<body> Sezona u paklu <body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="http://connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>
Design by: L.designs

  • On/Off

  • < ožujak, 2008 >
    P U S Č P S N
              1 2
    3 4 5 6 7 8 9
    10 11 12 13 14 15 16
    17 18 19 20 21 22 23
    24 25 26 27 28 29 30
    31            

    Lipanj 2010 (2)
    Srpanj 2008 (1)
    Lipanj 2008 (2)
    Ožujak 2008 (2)
    Veljača 2008 (6)

    Dnevnik.hr
    Gol.hr
    Zadovoljna.hr
    OYO.hr
    NovaTV.hr
    DomaTV.hr
    Mojamini.tv

    lost soul(s)


    ˝Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti...
    Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time... ˝


    Image Hosted by ImageShack.us


    ˝Ozbiljnost, mladiću moj, jest stvar vremena; ona nastaje, toliko ću ti otkriti, zato što se vrijeme precijenjuje. I ja sam nekada precjenjivao vrijednost vremena, zato sam htio doživjeti sto godina. U vječnosti, međutim, kako vidiš vrijeme ne postoji; vječnost je tek jedan trenutak, taman dovoljno dug za šalu.˝
    Hermann Hesse

    ˝Ta tko će odlučiti o tome što je strašnije vidjeti: osušena srce ili prazne lubanje?˝
    Honore de Balzac

    ˝Zašto ljudi moraju biti ovako osamljeni? Što je smisao svega ovoga? Na svijetu postoje milijuni ljudi, a svi oni žude i traže od drugih da ih zadovolje, a opet se izoliraju. Zašto? Je li Zemlja stvorena samo da pothranjuje ljudsku samoću?˝
    Haruki Murakami, ˝Moj slatki Sputnik˝


    I am the captain of my soul
    subota, 15.03.2008.

    Image and video hosting by TinyPic


    Već duže vrijeme ne pronalazim riječi za ništa. Ne mogu ništa napisati, ne mogu se prisiliti da razmišljam o nečemu, ne mogu nikome reći šta mislim iz tog istog razloga. Osjećam da me u zadnje vrijeme ljudi sve manje primjećuju, kao da počinjem blijediti. Možda nenamjerno želim postati nevidljiva. Ne želim da me ljudi više gledaju. Ne znam više da li želim da mi se obraćaju. Jednom rječju, osjećam se užasno.

    ˝Regret comes in all shapes and sizes. Some are small, like when we do a bad thing for a good reason. Some are bigger, like when we let down a friend. Some of us escape the pangs of regret by making the right choice. Some of us have little time for regret because we're looking forward to the future. Sometimes we have to fight to come to terms with the past. And sometimes we bury our regret by promising to change our ways. But our biggest regrets are not for the things we did, but for the things we didn't do. Things we didn't say, that could have saved someone we care about, especially when we can see the dark storm that's headed their way.˝

    Ne znam da li žalim što je ovako završilo. Nešto sam dobila, nešto izgubila. U oba slučaja. Samo... Moj mozak se još uvijek bori sam sa sobom. Pita se je li moglo završiti drugačije. Pita se da li je ovo stvarnost, da li je ovo sudbina, da li je ovako moralo biti... Da li je jednostavno tako moralo biti, ili ne, još uvijek nije odlučilo.

    To me natjeralo da posumnjam u svoje odluke, da posumnjam u sve što sam gradila. Bi li bilo drugačije da sam nešto ranije napravila? Također me natjeralo da posumnjam u sudbinu i neke stvari u koje sam ranije odlučila vjerovati, s kojima sam se ranije pomirila. I sad, što više razmišljam o tome, sve manje mi se čini da ću doći do rješenja. Možda jednostavno trebam sve pustiti kako je. Polako gubim nadu. Čak i u ono što je ostalo. To ne želim, jer ako izgubim nadu u to, ostajem polako bez toga.

    Nitko ne može doći do cilja ako ne zna kamo ide. Tako ni ja. Ne želim lutati bez cilja. Želim imati oslonac, ali osjećam da ga gubim, osjećam da ću morati sama nastaviti dalje.

    "Out of the night that covers me, black as the Pit from pole to pole, I thank whatever gods may be for my unconquerable soul. In the fell clutch of circumstance I have not winced or cried aloud. Under the bludgeonings of chance my head is bloody. But unbowed beyond this place of wrath and tears looms but the Horror of the shade. And yet the menace of the years finds, and shall find, me unafraid. It matters not how strait the gate, how charged with punishments is the scroll. I am the master of my fate. I am the captain of my soul."



    | 14 | Komentari | Print | #


    Feelings makes us different
    subota, 01.03.2008.

    ...
    - ˝Znaš što sam shvatila trenutak prije nego što sam zaspala?˝, upitala ga je.
    - ˝Šta?..˝, rekao je već tužnim glasom nakon što ga je ona rastužila.
    - ˝Shvatila sam da se bojiš svojih osjećaja. I baš zato ne možeš osjećati ništa.˝
    - ˝Ne...˝, tiho je rekao, ˝... možda ... ˝
    ...

    Image Hosted by ImageShack.us


    ˝At this moment, there are six billion, five hundred two million, eight hundred sixty seven thousand, one hundred and twenty people in the world. Give or take a few. And sometimes all you need is one. For better or for worse.˝

    Osjećaji su ono po čemu se razlikujemo od životinja. To nas čini posebnima...



    | 10 | Komentari | Print | #


    << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se