Samonapredak: Selfpunch + Selfupgrade

Polako privodim kraju još jedno u nizu podužih izbivanja iz svoga doma, svoga grada i države. Nisam željela prizvati ovu melodramatiku, željela sam napraviti uvod u zaključak na neke od izazova s kojima sam se susrela, s kojima sam sebe susrela i zaključke koje sam ponijela sa sobom, i preispitala.

Uz svu zabavu i slobodu koju odsutstvo donosi, ljudi često zaboravljaju na onaj drugi dio slobode: aktivno razmišljanje o samome sebi. Šteta je to vremena i utrošene energije jer, nerijetko, upravo s udaljenosti bolje vidimo stvari koje nas okružuju. Kao da si jedini gledatelj u kinu i pregledavaš svoj život (opet slučajna melodramatika), ljude koji su oko tebe i tebi bitni... Napokon ne slušaš ono što ti govore, kao kada sjedite na nečijem kauču, ili na nekoj klupi, ili u nečijem autu - u kinu Odsutstvo gledate što rade.

Naučila sam puno, koliko god to zvučalo.. otrcano, već izgovoreno ili izbačeno u smislu teksta.
Izgradila sam neku svoju teoriju, popraćenu s dosta dobrih savjeta koje se uvježbavam pratiti. Nije lako suočiti se sa samim sobom i svojim golim egom, karakterom, pff, a tek korijenski naučenim ponašanjem. Ali ako se ne suočimo s nečime nemamo moć to promijeniti. Izgradila sam nekakvu smislenu putanju moje struje misli, od prvih smislenih ispitivanja života i smisla, do, evo danas, jednog praznog petka. Jedina dobra stvar vezana za petak je skidanje grudnjaka na posljednji radni dan u tjednu i engleska riječ Friday. Friday, haha pa baš dobro.
Do sada proučavala druge i kako se zbog njih osjećam, slagala svoje teorije i stavove o stvarima i životnim lekcijama koje sam susrela. Kao da sam tu stepenicu sada napustila zakoračivši na neku višlju. Sada sve svoje teorije i stavove primjenjujem u životu i testiram njihovu točnost.

Brojne teorije kroz povijest razrušene su pokusima, pa tako i neke moje, ali dobra je stvar što me to natjeralo da donesem zaključke o svojim pokusima. Prije svega, zaključila sam da su neke od mojih teorija sagrađene na zastarjelim podatcima; zaključcima donešenim prije nekih spoznaja. Čovjek ni ne primjeti da tu i tamo zagubimo folder s objašnjenjima, pa kada na njega slučajno nabasamo lijepo se nasmijemo kako smo nekada bili mladi i glupi.
Često to nađem i na ovome blogu.

SREĆA i JA

Nećemo postati osoba koja želimo postati dok god krivimo nekoga drugoga za ono što smo danas. Sve je oduvijek ovisilo samo i isključivo o meni. Ne o načinu kako mi se netko obraćao ili me pogledao, ne o načinu na koji me mama učila kako vješati veš ili tata kako voziti bicikl. Stvari ispadnu najbolje moguće samo onim ljudima koji iz stvari koje se dogode upravo to znaju izvući - i ne treba se zavaravati da je drugačije. To će vas dovesti u tešku Izgubljenost.

Stvari su vrlo jednostavne: ako ti se nešto ne sviđa, promijeni to. Ako to ne možeš promijeniti, kao ja svog cimera neobjašnjivih navika, promijeni svoj stav, način na koji to vidiš. Velika je moć znati se postaviti prema osobi onako kako njezino biće to iziskuje da bi bilo shvaćeno. Nekada je i vrlo smiješno gledati nešto što bi te inače vrlo naživciralo.

Imala sam puno stavova o sreći. Istina je da je sreća licemjerna mala kučka, jer dok ti ju svijet nameće kao stanje oko tebe, ona se zapravo nalazi u stanju unutar tebe. Doslovno, do te drastične mjere da kada si kažeš: nisi ljuta - nisi, ili nisi tužna - zapravo i nisi toliko.
Previše pažnje pridajemo situacijama za čije smo reakcije saznali u filmovima pa onda mislimo da je to to. Pet minuta nakon gnjeva postavim si pitanje svoje mudre majke: je li ti to uistino bitno? - shvatim da nije. Sram malo zapeče u obrazima, ali idemo dalje.

Zaključak je da svega nekoliko posto sreće u tvom životu ovisi od situacije, a veeelika većina ovisi upravo o tvojoj reakciji. Dakle, prije reakcije zamisli da šamaraš demončića u sebi, i ne budi trajno glup jer si trenutno ljut.

