisa iz Japana, neki zbog trkeljanja na temu muško-ženskih odnosa, a neki čisto jer im je vjerojatno blizak blogerski identitet kojeg trapula ima. No ne vjerujem da dolaze ovdje kako bi čitali tekstove poput ovoga i kako bi u komentarima pratili prepucavanja. To im može biti interesantno kao neka afera, no dugotrajna simpatija sigurno se ne bi razvila prema blogu koji nije u stanju ponuditi više od toga.
I pitam se sada gdje sve ovo ide. Previše blogera je počelo čeprkati po mom pravom identitetu i to mi se ni najmanje ne sviđa. Nisam se namjeravao pojaviti na nikakvim okupljanima, jer za mene je blog virtualna zajednica i želim da takva, u načelu, i ostane.
Blogeri, blogerice i obični posjetitelji koje poželim upoznati 1 na 1 bi trebali biti takvi da su sposobni i voljni očuvati diskreciju, a s obzirom na raširenost nekih tračeva ta mogućnost je upitna.
Zaključiti ću tekst sa još jednim komentarom na aferu glede naslovnice. Nema tog blogera koji me može uvjeriti kako je odabir teksta za naslovnicu bio korektan u "slučaju Kukoč". To je jedan u nizu propusta odstrane uredništva i ekipe koja je regrutirana da izdvaja zanimljive tekstove.
U cijeloj toj priči problem je i u odabiru ljudi za taj posao, jer odgovorni očito ne kuže da tisuće posjetitelja ovih stranica zaista čitaju ono što se pojavi na naslovnici.
S obzirom da mi se prigovara kako vrebam iz prikrajka, evo mojih prijedloga glede naslovnice:
1.) Povjeriti uređivanje glavnog dijela stranice osobi koja razumije kreativno pisanje
2.) Uvesti kriterije za regrutiranje onih koji će predlagati sadržaj - to što je neki bloger na cool listi ne znači da zna pisati i da ima nos za kvalitetan tekst
3.) Isključiti Scorpyja iz tima, ponajviše zbog bezobraznog vokabulara na nekoliko blogova i drskih odgovora običnim posjetiteljima
4.) Promijeniti cijeli koncept lista na naslovnici, jer ove su liste besmislene
5.) Omogućiti svim blogerima da unutar administratorskog sučelja predlažu blogere za isticanje na nekoj od lista, te da predlažu tekstove koji zaslužuju pozornost
6.) Uvesti glasanje za najbolji tekst prošlog tjedna, ako je nekome već do natjecanja
7.) Blogove na naslovnici bi trebalo biti moguće sortirati po više kriterija: posjećenost, broj komentara (u kojima se ne računa komentari autora), po broju uvrštavanja na "cool" listu koju svaki bloger za sebe definira
|
U subotu sam lutao po dućanima, u potrazi za ljetnom i jesenskom garderobom. Naravno, teško bi se na taj pothvat odlučio sam, no bolja polovica je uspjela namamiti me, spominjući dobar ručak u gradu. Poznat sam po tome što mi nakon dva dućana kupovina postaje velika tlaka i najrađe se vratim u prethodna dva dućana opet i kupim ono što mi je zapelo za oko. Zato uvijek imam izvidnicu prije nego što krenem u shopping, koja mi javi točne kote na kojima se nalazi roba po mom ukusu.
Auuuu, e ovo je ludilo! Duje je u fenomenalnoj utrci uzeo srebrnu olimpiijsku medalju na 50 m slobodnim stilom! Ušao je u utrku kao poprilični autsajder, plivao je hrabro i pobijedio velika imena, a zlato mu je pobjeglo za jednu jedinu stotinku. Sjajan rezultat za našeg Duju, koji je samo nekih 20 min. ranije otplivao finalnu utrku na 100 m delfinovim stilom u kojoj je zauzeo 7. mjesto i u kojoj se je poprilično iscrpio.