Perpetuum mobile

Kada primjetim, osvrčući se na prošle dane, mjesece, ili da ih jednostavno zaokružimo na „vrijeme“ pa pustimo percepciji da odradi količinu drama-efekta, da nisam gotovo nikada bila sama, shvatim da vrtim u glavi neki nijemi film koji odbijam gledati i analizirati.

Kolotečina. Izazvana ili nezadovoljstvom ili pretjeranim traženjem antonima navedenog – nije ni bitno. U društvu je prihvaćeno da su ambiciozni ljudi koji se trude i stvaraju, daju i traže iznimno pozitivni, tj. da je ta ljudska osobina zapravo i njihova vrijednost.

Kako to već ide kod ljudi, vrijednost se izgubi kada si pored takve osobe. Onda ju gledaš iz žablje perspektive, ali ne fizički. Onda je takva osoba naporna, pretjerano ambiciozna, hiperaktivna, nametljiva, umara i sve to jer te zapravo čini nesigurnim.

Takve osobe iz najboljih namjera slušaju druge ljude, ostvaruju duboke odnose i pamte stvari koje volimo. Sjete se rođendana, onog lančića što si jednom spomenula da ti je simpatičan, vrste kečapa koji voliš – i vole usrećiti druge ljude, ili tebe kao njima blisku osobu.

Valjda onda iz te nesigurnosti, a možda i iz vlastite lijenosti i tromosti, takve ljude počinjemo gledati sasvim negativno. Pozivam na argument epitete iz trećeg odjeljka: onda je takva osoba naporna, pretjerano ambiciozna, hiperaktivna, nametljiva, umara, a sigurno, sigurno sve te lijepe znakove pažnje radi drugima samo kako bi joj bili zahvalni i radili isto njoj samoj!

Ljudi, uvodom navedenu vrijednost, u interakciji s takvim ljudima ignoriraju.

Istina je zapravo da njima, koji žive brzo, organizirani su, imaju ciljeve, aktivni su u zajednici, imaju puno prijatelja jer sreću puno ljudi, nasmijani su i planiraju, organiziraju, motiviraju, potiču – to sve skupa troši energiju. Pukne im nekada film i bespomoćni su nad tim osjećajem nepravde jer svi od njih očekuju sve, i većinom to i dobivaju, a te se osobe malo kada imaju na koga osloniti. .

Valjda onda iz te nesigurnosti, a možda i iz vlastite lijenosti i tromosti, takve ljude počinjemo gledati sasvim negativno. Onda umjesto da ih jednako volimo nazad i trudimo se dati njima osjećaj da su nam bitni, da vrijede i da ih cijenimo, da ih shvaćamo kao ljude i da nas znaju usrećiti, birajući lakši put nazovemo ih napornim, pretjerano ambicioznim, hiperaktivnim, nametljivim i umarajućim osobama koje lijepe stvari čine kako bi bile činjene njima.

Manje duboke umove lakše je zadovoljiti. Ako vas ne zadovoljava manje dubok um – njegujte onda duboki um osobe koju imate kraj sebe; cijenite ga i neka vam bude bitan. Kako je, što radi i zašto. Zahtjevni ljudi iziskuju od nas trud i to nas plaši, ali isto tako od njih dobijemo jednaku količinu truda u kojem uživamo.
Licemjerno?

Koliko dobiješ toliko daš trebala bi biti okosnica ravnoteže.
Nitko ne može ni iz čega stvoriti nešto.

Perpetuum mobile prve vrste nije moguć.

Oznake: odnosi, ljudi, život, mudrost