DRUGI LJUDI

Ah, doživjela sam i dobro poznatu izreku da je bolje biti sam, nego u lošem društvu. Čovjek bi pomislio da je loše društvo nešto najgore što ti se može dogoditi na putovanju izvan svoje sigurne zone - ali meni je dobro došlo, možda i bolje nego dobro (društvo).Tu treba istaknuti da sam se uvjerila kako su jedine normalne osobe u mome životu one koje zapravo ne poznajem dovoljno. Što me opet natjeralo da nevoljko zaključim da se s nekim stvarima moram pomiriti, a ja sam tvrdoglava kuja, što taj nevoljki zaključak čini jednom od mojih osobnih pobjeda.

Jedna pozitivna rečenica koju mi je nedavno otkrivena prijateljica poklonila jest: da bi ti bila u pravu, netko drugi ne mora biti u krivu. I tako je. Jer suludo je za stolom punim stranaca pričati o manirima, što smo se uvjerili puno puta i što nas je nasmijalo, ali u trenutcima kada to nisu bili maniri za stolom zaboravljali smo na pravo da budemo u pravu.

Nekada me oduševljavala raznolikost ljudi koje susrećem, željela sam pamtiti svakoga i svakome biti prijateljica. Također, oduvijek sam željela dosegnuti neku tihu mudrost, što je mome karakteru predstavljao (i da se ne zavaravam, još uvijek predstavlja) velik izazov. Ta tiha mudrost u svome začetku poklonila mi je osjećaj ugode u biranju ljudi oko sebe. Ako pak nema onih koji prolaze kroz filter izabirem biti sama - ne bojim se više gledati u zid, slušati glazbu, mirisati svijeću ili gledati kroz prozor, a jedno vrijeme jesam. Tada sam mislila da je imati moju glavu teško. (Da se ne zavaravam, još uvijek to mislim)

Analiziranjem ljudi iz mog stvarnog života, izvan kina Odsutnosti, zaključila sam da su najvažniji ljudi, oni koji su uvijek bili tu, zapravo ljudi oko kojih se nisam morala truditi. Oko nekih sam se trudila jer sam mislila da trebam i dugo griješila pokušavajući biti netko za koga sam mislila da bi bio prigodniji.
Ali nije.
Filter je potreban jer je on kao nož koji sječe užad zavezanu za teret (gledam Game Of Thrones, utječe na vizualne slike). Kada se nađeš u situaciji da s nekime moraš oko svojih morala i samoga sebe moraš praviti kompromis - definitivno trebaš promijeniti ljude oko sebe.

Kada malo zastanem i razmislim o svemu što smatram krivo učinjenim, ili od reakcije neoga ispadne krivo učinjen, kao da ponavljam level u igrici i odigravam ga u svojoj glavi još jednom. Mogu pustiti situaciju tek kada napravim stvari kako treba, makar u svojoj glavi. Mislim da je to jedini način da iz greške nešto naučim, da me ne peče uspomena na nju (melodramatika, ne želim to, ponata nadam se jasna).

I da se vratim na teško imanje svoje glave: draža mi je vrijednost, pod svaku cijenu.

Koliko god grešaka usporilo naš napredak, podebljalo naše propitivanje, a) donose nam iskustvo, b) i dalje smo ispred onih koji nisu ni krenuli. Da sam barem napravila nekoliko grešaka vezanih i uz pisanje diplomskog. Za što sam izričito lijena, ali tješim se da sam se bazirala u ovome vremenu provedenom okolo - na životne mudrosti. Kliše kaže da kada nešto želimo napraviti pronađemo način, a kada ne želimo - razlog.
Način ću pronaći u zadnji tren, to sam specijalizirala, svojoj razmaženoj disciplini dopuštam odgađanje jer mislim da sam pametnija nego što jesam. (priznanjem osvajam još jednu osobnu pobjedu)

Vjerujem da se stvari poslože same od sebe, tako da neke stvari stvarno jest suludo planirati. Kada pogledam unazad toliko sam se u pojedinim trenutcima brinula i birala što ću, a zapravo što god da sam napravila bilo bi - dobro. Možda malo bolje, ili malo lošije, ali nije bio vrijedno uzbune.


LJUBAV

Je isto jedna opaka kučka. Jer ima jedan čudan zakon o izboru kojeg doneseš. Da bi spoznao nekoga drugoga, prvo moraš spoznati sebe. Ovo drugo ne isključuje ovo prvo, a oba su konstantne radnje na koje se teško obvezati, jer čovjek konstantno spoznaje, pa čak i onaj koji se ne trudi. I otrcano zvuči reći da zaljubiti se u nekoga nije naš izbor, ali je naš izbor ostati u tome odnosu. Najveća osobna pobjeda, pobjedti svoj ego.


SVIJET

Gledam ga kroz svoje oči i imam spoznaju samo kroz svoj mozak, kao i svi ostali. Kretala sam sa stavom da su svi ljudi dobri, ali nisu i to je oke. Dugo me ubijalo što stvari nisu fer, a u mojoj glavi tako lako mogu biti. "If you expect the world to be fair with you because you are fair, you’re fooling yourself. That’s like expecting the lion not to eat you because you didn’t eat him."