<body> Sezona u paklu <body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="http://connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>
Design by: L.designs

  • On/Off

  •   veljača, 2008 >
    P U S Č P S N
            1 2 3
    4 5 6 7 8 9 10
    11 12 13 14 15 16 17
    18 19 20 21 22 23 24
    25 26 27 28 29    

    Lipanj 2010 (2)
    Srpanj 2008 (1)
    Lipanj 2008 (2)
    Ožujak 2008 (2)
    Veljača 2008 (6)

    Dnevnik.hr
    Gol.hr
    Zadovoljna.hr
    OYO.hr
    NovaTV.hr
    DomaTV.hr
    Mojamini.tv

    lost soul(s)


    ˝Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti...
    Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time... ˝


    Image Hosted by ImageShack.us


    ˝Ozbiljnost, mladiću moj, jest stvar vremena; ona nastaje, toliko ću ti otkriti, zato što se vrijeme precijenjuje. I ja sam nekada precjenjivao vrijednost vremena, zato sam htio doživjeti sto godina. U vječnosti, međutim, kako vidiš vrijeme ne postoji; vječnost je tek jedan trenutak, taman dovoljno dug za šalu.˝
    Hermann Hesse

    ˝Ta tko će odlučiti o tome što je strašnije vidjeti: osušena srce ili prazne lubanje?˝
    Honore de Balzac

    ˝Zašto ljudi moraju biti ovako osamljeni? Što je smisao svega ovoga? Na svijetu postoje milijuni ljudi, a svi oni žude i traže od drugih da ih zadovolje, a opet se izoliraju. Zašto? Je li Zemlja stvorena samo da pothranjuje ljudsku samoću?˝
    Haruki Murakami, ˝Moj slatki Sputnik˝


    Live in the present and make it beautiful
    nedjelja, 24.02.2008.

    ˝Kad bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor, upropastili i naš bratstvo! Savladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme, ostaje nam samo SADA. Zar ne misliš da ćemo se na tom putu, između Sada i Ovdje, ipak povremeno sretati?˝
    R. Bach - ˝Galeb Jonathann Livingston

    Ne bi htjela vratiti prošlost. Ona je savršena onakva kakva je. Najljepši dio mog života. I kao takvu ću je pamtiti.
    Ne želim biti okrenuta samo na budućnost, jer ću tako propustiti lijepe trenutke. [ Ali ipak ponekad moram biti sigurna... Za ljepšu budućnost... ]
    Želim živjeti u sadašnjosti i učiniti ju ljepšom tako da ju takvom mogu pamtiti kad postane prošlost.
    Želim ući u budućnost sa smješkom na licu... Vedrih misli i podignute glave...

    Ida Scott Taylor once wrote: "Do not look back and grieve over the past, for it is gone. And do not be troubled about the future, for it has yet to come. Live in the present, and make it so beautiful that it will be worth remembering."



    | 6 | Komentari | Print | #


    Do you ever wonder if we make the moments in our lives or if the moments in our lives make us?
    srijeda, 20.02.2008.

    ˝Ali što te život više budio i privodio sebi samom, to je većom postajala tvoja nevolja, to si dublje zapadao u patnju, tjeskobu i očaj, sve do grla, i sve ono lijepo i sveto što si nekad znao i volio i štovao, sva tvoja negdašnja vjera u ljude i u naše uzvišeno određenje nisu ti mogli pomoći pa su postali bezvrijednim, pretvorili su se u krhotine. Tvoja vjera više nije nalazila zraka za disanje. A gušenje je teška smrt.˝
    Hermann Hesse

    Ovo bi bio relativno dobar opis onoga kako se osjećam. Polako propadam u mračni svijet. Tamo gdje nema svjetla, sreće postoji samo patnja i tuga. Još je gore ako tamo dospijete svojom krivnjom. Zašto smo mi ljudi takvi da nam nikada nije dobro, da nikada nismo zadovoljni?! Nakon nekog vremena, ako smo sretni, sreća nam dosadi. Isto tako kad nakon toga postanemo samo olupine samih sebe, patimo za onom srećom koju smo nekada osjećali.

    Image Hosted by ImageShack.us


    Preda mnom je velika odluka. Tiče se NJEGA.
    Gubim se. Polako nestajem. Ne mogu podnijeti sama sebe dok sjedim u sobi. Ne mogu razmišljati kad pokušavam doći do nekog smislenog zaključka. Ne mogu mu se radovati. Žudim za odgovorom, a istovremeno ga se bojim. Da, priznajem. BOJIM SE. Bojim se toliko da više ne mogu funkcionirati. A što se više primiče dan i sat te odluke to strah postaje jači. Doslovno me guši.

    Moja odlučnost posrće. Ne znam da li ću imati hrabrosti. Istovremeno, ne želim se pitati nakon toga da li je moglo drugačije...



    | 5 | Komentari | Print | #


    Does it feel like we've never been alive?
    nedjelja, 17.02.2008.

    Život je savršen baš onakav kakav je...?!
    [Ponekad se čudim sama sebi... ]

    Svi smo mi jedinke. Ne postoje dvije iste.
    Svatko živi svoj život. Ne možemo imati iste.
    Postoje ljudi u našim životima. I mi postojimo u njihovim.


