<body> Sezona u paklu <body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>
Design by: L.designs

  • On/Off

  • < lipanj, 2008 >
    P U S Č P S N
                1
    2 3 4 5 6 7 8
    9 10 11 12 13 14 15
    16 17 18 19 20 21 22
    23 24 25 26 27 28 29
    30            

    Lipanj 2010 (2)
    Srpanj 2008 (1)
    Lipanj 2008 (2)
    Ožujak 2008 (2)
    Veljača 2008 (6)

    Dnevnik.hr
    Gol.hr
    Zadovoljna.hr
    OYO.hr
    NovaTV.hr
    DomaTV.hr
    Mojamini.tv

    lost soul(s)


    ˝Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti...
    Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time... ˝


    Image Hosted by ImageShack.us


    ˝Ozbiljnost, mladiću moj, jest stvar vremena; ona nastaje, toliko ću ti otkriti, zato što se vrijeme precijenjuje. I ja sam nekada precjenjivao vrijednost vremena, zato sam htio doživjeti sto godina. U vječnosti, međutim, kako vidiš vrijeme ne postoji; vječnost je tek jedan trenutak, taman dovoljno dug za šalu.˝
    Hermann Hesse

    ˝Ta tko će odlučiti o tome što je strašnije vidjeti: osušena srce ili prazne lubanje?˝
    Honore de Balzac

    ˝Zašto ljudi moraju biti ovako osamljeni? Što je smisao svega ovoga? Na svijetu postoje milijuni ljudi, a svi oni žude i traže od drugih da ih zadovolje, a opet se izoliraju. Zašto? Je li Zemlja stvorena samo da pothranjuje ljudsku samoću?˝
    Haruki Murakami, ˝Moj slatki Sputnik˝


    Between
    subota, 07.06.2008.

    Pripadam li ja gdje? Znam da je to malo čudno pitanje za nekoga mojih godina, za nekoga tko se još uvijek nalazi u toplom okružju roditeljskog doma, ali se mučim s tim. Ne osjećam se najbolje zadnjih par dana. Kako bi moja mama to rekla, nalazim se u bestežinskom stanju. Ne znam zašto, ali taj izraz mi se sviđa, bez obzira što me ljudi malo čudno pogledaju kad im to kažem. Očito me ne poznaju dovoljno. Možda sam sama kriva za to. Uvijek sam sa svima, a ujedno sam s nikim, negdje daleko.

    Shvatila sam danas da se bojim. Možda ljudi, možda svijeta, možda same sebe... Možda svog neznanja. Razmišljam dosta o onome šta nam slijedi, šta će mi se dogoditi u budućnosti. Bojim se toga. Bojim se budućnosti. Bojim se nepoznatog.

    Predugo sam živjela između sna i jave. Moram se odlučiti. Sve ima svoje prednosti, ali i mane.

    SAN je nešto predivno. Tko kaže da samo djeca mogu sanjati očito nikada nije iskusio čari sna i sanjanja [ mislim i na san kao nešto dok spavamo, ali i na snove... ]. Zašto bi dijete u nama moralo jednog dana umrijeti?! Vjerojatno su ˝pravi˝ ljudi crpili snagu iz djeteta u sebi i njegovih snova. Možda nisu. Ali ja znam da meni pomaže... Ponekad se nasmijati k'o dijete, nije loše. Ponekad se ponašati k'o dijete, puni nam baterije [ pa što ako nas ljudi čudno gledaju... ]. Ponekad spavati k'o beba, priprema nas za nove izazove. Ponekad voljeti k'o dijete, čini nas sretnima... Ponekad nas dječija dobrota obraduje... a još više kad ju pronađemo sami u sebi...

    JAVA također može biti dobra. Znam da sam optimist. Znam da je na svijetu mnogo [ čak i previše ] zlih ljudi, ratova, gladi i nedaća. Ali ponekad vjerovanje da je svijet lijep, može taj svijet i učiniti ljepšim. Nakon što odsanjate vraćate se na ovaj svijet da bi ostvarili makar dio svojih snova. Nekako morate preživjeti. Ali za ostvarivanje snova potrebna je velika upornost i volja, a ja ih u zadnje vrijeme nemam baš. Ne mogu reći da sam ih imala prije na bacanje, ali sad su blizu iscrpljenja. Znači, ako skupite dovoljno volje, upornosti motiva ostvarujete svoje snove i na kraju čak ni java nije loša.