    Image Hosted by ImageShack.us


    Život nije savršen.
    Uvijek postoje nepredvidivi trenuci i tko zna kakvi zapleti i raspleti, usponi i padovi.
    Grom nikada ne udara dvaput u isto mjesto. Valjda se tako ni događaji u našem životu ne ponavljaju.
    [Ne znam otkud mi ovaj primjer... ]

    A možda je baš zbog toga savršeno.
    Jedinstveno.
    Neponovljivo...

    Image Hosted by ImageShack.us



    | 7 | Komentari | Print | #


    I need you like a heart needs a beat...
    utorak, 12.02.2008.

    Osjećam se usamljeno. Već duže vrijeme. Rekla sam ti to. Mislila sam da shvaćaš.
    [Bar si mi se ti uvijek činio takvim...]
    Ponekad mi se čini da sam sama. Osjećam da ne želiš razgovarati sa mnom. Iako ne bih trebala to osjećati.
    [Ti si tu uvijek...]

    Osjećam se zarobljenom u svom tijelu.
    Osjećam da mi se duša muči.
    Osjećam se ograničenom,
    Ograničenog uma...
    [Poput većine ljudi... ]

    Želim maštati.
    Želim biti dijete.
    Želim spoznavati nove stvari.
    [Ne pamtiti samo činjenice... ]

    Šta misliš zašto pamtim skoro sve trenutke kad smo zajedno?!
    Bojim se.
    Bojim se da će proći.

    Trebala bih uživati. Ali jednostavno se ne mogu othrvati toj misli,
    Da će jednom sve završiti.
    Da te jednom neće više biti uz mene...

    Osjećam se užasno.
    Osjećam se užasno sebično.
    Osjećam se užasno sebično i mislim da si se razočarao...
    Mislio si da nisam takva.
    [Oh, kako li sam jadno nisko biće... ]

    Meni je još gore.
    [Vjeruj mi... ]
    Nisam mislila da mogu toliko nisko pasti.
    Žao mi je... Stvarno.
    Znam da sam to toliko puta rekla.
    Znam da si tu.
    Znam da sam toliko puta bila ljuta na tebe bez razloga.

    Ti ga ovaj put imaš. I rekla sam ti kad smo se rastajali da ću podnijeti sve...
    [Volim te... ]

    Lutam beskrajnim prostranstvima nadajući se da ću ugledati svjetlo...
    [Sresti tebe... ]

    Image Hosted by ImageShack.us

    Ovo je napomena, za one koji pročitaju post, da ovo nije nastavak priče iz prošlog posta. Ovo je samo opis dana... =)



    | 6 | Komentari | Print | #


    Changed one
    ponedjeljak, 04.02.2008.

    ˝Zar misliš da će ti uvijek biti u životu dobro kao sada?! Misliš li da se ne može sve odjednom promijeniti?˝, rekla je ponovno mi se čudeći po ne znam koji put. Valjda smo toliko različite.

    ˝Prije nisi bila takva...˝, dodala je i značajno me pogledavši. Nije mogla doprijeti do mene i znala je to. Kad ne želim slušati nešto, a to je u zadnje vrijeme dosta često, samo se zatvorim u sebe, ali sada...

    ˝Ma, ne znam...˝, tiho sam promrmljala želeći u dubini duše da nestane i da me pusti na miru. Ujedno sam htjela da nastavi, da konačno iz sebe mogu izbaciti sve, da se konačno mogu istresti na nekoga. No, ona je stala... Kao da je znala. Povukla se.

    ˝Ipak je odustala od mene... kao i svi ostali.˝ Ponekad znam stvarno biti preteška. Ali u zadnje vrijeme...
    ˝Ah, kad bi samo znala...˝, razmišljala sam dok sam ju pozdravljala, dok se približavala vratima, i govorila kako će sve biti u redu, da je to samo još jedna od mojih faza. Ne znam zašto sam to uopće rekla, kad ni sama nisam vjerovala u to.

    Da ipak ne mislite kako sam užasna osoba reći ću vam da me dio njenog, moglo bi se reći, monologa ipak bacio na razmišljanje. Zapravo i ne toliko, koliko nedavni događaji.
    Po tko zna put ponovno sam razmišljala o prolaznosti i o svom trenutnom životu. Nije to bilo ništa posebno. Bila sam samo još jedna od duša koje se muče u svom tijelu. Postoji, naravno, i mogućnost da sam bila jedina ili među nekolicinom. Svijet se mijenja, ide svojim tokom. Mi se vučemo zajedno s njim. Neki se bore ne želeći promjenu, a neki se prepuštaju raljama života bez ustručavanja. Ja sam negdje između.

    Nedavni događaji su me promijenili. Negirala sam to svim silama trudeći se ne razmišljati o tome. No, to je ipak bila neizbježna činjenica koja me polako sve više primoravala da ju prihvatim, da sjednem i razmislim o svemu. Mislim da imam još malo vremena... za to nešto...
    Kad sam već tu, ispričat ću vam jednu priču...

    Image Hosted by ImageShack.us



    | 1 | Komentari | Print | #


    ...
    subota, 02.02.2008.

    ˝There comes a time when every life goes off course. In this desperate moment, you must choose your direction. Will you fight to stay on the path? Will others tell you who you are or will you label yourself? Will you be haunted by your choice or will you embrace your new path? Each morning you choose to move forward or to simply give up.˝

    Image Hosted by ImageShack.us



    | 1 | Komentari | Print | #


    Sljedeći mjesec >>


    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se