    Image Hosted by ImageShack.us


    Sad se vraćamo mom bestežinskom stanju bez volje, motiva, upornosti, znanja i čega sve ne.
    Znam da sam još mlada i da sve dolazi s godinama [ nadam se i ovo gore navedeno ], ali što mogu. To me sada trenutno muči i ja se ne mogu ni pomaknuti s mjesta. Očito sam takva osoba. Nije baš pohvalno.
    Zato je tu moj blog i ja vas mogu mučiti s ovakvim stvarima... =]

    Drugačija sam. Ako ti to ne možeš prihvatiti, to je tvoj problem...



    | 7 | Komentari | Print | #


    One moment
    nedjelja, 01.06.2008.

    Svaki trenutak našeg života je vrijedan. Svaki od njih ima neko značenje. Kako bi bilo lijepo da ih sve možemo zapamtiti... No, bez obzira na to što naš mozak ne može sve to ˝zapisati˝ [možda i može, ali mi to naravno, kao i većinu stvari, ne znamo...], one najljepše pamtimo tokom cijelog života. Jedan od onih malih trenutaka, od onih koji mame osmjeh na lice, maloprije je završio. Trajao je kratko, no to većinom nije bitno. Nama traje cijeli život.

    Kada se zadnji put prema vama netko ponašao kao prema osobi bez koje ne može? Mislim na ono udvaranje i davanje komplimenata... Gdje su nestali romantičari...?!

    Zar nije lijepo kada osoba koju volite savršeno organizira večer s vama i što večer prolazi to je Vama zanimljivije i osjećate se povezanijim. Za početak vam voljena osoba napravi Vaše omiljeno jelo savršeno servirano uz svijeće, malo dobrog vina... Dok večerate polako razgovarate o svemu, smijete se. U pozadini svira opuštajuća muzika. Osjećate se nestvarno. Nakon večere sjedate na terasu [ako je ljeto naravno...] i promatrate zvijezde zajedno. Budući da ni ljeti nije baš naročito toplo noću, približavate se voljenoj osobi i stićete lagano uz nju. Osjećate kako ta osoba diše... Osjećate kako joj srce kuca... Osjećate toplinu... Osjećate se sigurnim...

    Podižete glavu i sretnu vam se pogledi. Ugledate osmjeh... Osmjeh koji učini ovu večer još savršenijom. Osmjeh koji bio sam bio dovoljan da se osjećate sretnim... Ugledate oči koje se toliko sjaje od sreće... Ugledate uzavrele usne koje samo žele dotaknuti Vaše...

    Polako im se približavate. Osjećate kako Vam srce želi iskočiti iz grudi. Ubrzano dišete. Osjećate da se i s tom osobom isto događa. Već osjećate njezin dah na svojim usnama. Konačno vam se usne lagano dodirnu... Pa još lakše. Dok ne započne strastvena igra...

    * isto tako savršena cenzura *

    Image Hosted by ImageShack.us


    Otvarate oči. Sunce polako izlazi dok ptice pjevaju. Još pomalo pospani i umorni rastežete se u krevetu i shvaćate da niste sami. U tom trenutku osmjeh zablista na Vašem licu. Okrećete se i ugledate osobu koja Vam toliko znači u životu, koja još uvijek spava k'o beba s malim smješkom na licu. Lagano joj se približite i lagano ju poljubite. Ona se samo lagano pomeškolji, otvori oči, ugledavši Vas nasmješi, pruži ruku i povuče Vas bliže k sebi. U tom trenutku poželite još malo odspavati... i nikad se ustati iz tog kreveta.

    ˝Ljubav je najjača snaga koju sebi svijet može predstaviti, a istovremeno i najskromnija.˝
    Mahatma Gandhi



    | 3 | Komentari | Print | #


    << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>